TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 11.1.2024.
Society of Snow je novo filmsko remek – djelo redatelja Juan Antonia Bayone i ujedno jedan od najgledanijih filmova na Netflixu trenutno.
Ova tragična, ali nadahnjujuća istinita priča prvi put je prikazana na malim ekranima u filmu Alive. Iako je film imao odličnu glumačku postavu - Ethan Hawke, Josh Lucas i John Malkovich kao narator, to ostvarenje iz 1993. godine nije prepoznato kao dovoljno autentičan prikaz, s obzirom na lokaciju snimanja smještenu u Kanadi i sa sjevernoameričkim glumcima.
Bayona je svoju verziju snimio dijelom u Španjolskoj, a dijelom na točnoj lokaciji u Andama, koja se nakon tragedije naziva „Dolina suza“. Osim toga, glumačka postava je redom iz Argentine i Urugvaja, što svakako daje na autentičnosti prikaza.
Juan Antonio Bayona je majstor u kreiranju napetih i uzbudljivih scena, baš poput onih koje su nas držale na rubu stolice u filmu The Impossible (Naomi Watts, Ewan McGregor, Tom Holland). Sudeći po oba filma, koji su samo mali dio njegovog bogatog (i napetog) opusa, Bayona je sklon tome da prenese snagu prirode, ali i snagu ljudskog duha, na srebrno platno.
Koja priča se krije iza filma Society of Snow?
Prije svega, za one koji vole neizvjesnost kada gledaju novi film, moramo reći - spoiler alert! Ipak, ovo je onaj mali spoiler koji će vas zapravo samo natjerati da što prije odvojite par sati za gledanje. Stoga, nastavljamo…
Foto: @simonhempe
Society of Snow je dirljiva i snažna priča o preživljavanju u ekstremnim uvjetima. Vjeran je prikaz istinitih događaja koji su se odvijali 1972. godine. To je priča o urugvajskoj ragbi reprezentaciji (i njihovim članovima obitelji i prijateljima) koji su doživjeli avionsku nesreću u Andama, na putu u Santiago, u Čileu.
Film počinje prikazom mladića i njihovog života prije nesreće. Njihova sreća zbog putovanja, pozdravljanje s obitelji na aerodromu i upoznavanje u avionu, čine da se i sami bolje upoznamo i poistovjetimo s njima te da se podsjetimo da ti glumci prikazuju emocije kakve su prolazili ljudi u stvarnom životu.
Nekada je, dok sjedimo miljama daleko i na sigurnom, teško osvijestiti događaj koji se odvijao tako davno i na drugom kraju svijeta. Tako ćete, za vrijeme gledanja filma, na trenutke zaboraviti da to nije proizašlo iz svijeta mašte još jednog redatelja. Trenutci kada shvatite da su se scene o ljubavi, prijateljstvu, borbi za preživljavanjem, ali i one najstrašnije o kanibalizmu, zaista dogodile, film dobiva na puno većoj snazi.
Štoviše, na mnoštvo scena ćete osjetiti trnce, strah, tugu… Bayona je vješto prikazao složene emocije, ali i kompleksne međusobne odnose. Vaganje između borbe za preživljavanjem i morala koji ne dozvoljava kanibalizam, borba s minusima, snježnom lavinom i olujama, uznemiruju, ali i nadahnjuju.
Na put je pošlo 45 putnika, a avionsku nesreću i više od dva mjeseca u dolini prekrivenoj snijegom, na vrhu Anda, preživjelo je 16 mladića. Događaj je s razlogom u svijetu postao poznat kao „Čudo u Andama“, jer, preživjeti uvjete gdje su temperature padale ispod -30 stupnjeva, okruženi samo snijegom i bez hrane, s mnoštvom ozljeda, zaista jest čudo.
Foto: @matiasrecalt
Koliko god tužno i potresno, toliko je nevjerojatno i nadahnjujuće vidjeti kolika može biti strast za životom i što sve ljudsko biće može podnijeti noseći u glavi sliku što ga još čeka ako uspije preživjeti.
U detaljniji opis scena nećemo ići, kako bismo zadržali osjećaj neizvjesnosti, šoka i nade kakve proživljavate tijekom svake minute filma. Reći ćemo samo kako su ovakvi filmovi neophodni da bi vratili nadu u snagu ljudskog duha, čak i kada se nađemo u nemogućim uvjetima.
* * *
Naslovna fotografija: @matiasrecalt
TEKST: Ada Ćeremida
Treće izdanje Alma Ras Industry Day još jednom je okupilo dizajnere, industriju i kompanije s ciljem da otvori važna pitanja o održivosti kroz praksu, tehnologiju i proizvodnju.
Ovogodišnja tema Green Deal stavila je fokus na dizajn koji nije samo estetski, već dugoročan, odgovoran i usmjeren na stvarni uticaj od ideje do realizacije.
Upravo u tom kontekstu, glumac i autor Goran Popović donio je drugačiju, gotovo neočekivanu perspektivu.
Kao član žirija ovogodišnjeg Industry Day, Goran Popović donosi perspektivu koja dolazi izvan klasičnih okvira dizajna. Kao autor s međunarodne filmske scene, njegov pristup temelji se na narativu, jasnoći ideje i emotivnoj preciznosti vrijednostima koje jednako definišu i snažan film i promišljen dizajn. 
Umjesto da govori o “dobrom” i “lošem” dizajnu, Popović razmišlja kroz istinu, emociju i lični doživljaj kao u filmu, ali i u svakom drugom mediju. Njegov pogled pomjera fokus s forme na ono što ostaje nakon prvog susreta s djelom. Možda je upravo to ono što ovu temu čini zanimljivijom nego što se na prvi pogled čini.
U kontekstu teme Green Deal, njegov fokus se prirodno pomjera ka autentičnosti i odgovornosti, ali i prema dizajnu koji ima sposobnost da komunicira, utiče i traje, izvan same forme. A na Instagramu smo s njim snimili i kratki “finish the sentence” format, gdje je kroz nekoliko brzih odgovora dao zanimljiv i pomalo neočekivan uvid u svoj način razmišljanja.
(reels)
Znamo da ste i akademski obrazovan slikar. U prvih par sekundi, šta morate osjetiti da biste znali da je nešto stvarno dobro, bilo da je film ili dizajn?
Da, principijelno, ja ne znam da li je nešto dobro, niti ulazim u taj aspekt. Bitno mi je da ja prenesem istinu koju ja osjećam. Sada, da li je to kroz medij filma, pozorišta, slikarstva ili plesa, nije bitno.
Ako je to moja istina i ako smatram da se to treba kazati, ja ću to kazati. A kako će to drugi shvatiti, ja ne znam. Je li to dobro ili nije ja to ne znam.
Postoji li filmski poster ili vizual koji vam je ostao urezan u pamćenju, nešto što vas i danas vraća u nostalgiju i inspiriše?
Što se tiče inspirativnih postera i vizuala, tu je definitivno film Arrival. Ali nešto što mi je ostalo u pamćenju i urezano, ne znam iz kojeg razloga, jeste Pulp Fiction.
To mi je baš jako upečatljiv poster i jedna jako upečatljiva slika i vizual. Da me inspiriše, manje ili više, ali mi je ostalo u sjećanju kao neki moment, neki presjek u vizualnom smislu filma.
Kada budete gledali radove za Alma Ras Industry Day, šta gledate kao “dobar casting”, nešto što vas odmah zadrži?
Pošto ne vidimo dizajnove prije samog dana i pošto ću se tek tada susresti s njima, jako sam uzbuđen šta će se meni desiti u tom trenutku kada ih vidim.
Mislim da će to zapravo biti najiskreniji odgovor, nešto što će se moći fino interpretirati u momentu, gdje neću morati vijećati dugo o nečemu, nego samo primijetiti: “aha, ovo je ostavilo neki intuitivni impact na mene.”
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
