TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 5.7.2020.
Ailin je samouka umjetnica i ilustratorica iz Tuzle, a koja je, kako ona kaže, „imaginarni svijet pretvorila u realnost“.
Vibrantne, precizne i živopisne umjetnine poput mandala crteža zahtijevaju intenzivan fokus i pažnju, a otkako je svoju strast pronašla 2015. godine, Ailin je upravo takvim umjetničkim djelima nadahnula ljude iz cijelog svijeta.
Na svom Instagram profilu @mandalabyailin broji više od 36k fanova, a u nastavku možete saznati kakvi su bili njeni počeci, gdje pronalazi ideje, što savjetuje novim umjetnicima i dobiti uvid u njezine prekrasne mandale.
Ailin Karić-Plakalo
***
Pitanje sa kojim često započinjemo naša druženja je: Tko se krije iza Mandala by Ailin brenda?
Moje ime je Ailin Karić-Plakalo i imam 27 godina, iz Brčkog sam ali već tri godine živim u Tuzli. Prije dvije godine sam završila master za Floristiku i pejzažno oblikovanje na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu, a jedan od razloga zašto baš ovaj fakultet da upišem je to što sam veliki zaljubljenik u prirodu, cvijeće i životinje.
Zašto ste odlučili naučiti umjetnost mandale?
Kada razmišljam o mom prvom susretu sa mandalama, moram reći da su iz nekog čudnog razloga zapravo mandale mene izabrale. Ja kada sam počela da crtam mandale, nisam ni znala da crtam nešto što ima ime i značenje. To se desilo u ljeto 2015. godine dok još nisam imala Instagram, a tek kada sam instalirala Instagram, naišla sam na neke slike od drugih mandala umjetnika i tada sam saznala da sam sve vrijeme crtala mandale.
Tek nakon tog 'otkrića' sam odlučila da nastavim crtati i da budem što bolja u tome.
Kada ste prvi put počeli izrađivati mandale?
2015. godine je bio moj prvi susret sa mandalama, a zapravo bih trebala mami zahvaliti na tome jer je htjela da joj nacrtam nešto na zidu. U tu svrhu ja sam sebi uzela obični blok za crtanje i nekoliko drvenih bojica kako bih mogla nacrtati prvo skicu na papiru pa onda da prenesem na zid. Kada sam sve to završila, bilo mi je žao da ne iskoristim ostatak bloka za crtanje obzirom da sam kao mala voljela crtati i u to vrijeme nisam imala neki hobi, tako da na tom bloku nastaju moje prve amaterske mandale i početak putovanja koje traje do danas.
Upoznati smo da umjetnost mandale djeluje terapeutski. Kako se vi osjećate dok crtate i koje emocije izlaze na površinu? Je li izrada mandala umjetnosti općenito duhovni proces za vas?
Moram reći da ja jako volim crtati mandale. Uživam u svakoj fazi njenog nastajanja, bilo to crtanje samog dizajna, kombinovanja detalja, boja itd. Obzirom da crtanje jedne mandale traje 10-15 dana naravno da su za svaku mandalu vezane neke emocije. Ne mogu reći da mandale nastaju samo iz lijepih emocija ili samo iz ružnih emocija, to je mješavina emocija kroz koje ljudi svakodnevno prolaze i kroz koje ja svakodnevno prolazim. Uvijek nastojim da, bez obzira na sve to što je u meni, da iznesem na površinu ipak ono najljepše.
Kako dobijate ideje za svoje uzorke? Proučavate li obrasce koje koriste pojedini umjetnici ili kulture?
Tokom djetinjstva sam izradila svoju maštu do tog nivoa da jasno mogu vidjeti slike nekih stvari bez da sam ih ikada vidjela. Često me pratitelji na Instagramu pitaju za savjete kako dobijam ideje za mandale, šta je izvor moje inspiracije i to mi je jedno od težih pitanja jer ja ne mogu da opišem taj osjećaj kada i kako dobijem ideju za mandalu. Dovoljno je nekada da vidim samo kombinaciju boja da bih u glavi zamislila kakvu želim mandalu nacrtati. Ponekad mi se neki detalji pojave pred očima i odmah uzimam papir da ih nacrtam i sačuvam za sljedeće radove. Naravno, na početku kada sam tek počela da crtam, inspiraciju sam dobijala gledajući slike drugih umjetnika, ali i na samom početku htjela sam uvijek da crtam nešto unikatno, nešto što još niko nije nacrtao, a vjerujem da samo to razmišljanje, da se izdvojim od drugih, je aktiviralo moje ćelije mašte i dovelo me do ovog nivoa na kojem sam danas.
Da li imate najdraži rad i zašto?
Teško bi mi bilo izdvojiti samo jedan rad, ali obzirom da sam veliki zaljubljenik u tirkiznu i plavu boju, uvijek su mi favoriti mandale sa tim bojama, kao na primjer Earthy mandala, Ocean Breeze, Hamsa Hand mandala... mada mi je i Magnolia mandala favorit. Kao što vidite, nikada ne mogu da se odlučim samo za jednu, ali mislim da to i nije strašno. Na meni je da ih volim sve podjednako.
Koja kombinacija boja vam je omiljena?
Svaka kombinacija koja uključuje tirkiznu, plavu i zlatnu. Te mi boje jednostavno nikada ne dosade i mogu da ih gledam po cijele dane tako da se desi da pretjeram i da nekoliko mandala za redom crtam u tim bojama. Međutim, pratitelji znaju moju opsesiju tirkiznom bojom tako da često šalju zahtjeve da radim nešto u drugim bojama, pa ako nekada vidite na mom Instagram profilu kombinacije koje uključuju crvenu boju onda znajte da sam dobila jako puno upita za baš tu kombinaciju boja.
Koliko je vremena potrebno da napravite jedan rad?
Najmanje 10-12 dana (60-75 sati rada) mi treba za jedan rad veličine oko 50x50cm, dok za veće radove mi treba duže, oko 15-20 dana (90-120 sati rada). Sve zavisi od veličine mandale, veličine detalja na mandali itd.
Susrećete li se sa negativnim kritikama i kako su vam one pomogle u oblikovanju karijere?
Što se tiče samih crteža, za njih ne dobijam nikakve kritike, nego samo riječi hvale, ali kada sam završila fakultet i odlučila da ne tražim posao u svojoj struci nego da se posvetim crtanju, slušala sam komentare da se od umjetnosti ne može živjeti, naročito ne u Bosni i Hercegovini, da trebam godinu dana bilo gdje volontirati jer zašto sam inače završila faks ako neću za nekoga besplatno raditi godinu dana? Inače sam osjetljiva osoba i ne volim kritiku nikako jer ni sama nikoga ne kritikujem. Smatram da svi imamo svoju realnost i nema smisla da nekome namećemo nešto što mi smatramo ispravnim, ali pozitivno je to što mi kritika daje snagu i motivaciju, odnosno, svaki put kada mi neko kaže: „Ailin, ti to ne možeš“, u mojoj glavi zapravo odzvanja: „Ailin, ti to možeš“.
Ne samo da sam htjela drugima dokazati da ja nešto mogu ako to stvarno i hoću, nego sam sama sebi dokazala da ako imam pozitivan stav o nekoj stvari, ako svako jutro ustajem i crtam i pri tome zamišljam da mi je to pravi posao, ako svaki dan razmišljam kako ću biti sretna kada jednog dana budem imala dovoljno narudžbi da mogu živjeti od svog rada i truda, onda to mora da se ostvari, mora jednog dana da se posloži sve.
Ja sam iskreno vjerovala u to i drago mi je što jesam jer ponosno mogu reći da sam svoj imaginarni svijet pretvorila u realnost.
Jeste li se ikada suočili sa kreativnom blokadom? Ako da, kako ste ju prevladali?
Moja motivacija i želja da mi crtanje bude pravi posao mi nikada nisu dozvoljavale da se suočim sa nekom kreativnom blokadom. Naravno da bude perioda kada mislite da vam ništa ne ide i kada niste sigurni da li ste na pravom putu, ali što se mene tiče, uvijek sam pokušavala da pronađem šta mi to ne godi u datom trenutku, šta griješim, šta da popravim.
Moralna podrška i od familije često mi je pomagala da razmislim, da predahnem i nastavim gdje sam stala. Normalno je da ne može baš sve ići po planu i onako kako smo zamislili, ali uvijek prvo trebamo sagledati šta nas je dovelo do toga da se osjećamo čudno i nesigurno ili šta nas je dovelo do kreativne blokade.
Vjerujem da se mnogo odgovora krije u nama i svako za sebe mora naučiti kako da čuje i sluša sebe.
Da li i kakvu ulogu igra glazba u ilustracijama koje radite?
Iskreno glazba ne igra nikakvu posebnu ulogu u mojim mandalama.
Jeste da često slušam muziku dok crtam, ali se nerijetko dešava da se toliko zamislim i udubim u samo crtanje da se ne sjećam šta sam slušala prethodnih sat vremena. To je svakako u pitanju neka muzika za opuštanje i to slušam ako imam puno posla kako bih se koncentrisala na samu mandalu. Kao što sam i spomenula, crtanje jedne mandale traje dugo i ne bi bilo fino da se samo muzika sluša. Tako da ja najčešće na YouTube gledam/slušam dokumentarce o raznim temama, bilo to historijske ili neke aktuelne teme, tabu teme itd., a obzirom da su dokumentarci na engleskom i njemačkom jeziku, to mi pomaže da unaprijedim svoje znanje tih jezika, dok turske serije su za turski jezik. :D
Koje su prednosti mandala umjetnosti u kući?
Pa prije svega je prednost mandala što možete izabrati kombinaciju boja na mandali koja će vama odgovarati, da se možda slaže uz vaš namještaj ili boju zidova, da se izabere neka mandala koja će razbiti neku monotoniju i koja će oživiti vaš dom, ured ili neku drugu prostoriju.
Mandale plijene dosta pažnje i vjerujem da malo ko može ostati ravnodušan kada vidi takav rad. Što se tiče mojih mandala, ko god naruči mandalu od mene ili trenutno ima moju mandalu u domu, može biti siguran da ima unikatno i originalno djelo jer ja ne znam nacrtati dva puta istu mandalu. Tako da ako neko voli posebne/unikatne slike, mislim da su mandale savršene za njihove kuće, urede ili čak kao pokloni dragim osobama.
Gdje možemo pogledati i naručiti vaše radove?
Moje radove možete pogledati na Instagramu pod nazivom @mandalabyailin i na Facebook stranici pod istim imenom Mandala by Ailin, a ukoliko nekoga zanima kako nastaju mandale, imam nekoliko video klipova na YouTube kanalu Mandala by Ailin gdje snimam proces nastajanja mandala. Za narudžbe mi možete poslati poruku na Instagramu ili Facebooku, a za više informacija najbolje je uvijek da mi se pošalje mail na [email protected].
Koji bi savjet dali novim umjetnicima koji bi se voljeli okušati u ovom vidu umjetnosti?
Ukoliko ovo čita neko ko se prvi put susreće sa mandalama i ako želi da nauči crtati mandale, moj savjet je da odmah uzme papir i olovku i neka počne crtati. Da se ne plaši da će nešto pogriješiti. Ljepota mandala je što nema pravila, dopušta da griješimo, stvarajući unikatna djela. Dopušta da radimo šta hoćemo i kako hoćemo. Jedina greška je ako nešto želite, a to ne radite jer se nečega plašite i sami sebi na put stajete. Znajte da sam i ja jednom bila na istom mjestu kao i vi sada, pa ako sam ja uspjela, zašto ne biste i vi?
Ukoliko ovo čita osoba koja već crta, moj savjet bi bio da kupi sebi materijal adekvatan za crtanje mandala jer dobre farbe i pribor puno znače u ovom poslu gdje trebate da se izdvojite od drugih i da crtate unikatna djela. Također, jako važan savjet za sve je da ne trošite svoje dragocjeno vrijeme upoređujući se sa drugima. Radite svakodnevno na sebi, vježbajte, učite, razmišljajte o sebi i tražite inspiraciju u svemu i što pozitiviniji budete to ćete imati više lijepih emocija koje ćete moći iskoristiti da crtate prelijepe mandale.
TEKST: Ada Ćeremida
Najbolji način da upoznate festival nije kroz program, nego kroz jedan dobro isplaniran dan.
Zato smo odlučili uraditi upravo to. Tokom proteklih dana Sarajevo Photography Festival pretvorio je različite dijelove grada u mjesta susreta fotografije, razgovora i novih perspektiva.
Od izložbi koje vas zadrže mnogo duže nego što ste planirali, preko arhivskih fotografija koje vraćaju kolektivna sjećanja, pa sve do razgovora o kreativnosti i radionica koje otkrivaju procese iza fotografije, SPF se ove godine najbolje doživljava hodajući od jedne lokacije do druge. 
Tema ovogodišnjeg izdanja, „Under Pressure“, istražuje različite oblike pritiska koji oblikuju savremeni život, od ličnih i emocionalnih do društvenih i političkih. Upravo zbog toga mnoge izložbe ne traže samo da ih pogledate, nego i da zastanete, promislite i vratite im se još jednom.
Ako se pitate kako izgleda jedan dan na festivalu, vodimo vas kroz naš. 
Nekoliko koraka dalje čeka potpuno drugačija vrsta iskustva. Izložba „25 Years of No Man's Land“ Danisa Tanovića vraća publiku iza kulisa filma koji je obilježio jednu generaciju.
Neviđene fotografije sa snimanja ne funkcioniraju samo kao arhivski materijal. One otvaraju prostor za nova čitanja filma, vremena u kojem je nastao i načina na koji danas pamtimo rat, humor i apsurd koji je Tanovićev film tako precizno prikazao.
Za posjetioce koji su odrasli uz „No Man's Land“, ova postavka nosi dodatnu emocionalnu težinu. Za mlađe generacije ona je zanimljiv ulazak u proces nastanka jednog od najvažnijih filmova regionalne kinematografije.
Jedna od izložbi kojoj smo se najduže zadržali bila je „Carmina, Carlota: Retail Ritual“ španske umjetnice Carlote Guerrero. Kroz seriju fotografija nastalih nakon iskustva majčinstva, Carlota koristi luksuzne prodajne prostore i kabine za presvlačenje kao pozornicu za promišljanje identiteta, ženskog tijela i očekivanja koja društvo postavlja pred žene.
Fotografije djeluju gotovo filmski. Na prvi pogled su suzdržane i tihe, ali što ih duže posmatrate, više primjećujete slojeve značenja. Upravo zato ova izložba savršeno odgovara festivalskoj temi, jer govori o pritiscima koji nisu uvijek vidljivi, ali su stalno prisutni. Izložba se posebno izdvaja načinom na koji koristi prostor galerije i ostavlja dovoljno mjesta za vlastitu interpretaciju.
Dok velike izložbe privlače najviše pažnje, radionice su vjerovatno mjesto gdje se najbolje osjeti festivalska zajednica.
U prostoru Kawe svratili smo na dio programa posvećen analognom procesu fotografije koji je vodio Adil Sokolović tokom protehlih dana festivala.
Zidovi prekriveni probnim printovima, fotografijama u nastajanju, bilješkama i razgovorima među učesnicima djelovali su kao podsjetnik da fotografija nije samo gotova slika na zidu. Ona je proces, eksperiment i često niz pokušaja prije konačnog rezultata.
Zbog toga radionice djeluju kao svojevrsna festivalska pozadina koju publika ne vidi uvijek, a koja zapravo pokreće veliki dio programa.
Dan smo nastavili na artist talku Mislava Mironovića, autora kojeg smo nedavno ugostili i na Bonjour.ba. Njegovo predavanje „POV“ nije bilo klasično kreativno predavanje, nego priča o tome kako neočekivani putevi često vode do najzanimljivijih karijera.
Od profesionalnog MTB freeride sportiste do kreativnog direktora i osnivača studija, Mironović je kroz lična iskustva govorio o riziku, promjeni perspektive i važnosti vlastitog pogleda na svijet. 
Publika je ostala dugo nakon završetka predavanja, što je možda najbolji pokazatelj koliko su ovakvi razgovori važan dio festivalskog programa. A ako želite saznati više o njegovom putu, intervju s Mislavom već vas čeka na Bonjour.ba.
Prvu stanicu napravili smo u Umjetničkoj galeriji BiH, gdje je otvorena izložba finalista i pobjednika ovogodišnjeg festivala. Radovi pristigli iz više od 70 zemalja svijeta okupljeni su oko teme „Under Pressure“, ali svaki joj pristupa iz potpuno drugačije perspektive.
Dok prolazite kroz galerijske sale, smjenjuju se intimni portreti, dokumentarne priče, konceptualni eksperimenti i prizori koji vas tjeraju da zastanete nekoliko koraka unazad kako biste ih sagledali u cijelosti. Upravo ta raznolikost jedna je od najvećih vrijednosti ovogodišnje postavke. Nije riječ o jednoj temi, nego o desetinama različitih odgovora na isto pitanje.
Posebnu pažnju privukli su radovi ovogodišnjih pobjednika koje smo nekoliko dana ranije imali priliku upoznati i na ceremoniji dodjele nagrada u Narodnom pozorištu. Grand Prix osvojila je ukrajinska fotografkinja Anya Tsaruk, koja je ujedno odnijela pobjedu i u kategoriji dokumentarne fotografije, postavši prva žena koja je u pet godina festivala osvojila ovu titulu.
Na toj večeri i Bonjour je imao posebnu ulogu. Naša glavna urednica Emina Smaka uručila je nagradu u kategoriji modne fotografije, čiji je laureat bila Solène Richard iz Francuske. 
Ono što nam je ostalo nakon cijelog dana nije samo lista izložbi koje smo pogledali. Ostao je osjećaj da je festival ove godine uspješno povezao različite dijelove grada, različite generacije autora i potpuno različite fotografske pristupe.
Između Umjetničke galerije, artist talkova, radionica i susreta s autorima, SPF se pokazao kao mnogo više od mjesta na kojem gledate fotografije.
To je prostor u kojem se fotografija koristi kao početak razgovora. A upravo takvi razgovori najčešće ostanu s vama i nakon što napustite galeriju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
