TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 5.6.2019.
Dovoljan je tek jedan pogled na društvene mreže Filipe Sorko ili na dio atmosfere s njenih tajnih večera, kako biste vidjeli da ovu damu krasi šarmantna i zarazna energija, ali i da ima izgrađen osjećaj za lijepo. Filipa potpisuje i dizajn neodoljivih Chia šalica, a svojim posljednjim projektom za GPP Osijek, ukrala je sve naše simpatije. Naime, Filipa je zajedno sa svojim timom, kako bi začinili proslavu 135 godina tramvaja u Osijeku, organizirala tajnu večeru za goste koji nisu znali da se njihov pop-up restoran nalazi upravo u tramvaju.
„Svaka nova Tajna večera sa sobom donosi nove izazove, nove ideje, kompromise, poznanstva, uči nas snalažljivosti i brusi naše organizacijske i improvizacijske vještine.
Tako da, kada su nas pozvali iz osječkog GPP-a da povodom 135 godina tramvaja u Osijeku, organiziramo Tajnu večeru upravo u tramvaju, znali smo da će ovaj projekt biti za nas do sada najveći izazov, ali i najveće zadovoljstvo. Objeručke smo prihvatili priliku da napravimo ovakav nesvakidašnji gastro event i upustili se u višemjesečnu organizaciju.
Imali smo točnu viziju kako želimo da ova Tramvajska Tajna večera izgleda i sreću da nam je ekipa iz GPP-a Osijek (Gradski prijevoz Putnika Osijek) dala potpunu slobodu i povjerenje u kreativnom smislu te ogromnu tehničku podršku i pomoć pri realizaciji naših ideja. Veliki je izazov bio postaviti kuhinju i kuhati u starom drvenom tramvaju, u drugi tramvaj instalirati Pop Up restoran i postaviti stol za 30 ljudi dugačak skoro 9 metara, a u trećem napraviti Party i Chill out zonu, kako bi se tu prije i nakon večere gosti dobro zabavili.
Volimo raditi tematske Tajne večere poput ove, jer se uspijemo poigrati sa detaljima te personalizirati večeru sa sitnicama poput natpisića, menija, postera, staklenki za desert... Sve je bilo u znaku povijesti tramvaja i tramvajskih karti.
Kako bi strop cijelog tramvaja prekrili sa zelenilom i cvijećem, poharali smo vinkovačku tržnicu i bakino dvorište, dok smo u Party tramvaj postavili tepih od zelene trave kako bi postigli dojam vanjskog prostora (vremenska prognoza nam ovih dana baš i nije išla na ruku).
Gosti, kao i obično na našim Tajnim večerama, nisu znali gdje će se večera održati, što će biti na meniju, tko će sve prisustvovati, niti što ih sve čeka tu večer. Dobili su pozivnicu na kućnu adresu u obliku tramvajske mape, sa naznačenim mjestom sastanka, te personaliziranu Butru (kartu) koju su trebali ponijeti sa sobom.
Večer su započeli panoramskom vožnjom tramvajem kroz Osijek, dok im je vodič pričao zanimljivosti o njihovom gradu i povijesti tramvaja, a nastavili sa koktelom dobrodošlice i večerom od 4 slijeda u tramvaju sa pogledom na dvorac Pejačević.
Iz starinskog tramvaja/kuhinje izlazila su jela poput krem juhe od mladog graha sa ukiseljenim lukom i karameliziranom pancetom, sporo kuhani juneći brisket sa kremom od boba, knedli punjenih sa duplom čokoladom u cornflakesu sa kulijem od šumskog voća i pistacijom...
Posebno nas je obradovala ekipa oko stola ove Tajne večere, jer bila je tu najmlađa putnica u pratnji svoje bake, mladi student koji je bio 4-milijunti putnik, predstavnici partnera ovog eventa, gastro blogeri...
Kako bi ovaj 135 rođendan tramvaja proslavili sa stilom i na nivou, pomogli su nam lokalni i regionalni partneri koji su se nesebično uključili i između ostalog, gostima priredili poklon pakete sa svojim proizvodima i sve ih razveselili.
Nakon večeri ispunjene iznenađenjima, finom hranom i pićem, ugodnom glazbom, zabavom i smijehom, GPP se pobrinuo da svi sretno stignu doma i sa svojim busom ih odvezao kućama. Zaista smo uživali u ovom projektu i nadamo se kako će biti još puno ovako fora lokacija za naše buduće Tajne večere... i da će tramvaj u Osijeku proslaviti još puno, puno godina!“ – otkrila nam je ljupka Filipa.
A mi ćemo dodati, jedva čekamo nove gastro projekte ove kuharice i kreativne dame.
Ostale fotografije ove Tajne večere pogledajte na Facebook stranici Secret Dinner Party, gdje ćete moći zaviriti i u prethodne magične foodie priče Filipe Sorko.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put smo vas kroz Pical Resort, Valamar Collection u Poreču provele kao kroz travel priču.
Rooftop bazen, wellness, more, otvorenje uz plažu i Parenzana kao nit koja se provlači kroz cijeli resort.
Ovaj put se vraćamo za sto.
Jer ako putovanje pamtite i po tome šta ste probale, gdje ste sjedile, koji zalogaj ste komentarisale još sutradan i koji desert vam se vratio u mislima na putu kući, onda gourmet strana Picala zaslužuje poseban tekst.
Tokom boravka izdvojile su se dvije adrese.
Jedna je opuštenija, dnevna, topla i zamišljena za dijeljenje.
Druga je večernja, precizna i fine dining u pravom smislu.
Zajedno su nam pokazale da se Poreč ne oslanja samo na more, stare ulice i ljetni ritam. Ovdje se ozbiljno počinje graditi i gourmet priča.
Prva adresa vodi nas u Jadran Heritage Hotel, Valamar Collection, u starom dijelu Poreča.
Već sam dolazak ima drugačiji osjećaj od resorta. Poreč, kamen, more, fasade, malo sporiji hod i hotel koji više liči na elegantnu gradsku adresu nego na klasični hotelski prostor.
U njemu se nalazi JAZ by Ana Roš Poreč , restoran koji nosi tri Michelinove zvjezdice. Riječ je o najvišem priznanju koje restoran može osvojiti, a kroz povijest je tek mali broj žena chefica ostvario ovaj izniman uspjeh.
Iza koncepta stoji Ana Roš, jedna od najpoznatijih evropskih chefica, ali JAZ ne ide u smjeru ukočenog fine dininga. Nema osjećaja da morate sjediti previše ravno i čekati objašnjenje svakog detalja.
Ovdje se jela dijele.
Komentarišu.
Vraćaju na sredinu stola.
Ručak se više ponaša kao razgovor nego kao ceremonija, što nam se posebno svidjelo.
Ako bismo iz JAZ-a morale izdvojiti jedan zalogaj, bila bi to brusketa.
Na njihovom Instagramu je opisuju kao jedno od onih jela koje se ne preskače i razumijemo zašto.
Brusketa s majonezom od kamenica, mariniranim lokalnim srdelama i salatom od rajčice i bosiljka donosi sve ono što želite od prvog zalogaja na Jadranu: slano, svježe, puno okusa i dovoljno jednostavno da odmah poželite još jedan komad.
To je jelo koje može otvoriti dugi ručak, stajati uz čašu vina ili koktel, ali i prebrzo nestati sa stola.
Baš to je ono što JAZ dobro radi.
Uzima poznate ideje i daje im jasnu, adriatic verziju.
Nakon toga probale smo vitello tonnato s kaparima, sjemenkama i sokovima bundeve, zatim romb pečen na kosti sa šparogama, pancetom i krušnim mrvicama.
A onda je stiglo jelo s imenom koje odmah podigne očekivanja: najbolji teleći odrezak.
Napuhani teleći bečki odrezak u krušnim mrvicama iz Pekarne Ana, uz pire krompir Robuchon.
To je comfort food, ali u verziji koja zna tačno gdje se nalazi. Poznato, ali pažljivije. Domaće u osjećaju, a potpuno restoranski izvedeno.
Za kraj je stigla rožata, ali u JAZ interpretaciji.
Kestenov med joj daje dubinu, suha šljiva donosi zaokruženu slatkoću, a prah od crnog limuna sve lijepo podigne i izbalansira.
Uz nju dolaze i organske jagode s porodične farme nedaleko od Poreča, začinjene uljem bosiljka, malo soli, svježe mljevenim crnim biberom i džemom od jagoda koji rade u kući.
To je onaj detalj koji lijepo objašnjava JAZ: sezona se prati, namirnica se koristi promišljeno, a desert ne završava samo na “nešto slatko za kraj”.
Mekana, bogata i slojevita, ali ne teška. Ukratko, desert zbog kojeg biste vrlo lako svratile i samo na kafu.
Druga adresa vodi nas nazad u Pical Resort .
Harry’s Piccolo Poreč smješten je unutar resorta, a svoju priču naslanja na tršćanski Harry’s Piccolo, restoran s dvije Michelinove zvjezdice.
Ovdje se ritam mijenja.
JAZ je ručak koji dijelite i komentarišete.
Harry’s Piccolo je večera koja ima slijed, koncentraciju i onu vrstu tihe preciznosti.
Mi smo probale tasting meni “Mare, mare, mare”.
Ime ne ostavlja mnogo dileme. More je glavna tema.
Ali ne na očekivan način.
Nije to samo riba, vino i lijep pogled, nego večera koja more prevodi kroz teksture, kiseline, slanost, umami i tanjire koji traže da zastanete prije nego nastavite.
Večera je počela pozdravom iz kuhinje.
Nećemo se praviti da smo zapamtile svaki mikro detalj.
Zapamtile smo da je početak bio savršen.
Nakon toga stigao je uvod prije predjela i maslinovo ulje Galić. Jedan od onih jednostavnih trenutaka koji odmah pokažu gdje ste. Dobro maslinovo ulje ne treba veliki nastup.
Dovoljno je hljeb, tanjir i nekoliko sekundi tišine za stolom.
Prvi veliki slijed bio je La Caesar Salad di Mare, morska interpretacija Caesar salate s grilanom rimskom salatom, gofom, kavijarom, vlascem, majonezom s mentom i koštanom srži gofa, čipsom od ekspandirane riže i spirulinom.
Zvuči kao mnogo toga.
Na tanjiru je imalo smisla.
Prepoznate ideju Caesar salate, ali sve nakon toga ide prema moru.
Harrysotto 2018 bio je jedan od najzanimljivijih slijedova večeri: rižoto na vodi od rajčice, s planktonom, kaparima, inćunima i bosiljkom.
Svježina rajčice, morska dubina, kapari i inćuni, sve dovoljno precizno da jelo ne postane teško.
Zatim je stigao Il Branzino: brancin, kamenice, tostirani pinjoli, rakovice i ZOI blitva.
To je tanjir koji ne igra na veliki efekt, nego na eleganciju. Morski, ali ne agresivan. Mediteranski, ali ne očekivan.
Između slijedova stigao je i kiseli zalogaj koji je pročistio nepce i resetovao okuse prije nastavka večere. Mali detalj, ali s odličnim tajmingom.
Slatki dio večeri otvorio je Il Bosco: sladoled od meda, aroma bora, jagoda, pinjoli i citrus baba.
To nije desert koji ide samo na slatkoću. Više je mirisan, borov, lagano citrusan, kao da na trenutak iz restorana pređete negdje bliže mediteranskoj šumi.
A onda je stigla Oda Parenzani.
I da, kada smo rekle da vas vodimo kroz detalje, mislile smo i na desert.
Ovaj desert nije bio dio standardnog menija koji smo pronašle online, nego posebno osmišljena završnica inspirisana nekadašnjom željezničkom rutom Parenzana.
Četiri deserta.
Četiri stanice na ruti od Poreča do Trsta.
Svaki sa svojim značenjem i vezom s mjestom koje predstavlja.
U prvom tekstu smo pisale kako Pical svoju priču gradi oko Parenzane. U Harry’s Piccolu ta priča nije ostala samo u dizajnu, historiji ili otvorenju.
Došla je na tanjir.
Za koga je ova gourmet strana Poreča?
Ako na putovanjima restorane ne doživljavate samo kao mjesto gdje ćete nešto pojesti između plaže i sobe, ova dva iskustva imaju smisla planirati unaprijed.
JAZ by Ana Roš je za ručak koji se dijeli, komentariše i pamti po jednom sjajnom zalogaju bruschette.
Harry’s Piccolo Poreč je za večer u kojoj želite slijedove, mirniji ritam, morsku preciznost i desert koji cijelu priču vraća na Parenzanu.
Jedan restoran ima dnevnu opuštenost.
Drugi večernju koncentraciju.
Zajedno pokazuju da Poreč više nije samo lijepa jadranska adresa za more, šetnju i zalazak sunca.
Ima i ozbiljan gourmet razlog za povratak.
A mi?
Mi bismo se prvo vratile po onu brusketu.
Pa onda, vrlo vjerovatno, opet završile na večeri koja se završava Parenzanom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
