TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 11.1.2024.
Society of Snow je novo filmsko remek – djelo redatelja Juan Antonia Bayone i ujedno jedan od najgledanijih filmova na Netflixu trenutno.
Ova tragična, ali nadahnjujuća istinita priča prvi put je prikazana na malim ekranima u filmu Alive. Iako je film imao odličnu glumačku postavu - Ethan Hawke, Josh Lucas i John Malkovich kao narator, to ostvarenje iz 1993. godine nije prepoznato kao dovoljno autentičan prikaz, s obzirom na lokaciju snimanja smještenu u Kanadi i sa sjevernoameričkim glumcima.
Bayona je svoju verziju snimio dijelom u Španjolskoj, a dijelom na točnoj lokaciji u Andama, koja se nakon tragedije naziva „Dolina suza“. Osim toga, glumačka postava je redom iz Argentine i Urugvaja, što svakako daje na autentičnosti prikaza.
Juan Antonio Bayona je majstor u kreiranju napetih i uzbudljivih scena, baš poput onih koje su nas držale na rubu stolice u filmu The Impossible (Naomi Watts, Ewan McGregor, Tom Holland). Sudeći po oba filma, koji su samo mali dio njegovog bogatog (i napetog) opusa, Bayona je sklon tome da prenese snagu prirode, ali i snagu ljudskog duha, na srebrno platno.
Koja priča se krije iza filma Society of Snow?
Prije svega, za one koji vole neizvjesnost kada gledaju novi film, moramo reći - spoiler alert! Ipak, ovo je onaj mali spoiler koji će vas zapravo samo natjerati da što prije odvojite par sati za gledanje. Stoga, nastavljamo…
Foto: @simonhempe
Society of Snow je dirljiva i snažna priča o preživljavanju u ekstremnim uvjetima. Vjeran je prikaz istinitih događaja koji su se odvijali 1972. godine. To je priča o urugvajskoj ragbi reprezentaciji (i njihovim članovima obitelji i prijateljima) koji su doživjeli avionsku nesreću u Andama, na putu u Santiago, u Čileu.
Film počinje prikazom mladića i njihovog života prije nesreće. Njihova sreća zbog putovanja, pozdravljanje s obitelji na aerodromu i upoznavanje u avionu, čine da se i sami bolje upoznamo i poistovjetimo s njima te da se podsjetimo da ti glumci prikazuju emocije kakve su prolazili ljudi u stvarnom životu.
Nekada je, dok sjedimo miljama daleko i na sigurnom, teško osvijestiti događaj koji se odvijao tako davno i na drugom kraju svijeta. Tako ćete, za vrijeme gledanja filma, na trenutke zaboraviti da to nije proizašlo iz svijeta mašte još jednog redatelja. Trenutci kada shvatite da su se scene o ljubavi, prijateljstvu, borbi za preživljavanjem, ali i one najstrašnije o kanibalizmu, zaista dogodile, film dobiva na puno većoj snazi.
Štoviše, na mnoštvo scena ćete osjetiti trnce, strah, tugu… Bayona je vješto prikazao složene emocije, ali i kompleksne međusobne odnose. Vaganje između borbe za preživljavanjem i morala koji ne dozvoljava kanibalizam, borba s minusima, snježnom lavinom i olujama, uznemiruju, ali i nadahnjuju.
Na put je pošlo 45 putnika, a avionsku nesreću i više od dva mjeseca u dolini prekrivenoj snijegom, na vrhu Anda, preživjelo je 16 mladića. Događaj je s razlogom u svijetu postao poznat kao „Čudo u Andama“, jer, preživjeti uvjete gdje su temperature padale ispod -30 stupnjeva, okruženi samo snijegom i bez hrane, s mnoštvom ozljeda, zaista jest čudo.
Foto: @matiasrecalt
Koliko god tužno i potresno, toliko je nevjerojatno i nadahnjujuće vidjeti kolika može biti strast za životom i što sve ljudsko biće može podnijeti noseći u glavi sliku što ga još čeka ako uspije preživjeti.
U detaljniji opis scena nećemo ići, kako bismo zadržali osjećaj neizvjesnosti, šoka i nade kakve proživljavate tijekom svake minute filma. Reći ćemo samo kako su ovakvi filmovi neophodni da bi vratili nadu u snagu ljudskog duha, čak i kada se nađemo u nemogućim uvjetima.
* * *
Naslovna fotografija: @matiasrecalt
TEKST: Ada Ćeremida
Priča o dvije porodice čiji odnos neprestano pleše između tople porodične priče i međunarodnog incidenta zvuči kao pretjerivanje, dok ne pogledate Svadbu.
Nakon prve sarajevske premijere, gdje je kino bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, bilo je jasno da publika nije došla samo da gleda film, nego da se smije bez pauze. Smijeh je dolazio u talasima, bez zadrške, a reakcije su potvrdile da domaća komedija još uvijek može pogoditi tačno tamo gdje treba.
Prošle sedmice razgovarali smo s Reneom Bitorajcem i Anđelkom Stević Žugić, a sada smo, odmah nakon premijere, uhvatili i ‘’mladence'' Marka Grabeža i Niku Grbelju. Oni u filmu tumače Nebojšu i Anu, mladoženju i mladu, čija svadba pokreće lanac događaja koji izmiču kontroli.
Dok su se utisci još slagali, a kino polako praznilo, razgovarali smo s glumcima koji nose srce ove priče. Marko Grabež i Nika Grbelja govorili su nam o svojim likovima, snimanju i trenucima koje publika možda ne vidi na prvo gledanje. Njihovi odgovori otkrivaju zašto film Svadba funkcioniše.
Nika Grbelja: Ana kao emotivno sidro filma
U razgovoru s Nikom Grbeljom dotakli smo se njenog lika Ane, trudne, zaljubljene i emotivno vrlo prisutne, ali istovremeno pragmatične i stabilne.
Govorila nam je o scenama koje su joj bile najzabavnije za snimanje, posebno onima koje su zahtijevale potpunu fizičku i emotivnu posvećenost, ali i o humoru koji se često rađao iz improvizacije na setu. 
Iako publika najčešće reaguje na glasne i očite komične momente, Nika nam otkriva da su joj lično najdraže scene one koje balansiraju haos i intimnost. Ostatak njenog razgovora uključujući i scenu koja je nju nasmijala najviše možete pogledati u reel-u ispod.
Marko Grabež: Mladoženja koji se ne snalazi u svijetu “ozbiljnih” ljudi
Marko Grabež Nebojšu gradi kao smotanog, pomalo izgubljenog lika koji se pokušava snaći između porodičnih očekivanja i apsurda situacija u kojima se nađe.
U razgovoru nam je otkrio koja mu je scena bila potpuno neočekivana, zašto voli adrenalinske trenutke na setu i koliko je atmosfera među glumcima ključna za dobru komediju. 
Upravo ta energija, kaže, prelijeva se i na ekran, zbog čega publika često ima potrebu da film pogleda više puta.
Cijeli Markov i Nikin razgovor i detalje koje nismo prepričavali ovdje gledajte u reel-u ispod.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
