Trdelnik je popularno češko slatko pecivo koje je posljednjih godina dobilo titulu zvijezde zimskih street food festivala.

Riječ je o specijalitetu napravljenom od poludizanog tijesta gdje glavnu riječ vodi začin od cimeta. Ovo slatko pecivo dobilo je naziv zbog karakterističnog izgleda koje se dobije tako što se tijesto mota oko valjka, a zatim uvalja u neodoljivu mješavinu od cimeta i šećera. I da, na kraju dobijete trdelnik odnosno dimnjak.

S obzirom da u teoriji zvuči veoma jednostavno htjeli smo provjeriti je li i u praksi ista stvar. Stoga smo kontaktirali gourmet entuzijasticu Lamiju Muharemi Trešnjo, koja je za naše čitatelje podijelila recept za ukusno pecivo trdelnik koje ćete rado ovih dana pripremiti.





Sastojci :

• 300 g brašna
• 30 g putera
• 120 ml mlijeka
• 1 kašika kvasca
• 1 vanilin šećer
• 1 jaje + 1 žumance
• 3 kašike šećera
• prstohvat soli

Za premazivanje i posipanje:

• 30 g putera
• 100 g šećera
• 1 kašika cimeta

Priprema: 

Brašno, malo mlakog mlijeka, kašiku šećera i kvasac pomiješati, zatim dodati ostatak šećera, vanilin šećer, jaja, prstohvat soli i 30 g istopljenog putera. Sve umijesiti i postepeno dodavati ostatak mlakog mlijeka. Ostaviti da nadođe.
Tijesto razviti na pobrašnjenoj površini, zatim izrezati trakice. Drvenu oklagiju omotati fino aluminijskom folijom. Premazati je otopljenim puterom. Zatim trake tijesta motati oko oklagije, jednu uz drugu, dobro ih pričvrstiti. Premazati i tijesto puterom, pa uvaljati dobro u šećer i cimet.
Oklagiju staviti preko neke tepsije i peći trdelnik na 180° oko 30 minuta. Provjeravati i okrenuti povremeno.

* * *
Foto: Lamija Trešnjo Muharemi

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba