U samom centru Sarajeva, među ulicama koje još čuvaju dah prošlosti, smjestio se Kiren, restoran koji ne želi biti samo adresa za dobar obrok, već mali bijeg od svakodnevice.
To je onaj tip mjesta u kojem se ritam grada utiša, a topla svjetlost i mirisi iz kuhinje stvaraju atmosferu zbog koje poželite ostati duže nego što ste planirali.
Prirodni materijali, tople nijanse i svjetlost koja pada tačno tamo gdje treba čine da u Kirenu svaki kutak odiše idejom doma, ali u profinjenijem, modernijem smislu – dovoljno jednostavnom da se osjećate opušteno, a s dovoljno estetike da poželite zabilježiti trenutak.
A onda dolazi ono zbog čega se gosti vraćaju.
Priča koja počinje mirisom, nastavlja se teksturom, a završava emocijom
Kuhinja Kirena oslanja se na anatolijske i bh. korijene, ali ispričane savremenim jezikom. Ovo nije mjesto koje kopira tradiciju, nego je nadograđuje. Svaki začin ima svoju svrhu, svaki sos svoju ulogu, a svaki tanjir je fino izbalansiran između poznatog i neočekivanog. To je kuhinja koja nudi nostalgiju i iznenađenje u istom dahu.
Naša degustacija krenula je lagano, gotovo tiho, ali nezaboravno.
Prvo stiže kremasti hummus, jednostavan, a zavodljiv. Svilenkasta tekstura, suptilni začini i onaj trenutak u kojem spontano pomislite: „moram probati opet“. Minimalizam, ali bogat; lagan, ali upečatljiv.
Zatim dolaze Anatolian mini sarmice, male, uredne, potpuno drugačije. Tradicija u modernom formatu i taman toliko dobre da ih dijelite... ili ipak ne. Nestaju brže nego što stignete izgovoriti „još jednu“.
Potom Aegean style patlidžan, Egej u svom najnježnijem izdanju. Lagano, aromatično i vizualno toliko lijepo da je gotovo šteta narušiti prve utiske viljuškom.
Okusi Mediterana koji vam na trenutak izmjeste misli iz gradske užurbanosti.
A na kraju kralj među klasikama, jelo koje nosi cijeli potpis Kirena. Hünkar Beğendi: janjeće rame na dimljenom pireu od patlidžana sa zrelim kaşar sirom. Elegantno, bogato, upečatljivo. Jelo koje govori tiho, ali ostavlja snažan trag.
Zato se u Kirenu kaže da se ovdje ne dolazi samo na obrok. Dolazi se po doživljaj. Po priču. Po mir. Po trenutak koji ostaje.
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba
