TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 13.11.2020.
Da zdravo može biti i ukusno te da jača imunitet organizma, mogli smo se uvjeriti i na edukativnim radionicama koje je u proteklih nekoliko mjeseci organizirao Bistro Zdravo.
Pet bosanskohercegovačkih blogerica zdrave hrane, pet nutricionista i sportista, predstavnici medija, kao i vjerni gosti bistroa Zdravo imali su priliku dodatno se educirati o zdravim receptima i prirodnim namirnicama koje su bogate nutrijentima i jačaju imunitet.
U subotu 14.11. će se održati ujedno i posljednja radionica zdravih recepata, na koju se još uvijek možete prijaviti i osigurati svoje mjesto. Podsjećamo, bistro Zdravo nalazi se na adresi Džemala Bijedića 160F, naselje Miljacka u Sarajevu, a na radionice se prijaviti možete putem maila [email protected].
Simpatična Maja Pilav, osnivačica i direktorica Bistroa Zdravo, vodila je radionice, predstavivši njen pristup zdravom kuhanju. Spremala se hrana sa zdravim namirnicama koje daju našem organizmu hranjive tvari koje su nam potrebne za energiju, obnovu tjelesnih stanica, rast i razvoj te otpornost na bolesti.
„Cilj radionica je bio promovisati koncept zdravog kuhanja, kao osnovne brige o vlastitom zdravlju. Razlog zbog kojeg smo se odlučili podijeliti radionice na određene kategorije profesija jeste upravo raznolik feedback koji smo dobijali na svakoj radionici. Pozitivno smo iznenađeni našim sportašima koji su zaista uživali u spremanju zdravih recepata, kao i ukusima jela. Ono što je mene obradovalo, je otvorenost i susretljivost učesnika, za nove ideje i drugačije poglede na zdravu ishranu. Poruke naših radionica su vrlo jednostavne, neka hrana bude vaš lijek!“, kazala je Maja.
Ako želite pripremati zdravu hranu, potrebni su vam sastojci poput svježeg povrća i voća te ispravan način pripreme koji također odlučuje koliko će zdravih hranjivih sastojaka završiti na vašem tanjuru. Na svakoj radionici razgovaralo se o pripremi i odabiru kvalitetnih, zdravih namirnica, ali svaka je radionica bila posebna i drugačija.
Mnogi ljudi smatraju da je zdravo kuhati teško i dugotrajno, naprotiv na radionici zdrave hrane učilo se o važnosti poštivanja samo nekoliko osnovnih pravila i savjeta kako biste vaša jela pripremili na takav način da se zadržavaju okus, ali i hranjive tvari.
„Veoma sam počašćena pozivom da učestujem u radionici. Razmijenili smo iskustva o zdravim navikama, kuhali i degustirali mnoštvo zdravih, nutritivno bogatih i preukusnih jela. Pošto volim zdrave slatkiše, meni se posebno dopao sladoled od zamrznutih banana i biljnog mlijeka, sa preljevima od zaleđenih jagoda i chia sjemenki, te čokoladnog preljeva kojeg smo radili od kakaa i kokosovog ulja posutog lješnjacima. Naprosto savršen zdravi slatkiš. Posebno mi je drago da se ovakva vrsta radionica organizira u BiH, jer to govori da sve više pridajemo značaj zdravom načinu ishrane. Svima bih preporučila da probaju jela iz menija Bistro Zdravo, koja su pored savršenog ukusa veoma zdrava i u kojima možete uživati bez grižnje savjesti“, riječi su jedne od učesnica radionice "Hrana je lijek", personalna trenerica i i nutricionistkinja Amela Trožić.
Bistro Zdravo već nekoliko godina uspješno promovira koncept zdrave hrane u Sarajevu. To je mjesto na kojem se ljubitelji zdrave hrane i cjelovitih namirnica uz izvrstan jelovnik, druže, kuhaju, uče, razmjenjuju recepte i dolaze po zdrave namirnice. Jela se pripremaju bez bijelog šećera i brašna, bez rafinirane soli i ulja, bez glutena, bez jaja, bez laktoze. Svi recepti spremljeni su od svježeg voća i povrća.
"Za hranu volim reći da je IN i da zdravo može biti ukusno, a Maja nam je na radionici dokazala da biljna hrana, pa još i sirova itekako može biti ukusna. Priprema hrane zaista budi tople emocije i presretna sam što sam bila dio radionice sa kolegama nutricionistima. Maja nam je otkrila i neke trikove kako da na zdraviji način pripremimo čak i desert, a da pri tom ne ostanemo uskraćeni za bogatstvo okusa. Radionica i sam koncept rada Bistroa Zdravo je idealna prilika da se ljudi upoznaju sa brojnim namirnicama i kombinacijama koje inače nikad ne bi probali. Uvođenje više biljnih namirnica u našu ishranu je budućnost, a tome posebno trebamo da učimo djecu od malih nogu“, istakla je Asja Sirbubalo (@mrvice_zdravlja), magistrica farmacije i buduća nutricionistkinja.
Radionice Bistroa Zdravo "Hrana je lijek" došle su u pravo vrijeme. Sada više nego ikada pozornost usmjeravamo ka jačanju imuniteta i zdravijoj prehrani, a ove radionice ispunjene smijehom, pozitivnom energijom te zdravom i ukusnom hranom sigurno će vas obogatiti za nova znanja i zdravije navike.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
