S jednom od najpoznatijih kuhinja na svijetu, Turska se izdvaja po svojoj kulturi doručka.

Tradicionalni turski doručak, često opisan kao „Zlatni obrok“, zaista je nezaboravno iskustvo - jer doručak u Turskoj nije samo gorivo za dan, već i sjajan doživljaj.




Osnove turske kulture doručka

Tradicionalni turski doručak obiluje raznovrsnim sirevima poput tulum i kašara, uz bijeli sir, čökelek (svježi sir) i mihalič sir. Osim svježih krastavaca, paradajza, paprika i lisnatog povrća, na stolu se mogu naći i zelene i crne masline s područja Marmara, Egejskog  mora i Sjevernog Egeja, uz med, domaći džem i kajmak.

Poslužuju se svježe pečeni hrskavi hljebovi i simit, uz vrući turski čaj u čašama oblika tulipana. Jaje je još jedan važan sastojak turskog doručka, bilo tvrdo kuhano ili pripremljeno kao menemen, ukusno jelo od jaja, paradajza i paprika. Nakon ovog obilnog obroka, može se ponuditi i turska kafa, koja će upotpuniti obrok i olakšati varenje.




Lokalni turski doručci: Egejski, Crno more, Van i Gaziantep

Tipični egejski doručak, poslužen duž obale sreće u Turskoj, očarava zdravim i laganim okusima, obiluje svježim i lisnatim povrćem te ukusnim maslinama. Svježi hljeb se umače u ekstra djevičansko maslinovo ulje, često proizvedeno lokalno ili se jede s Bergama tulum sirom.

Domaći džemovi se prave od lokalnih proizvoda poput ruža, kajsija, smokava, jagoda, crnih dudova, dunja, agruma, nara, pa čak i patlidžana, bilja, oraha ili kore od mandarine. Svježa skuta i pečeno začinsko bilje ili pecivo sa začinskim biljem također su neizostavni na egejskim stolovima za doručak.




U regionu Crnog mora, stolovi za doručak obiluju regionalnim jelima poput turšu tavalı, kukuruznim hljebom, kajganom i Laz böreği (pecivima), nudeći sjajan početak dana. Međutim, kada je riječ o crnomorskom doručku, prvo jelo koji nam pada na pamet je svakako kuymak, poznat i kao muhlama ili mıhlama.

Ovo ukusno jelo za doručak iz Trabzona, slično pudingu, pravi se miješanjem kukuruznog brašna - od kukuruza koji se uzgaja u tom području te prženjem s maslacem i posebnim sirom. Lokalni maslac se također dodaje svježem Vakfıkebir hljebu i preliva sa Anzerskim medom. Naravno, služi se zvijezda turskog doručka, turski čaj, koji se priprema od čaja sa čuvenih plantaža čaja u regiji.




Gaziantep, uvršten u UNESCO Mrežu kreativnih gradova u području gastronomije, također privlači pažnju u Turskoj zbog svojih zapaženih običaja doručka. Gaziantepski doručak obiluje tradicionalnim turskim namirnicama zajedno s lokalnim jelima poput beyran čorbe, tortilje od leblebija, cartlak kebaba, jetrice, sahan kreması, muhammare, jaja piyaza i katmera - savršen početak za dan pun energije!

Van, biser Istoka, ima jedinstveno mjesto u turskoj kulturi doručka. Vanski doručak, koji se smatra najbogatijim u Turskoj, je svečana gozba na kojoj se ističe biljni sir s geografskom oznakom porijekla i tradicionalni Van čörek (specijalno pecivo), kao i murtuğu, jaja kuhana s brašnom i maslacem i kavut, vrlo stara receptura za halvu.




Iako varijacije ovog doručka mogu naći širom zemlje, uživanje u ovom jutarnjem obroku na izvornom mjestu pruža zaista zadovoljavajuće iskustvo.

* * *
Foto: PR

Većina nas kafu procijeni vrlo brzo, ili nam prija ili ne. Rijetko se zapitamo zašto. Šta se zapravo dešava u šoljici prije nego što mi damo svoju presudu?

Na Bonjour ba x Grand kafa Coffee Experience eventu imali smo priliku vidjeti drugu stranu tog procesa: onu u kojoj se kafa ne pije iz navike, nego analizira, mjeri i ocjenjuje prema preciznim kriterijima. Upravo tu počinje posao Ilije Đurića, profesionalnog degustatora i cup testera Grand kafe.

Ilija Đurić, profesionalni degustator kafe

Dok mi govorimo o jačini i aromi, Ilija govori o balansu, tijelu, kiselosti i mirisu i zna tačno objasniti zašto nam neka kafa odgovara, a neka nikada neće, bez obzira na to koliko je pijemo godinama.

Zato smo s njim razgovarali o onome što se rijetko čuje izvan stručnih krugova: kako se kafa profesionalno provjerava, šta čini dobar blend, gdje najčešće griješimo u pripremi i koliko zaista poznajemo napitak koji pijemo svaki dan.

Kako izgleda kafa prije nego što mi kažemo “dobra je”?

Prije nego što kafa završi u našoj šoljici, ona prolazi kroz niz provjera koje nemaju veze s navikom, nego s preciznošću. Tu nema mjesta subjektivnom, nego se traži balans, čistoća ukusa i dosljednost.

Upravo taj prvi korak često ostaje nevidljiv krajnjem konzumentu, ali je ključan za sve što kasnije prepoznajemo kao kvalitet.






Ilija objašnjava da se kvalitet kafe ne procjenjuje nasumično, nego po jasno definisanom redoslijedu: prvo se provjerava botanička vrsta zrna, zatim klasa, a tek onda dolaze ono što mi najčešće primijetimo, a to su ukus, miris i aroma. Taj stručni proces osigurava da kafa ima stabilan, prepoznatljiv karakter i prije nego što uopće dođe do šoljice.

Zašto jačina nije isto što i dobra kafa?

Kada kažemo domaća kafa, većina nas prvo pomisli na jačinu. (Da i Grand kafu!) Ali u stvarnosti, jačina je samo jedan mali dio mnogo složenije slike.

Od izbora zrna, preko prženja, do načina pripreme, svaki korak utiče na to kakva će kafa na kraju biti. A džezva, iako duboko ukorijenjena u našim navikama, u tom procesu nije samo simbol tradicije, nego aktivni dio ukusa i teksture kafe.




Upravo tu se lome razlike između kafe koja je samo jaka i one koja je zaista dobra.

„Za dobru pripremu kafe važna je džezva, jer nam ona služi da voda provri što prije. Ja kažem da se voda ne smije ‘patiti’. Ako treba dugo da provri, tvrda voda, koja je pogodna za kafu, pretvara se u meku i tada dobijamo bljutav ukus.“, pojasnio je Ilija Đurić.

Pronašli ste svoju idealnu kafu. A sada… jedan mali korak dalje

Recimo da ste već pronašli svoju Grand kafu. Znate koja vam jačina odgovara, koja aroma vam „legne“ i u kojem dijelu dana je pijete s najvećim uživanjem. Razlika između dobre i zaista dobre šoljice često se krije u jednom, naizgled nevažnom detalju. Ne u novoj opremi, ne u komplikovanim pravilima i ne u dodatnom vremenu, nego u malim promjenama koje lako zanemarimo.






To su sitni trikovi koji ne traže poseban trud, ali mogu potpuno promijeniti doživljaj prve šoljice. Evo šta Ilija savjetuje:

„Nije dobro kafu zakuhati u kuhinji pa šoljicu nositi do mjesta gdje ćemo je piti. Prva ekstrakcija se dešava tokom zakuhavanja, ali ona fina, kada se talog odvaja i arome se razlivaju, dešava se u šoljici. Zato je važno da se kafa sipa tamo gdje se pije i da šoljica nekoliko trenutaka miruje prije prvog gutljaja.“

Zašto se kafa u BiH ne pije kao nigdje drugo?

Kafa u BiH nije pauza između obaveza. Ona je često sama obaveza. Razgovor, dogovor, predah, znak pažnje.

U toj šoljici je i ono što zovemo ćejf, osjećaj da se Grand kafa pije polako, s razlogom i u tačno određenom trenutku. Taj odnos prema kafi čini ritual ispijanja u BiH drugačijim od mnogih drugih kultura, čak i kada se koristi isto zrno. Evo šta o tome kaže Ilija:

„Kod nas se koriste male džezve, što je ispravno: jedna džezva, jedna šolja. Piju se iz fildžana i uz kafu se služi nešto slatko, bilo šećer, rahat-lokum ili kockica čokolade. Upravo ti detalji nas izdvajaju.“

Kakvu kafu bira profesionalac?

Zato smo Iliju pitali ono što zanima svakog ljubitelja kafe: kada vam je posao provjeravati, mirisati i ocjenjivati kafu, kakvu kafu bira za sebe. U tom pitanju se često najbolje vidi da i iza stručnosti stoji lična navika, dio dana koji vam je najdraži i mali ritual koji nema veze s pravilima ili teorijom, nego isključivo s užitkom.






Ilija kaže da ujutru najčešće pije kafu iz kategorije koja je u svijetu poznata kao turska kafa. Lično bira Grand kafu Gold, u većoj šolji, jer mu pruža pun i uravnotežen ukus. Onima koji vole mekši i zaokruženiji profil preporučuje Gold, dok će ljubitelji izraženije jačine posegnuti za Grand Strong.

Mekša ili jača: kako znati koja je vaša Grand kafa?

Nakon što nam je otkrio kakvu kafu on bira za sebe, logičan nastavak razgovora bio je upravo ovaj: kako da svako od nas lakše prepozna svoj Grand ukus. Nisu svi dani isti, nisu ni navike, pa samim tim ni kafa ne mora biti ista za sve.

Postoje jasni signali koje nam nepce već daje u smislu da li više uživamo u aromi, pitkosti i zaokruženom ukusu, ili tražimo izraženiju jačinu koja ostaje duže i ostavlja trag. Upravo na tim razlikama, objašnjava Ilija, treba graditi izbor kafe, a ne na pukoj navici ili onome što smo godinama pili bez razmišljanja.







Možda je baš zato kafa u BiH toliko lična stvar. Ne pijemo je samo zbog jačine ili navike, nego zbog trenutka, razloga i osjećaja koji ide uz šoljicu. I često je pijemo isto godinama, bez pitanja da li nam zaista najviše prija.

Razgovor s Ilijom nas je podsjetio da ne treba mijenjati kafu, nego način na koji je pijemo. Mali detalji prave veliku razliku, a kad znaš šta tražiš, lakše pronađeš i onu Grand kafu koja ti stvarno prija.

Ako ste se već uhvatili kako razmišljate o sljedećoj šoljici Grand kafe… znamo da smo uspjeli.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Grand kafom

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović    
Fotografija: Enida Kajević i Sanela Zukić