TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 4.11.2019.
„The Mood Food je nastao sasvim slučajno. Jedan dan mi je Dino samo poslao poruku i rekao da nam je otvorio profil na Instagramu vezan uz hranu.
Naravno, to nije ništa slučajno obzirom da smo oboje gurmani, a ja posebno volim da kuham. Odlučili smo da za početak to bude profil koji vodimo iz čistoga gušta, bez pressinga. Sada kada imam malo više vremena, više isprobavam nove recepte, fotkamo i onda na kraju, objavimo na profilu.
Što se tiče imena The Mood Food, to je isto došlo nekako spontano i u roku od minutu-dvije. Ime spaja riječi „mood“ i „food“ koje su i nama bitne u svakodnevnom životu. Hrana koju kuhamo i rado jedemo nosi sa sobom i osjećaj topline koji u konačnici kreira jedan poseban doživljaj sa svakim zalogajem.“ – otkrila nam je bh. redateljica Mirna Dizdarević kako je nastala ideja za ovaj Instagam profil koji vodi zajedno s dečkom, glumcem Dinom Rogićem.
Naravno, nismo mogli odoljeti da ne saznamo više o njihovoj kulinarskoj avanturi, a za BONJOUR. čitatelje otkrili su i recept za najukusniju američku pitu s jabukama koja će razveseliti svako nepce.
Kako teče priprema jela i podjela poslova u vašem timu?
Priprema jela u našem timu je jednostavna. Šta nam se jede taj dan, bilo slatko ili slano, napravimo. Nekada kada tražim nove recepte ili vidim nešto na internetu što mi je zanimljivo, odmah odlučim da je to sljedeći recept koji ćemo praviti.
Ja sam ta koja odluči šta ćemo praviti, zajedno nabavljamo namirnice, Dino priprema opremu (fotoaparat i svjetla) i onda se zajednički bacimo na posao. Nedavno smo počeli i snimati proces pripreme recepata koje pravimo i nadam se da ćemo ubrzo neke snimke staviti na naš profil.
5 namirnica koje se trebaju naći u svakoj kuhinji?
Ovo pitanje sam mislila da ću odgovoriti brzo, ali je zapravo teže nego što zvuči. Mislim da u svakoj kuhinji se trebaju naći: brašno, šećer, puter, sol i chilli. Od ovih bazičnih namirnica možemo napraviti predivan slani ili slatki kruh. Puter je namirnica koju često upotrebljavam u našoj kuhinji jer daje jelima poseban i bogat okus. Chilli je tu samo da malo začini sve, a i volimo ljuto. Stavljam chilli u gotova sva slana jela koja pripremam.
Koje je tebi omiljeno jelo, a koje Dini?
Dinino omiljeno jelo je lešo meso bez puno promišljanja. Iako, otkako smo skupa svaki put kada ga pitam šta želi da mu napravim, u 90% slučajeva je to zeljanica.
Moje omiljeno jelo je Pad Thai. Ako zaista moram birati jedno jelo, onda je Pad Thai apsolutni pobjednik. Jelo koje je toliko jednostavno, a opet dosta kompleksno što se tiče okusa. Osjećate slatko, slano, gorčinu, kiselost, svilenkastu teksturu rižinih rezanaca, i hrskavost kikirikija. Jednostavno je savršeno jelo, i nadam se da ću ga ubrzo usavršiti.
Na našim prostorima najdraže jelo mi je pečena janjetina.
Najviše uživaš u pripremi?
Najviše uživam u pripremi slastica, ali mislim da je to samo trenutna faza. Obožavam raditi s tijestom, jer zahtijeva preciznost i kemijanje, ali ujedno i kreativnost. Volim taj čitav proces kada osjetim pod rukama kako se tijesto sve više i više razvlači zbog glutena i kako od male kuglice tijesta nastane ogromna masa koju možete modelirati i pripremiti kako god poželite.
Pošto je Dini najdraži desert Cheesecake, usavršila sam par recepata pa je i meni postao dosta drag. Zadnjih par mjeseci dosta pravim kolače i torte koji se ne peku i moram priznati da to dodatno olakšava čitav proces, a i može se brže probati desert što je veliki plus.
Omiljena kuharica?
Dvije kuharice koje su nekako bliske mom načinu i stavu prema kuhanju, su 'Cravings' od Chrissy Teigen, i Simply Nigella' od legendarne kuharice Nigelle Lawson. Obe knjige su dosta jednostavne u pripremi i sastojcima, a ja volim kada nema previše filozofije u kuhanju. Kuhanje je zabava i opuštanje i zaista kada se kuha s ljubavlju onda je to to.
Najviše o hrani i pripremi hrane si naučila od…? A gdje sada pronalaziš inspiraciju za nove recepte?
Definitivno najviše o hrani te samoj pripremi sam naučila od svoje mame. Za mene je ona najbolja kuharica i njena hrana ima neki poseban okus. Čak i kada repliciram neki njen recept i sve je isto, njeno je uvijek za nijansu bolje. Naučila me da namirnice trebaju biti kvalitetne, jer ono smo što jedemo. Također, mama me naučila koliko je puter važan u kuhanju, pa sam i ja nastavila kuhati s njim.
Internet je neiscrpan izvor gastro inspiracije, pa tako i ja dosta istražujem upravo na internetu. Volim kombinirati neki recept koji znam s nekim novim koji pronađem te tako kreiram nešto svoje. Najveća mi je radost kada ljudi koje volim jedu i uživaju u mojoj hrani. Kada vidim njihov osmijeh i iskreno zadovoljstvo. Volim vjerovati da sam bar mali dio njihove sreće potaknula upravo ja.
RECEPT ZA NAJUKUSNIJU PITU S JABUKAMA KOJU TREBATE ISPROBATI
Za tijesto:
• 320 gr glatkog brašna
• 1 čajna kašikica soli
• 170 gr putera, hladnog i izrezanog na kockice
• 8 supenih kašika hladne vode (dodajte više ako je potrebno)
• 1 čajna kašikica ekstrakta vanilije (po želji)
Za fil:
• 1 kg očišćenih, oguljenih, i na polumjesece izrezanih jabuka
• 50 gr šećera
• Pola čajne kašikice soli
• 2 supene kašike brašna
• 1 čajna kašika cimeta
• Četvrtina čajne kašikice muškatnog oraščića
• Pola limuna, iscijeđenog
Dodatno: 1 jaje, razmućeno i kašika šećera
Priprema:
U velikoj zdjeli kombinirajte brašno, sol i puter. Rukama umiješajte puter tako da bi se prirodno istopio i formirao grudice. Kada se puter sjedini sa brašnom, dodajte hladnu vodu. Mijesite dok tijesto nije sjedinjeno. Po želji dodajte ekstrakt vanilije, koricu limuna ili neki drugi začin koji preferirate. Formirano tijesto zamotajte u providnu foliju i ostavite u hladnjak na 60 minuta. Dok se tijesto hladi, napravite potrebni fil. Pećnicu zagrijte na 200 stupnjeva.
Jabuke stavite u zdjelu te dodajte ostale sastojke za fil. Kašikom umiješajte sastojke tako da se sjedine. Probajte fil te po želji dodajte još šećera ako jabuke nisu dovoljno slatke.
Pripremite kalup za tart ako ga imate ili neku drugu posudu u kojoj pravite kolače. S malo putera premažite kalup i ostavite sa strane.Rashlađeno tijesto dobro izvaljajte tako da nije predebelo. Prebacite tijesto preko kalupa te dobro pritisnite uz ivice kalupa. Ostatak tijesta ostavite za ukrašavanje. Kada ste stavili tijesto u kalup, raspodijelite fil ravnomjerno.
Ostatak tijesta možete ponovo razvaljati i prekriti kompletno fil ili možete praviti trakice od tijesta, tako da dobijete efekt košarice. Kada ste ostatak tijesta stavili preko fila, premažite ga razmućenim jajetom i pospite s malo šećera da bi pita od jabuka dobila zlatno žutu boju.
U zagrijanu pećnicu stavite svoju pitu od jabuka. Pecite prvih 15 minuta na 200 stupnjeva, a onda smanjite temperaturu na 180 narednih 20-25 minuta. Temperatura i trajanje pečenja zavisi od jačine vaše pećnice.
Kada je pita gotova, izvadite je da se hladi. Ohlađenu je režite i naša preporuka je da je poslužite sa sladoledom od vanilije.
Dobar tek!
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
