TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 11.1.2024.
Society of Snow je novo filmsko remek – djelo redatelja Juan Antonia Bayone i ujedno jedan od najgledanijih filmova na Netflixu trenutno.
Ova tragična, ali nadahnjujuća istinita priča prvi put je prikazana na malim ekranima u filmu Alive. Iako je film imao odličnu glumačku postavu - Ethan Hawke, Josh Lucas i John Malkovich kao narator, to ostvarenje iz 1993. godine nije prepoznato kao dovoljno autentičan prikaz, s obzirom na lokaciju snimanja smještenu u Kanadi i sa sjevernoameričkim glumcima.
Bayona je svoju verziju snimio dijelom u Španjolskoj, a dijelom na točnoj lokaciji u Andama, koja se nakon tragedije naziva „Dolina suza“. Osim toga, glumačka postava je redom iz Argentine i Urugvaja, što svakako daje na autentičnosti prikaza.
Juan Antonio Bayona je majstor u kreiranju napetih i uzbudljivih scena, baš poput onih koje su nas držale na rubu stolice u filmu The Impossible (Naomi Watts, Ewan McGregor, Tom Holland). Sudeći po oba filma, koji su samo mali dio njegovog bogatog (i napetog) opusa, Bayona je sklon tome da prenese snagu prirode, ali i snagu ljudskog duha, na srebrno platno.
Koja priča se krije iza filma Society of Snow?
Prije svega, za one koji vole neizvjesnost kada gledaju novi film, moramo reći - spoiler alert! Ipak, ovo je onaj mali spoiler koji će vas zapravo samo natjerati da što prije odvojite par sati za gledanje. Stoga, nastavljamo…
Foto: @simonhempe
Society of Snow je dirljiva i snažna priča o preživljavanju u ekstremnim uvjetima. Vjeran je prikaz istinitih događaja koji su se odvijali 1972. godine. To je priča o urugvajskoj ragbi reprezentaciji (i njihovim članovima obitelji i prijateljima) koji su doživjeli avionsku nesreću u Andama, na putu u Santiago, u Čileu.
Film počinje prikazom mladića i njihovog života prije nesreće. Njihova sreća zbog putovanja, pozdravljanje s obitelji na aerodromu i upoznavanje u avionu, čine da se i sami bolje upoznamo i poistovjetimo s njima te da se podsjetimo da ti glumci prikazuju emocije kakve su prolazili ljudi u stvarnom životu.
Nekada je, dok sjedimo miljama daleko i na sigurnom, teško osvijestiti događaj koji se odvijao tako davno i na drugom kraju svijeta. Tako ćete, za vrijeme gledanja filma, na trenutke zaboraviti da to nije proizašlo iz svijeta mašte još jednog redatelja. Trenutci kada shvatite da su se scene o ljubavi, prijateljstvu, borbi za preživljavanjem, ali i one najstrašnije o kanibalizmu, zaista dogodile, film dobiva na puno većoj snazi.
Štoviše, na mnoštvo scena ćete osjetiti trnce, strah, tugu… Bayona je vješto prikazao složene emocije, ali i kompleksne međusobne odnose. Vaganje između borbe za preživljavanjem i morala koji ne dozvoljava kanibalizam, borba s minusima, snježnom lavinom i olujama, uznemiruju, ali i nadahnjuju.
Na put je pošlo 45 putnika, a avionsku nesreću i više od dva mjeseca u dolini prekrivenoj snijegom, na vrhu Anda, preživjelo je 16 mladića. Događaj je s razlogom u svijetu postao poznat kao „Čudo u Andama“, jer, preživjeti uvjete gdje su temperature padale ispod -30 stupnjeva, okruženi samo snijegom i bez hrane, s mnoštvom ozljeda, zaista jest čudo.
Foto: @matiasrecalt
Koliko god tužno i potresno, toliko je nevjerojatno i nadahnjujuće vidjeti kolika može biti strast za životom i što sve ljudsko biće može podnijeti noseći u glavi sliku što ga još čeka ako uspije preživjeti.
U detaljniji opis scena nećemo ići, kako bismo zadržali osjećaj neizvjesnosti, šoka i nade kakve proživljavate tijekom svake minute filma. Reći ćemo samo kako su ovakvi filmovi neophodni da bi vratili nadu u snagu ljudskog duha, čak i kada se nađemo u nemogućim uvjetima.
* * *
Naslovna fotografija: @matiasrecalt
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prošle godine pratili smo prve AFA nagrade. Ove se vraćamo po nove susrete i razgovore s ljudima koji o filmu govore s istom znatiželjom s kojom ga stvaraju. Uz njih poželite postaviti još jedno pitanje, a gotovo svaki odgovor donese rečenicu koju vrijedi zabilježiti.
Na žičari Kotor–Lovćen otvoreno je drugo izdanje Adriatic Film Awards, a Bonjour.ba ekipa ponovo je na terenu.
Dodjela nagrada čeka nas sutra, ali već su nam prvi razgovori dali dosta materijala za bilješke.
S ljudima koji godinama stvaraju filmove i grade festivale zanimljivo je razgovarati i zbog načina na koji razmišljaju naglas. Jedan odgovor donese sliku, drugi neočekivano poređenje, treći rečenicu koju odmah želite podvući. Pitanja smo pripremili, ali bilo je podjednako zanimljivo pratiti kamo će nas odgovori odvesti.
Nakon prošlogodišnjeg otvorenja, razgovore smo nastavili s Jovanom Marjanovićem, Mirsadom Purivatrom, Igorom Stankovićem i Borisom Matićem.
Od nove generacije autora do razloga zbog kojih se i dalje vraćamo velikom platnu, zanimalo nas je kako oni vide ono što tek dolazi.
Lokacija otvorenja bila je jedna od prvih tema razgovora s Jovanom Marjanovićem, direktorom Sarajevo Film Festivala. Pogled na Bokokotorski zaljev u tom se trenutku nije vidio, pa nam je preostalo da mu vjerujemo na riječ.
„Evo, promijenila se ova lokacija iza mene, ne vidi se, ali vjerujte mi da smo iznad Bokokotorskog zaljeva na vjerovatno jednoj od najfascinantnijih tački.“
Uz nadu da će se pogled uskoro raščistiti, razgovor je vratio filmovima i serijama. Njegova je želja da svako novo izdanje donese još bolja ostvarenja, a posebno ga ohrabruju debitantski filmovi među ovogodišnjim nominacijama.
Zanimalo nas je i šta ga uzbuđuje u pričama autora koji tek dolaze. Iako je teško predvidjeti šta će nastati u njihovim glavama, za Marjanovića je važno već to što su tu.
„Imamo generaciju umjetnika, autora filmskih i televizijskih, koji hrabro pričaju svoje priče.“
S Mirsadom Purivatrom razgovarali smo o izgradnji dugoročnog mjesta susreta regionalne filmske industrije. Vratio se razlogu osnivanja Akademije: želji autora i filmskih profesionalaca da kroz saradnju ojačaju svoju poziciju, unaprijede produkciju i proslave ostvarene rezultate.
A šta je potrebno da njihove filmove i serije upozna još šira međunarodna publika? Purivatra podsjeća da su brojna ostvarenja taj put već pronašla kroz velike međunarodne festivale. Sljedeći korak vidi u daljnjem radu na kvalitetu, od razvoja scenarija do produkcije i filmskog jezika novih autora.
„Mislim da imamo puno neispričanih priča, da imamo puno talenata“, rekao nam je.
Ulogu Akademije zato veže za povezivanje i ohrabrivanje ljudi koji te priče mogu prenijeti na ekran, uz prostor da međusobno razgovaraju o budućnosti svoje struke.
S Igorom Stankovićem, direktorom Festivala autorskog filma Beograd, razgovor smo približili navici koju mnogi prepoznajemo: film je dostupan kod kuće, na nekoliko klikova. Šta nas onda i dalje vodi u kino i na festivale?
Stanković smatra da je kino sačuvalo svoje mjesto, dok streaming sve više preuzima ulogu linearne televizije. Uvjeren je i u budućnost festivala, a u odgovoru se posebno vraća samom gledanju.
„Osećaj i doživljaj koji veliko bioskopsko platno donosi je nezamenljiv.“
Borisa Matića pitali smo šta regionalne kinematografije mogu naučiti jedna od druge. Podsjetio nas je koliko dugo već sarađuju: svoju prvu koprodukciju radio je prije više od dvadeset godina s kolegama iz Slovenije i Bosne i Hercegovine.
Zatim smo ga pitali koji bi stereotip o regionalnom filmu volio zauvijek promijeniti.
„Pa stereotip da smo dosadni, da loše izgledamo, da sjede dva čovjeka u sobi i pričaju i tako dalje.“
Ali baš toj dvojici ljudi u sobi predviđa zanimljivu budućnost.
„Iako mislim zbog naleta umjetne inteligencije da će vjerojatno ta dva čovjeka koja su živa i razgovaraju za jedno desetak godina biti zanimljiviji nego svi oni generirani umjetnom inteligencijom.“
Neke smo teme otvorili još prije dolaska, u intervjuima s Jasnom Diklić , Elmom Tataragić i Borisom Lerom . Sutra nas čekaju novi susreti i Bonjour.portraits fotografisanja, a zatim i crveni tepih u Porto Montenegru.
Ceremonija dodjele počinje u 20 sati u Muzeju nautičkog nasljeđa.
Do tada razgovore i snimke s terena pratite na našem Instagram profilu .
Na otvorenju smo susreli i poznata lica regionalne filmske scene, a u nastavku donosimo dio atmosfere kroz fotografije večeri.
Za kraj, ostavljamo vas s pogledom o kojem nam je Jovan govorio na početku večeri.
Od posljednjih boja zalaska do svjetala duž obale, ove fotografije pokazuju zašto je ovogodišnje otvorenje dobilo baš ovu adresu.
Ovdje ćemo vas zadržati još trenutak.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
