TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.12.2014.
Do blagdana je ostalo još taman toliko da, ako se danas ili eventualno sutra odlučite za naručivanje poklona preko neta, ti isti pokloni vas stignu obradovati u 2014. Ili nekog vama dragog. Osim odjeće, kozmetike ili modnih dodataka, evo nekoliko unisex poklona, za koje garantiram da će kreativnim osobama izmamiti upravo onaj izraz lica koji želimo gledati u narednih nekoliko tjedana.
Lijepi i praktični. Ili praktični i lijepi. Redoslijed i dan danas izaziva pomutnju u redovima teoretičara, nešto kao kokoš i jaje.
Kako god, slijede ideje za darove od kojih nećete gladovati cijeli siječanj:
Ikona dizajna, popularni Citrus squeezer, jednako je dekorativan i funkcionalan, visok 29cm, promjera 14cm, napravljen od lijevanog i poliranog aluminija. Simbol je kako za Philippa Starka, tako i za Alessi, a predstavlja i stalnu postavku Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku.
Svaki stylish interijer traži drveni set za posluživanje PUU, što na finskom znači drvo. Pet podložaka geometrijskih oblika zajedno tvore zanimljive kompozicije s kojima će Vaš stol izgleda kao mala tvornica kreativnosti. Popularna dizajnerica Ana Tevšić kaže kako broj kombinacija još uvijek tražimo!
OSTRICHPILLOW ili San uredskog djelatnika, putnika, radnika. „Ubiti oko“ u bilo kojem trenutku, na bilo kojem mjestu s ovim poklonom postaje moguće. Svi komadi iz serije proizvoda preko noći su postali omiljeni komadi za darivanje. Razmislite i vi o njemu ;)
Skandinavski dizajn u bilo kojoj prostoriji u stanu?! Može! Točkaste vješalice marke Muuto dostupne su u tri veličine: S, M i L. Jedna, dvije ili nekoliko njih na zidu, u zanimljivim međusobnim odnosima, djeluju kao prava mala umjetnička kompozicija!
Već nekoliko sezona čipka je omiljeni motiv primjenjiv na 100 načina. Našao je mjesto i u mojim poklonima, u zanimljivoj interpretaciji kodnog imena BašČipka! Lepoglavska, paška ili hvarska čipka kao keramički podložak za vruće predmete ili kao zidna dekoracija? Duh hrvatske baštine pretočen je u praktični predmet koji nosi i poruku! Za ovaj originalni dizajn zaslužna je Grupa VIL*e, a podložak dolazi u dvije dimenzije, 15x15x0,8cm (mala) i 20x20x0,8cm (velika).
Plastična Kanta ili kantica Garbino Can koju je dizajnirao Karim Rashid davne 1996.godine, a proizvodi ga Umbra, danas se nalazi i u MoMA u New Yorku, Brooklyn Museum of Art, Chicago Athenaeum Museum ili Montreal Museum of Decorative Arts. Proizvodi se u nekoliko različitih dimenzija, pa će svoju primjenu naći kao kanta za smeće, vaza za cvijeće ili nešto treće.
Ashley je 550 grama teška stolna pepeljara, dizajn poznatog hrvatskog produkt dizajnera Filipa Gordona Franka. Kosi, asimetrični bridovi pepeljare služe umjesto standardnih utora za cigaretu, a osim kao pepeljara, Ashley može poslužiti i kao posuda za odlaganje sitnih predmeta, jer njena funkcija oblikovno nije strogo definirana.
Felt je set od tri posude za odlaganje napravljene od prirodnog filca debljine 2mm, koji formira posudu mekih linija pretvarajući dvodimenzionalnu tkaninu u 3D prostor. Atraktivne boje u tri veličine (17x17x9 cm velika, 15x15x7 cm srednja, 13x13x6 cm mala ) Felt, dizajnerice Svjetlane Despot je odličan vizualni detalj, ali i praktičan komad za odlaganje različitih stvari.
Osobno tvrdim da s poklonom u obliku čaše nikad ne možete pogriješiti. Ove čaše se originalno zovu Cognac, dizajnirala ih je Rikke Hagen za Normann Copenhagen. Oblik koji savršeno pristaje i u ruci i dok se sigurno njiše na stolu idealan je dar ljubiteljima lijepih stvari.
Za atraktivan izgled radnog stola treba vam tzv. držač za pisma. Naravno da može poslužiti i za papire ili novine. Metalni, dimenzija 175mm,x60mmx240mm, crni ili bijeli. Velika prednost je materijal od kojeg je izrađen, zahvaljujući kojem može poslužiti i za kačenje kojekakvih napomena i poruka magnetima.
Želim Vam Lijepe i Kreativne blagdane!
Izvor podataka i fotografija:
http://www.studiobananathings.com/
http://www.normann-copenhagen.com/
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
