TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 11.6.2019.
Čitajući savjete uspješnih dama kroz koje otkrivaju kako balansiraju svoje obveze i kako stignu obaviti sve s TO-DO liste u jednom danu, stabilna i zdrava jutarnja rutina se prema njihovim iskustvima nameće kao jedan od ključnih koraka ka tome. Jutro ne samo da nam daje energiju kroz zdravi doručak, nego nam pomaže i opustiti se, 'ukrasti' malo vremena za sebe, kao i da svježi započnemo novi dan.
BUDE SE POLA SATA RANIJE NEGO OSTATAK OBITELJI
Iako zvuči pomalo kontradiktorno jer buđenje pola sata ranije, znači i pola sata manje sna. No, uspješne dame znaju kako je ovih pola sata vaše vrijeme. Vrijeme koje trebate iskoristiti da se probudite prirodno, smireno, a ne uz stotinu upita vašeg dvogodišnjeg dječaka koji odmah zahtjeva doručak i omiljenu igračku.
U ovih pola sata ćete moći posvetiti par minuta njezi svoje kože i vježbi ili meditaciji, a opet ćete imati dovoljno vremena za pripremu zdravog i kvalitetnog doručka koji će nahraniti vaše tijelo energijom potrebnom za ugodan početak dana.
Victoria Beckham ovih pola sata produžuje čak na dva, tako što se budi već u 6:00h ujutro kako bi vježbala sat vremena prije nego se ostatak njezine obitelji probudi. No, za prvi korak, idemo si postaviti cilj od trideset minuta, a nakon toga možemo pomicati minute kako bismo u jutarnju rutinu dodali i tjelovježbu.
PRIPREMAJU ZDRAVI DORUČAK ZA SEBE (I OSTATAK OBITELJI)
Ujutro biste svakako trebali ostaviti dovoljno vremena da za sebe (ali i svoju obitelj) pripremite zdravi doručak. Jaja su izvrstan odabira proteina, a ako im dodate sezonsko povrće (hello prekrasne cherry rajčice) i preprženi tost s kikiriki maslacem ili avokadom imate energetsku bombu koja će itekako pozitivno utjecati na vašu efikasnost na poslu, ali i efikasnost vaše djece kroz njihove vrtićke, školske ili studentske obveze.
Meghan Markle svoj doručak diže na potpuno novi nivo tako što si svako jutro pripremi i 'zeleni smoothie' koji se sastoji od vode, kelja, zelenih jabuka, peršina, svježih krastavaca, celera, đumbira i limuna. Stoga ako u ovih tridesetak minuta uspijete i ove sastojke ubaciti u blender, šaljemo hi 5!
JUTRO UVIJEK ZAPOČINJU UZ ZELENI ČAJ
Nije tajna da zeleni čaj mnogi nazivaju i najzdravijim čajem na svijetu. Naime, obzirom da se zeleni čaj dobiva iz svježih listova biljke čajevca, sadrži tvari koje ubrzavaju metabolizam, bogat je antioksidantima i to onima koje ne možemo pronaći u voću i povrću. Jedan od najpoznatijih efekata zelenog čaja je taj što pospješuje detoksikaciju tijela i upravo odabir zelenog čaja kao napitka kojeg unosite u organizam u jutarnjim satima će blagotvorno djelovati na cijelo tijelo.
I Gwyneth Paltrow, glumica i osnivačica lifestyle portala Goop je svjesna koliko je važna detoksikacija te jutro uvijek započinje detoksikacijskim napitkom, slijedi vožnja djece u školu, a zatim vježbanje i odlazak na posao.
Toksini iz okoliša kojima smo izloženi kroz cijeli dan utječu na naš metabolizam i imunološki sustav, a znamo da se toksini zadržavaju u tikvu i stanicama cijelog tijela. Upravo zato je bitno dan započeti detoksikacijom i pijenjem zelenog čaja pomoći tijelu da izbaci toksine. Naravno kako biste uživali i u okusu zelenog čaja, možete birati čaj poput Podravka zelenog čaja koji se sastoji od pažljivo biranih sorti zelenog čaja, a kako biste u tijelo unijeli najbolje od ovog čaja potrebno je vodu za čaj prokuhati, potom pustiti da se ohladi na 60 stupnjeva Celzijusa i zatim preliti čaj vodom. Čaj koji držimo u vodi 3-5 minuta djeluje uzbuđujuće jer ima više kofeina, a ako ga držimo 5 minuta i više, zbog veće zastupljenosti tanina čajni napitak djeluje blago i umirujuće.
Ako pak svoje jutro ne možete nikako zamisliti i bez doze kofeina kojeg dobijete iz kave, poput Victorie Beckham, tada slijedite njezin recept. Naime, Victoria uz doručak pije zeleni čaj kako bi pomogla detoksikaciju tijela, a nakon toga jutro nastavlja uz espresso kavu.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
