TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 5.7.2020.
Ailin je samouka umjetnica i ilustratorica iz Tuzle, a koja je, kako ona kaže, „imaginarni svijet pretvorila u realnost“.
Vibrantne, precizne i živopisne umjetnine poput mandala crteža zahtijevaju intenzivan fokus i pažnju, a otkako je svoju strast pronašla 2015. godine, Ailin je upravo takvim umjetničkim djelima nadahnula ljude iz cijelog svijeta.
Na svom Instagram profilu @mandalabyailin broji više od 36k fanova, a u nastavku možete saznati kakvi su bili njeni počeci, gdje pronalazi ideje, što savjetuje novim umjetnicima i dobiti uvid u njezine prekrasne mandale.
Ailin Karić-Plakalo
***
Pitanje sa kojim često započinjemo naša druženja je: Tko se krije iza Mandala by Ailin brenda?
Moje ime je Ailin Karić-Plakalo i imam 27 godina, iz Brčkog sam ali već tri godine živim u Tuzli. Prije dvije godine sam završila master za Floristiku i pejzažno oblikovanje na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu, a jedan od razloga zašto baš ovaj fakultet da upišem je to što sam veliki zaljubljenik u prirodu, cvijeće i životinje.
Zašto ste odlučili naučiti umjetnost mandale?
Kada razmišljam o mom prvom susretu sa mandalama, moram reći da su iz nekog čudnog razloga zapravo mandale mene izabrale. Ja kada sam počela da crtam mandale, nisam ni znala da crtam nešto što ima ime i značenje. To se desilo u ljeto 2015. godine dok još nisam imala Instagram, a tek kada sam instalirala Instagram, naišla sam na neke slike od drugih mandala umjetnika i tada sam saznala da sam sve vrijeme crtala mandale.
Tek nakon tog 'otkrića' sam odlučila da nastavim crtati i da budem što bolja u tome.
Kada ste prvi put počeli izrađivati mandale?
2015. godine je bio moj prvi susret sa mandalama, a zapravo bih trebala mami zahvaliti na tome jer je htjela da joj nacrtam nešto na zidu. U tu svrhu ja sam sebi uzela obični blok za crtanje i nekoliko drvenih bojica kako bih mogla nacrtati prvo skicu na papiru pa onda da prenesem na zid. Kada sam sve to završila, bilo mi je žao da ne iskoristim ostatak bloka za crtanje obzirom da sam kao mala voljela crtati i u to vrijeme nisam imala neki hobi, tako da na tom bloku nastaju moje prve amaterske mandale i početak putovanja koje traje do danas.
Upoznati smo da umjetnost mandale djeluje terapeutski. Kako se vi osjećate dok crtate i koje emocije izlaze na površinu? Je li izrada mandala umjetnosti općenito duhovni proces za vas?
Moram reći da ja jako volim crtati mandale. Uživam u svakoj fazi njenog nastajanja, bilo to crtanje samog dizajna, kombinovanja detalja, boja itd. Obzirom da crtanje jedne mandale traje 10-15 dana naravno da su za svaku mandalu vezane neke emocije. Ne mogu reći da mandale nastaju samo iz lijepih emocija ili samo iz ružnih emocija, to je mješavina emocija kroz koje ljudi svakodnevno prolaze i kroz koje ja svakodnevno prolazim. Uvijek nastojim da, bez obzira na sve to što je u meni, da iznesem na površinu ipak ono najljepše.
Kako dobijate ideje za svoje uzorke? Proučavate li obrasce koje koriste pojedini umjetnici ili kulture?
Tokom djetinjstva sam izradila svoju maštu do tog nivoa da jasno mogu vidjeti slike nekih stvari bez da sam ih ikada vidjela. Često me pratitelji na Instagramu pitaju za savjete kako dobijam ideje za mandale, šta je izvor moje inspiracije i to mi je jedno od težih pitanja jer ja ne mogu da opišem taj osjećaj kada i kako dobijem ideju za mandalu. Dovoljno je nekada da vidim samo kombinaciju boja da bih u glavi zamislila kakvu želim mandalu nacrtati. Ponekad mi se neki detalji pojave pred očima i odmah uzimam papir da ih nacrtam i sačuvam za sljedeće radove. Naravno, na početku kada sam tek počela da crtam, inspiraciju sam dobijala gledajući slike drugih umjetnika, ali i na samom početku htjela sam uvijek da crtam nešto unikatno, nešto što još niko nije nacrtao, a vjerujem da samo to razmišljanje, da se izdvojim od drugih, je aktiviralo moje ćelije mašte i dovelo me do ovog nivoa na kojem sam danas.
Da li imate najdraži rad i zašto?
Teško bi mi bilo izdvojiti samo jedan rad, ali obzirom da sam veliki zaljubljenik u tirkiznu i plavu boju, uvijek su mi favoriti mandale sa tim bojama, kao na primjer Earthy mandala, Ocean Breeze, Hamsa Hand mandala... mada mi je i Magnolia mandala favorit. Kao što vidite, nikada ne mogu da se odlučim samo za jednu, ali mislim da to i nije strašno. Na meni je da ih volim sve podjednako.
Koja kombinacija boja vam je omiljena?
Svaka kombinacija koja uključuje tirkiznu, plavu i zlatnu. Te mi boje jednostavno nikada ne dosade i mogu da ih gledam po cijele dane tako da se desi da pretjeram i da nekoliko mandala za redom crtam u tim bojama. Međutim, pratitelji znaju moju opsesiju tirkiznom bojom tako da često šalju zahtjeve da radim nešto u drugim bojama, pa ako nekada vidite na mom Instagram profilu kombinacije koje uključuju crvenu boju onda znajte da sam dobila jako puno upita za baš tu kombinaciju boja.
Koliko je vremena potrebno da napravite jedan rad?
Najmanje 10-12 dana (60-75 sati rada) mi treba za jedan rad veličine oko 50x50cm, dok za veće radove mi treba duže, oko 15-20 dana (90-120 sati rada). Sve zavisi od veličine mandale, veličine detalja na mandali itd.
Susrećete li se sa negativnim kritikama i kako su vam one pomogle u oblikovanju karijere?
Što se tiče samih crteža, za njih ne dobijam nikakve kritike, nego samo riječi hvale, ali kada sam završila fakultet i odlučila da ne tražim posao u svojoj struci nego da se posvetim crtanju, slušala sam komentare da se od umjetnosti ne može živjeti, naročito ne u Bosni i Hercegovini, da trebam godinu dana bilo gdje volontirati jer zašto sam inače završila faks ako neću za nekoga besplatno raditi godinu dana? Inače sam osjetljiva osoba i ne volim kritiku nikako jer ni sama nikoga ne kritikujem. Smatram da svi imamo svoju realnost i nema smisla da nekome namećemo nešto što mi smatramo ispravnim, ali pozitivno je to što mi kritika daje snagu i motivaciju, odnosno, svaki put kada mi neko kaže: „Ailin, ti to ne možeš“, u mojoj glavi zapravo odzvanja: „Ailin, ti to možeš“.
Ne samo da sam htjela drugima dokazati da ja nešto mogu ako to stvarno i hoću, nego sam sama sebi dokazala da ako imam pozitivan stav o nekoj stvari, ako svako jutro ustajem i crtam i pri tome zamišljam da mi je to pravi posao, ako svaki dan razmišljam kako ću biti sretna kada jednog dana budem imala dovoljno narudžbi da mogu živjeti od svog rada i truda, onda to mora da se ostvari, mora jednog dana da se posloži sve.
Ja sam iskreno vjerovala u to i drago mi je što jesam jer ponosno mogu reći da sam svoj imaginarni svijet pretvorila u realnost.
Jeste li se ikada suočili sa kreativnom blokadom? Ako da, kako ste ju prevladali?
Moja motivacija i želja da mi crtanje bude pravi posao mi nikada nisu dozvoljavale da se suočim sa nekom kreativnom blokadom. Naravno da bude perioda kada mislite da vam ništa ne ide i kada niste sigurni da li ste na pravom putu, ali što se mene tiče, uvijek sam pokušavala da pronađem šta mi to ne godi u datom trenutku, šta griješim, šta da popravim.
Moralna podrška i od familije često mi je pomagala da razmislim, da predahnem i nastavim gdje sam stala. Normalno je da ne može baš sve ići po planu i onako kako smo zamislili, ali uvijek prvo trebamo sagledati šta nas je dovelo do toga da se osjećamo čudno i nesigurno ili šta nas je dovelo do kreativne blokade.
Vjerujem da se mnogo odgovora krije u nama i svako za sebe mora naučiti kako da čuje i sluša sebe.
Da li i kakvu ulogu igra glazba u ilustracijama koje radite?
Iskreno glazba ne igra nikakvu posebnu ulogu u mojim mandalama.
Jeste da često slušam muziku dok crtam, ali se nerijetko dešava da se toliko zamislim i udubim u samo crtanje da se ne sjećam šta sam slušala prethodnih sat vremena. To je svakako u pitanju neka muzika za opuštanje i to slušam ako imam puno posla kako bih se koncentrisala na samu mandalu. Kao što sam i spomenula, crtanje jedne mandale traje dugo i ne bi bilo fino da se samo muzika sluša. Tako da ja najčešće na YouTube gledam/slušam dokumentarce o raznim temama, bilo to historijske ili neke aktuelne teme, tabu teme itd., a obzirom da su dokumentarci na engleskom i njemačkom jeziku, to mi pomaže da unaprijedim svoje znanje tih jezika, dok turske serije su za turski jezik. :D
Koje su prednosti mandala umjetnosti u kući?
Pa prije svega je prednost mandala što možete izabrati kombinaciju boja na mandali koja će vama odgovarati, da se možda slaže uz vaš namještaj ili boju zidova, da se izabere neka mandala koja će razbiti neku monotoniju i koja će oživiti vaš dom, ured ili neku drugu prostoriju.
Mandale plijene dosta pažnje i vjerujem da malo ko može ostati ravnodušan kada vidi takav rad. Što se tiče mojih mandala, ko god naruči mandalu od mene ili trenutno ima moju mandalu u domu, može biti siguran da ima unikatno i originalno djelo jer ja ne znam nacrtati dva puta istu mandalu. Tako da ako neko voli posebne/unikatne slike, mislim da su mandale savršene za njihove kuće, urede ili čak kao pokloni dragim osobama.
Gdje možemo pogledati i naručiti vaše radove?
Moje radove možete pogledati na Instagramu pod nazivom @mandalabyailin i na Facebook stranici pod istim imenom Mandala by Ailin, a ukoliko nekoga zanima kako nastaju mandale, imam nekoliko video klipova na YouTube kanalu Mandala by Ailin gdje snimam proces nastajanja mandala. Za narudžbe mi možete poslati poruku na Instagramu ili Facebooku, a za više informacija najbolje je uvijek da mi se pošalje mail na [email protected].
Koji bi savjet dali novim umjetnicima koji bi se voljeli okušati u ovom vidu umjetnosti?
Ukoliko ovo čita neko ko se prvi put susreće sa mandalama i ako želi da nauči crtati mandale, moj savjet je da odmah uzme papir i olovku i neka počne crtati. Da se ne plaši da će nešto pogriješiti. Ljepota mandala je što nema pravila, dopušta da griješimo, stvarajući unikatna djela. Dopušta da radimo šta hoćemo i kako hoćemo. Jedina greška je ako nešto želite, a to ne radite jer se nečega plašite i sami sebi na put stajete. Znajte da sam i ja jednom bila na istom mjestu kao i vi sada, pa ako sam ja uspjela, zašto ne biste i vi?
Ukoliko ovo čita osoba koja već crta, moj savjet bi bio da kupi sebi materijal adekvatan za crtanje mandala jer dobre farbe i pribor puno znače u ovom poslu gdje trebate da se izdvojite od drugih i da crtate unikatna djela. Također, jako važan savjet za sve je da ne trošite svoje dragocjeno vrijeme upoređujući se sa drugima. Radite svakodnevno na sebi, vježbajte, učite, razmišljajte o sebi i tražite inspiraciju u svemu i što pozitiviniji budete to ćete imati više lijepih emocija koje ćete moći iskoristiti da crtate prelijepe mandale.
TEKST: Lamija Muratagić
Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.
Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.
Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica
Foto: Edvin Kalić
Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.
Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi.
Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.
Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.
Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?
„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“
I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.
Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.
Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.
Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.
Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?
„Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.
Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“
Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.
Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.
Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.
Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.
Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.
Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.
Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.
Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.
Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.
Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?
„Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“
Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.
Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?
„Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“
In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.
Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.
Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
