TEKST: Bonjour.kolumnistica
DATUM OBJAVE: 3.2.2022.
Već tradicionalno iz mjeseca u mjesec s našom kolumnisticom Suzanom razgovaramo o zanimljivim interijer temama, a u drugom mjesecu prirodno se nametnula tema o trendovima za 2022. godinu.
Tako nam je Suzana pripremila vodič kroz dodatke, boje i stilove uređenja koje ćemo sve češće viđati. Podijelila je s nama i kako ukomponirati te trendove i kako se određene promjene u uređenju odražavaju na izgled i doživljaj vašeg doma. Što nam Suzana donosi u novoj kolumni otkrijte u nastavku.
Koji trendovi će dominirati u godini koja je pred nama?
„Nova godina nas uvijek inspiriše za promjene, a većina promjena se odnosi i na adaptaciju prostora i uređivanju doma. Promjena dekora i promjena boja su prva najbrža stvar koja pomaže da se unutrašnjost osvježi.
Boje
Osnovne boje i neutralni tonovi će biti popularni i ove godine. Tople i hladne bež nijanse su popularan izbor za sve prostorije, kao i čitava paleta plavih tonova. Prigušeni tonovi, nijanse sive i klasična bijela u kombinaciji sa crnom nepogrešivi su potezi u dizajnu. Svijetle nijanse roze i plave će takođe biti popularne.
Povratak prirodi
Prirodni materijali su jedan od glavnih trendova u ovoj godini. Namještaj od ratana, zavjese od bambusa, dosta prirodnog drveta. U dizajnu će se koristiti dosta zelene od nijanse nane do neon tonova. Kamen poput granita, mermera i oniksa se može koristiti u svim prostorijama u stanu.
Mermerni sto za kafu, kuhinjsko ostrvo od granita ili neki jednostavan detalj poput lampe mogu biti sjajni detalji u enterijeru. Isto tako, drvo je odličan materijal za oblaganje podova i zidova.
Puno svjetla
Dizajn osvjetljenja će vam pomoći da riješite nekoliko problema odjednom, prije svega, da povećate prostor, učinite prostoriju što funkcionalnijom i stvorite harmoniju. Koncept osvjetljenja se zasniva na tri stuba : opštem, radnom i dekorativnom. Za povećanje svjetlosti koristite tekstile u svijetlim bojama i ogledala.
Minimalizam
Ove godine posebno će se govoriti o minimalizmu. Ne radi se samo o modi i trendovima, već o filozofiji opšte koju prihvata sve veći broj ljudi.
Multifunkcionalnost
Multifunkcionalnost takođe postaje pravi trend. Koristite namještaj za sjedenje i odlaganje - primjer su moderni taburei koji vam mogu poslužiti za odlaganje. Poseban naglasak ove godine ide na dnevnu sobu. Najvažnija je podjela na funkcionalne zone. Jasne, stroge linije, namještaj i dekor u tamnijim nijansama. One vam omogućuju da konceptualno upotpunite opštu sliku sobe. Nježni , prigušeni tonovi će se koristiti u njenom dekorisanju. Preporučuje se i dosta zelenila.
Više o uređenju i organizovanju dnevne sobe čeka vas u narednoj kolumni.“

TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.

Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!