Dvanaesti mjesec jedan je od najveselijih perioda u godini u koji stane mnoštvo druženja, odmor, slavljenje i sveukupna euforija koju vežemo za blagdane.

To je doba i kada sve više viđamo sve drage osobe s kojima nismo imali priliku družiti se ranije, a ujedno je ovo i šansa da napravimo maleni osvrt na godinu iza nas. Iako za dvanaesti mjesec i blagdansko vrijeme vežemo mnoštvo lijepih uspomena i povoda za proslavu, ovaj period može biti i izuzetno stresan za mnoge od nas.

Ako su vam poznate situacije u kojima se nalazite u jako izazovnom razgovoru s članom obitelji za stolom ili ako se osjećate usamljeno i bezvoljno, sljedeći savjeti vam mogu pomoći. Nastojali smo izdvojiti četiri stresne situacije u kojima bismo se mogli naći tijekom blagdanskih druženja ove godine, ali i otkriti kako se nositi s njima. Više u nastavku.

 

Kad imate poseban plan prehrane kojeg se želite držati
 

Nije tajna kako se svi sa sve većom informiranosti o nutricionizmu i važnosti balansirane i zdrave prehrane želimo fokusirati na to da bolje i kvalitetnije jedemo. Uz to, možda neki od nas biraju biti vegani, vegetarijanci ili moraju jesti hranu bez glutena. Sve su to jedinstvene situacije u kojima se može očekivati da drugi poštuju vaše prehrambene navike.

 

Ako naiđete na određeni stupanj neodobravanja ili nerazumijevanja od drugih, razgovarajte otvoreno s članovima obitelji i društvom te postavite svoje granice. Čak i ako se nalazite u situaciji da vam konstantno nude određenu hranu koju ne možete jesti, nastojte odoljeti pritisku.

 

U ovom slučaju, dobar trik može biti da na ručak ili večeru ponesete svoje omiljeno jelo s kojim se držite svog plana prehrane. Tako, ako ne jedete šećer možete ponijeti zdravi desert sa sobom, a ako ne jedete meso ili mliječne proizvode, na druženje možete ponijeti namirnice koje vam mogu spremiti ili gotovo vegansko/vegetarijansko jelo. Tako se nećete osjećati isključeno, drugi vam neće stvarati pritisak, a vi ćete moći uživati u jelu koje vas čini sretnima (i sitima). 
 

Kad osjećate pritisak od razgovora i mišljenja drugih tijekom druženja
 

Nadoknaditi vrijeme s najmilijima tijekom blagdana nekad je jedna od najljepših stvari vezana za ovo doba. No, prije ili kasnije, našli smo se u situaciji kada se ne slažemo sa stajalištima ljudi s kojima provodimo malo više vremena za blagdane. Također, ponekad se možemo osjećati neshvaćeno, osuđivano ili povrijeđeno od strane ljudi s kojima često provodimo blagdane.

 

Ako i sami znate da vas nešto slično očekuje ove godine, najbolje i najdugoročnije rješenje je razgovor. Svoje ukućane i najbliže upozorite na poštovanje granica i mišljenja svih uključenih u slavljenje blagdana. Pri tome, upozorite ih da ćete se u slučaju nepoštivanja morati udaljiti i isključiti iz razgovora. Kroz pažljiv razgovor i jasno komuniciranje vlastitih potreba puno ćete lakše prebroditi inače stresne situacije.

 

No, ako se tako osjećate, znajte da je sasvim u redu u potpunosti preskočiti druženje ili razgovor s određenim članovima obitelji ili bliskim osobama. Tako štitite sebe i slušate sebe tijekom blagdanskog perioda. Dobar način kako to reći je: „Hvala na pitanju, no radije neću sudjelovati u tom razgovoru.“ Ili „Danas ću provesti neko vrijeme u svom domu, no nadam se da ćete vi uživati u zajedničkom druženju.“.

 

Kad se osjećate usamljeno
 

Upravo su druženja ta koja obilježe period blagdana i uljepšaju svakodnevne aktivnosti kao što je grudanje na snijegu, priprema kolača ili jednostavno ispijanje kave. No, u ovom periodu se možemo naći u dvije situacije – ili da nemamo baš toliko ljudi s kojima ćemo provesti ovaj period ili netko od naših najbližih nažalost više nije s nama ovih blagdana.

 

Razumijemo da usamljenost nije jednostavna, posebno tijekom ovog perioda kad su svi raspoloženi i u blagdanskom duhu. U ovoj situaciji može vam pomoći da sa sobom razgovarate kao sa svojom najboljom prijateljicom i da budete blagi prema sebi. Umjesto da se izolirate pokušajte vrijeme ispuniti druženjem s onim osobama koje vas čine sretnima i s kojima se uvijek osjećate dobro. To može biti vaš partner, prijatelji, član obitelji, kolega ili kolegica s posla ili čak vaš ljubimac.

 

Kad vam se čini da je Nova godina neizvjesna
 

U dvanaesti mjesec puno toga stane, pa tako i planiranje nove godine i zapisivanje ciljeva za narednih 365 dana. Kad se osvrnemo na proteklu godinu i stvari iza nas može se činiti kako nismo puno toga postigli ili da nismo postigli sve što smo planirali. Kako se ne biste odmah bacili u očaj, dobar savjet je birati malene stvari i biti zahvalan na njima.

 

Pokušajte napisati na papir sve stvari (da, zaista sjedite pola sata i zapišite) i jako ćete brzo vidjeti da ima jako puno pojedinosti koje su obilježile ovu godinu. Imajte na umu malene poslovne uspjehe, stvari koje ste uspješno odradili u prijateljstvima i vezama, hobije kojima ste se posvetili, vrijeme koje ste proveli vani i fizičke aktivnosti koje ste možda započeli.

 

Postoje brojne situacije koje su mogle biti čarobne tijekom 365 dana i lako ih je zaboraviti. Zato se podsjetite na njih i neka vam one udare taj vjetar u leđa za narednu godinu.

***
Foto: Pexels

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR