TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 5.5.2021.
Povijest tvrtke Zigante tartufi započinje 1990. godine kada je i osnovana sa sjedištem u Plovaniji, nedaleko od Buja (Istra, Hrvatska). Predio Istre, tačnije Motovunski predio je oduvijek poznat po pronalasku tartufa. Deset godina kasnije, u Livadama je otvorena prva trgovina Zigante tartufi, specijalizirana za prodaju tartufa i proizvoda s tartufima.
Godine 2002.-e obitelj Zigante otvara i restoran Zigante u Livadama, koji svoju ponudu bazira na jelima od svježih istarskih tartufa te ubrzo dolazi na sam vrh gastronomije u Hrvatskoj. 2007.-e u obnovljenoj istarskoj kamenoj kući u nastavku restorana uređene su tri komforne i moderno opremljene sobe Zigante ****. Vrhunski smještaj gostima omogućuje uživanje u miru, okusima i mirisima ovoga tipičnog istarskoga ruralnog mjesta.
Godine 2008.-e tvrtka Zigante tartufi d.o.o. otvara najsuvremeniju tvornicu za preradu i konzerviranje tartufa u Europi, ukupne površine oko 1600 četvornih metara.
Obitelj Zigante oduvijek je bila čvrsto povezana... međusobno i s tartufima.
Upravo je odlazak u Motovunsku šumu i pronalazak tartufa Giancarlu Zigante predstavljalo najveću strast već od samih početaka. Strast koja s vremenom nije postala samo hobi, već i njegov način života. Na to je gledao kao na jednostavno opuštanje nakon posla, no mnogi su govorili da su za njega tartufi jednostavno lijepi. Tako je jednog dana pronašao čak 6 kilograma tartufa! Tada je naravno u bogatom ulovu uživala uža i šira rodbina, a i prijatelji.
Danas tvrtku Zigante tartufi, koju je 1990. godine osnovao Giancarlo, vodi nova generacija – kći Antonella te sinovi Adriano i Marino.
Adriano Zigante
U sklopu intervjua koje realiziramo zajedno s timom kompanije Fina Vina predstavljamo vam kompaniju Zigante, koja je ljubav prema tartufima pretvorila u neodoljivu gourment avanturu koja regionalnu, ali i svjetsku gastronomiju podiže za ljestvicu više.
Amir Beširević, osnivač kompanije Fina Vina se prisjetio kako se upoznao s radom i djelovanjem kompanije Zigante, te kroz razgovor s Adrianom otkrio baš sve što trebate znati o tartufima i što ih čini tako posebnima, kao i odličan recept za tjesteninu s tartufima kojem ćete se iznova vraćati.
***
Piše: Amir Beširević
Objasnite odakle tolika posvećenost tartufima i šta su zapravo tartufi?
Adriano: Tartufi su vrsta jestivih gljiva koje rastu po zemljom, najčešće uz korijenje stabala poput hrasta, bukve, topole, vrbe i brijesta. Izgledaju poput gomolja i često ih se izgledom uspoređuje s krumpirom. Uglavnom narastu od veličine trešnje do veličine jabuke, no ponekad se zna pronaći i znatno veći primjerak. U kulinarskom su svijetu najpopularnije dvije osnovne vrste: crni i bijeli tartuf.
Koje vrste su do sada pronađene?
Adriano: Do sada su u Istri pronađene slijedeće vrste tartufa:
Sezona: od listopada do prosinca
Sezona: od svibnja do studenoga
Sezona: od prosinca do ožujka
Sezona: od rujna do siječnja
Sezona: od studenog do ožujka
Bazirajući se po sezonama rasta i vrstama tartufa u Istri imamo privilegiju ponuditi uvijek svježe tartufe tijekom cijele godine.
Znamo da je Giancarlo Zigante pronašao najveći bijeli tartuf od cca 1,3kg i kao takav ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Možete li nam reći kako je to uspio?
Adriano: Prava prekretnica za cijelu obitelj dogodila se 2. studenoga 1999., kada je Giancarlo s psom u Motovunskoj šumi pronašao bijeli tartuf od 1.310 grama. Ogroman tartuf nazvan Millenium upisan je u Guinessovu knjigu rekorda kao najveći do tada pronađeni bijeli tartuf na svijetu i zauvijek je cijelu obitelj Zigante usmjerio unapređenju statusa istarskih tartufa.
Pronalazak Milleniuma označio je početak otkrivanja istarskih tartufa gurmanskom svijetu. Istra nije samo bogato nalazište tartufa, već i dom jednog od najvećih bijelih tartufa ikad ubranih. Za Giancarla zapravo ne prolazi ni jedan dan, a da se ne sjeti barem na trenutak tog događaja koji mu je promijenio život.
Kako je uspio pronaći toliko veliki tartuf?
Adriano: Ponekad pomislimo da zbog tolike strasti za lovom, volji, želji i ljubavi prema tartufima priroda nam sama pokaže svoj put. Uz malo sreće, naravno. Tartuf pušta miris tek kada dostigne svoju punu zrelost. Upravo u tom trenutku, na toj lokaciji bio je Giancarlo sa svojim psima. Psi su nanjušili tartuf, pokazali ga Giancarlu. Ostalo je povijest.
Koliko je ta informacija uticala na dalji razvoj poslovanja?
Adriano: Tartuf rekorder nazvan Millenium na tržištu je mogao postići fantastičnu cijenu. No, umjesto u prodaji završio je kao glavni sastojak večere za stotinu uzvanika i prvi promotor istarskih tartufa. Već je i sama ta proslava svjetskog rekorda bila početak formiranja službenog statusa Livada kao Centra svijeta tartufa. Replika Milleniuma izlivena je u bronci i izložena u specijaliziranoj trgovini Zigante u Livadama kao podsjetnik na početak uzdizanja istarskih tartufa na zasluženu poziciju u gastro svijetu.
Posjedujete najveću tvornicu u regionu za proizvodnju i preradu tartufa. U asortimanu se može pronaći i do 500 različitih vrsta proizvoda. Po nama najatraktivniji su svakako chips od tartufa i tamna i bijela čokolada sa okusom tartufa, međutim definitivno ono po čemu ste poznati jeste proizvod Tartufata, koji je ujedno i najpoznatiji i najtraženiji proizvod na našem tržištu. Slažete li se sa nama?
Adriano: Apsolutno se slažemo. Tartufata je pionir našeg poslovanja. Ono što nas posebno veseli je činjenica da su kupci diljem svijeta prepoznali ponajprije vrhunsku kvalitetu proizvoda. Znate, mi ništa ne prepuštamo slučaju. Svaka teglica koja izlazi iz naše proizvodnje rezultat je stroge kontrole. Kvaliteta je oduvijek bila prioritet. Upravo je zato naša glavna misija od samog početka poslovanja do dan danas ista. Zadovoljan kupac. Tartufata je odličan proizvod. Može se koristiti u raznim kombinacijama. Kao umak ili kao namaz.
Jedna mala žličica tartufate može cijelo jelo podignuti na jednu totalno drugačiju dimenziju okusa. Brza priprema, zdrav i fantastičan okus. Svi to volimo, zar ne?
Vlasnici ste i izvrsnog restorana Zigante u Livadama (Istra). Koji je koncept samog restorana? Pretpostavljamo da je neizostavan začin svakom jelu tartuf i proizvodi od tartufa, međutim koje jelo biste izdvojili kao „joker“ restorana?
Adriano: Koncept restorana Zigante je pružanje izvornih sezonskih namirnica uz uvijek svježe sezonske tartufe iz prirodne lokacije tartufa, Motovunske šume. No, tu priča ne staje. U restoranu Zigante doživjeti ćete jednu priču. Ovdje nećete samo uživati u pomno smišljenim menijima na bazi tartufa, već imate mogućnost educirati se i naučiti nešto novo o regiji, klimi, podneblju, tartufima te vinima od strane našeg stručnog osoblja koje će vas pratiti pričom i prezentirati vam sve što se nalazi na vašem stolu.
U konačnici, odlazak iz restorana biti će jedno novo iskustvo, novi doživljaj, a ne rutinsko utaživanje gladi. Svako jelo ovdje ima svoju priču.
Naš tim kuhara neprestano radi na osmišljavanju novih jela, novih doživljaja i novih priča. Kombinacije slatkog, slanog, mesnih i ribljih specijaliteta, a sve na čelu sa svježim tartufima. Ovdje se sve radi ručno i domaće. Tjesteninu sami pripremamo (poput naših poznatih tagliatella, raviola, pljukanca itd.)
"Joker" jelo restorana Zigante je zasigurno naš domaći sladoled s tartufima. Sladoled s tartufima je jedna senzacija okusa, totalno drugačije, jedinstveno jelo koje našim posjetiteljima pruža okus koji ih uvijek iznova vraća kod nas.
Moramo se pohvaliti da nam je međunarodna organizacija Michelin svrstala pod kategoriju Michelin Plate, kao preporuka za posjetu i uživanje u delicijama.
Pored stalnih aktivnosti na tržištu, poznati ste i po partnerstvu u organizaciji ATP Turnira u Umagu, koji se već tradicionalno organizuje u sedmom mjesecu. Zbog pandemije prošlogodišnji turnir nije održan. Možete li nam reći koji je koncept i Vaša uloga u organizaciji jer smo na sreću imali priliku kušati izvrsna jela koja se pripremaju?
Adriano: Naša uloga na ATP turniru je zapravo upotpunjavanje ponude događaja. Vrhunska organizacija turnira, svjetski poznati tenisači, posjetitelji iz cijelog svijeta zahtijevali su od samih organizatora savršeni plan organizacije. Kako bi organizatori ponudili izvornu istarsku priču, istarske namirnice gdje naravno spada i tartuf, a istovremeno vrhunsku kvalitetu usluge, Restoran Zigante je bio logički izbor.
Zadovoljni smo odazivom gostiju budući da je sam brend Zigante privukao veliki broj posjetitelja u restoran Zigante u Umagu od kojih je većina već imala priliku uživati u našim jelima u Restoranu Zigante u Livadama, te su znali da ovdje mogu očekivati vrhunsku hranu, svježe tartufe i kvalitetnu uslugu. Gdje god se naša usluga pružala, ista mora biti na najvišem nivou. Mi ni ne pristajemo na ništa manje.
Također ste i organizatori Sajma tartufa koji se proteže na 11 tjedana, a koji se održava vikendima. Možete li nam objasniti o čemu se radi?
Adriano: Sajam tartufa nosi svoju priču, svoju svrhu i cilj. Ovdje se ne radi o običnom sajmu. Ovdje se radi o prezentaciji najkvalitetnijih proizvoda na jednom mjestu. Upravo ovdje, na sajmu tartufa u Livadama posjetitelj može uživo vidjeti i kupiti svježe bijele, ali i crne tartufe iz naše bogate izložbe tartufa prezentirane na sajmu. Moguće je kušati vrhunska jela s tartufima na našem gourmet pointu (opojan i primamljiv miris tartufa osvojiti će vas već na samom ulasku u 1000 m2 velikom šatoru). Ovdje možete besplatno degustirati proizvode s tartufima iz naše široke palete proizvoda. Kako bi upotpunili cijelu priču, tu su i naši izlagači.
Vrhunski vinari, maslinari, proizvođači sira, pršuta, rakije, suhomesnatih proizvoda.... a za prave avanturiste tu je i usluga demonstracije lova na tartufe gdje će vas vlakić uz vodiča voditi u samo srce Motovunske šume gdje vas očekuje licencirani tartufar sa svojim psima i tada se odvija prava avantura-lov na tartufe. To je doista jedna jedinstvena prilika za velike i male da dožive svijet tartufa te otkriju povezanost čovjeka i psa, njihov timski rad, a istovremeno uživaju u ljepotama i jedinstvenom miru koje će im pružiti Motovunska šuma.
Koliko je sajam tartufa uspješan govori i činjenica da se traži uvijek mjesto više. Jako je puno zainteresiranih izlagača. Posjetitelji nam pristižu iz svih krajeva svijeta; iz Europe, ali i Amerike, Japana, pa čak i Novog Zelanda.
Na Sajmu ste ugostili mnoge poznate ličnosti.
Sajam je rado posjećen sa strane političkog vrha, ali i brojnih poznatih internacionalnih pjevača, glumaca... Prošla godina nam je donijela velike promjene, tako da i ovaj već tradicionalni sajam nije organiziran onako kako smo svi naviknuli, ali vratimo se u prošlost i neka fina vremena, kako tada izgleda organizacija sajma?
Adriano: Nažalost prošle godine nismo organizirali sajam tartufa u svojem izvornom obliku budući da smo bili spriječeni u tome. No kako bi održali tradiciju, sajam tartufa smo malo preoblikovali i umjesto sajma, organizirali smo Dane Zigante tartufa 2020. usmjeren ka restoranu Zigante, trgovini Zigante i pokaznom lovu na tartufe u Livadama. Puna 3 mjeseca naš tim kuhara prezentirao je i posluživao jedinstvena jela s bijelim svježim, ali i crnim tartufima, dok je u trgovini Zigante koja se nalazi u neposrednoj blizini restorana omogućena besplatna degustacija proizvoda i bogata ponuda bijelih i crnih svježih tartufa koji su bili dostupni za kupnju. Dane tartufa je otvorila naša poznata pjevačica Maja Šuput.
Sajam tartufa u svojem redovnom obliku inače podrazumijeva veliki šator veličine 1000m2, vanjske terase, gourmet pointa te više od 40 vrhunskih izlagača.
Prisutni ste na tržištu BiH već nekoliko godina. Imali smo priliku degustirati ukusne zalogaje na festivalu Sarajevo Wine Weekend. Koja je preporuka za kuharice i kuhare koji se tek sada upuštaju eksperimentirati sa novim jelima?
Adriano: Da, bili smo gosti festivala Sarajevo Wine Weekend u organizaciji našeg distributera za BiH kompanije Fina Vina d.o.o.
Festival nas je potpuno iznenadio, prvo sa organizacijom, a naposlijetku i sa izlagačima, jer se pronašla vinska i gurmanska elita, a koja se, priznajemo, teško može pronaći na jednom mjestu.
Gosti i izlagači festivala su imali priliku uživati u delicijama naših chefova iz restorana Zigante. Mnogi su se iznenadili jednostavnom pripremom jela sa tartufima i tartufatom, a u konačnici to nam je i cilj – čim više približiti jednostavnost kuhanja sa Zigante proizvodima.
Savjet koji bismo dali kuharima i kuharicama – općenito sve što se radi, pa tako i za rad u kuhinji, bez obzira koliko dobre namirnice imate, potreban je tzv. prstohvat ljubavi koji će začiniti svako jelo i koje će ukoliko se priprema sa voljom i željom, zasigurno i ispasti perfektno.
Živimo brzo, možete li nam otkriti recept koji je idealan i jednostavan za brzi ručak, a ne sumnjamo isto tako vrlo ukusan i hranjiv?
Adriano: Upravo je u pripremi za tisak naša nova knjižica recepata. Koncept svih recepata u knjižici je isti. Jednostavna priprema za vrhunski okus. Ponekada nailazimo na mišljenja da je kuhanje s tartufima teško. Želimo "razbiti" taj mit. Kuhanje s tartufima je zapravo vrlo jednostavno jer tartuf ne trpi teške začine, a obožava jednostavne namirnice koje mirisom i okusom ne prevladavaju sam tartuf. Jaje i tjestenina je oduvijek savršen kulinarski partner za tartufe. Otkriti ćemo vam jedan fantastičan recept gdje ćete otkriti koliko proizvod od tartufa može oplemeniti i uzdignuti okus obične tjestenine. Možda nakon ovog recepta više nikada tjesteninu nećete gledati na isti način.
Tjestenina sa tartufatom (za 4 osobe):
Sastojci:
500 g tjestenine po izboru
100 g maslaca
250 ml vrhnja za kuhanje
80 g Zigante tartufata
sol, papar i začini po želji
maslinovo ulje (obično ili s okusom tartufa)
Priprema:
Zakuhajte vodu sa soli u loncu - ubacite tjesteninu i kuhajte ju dok ne omekša.
Na tavi rastopite maslac pa mu dodajte vrhnje za kuhanje, ostavite da malo proključa.
U tavu umiješajte tartufatu i sve dobro začinite po ukusu - posolite i poparite te ukoliko želite dodajte nekoliko kapi maslinovog ulja s okusom tartufa.
Sklonite s vatre i u umak umiješajte skuhanu i ocijeđenu tjesteninu.
Poslužite toplo uz malo naribanog grana padana ili parmezana.
Dobar tek!
***
Razgovarao: Amir Beširević/Fina Vina
Foto: Zigante
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
