TEKST: Arijana Bošnjak

DATUM OBJAVE: 11.1.2024.

Society of Snow je novo filmsko remek – djelo redatelja Juan Antonia Bayone i ujedno jedan od najgledanijih filmova na Netflixu trenutno.


Ova tragična, ali nadahnjujuća istinita priča prvi put je prikazana na malim ekranima u filmu Alive. Iako je film imao odličnu glumačku postavu - Ethan Hawke, Josh Lucas i John Malkovich kao narator, to ostvarenje iz 1993. godine nije prepoznato kao dovoljno autentičan prikaz, s obzirom na lokaciju snimanja smještenu u Kanadi i sa sjevernoameričkim glumcima.

Bayona je svoju verziju snimio dijelom u Španjolskoj, a dijelom na točnoj lokaciji u Andama, koja se nakon tragedije naziva „Dolina suza“. Osim toga, glumačka postava je redom iz Argentine i Urugvaja, što svakako daje na autentičnosti prikaza.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Enzo (@vogrincicenzo)



Juan Antonio Bayona je majstor u kreiranju napetih i uzbudljivih scena, baš poput onih koje su nas držale na rubu stolice u filmu The Impossible (Naomi Watts, Ewan McGregor, Tom Holland). Sudeći po oba filma, koji su samo mali dio njegovog bogatog (i napetog) opusa, Bayona je sklon tome da prenese snagu prirode, ali i snagu ljudskog duha, na srebrno platno.


Koja priča se krije iza filma Society of Snow?

Prije svega, za one koji vole neizvjesnost kada gledaju novi film, moramo reći - spoiler alert! Ipak, ovo je onaj mali spoiler koji će vas zapravo samo natjerati da što prije odvojite par sati za gledanje. Stoga, nastavljamo…


Foto: @simonhempe



Society of Snow je dirljiva i snažna priča o preživljavanju u ekstremnim uvjetima. Vjeran je prikaz istinitih događaja koji su se odvijali 1972. godine. To je priča o urugvajskoj ragbi reprezentaciji (i njihovim članovima obitelji i prijateljima) koji su doživjeli avionsku nesreću u Andama, na putu u Santiago, u Čileu.

Film počinje prikazom mladića i njihovog života prije nesreće. Njihova sreća zbog putovanja, pozdravljanje s obitelji na aerodromu i upoznavanje u avionu, čine da se i sami bolje upoznamo i poistovjetimo s njima te da se podsjetimo da ti glumci prikazuju emocije kakve su prolazili ljudi u stvarnom životu.

 



Nekada je, dok sjedimo miljama daleko i na sigurnom, teško osvijestiti događaj koji se odvijao tako davno i na drugom kraju svijeta. Tako ćete, za vrijeme gledanja filma, na trenutke zaboraviti da to nije proizašlo iz svijeta mašte još jednog redatelja. Trenutci kada shvatite da su se scene o ljubavi, prijateljstvu, borbi za preživljavanjem, ali i one najstrašnije o kanibalizmu, zaista dogodile, film dobiva na puno većoj snazi.

Štoviše, na mnoštvo scena ćete osjetiti trnce, strah, tugu… Bayona je vješto prikazao složene emocije, ali i kompleksne međusobne odnose. Vaganje između borbe za preživljavanjem i morala koji ne dozvoljava kanibalizam, borba s minusima, snježnom lavinom i olujama, uznemiruju, ali i nadahnjuju.

Na put je pošlo 45 putnika, a avionsku nesreću i više od dva mjeseca u dolini prekrivenoj snijegom, na vrhu Anda, preživjelo je 16 mladića. Događaj je s razlogom u svijetu postao poznat kao „Čudo u Andama“, jer, preživjeti uvjete gdje su temperature padale ispod -30 stupnjeva, okruženi samo snijegom i bez hrane, s mnoštvom ozljeda, zaista jest čudo.


Foto: @matiasrecalt



Koliko god tužno i potresno, toliko je nevjerojatno i nadahnjujuće vidjeti kolika može biti strast za životom i što sve ljudsko biće može podnijeti noseći u glavi sliku što ga još čeka ako uspije preživjeti.

U detaljniji opis scena nećemo ići, kako bismo zadržali osjećaj neizvjesnosti, šoka i nade kakve proživljavate tijekom svake minute filma. Reći ćemo samo kako su ovakvi filmovi neophodni da bi vratili nadu u snagu ljudskog duha, čak i kada se nađemo u nemogućim uvjetima.

* * *
Naslovna fotografija: @matiasrecalt


Bonjour

Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu

Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.

Dodaj u omiljene

Nakon 60 godina rediteljica s dugometražnim filmom ponovo stiže u Veneciju

TEKST: Ada Ćeremida

Nakon 60 godina rediteljica s dugometražnim filmom ponovo stiže u Veneciju Nakon 60 godina rediteljica s dugometražnim filmom ponovo stiže u Veneciju

Film „Do kraja dana“ Jelene Maksimović dio je zvaničnog takmičarskog programa Orizzonti 83. Venecijanskog filmskog festivala, a iza njega stoji koprodukcija koja povezuje šest evropskih zemalja.

 

Film iz regije ulazi u utrku u Veneciji, a iza njegove premijere stoji i trenutak za historiju


Venecijanski filmski festival tek je počeo, a među naslovima koje ćemo posebno pratiti ove godine nalazi se i jedan iz regije. „Do kraja dana“, igrani prvijenac rediteljice Jelene Maksimović, uvršten je u zvanični takmičarski program Orizzonti, selekciju posvećenu novim estetskim i izražajnim pravcima savremenog filma.

Iza same selekcije krije se i podatak zbog kojeg ova premijera ima dodatnu težinu. Maksimović je prva rediteljica iz Srbije nakon Soje Jovanović i filma „Orlovi rano lete“ iz 1966. godine koja s dugometražnim igranim filmom stiže na festival u Veneciji. Šezdeset godina kasnije, tu pauzu prekida film koji govori o mladima, ljubavi i potrebi za slobodom u društvu koje se nalazi usred previranja.


 venice-film-festival-do-kraja-dana-film-jelena-maksimovic-bonjour-ba-2

Foto: La Biennale  
 

Ljubavna priča počinje usred grada u previranju  


U središtu filma su Lena i Stefan, dvoje mladih koji dolaze iz potpuno različitih svjetova, ali dijele istu želju – da budu slobodni. Njihov odnos razvija se tokom vrelih ljetnih dana, između porodičnog haosa, okupiranih fakulteta i ulica na kojima traju studentski i građanski protesti.

Njihovo bježanje iz grada postepeno ih vodi prema prirodi, prostoru u kojem pokušavaju pronaći mir i zamisliti drugačiju budućnost. Maksimović priču pritom gradi na granici melodrame, komedije i kriminalističkog filma, koristeći odnos dvoje protagonista i kao način da govori o generaciji koja odrasta u vrlo konkretnom društvenom trenutku.

Glavne uloge igraju Lena Trifunović i Andrija Krivokapić, a u filmu su i Irina Hotomski, Stefan Tarabić i Miodrag Miša Dragičević. Scenarij potpisuju Jelena Maksimović, Ivan Salatić i Olga Dimitrijević.

 


 

Film povezuje šest zemalja iz regije i Evrope  


„Do kraja dana“ traje 91 minutu, a Venecija ga navodi kao produkciju koja povezuje Srbiju, Bugarsku, Sloveniju, Crnu Goru, Hrvatsku i Njemačku. Glavni producent je Taurunum Film iz Srbije, s producenticom Jelenom Angelovski, dok su među koprodukcijskim partnerima Staragara iz Slovenije, Meander Film iz Crne Gore i Kelek Film iz Njemačke.

Za Maksimović, koja iza sebe već ima rad na dokumentarnim filmovima i brojne projekte kao montažerka, ovo je prvi dugometražni igrani film i odmah dolazi u jednu od zvaničnih takmičarskih selekcija jednog od najvažnijih filmskih festivala.
 

venice-film-festival-do-kraja-dana-film-jelena-maksimovic-bonjour-ba-1

Foto: IMDb  
 

„Do kraja dana“ gledamo u Veneciji naredne sedmice  


Prema trenutnom službenom rasporedu festivala, prve projekcije za press i industry publiku zakazane su za 9. septembar, dok će velika javna projekcija biti održana 10. septembra u 17:00 u Sali Darsena. Film će biti prikazan i 11. septembra u kinima Astra 1 i Astra 2.

Tako će se između velikih međunarodnih premijera ovogodišnje Venecije na programu naći i priča koja počinje mnogo bliže nama – i koja, prije nego što je publika uopće vidi, već nosi jedan podatak vrijedan pamćenja: šest decenija prošlo je od posljednjeg dugometražnog igranog filma rediteljice iz Srbije na ovom festivalu.
 


 



 

 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: @taurunum, La Biennale


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!