Pobjednica nedavno završenog FORMA Fashion Design Contest dobila je jedinstvenu priliku da svoju skicu gala kreacije predstavi na crvenom tepihu glamuroznog Sarajevo Film Festivala. Na nedavnom sastanku FORMA tima, uzbuđeni i s puno entuzijazma, pregledavali smo materijale kupljene u Italiji, razgovarali o kroju haljine, ali i birali ručno izrađene šablone koji će biti šivani na haljinu koju je di

Sa Ivkom smo razgovarali o njenim počecima u modnoj industriji, saznali koje bh.dizajnere osobno cijeni, ali ju i pitali, kako se nosi sa situacijama u kojima ideje jednostavno ne dolaze kao naručene.
Dragi naši, upoznajte Ivku Marin, bh.dizajnericu o kojoj ćete sigurno još mnogo čitati.

Kako bi sebe opisala u tri riječi?

Jednostavna, spontana, iskrena...

Smatraš li se perfekcionistom?

Da, što ponekad može biti vrlo naporno i za mene i za moju okolinu. (smijeh)

Napustila si studij ekonomije te upisala modni dizajn u Zagrebu. Kako je došlo do ovog zaokreta?  

U tom trenutku ekonomija nije bila najbolji izbor za mene. Treba ostati sebi vjeran i raditi ono u čemu pronalaziš radost i ispunjenje. Ponekad je najveća prepreka u nama samima, da si to priznamo i krenemo iz početka. Ja imam puno različitih interesa, prije se očekivalo da izabereš jedno zanimanje i fokusiraš se na njega, danas je sasvim normalno da ljudi istovremeno imaju nekoliko karijera i da se ne ograničavaju na jednu stvar.

Sjećaš li se svoje prve kreacije? Kako je izgledala?

Ako gledamo na to što sam prvo dizajnirala sebi, onda je to bilo u 4. razredu osnovne. U Švicarskoj smo imali sate domaćinstva gdje smo mogli nacrtati i šivati sami uz smjernice učitelja. To je bio prsluk koji se mogao nositi s obje strane. A prva kreacija za prodaju je bila haljinica od svile s našivenim drvenim perlama na leđima.

Tvoja kreacija koja je pobijedila na FORMA natječaju povezuju bh.kulturu i tradiciju na sasvim novi način. Koja se modna filozofija krije iza njenog dizajna?

Akcent je stavljen na kvalitetne tkanine i jake boje koje su povezane sa cvijećem bosanskih vrtova poput ciklame, karanfila, božura i hortenzija. To su boje koje asociraju na toplinu, radost i pozitivnu energiju koja se javlja za vrijeme Sarajevo Film Festivala. Za voluminozni donji dio haljine sam se odlučila jer smatram da u Bosni i Hercegovini nema dovoljno prilika u kojima se mogu nositi glamurozne, raskošne i trendi haljine. Donji dio je inspiriran voluminoznim suknjama narodnih nošnji, dok je gornji dio stilizirani prsluk od krutih tkanina koji se može skinuti, ispod kojeg ostaje rastezljivi til boje kože s našivenim cvjetovima.

Kreacija će biti premijerno predstavljena na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu. Čije je pojavljivanje na crvenom tepihu ovog glamuroznog eventa privuklo tvoju pozornost?

Svakako uvijek sjajna Martina Keškić. Ona je modni kameleon.

Rad kojih bh.dizajnera osobno cijeniš?

S obzirom na situaciju na modnoj sceni u BIH, cijenim rad svih dizajnera koji su se uspjeli izboriti svojim talentom i radom. Izdvojila bih Selmu Berisalić kao primjer uspješne osobe i to ne samo na domaćem, već i na inozemnom tržištu.

Vjerujemo da ti se kao kreativcu ponekada dogode i razdoblja kada ideje jednostavno ne dolaze. Kako se nosiš s tim situacijama?

Da, postoje i razdoblja kad se dogodi blokada. Nekad se treba jednostavno odmaknuti od svega i pogledati stvari iz nekog drugog kuta ili promijeniti mjesto i upoznati nove ljude i samim time dobiti nov i svjež pogled na sve, a tad se uglavnom ideje počinju javljati.

A koji je najveći izazov s kojim se susrećeš u radu?

Volim kvalitetne tkanine, detalje i ručni rad. To je u današnje vrijeme postalo problem ako se ne namjeravate baviti visokom modom, jer su te stvari u izvedbi malo skuplje. Danas je nazalost sve postalo instant. Sve treba biti jeftino, odmah dostupno i rijetki gledaju na izvedbu, sastav tkanine, proizvođača, a meni  upravo to predstavlja radost, kad vidim da je nešto uredno sašiveno i da su korištene kvalitetne tkanine, da znam osobu koja je proizvela taj proizvod koji će me duže vrijeme veseliti. Tu onda dolazi do izazova - kako napraviti proizvod koji udovoljava svim tim kriterijima.

Kako bi ocijenila kreativnu scenu u BiH i regiji?

Mislim da po kreativnosti ne zaostajemo, iako se tržište BiH i regije ne može mjeriti s uslovima koji se vani nude kreativcima, oni i dalje opstaju i idu dalje. Raduje me svaki put kad pročitam da je netko ostvario uspjeh, to samo znači da se stvari poboljšavaju, da, iako polako, kvaliteta i talent bivaju prepoznati.

Bez koja tri komada ne možeš zamisliti žensku garderobu?

Crni sako, bijela majica i traperice koje dobro stoje.

Mnogi se danas dizajneri tijekom dizajniranja bore s kreativnošću s jedne strane i potrebama tržišta i željama kupaca s druge strane. Kako bi ti opisala riječ trendy?

Alexander McQueen je to najbolje pogodio. "Došlo je novo vrijeme u modi, vrijeme bez pravila. Jedino što je važno su individue i njihov osobni stil koji je nekad visoka moda, nekad svakodnevna moda, nekada klasična, nekada luksuzna, a nekada sve to zajedno.“

A tko su tebi inspirativne dame?

Nemam neke posebne osobe koje me inspiriraju. Super mi je vidjeti na ulici osobe, bilo muške ili ženske koje sve nose s nekom posebnom lakoćom. Jednostavne zrače i vidi se da uživaju u tome.

Glazba koju trenutno slušaš?

Nisam fiksirana na jednu vrstu glazbe. Slušam sve ovisno o raspoloženju.

Knjiga koja je na tebe ostavila veliki utisak je...

Čitam sve što mi dođe pod ruku. To me opušta pa ovisno u kakvom sam raspoloženju tako i biram štiva. Od Paula Coelhoa  do ruskih klasika. U  svakoj knjizi se može pronaći rečenica, citat ili cijela priča koja ostane u sjećanju. „Sjaj i bijeda kurtizana# Honore  de  Balzac, „Alkemičar“ P.  Coehlo i „ Idiot“, F.M. Dostojevski mogu uvijek iznova čitati. Žao mi je što danas klinci sve manje čitaju, jer ništa ne potiče maštu tako dobro kao zanimljiva knjiga.

Omiljena modna izjava?

„Nosim odjeću u svom stilu kako bih se poštedila muke u kojem ću se stilu odjenuti. “ Katharine Hepburn

Film koji si posljednji pogledala?

 „The Revenant“ i „Brooklyn“.

 

 

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

 

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

 

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

 

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

 

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com