TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 11.1.2024.
Society of Snow je novo filmsko remek – djelo redatelja Juan Antonia Bayone i ujedno jedan od najgledanijih filmova na Netflixu trenutno.
Ova tragična, ali nadahnjujuća istinita priča prvi put je prikazana na malim ekranima u filmu Alive. Iako je film imao odličnu glumačku postavu - Ethan Hawke, Josh Lucas i John Malkovich kao narator, to ostvarenje iz 1993. godine nije prepoznato kao dovoljno autentičan prikaz, s obzirom na lokaciju snimanja smještenu u Kanadi i sa sjevernoameričkim glumcima.
Bayona je svoju verziju snimio dijelom u Španjolskoj, a dijelom na točnoj lokaciji u Andama, koja se nakon tragedije naziva „Dolina suza“. Osim toga, glumačka postava je redom iz Argentine i Urugvaja, što svakako daje na autentičnosti prikaza.
Juan Antonio Bayona je majstor u kreiranju napetih i uzbudljivih scena, baš poput onih koje su nas držale na rubu stolice u filmu The Impossible (Naomi Watts, Ewan McGregor, Tom Holland). Sudeći po oba filma, koji su samo mali dio njegovog bogatog (i napetog) opusa, Bayona je sklon tome da prenese snagu prirode, ali i snagu ljudskog duha, na srebrno platno.
Koja priča se krije iza filma Society of Snow?
Prije svega, za one koji vole neizvjesnost kada gledaju novi film, moramo reći - spoiler alert! Ipak, ovo je onaj mali spoiler koji će vas zapravo samo natjerati da što prije odvojite par sati za gledanje. Stoga, nastavljamo…
Foto: @simonhempe
Society of Snow je dirljiva i snažna priča o preživljavanju u ekstremnim uvjetima. Vjeran je prikaz istinitih događaja koji su se odvijali 1972. godine. To je priča o urugvajskoj ragbi reprezentaciji (i njihovim članovima obitelji i prijateljima) koji su doživjeli avionsku nesreću u Andama, na putu u Santiago, u Čileu.
Film počinje prikazom mladića i njihovog života prije nesreće. Njihova sreća zbog putovanja, pozdravljanje s obitelji na aerodromu i upoznavanje u avionu, čine da se i sami bolje upoznamo i poistovjetimo s njima te da se podsjetimo da ti glumci prikazuju emocije kakve su prolazili ljudi u stvarnom životu.
Nekada je, dok sjedimo miljama daleko i na sigurnom, teško osvijestiti događaj koji se odvijao tako davno i na drugom kraju svijeta. Tako ćete, za vrijeme gledanja filma, na trenutke zaboraviti da to nije proizašlo iz svijeta mašte još jednog redatelja. Trenutci kada shvatite da su se scene o ljubavi, prijateljstvu, borbi za preživljavanjem, ali i one najstrašnije o kanibalizmu, zaista dogodile, film dobiva na puno većoj snazi.
Štoviše, na mnoštvo scena ćete osjetiti trnce, strah, tugu… Bayona je vješto prikazao složene emocije, ali i kompleksne međusobne odnose. Vaganje između borbe za preživljavanjem i morala koji ne dozvoljava kanibalizam, borba s minusima, snježnom lavinom i olujama, uznemiruju, ali i nadahnjuju.
Na put je pošlo 45 putnika, a avionsku nesreću i više od dva mjeseca u dolini prekrivenoj snijegom, na vrhu Anda, preživjelo je 16 mladića. Događaj je s razlogom u svijetu postao poznat kao „Čudo u Andama“, jer, preživjeti uvjete gdje su temperature padale ispod -30 stupnjeva, okruženi samo snijegom i bez hrane, s mnoštvom ozljeda, zaista jest čudo.
Foto: @matiasrecalt
Koliko god tužno i potresno, toliko je nevjerojatno i nadahnjujuće vidjeti kolika može biti strast za životom i što sve ljudsko biće može podnijeti noseći u glavi sliku što ga još čeka ako uspije preživjeti.
U detaljniji opis scena nećemo ići, kako bismo zadržali osjećaj neizvjesnosti, šoka i nade kakve proživljavate tijekom svake minute filma. Reći ćemo samo kako su ovakvi filmovi neophodni da bi vratili nadu u snagu ljudskog duha, čak i kada se nađemo u nemogućim uvjetima.
* * *
Naslovna fotografija: @matiasrecalt
TEKST: Ada Ćeremida
Uoči prve dodjele Adriatic Film Awards, razgovarali smo s Dinom Mušanović glumicom čija uloga u filmu Gym postavlja ogledalo pred naše društvo.
Filmska jesen regije nikada nije izgledala ovako povezano.
Sarajevo Film Festival, Festival autorskog filma Beograd i Zagreb Film Festival udružili su snage i osnovali Adriatic Film Awards koji će ove jeseni u Porto Montenegru dodijeliti prva priznanja koja slave najistaknutija filmska i televizijska ostvarenja s prostora naše regije.
Kao glavni partner i domaćin, Porto Montenegro u Tivtu je prva adresa filmskog susreta regije, mjesto gdje će se 25. oktobra simbolično spojiti svi gradovi koji stvaraju zajednički kulturni prostor.
Među nominovanima ove godine nalazi se i Dina Mušanović, glumica iz Bosne i Hercegovine, čija interpretacija Melise u filmu “Gym” redatelja Srđana Vuletića donosi rijedak spoj humora, stvarnosti i unutrašnje snage. Film, koji kroz ironiju i lucidnost progovara o apatiji svakodnevice, postao je jedno od najupečatljivijih ostvarenja sezone.
U razgovoru sa nama Dina govori o procesu nastanka filma, o tome kako se gradi lik žene koja se ne miri s nepravdom, te šta za nju znači nominacija za Najbolju glavnu glumicu na prvim AFA nagradama, događaju koji već mijenja regionalnu filmsku scenu.
Jako sam sretna, mislim da je svim nominovanim ovo veliki podstrek za dalje kao i priznanje da su, do ovog trenutka, nešto divno uradili. Čestitam svima na tome, čestitam na nominacijama i navijam zaista cijelim srcem za sve.
Filmska i TV akademija Jadranske regije, koju su osnovali mreža festivala Jadranske regije: Sarajevo Film Festival, Festival autorskog filma Beograd i Zagreb Film Festival, na ovaj način odaju priznanje umjetnicima koji su napravili neka izuzetna postignuća u domenu filma i TV serije.
Bitno je da kažem da se ova nagrada direktno nastavlja na dosadašnje nagrade Srca Sarajeva za TV serije, Sarajevo Film Festivala, te su samo proširili koncept i sada se to odnosi i na film.
Film “Gym” je prožet specifičnim humorom koji je režiser izgradio već u samom scenariju, a koji se, vjerujem, u nekim nijansama tokom snimanja s glumcima prirodno dodatno gradio. Kada je riječ o Melisi, njen dio priče više pripada onom gorko stvarnom.
Njen pokušaj da prijavi policiji Adu je, nažalost, scena koja odražava realnost. Ona ne nailazi na podršku, već na savjet da se problem „riješi unutar porodice“.
To je užasna, ali i vrlo istinita situacija i upravo taj trenutak otkriva koliko je tanko to mjesto između ironije i surove stvarnosti u filmu.
Humor filma ‘’Gym'' je najveća zasluga redetelja Srđana Vuletića, on je pisao scenarij, tako da je sav humor Srđanov i vjerujem da su tokom snimanja mnoge kolege s njim nadograđivali taj segment.
Taj humor je više proizašao iz situacija, iz likova i njihovih međusobnih odnosa, a Melisa koju ja igram je više reality check ovog filma.
Nezavisna, principijelna, hrabra.
Režiser Srđan Vuletić je svjesno okupio mlade ljude, jer je želio da film odiše energijom generacije koja se još uvijek traži i bori za svoje mjesto.
U filmu su igrale i neke kolege i kolegice kojima su to bile prve filmske uloge. Osjećala se velika podrška i entuzijazam, a to se, nadam se, prenijelo i na ekran.
Da nikada ne trebamo pognuti glavu i ćutati pred nepravdom i nasiljem. Svaka i najmanja reakcija, kao što smo vidjeli u filmu, znači mnogo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
