TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 11.1.2024.
Society of Snow je novo filmsko remek – djelo redatelja Juan Antonia Bayone i ujedno jedan od najgledanijih filmova na Netflixu trenutno.
Ova tragična, ali nadahnjujuća istinita priča prvi put je prikazana na malim ekranima u filmu Alive. Iako je film imao odličnu glumačku postavu - Ethan Hawke, Josh Lucas i John Malkovich kao narator, to ostvarenje iz 1993. godine nije prepoznato kao dovoljno autentičan prikaz, s obzirom na lokaciju snimanja smještenu u Kanadi i sa sjevernoameričkim glumcima.
Bayona je svoju verziju snimio dijelom u Španjolskoj, a dijelom na točnoj lokaciji u Andama, koja se nakon tragedije naziva „Dolina suza“. Osim toga, glumačka postava je redom iz Argentine i Urugvaja, što svakako daje na autentičnosti prikaza.
Juan Antonio Bayona je majstor u kreiranju napetih i uzbudljivih scena, baš poput onih koje su nas držale na rubu stolice u filmu The Impossible (Naomi Watts, Ewan McGregor, Tom Holland). Sudeći po oba filma, koji su samo mali dio njegovog bogatog (i napetog) opusa, Bayona je sklon tome da prenese snagu prirode, ali i snagu ljudskog duha, na srebrno platno.
Koja priča se krije iza filma Society of Snow?
Prije svega, za one koji vole neizvjesnost kada gledaju novi film, moramo reći - spoiler alert! Ipak, ovo je onaj mali spoiler koji će vas zapravo samo natjerati da što prije odvojite par sati za gledanje. Stoga, nastavljamo…
Foto: @simonhempe
Society of Snow je dirljiva i snažna priča o preživljavanju u ekstremnim uvjetima. Vjeran je prikaz istinitih događaja koji su se odvijali 1972. godine. To je priča o urugvajskoj ragbi reprezentaciji (i njihovim članovima obitelji i prijateljima) koji su doživjeli avionsku nesreću u Andama, na putu u Santiago, u Čileu.
Film počinje prikazom mladića i njihovog života prije nesreće. Njihova sreća zbog putovanja, pozdravljanje s obitelji na aerodromu i upoznavanje u avionu, čine da se i sami bolje upoznamo i poistovjetimo s njima te da se podsjetimo da ti glumci prikazuju emocije kakve su prolazili ljudi u stvarnom životu.
Nekada je, dok sjedimo miljama daleko i na sigurnom, teško osvijestiti događaj koji se odvijao tako davno i na drugom kraju svijeta. Tako ćete, za vrijeme gledanja filma, na trenutke zaboraviti da to nije proizašlo iz svijeta mašte još jednog redatelja. Trenutci kada shvatite da su se scene o ljubavi, prijateljstvu, borbi za preživljavanjem, ali i one najstrašnije o kanibalizmu, zaista dogodile, film dobiva na puno većoj snazi.
Štoviše, na mnoštvo scena ćete osjetiti trnce, strah, tugu… Bayona je vješto prikazao složene emocije, ali i kompleksne međusobne odnose. Vaganje između borbe za preživljavanjem i morala koji ne dozvoljava kanibalizam, borba s minusima, snježnom lavinom i olujama, uznemiruju, ali i nadahnjuju.
Na put je pošlo 45 putnika, a avionsku nesreću i više od dva mjeseca u dolini prekrivenoj snijegom, na vrhu Anda, preživjelo je 16 mladića. Događaj je s razlogom u svijetu postao poznat kao „Čudo u Andama“, jer, preživjeti uvjete gdje su temperature padale ispod -30 stupnjeva, okruženi samo snijegom i bez hrane, s mnoštvom ozljeda, zaista jest čudo.
Foto: @matiasrecalt
Koliko god tužno i potresno, toliko je nevjerojatno i nadahnjujuće vidjeti kolika može biti strast za životom i što sve ljudsko biće može podnijeti noseći u glavi sliku što ga još čeka ako uspije preživjeti.
U detaljniji opis scena nećemo ići, kako bismo zadržali osjećaj neizvjesnosti, šoka i nade kakve proživljavate tijekom svake minute filma. Reći ćemo samo kako su ovakvi filmovi neophodni da bi vratili nadu u snagu ljudskog duha, čak i kada se nađemo u nemogućim uvjetima.
* * *
Naslovna fotografija: @matiasrecalt
TEKST: Ada Ćeremida
Prepuna sala, spontani aplauzi i smijeh koji se nije gasio ni nakon odjavne špice.
Sarajevska premijera filma Svadba sinoć je donijela onaj rijedak osjećaj zbog kojeg se i dalje ide u kino punu dvoranu, kolektivni smijeh i energiju koja se osjeti već u prvim minutama. 
Odavno nismo svjedočili projekciji na kojoj publika reaguje toliko glasno, spontano i bez zadrške. Smijeh se širio salom gotovo konstantno, a atmosfera je bila više nalik zajedničkom događaju nego klasičnoj filmskoj projekciji.
Upravo ta reakcija publike dala je filmu dodatnu dimenziju, osjećaj da se gleda nešto što je već pronašlo svoju publiku.
Premijerna večer u Sarajevu: puna sala i snažne reakcije publike
Kino je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta prizor koji se danas rijetko viđa, čak i na svečanim projekcijama. Tokom cijelog filma smijeh je dolazio u talasima, bez neprijatnih pauza ili “praznih” trenutaka.
Nakon projekcije, ekipa filma izašla je pred publiku na naklon, što je dodatno pojačalo emociju večeri. Posebno snažne reakcije publike bile su upućene Reneu Bitorajcu i Anđelki Stević Žugić, uz dugi aplauz koji je jasno pokazao koliko su likovi “sjeli” publici.
Imali smo priliku kratko razgovarati s Reneom Bitorajcem i pitati ga ono što gledaoce uvijek zanima, a to je koja mu je scena bila najzanimljivija za snimanje i kako danas gleda na lik koji tumači.
Njegovi odgovori koje možete pogledati u reelsu, dodatno su potvrdili koliko je proces snimanja bio razigran, ali i precizno vođen.
S Anđelkom Stević Žugić razgovarali smo o neispunjenoj želji za snimanjem jedne scene koja nije uspjela u film ali i uzbuđenju koje je nosila tokom snimanja, a cijeli razgovor možete pogledati u reelsu ispod.
Humor koji je prepoznatljiv, ali ne potrošen
Ono što se posebno osjeti tokom gledanja jeste da film koristi humor koji nam je blizak, ali bez forsiranja i karikiranja. Situacije su duhovite, ali ostaju u realnim okvirima, zbog čega reakcije publike dolaze prirodno.
Nema osjećaja da se šala “gura” ili objašnjava, ritam je brz, dijalozi tečni, a dinamika među likovima jasno postavljena. Upravo zbog toga film uspijeva zadržati pažnju i u trenucima kada prelazi iz čiste komedije u porodične i društvene slojeve priče.
Energija ekipe osjeti se i van platna
Prije projekcije, na press wallu su se pojavili Anđelka Stević Žugić, Rene Bitorajac, Snježana Sinovčić-Šiškov, Nika Grbelja, Marko Grabež, kao i reditelj Igor Šeregi.
Ta energija zajedništva i sigurnosti u projekat osjetila se i tokom samog filma. Nakon projekcije, izlazak ekipe pred publiku djelovao je kao prirodan nastavak onoga što smo upravo gledali na platnu uz mali, duhoviti gest.
Nika Grbelja, koja u filmu tumači mladu, u šali je bacila buket među publiku, izazvavši smijeh i aplauz, kao simpatičan podsjetnik da se atmosfera filma prenijela i izvan ekrana.
Bez spoilera, ali s jasnom porukom
Ovo je film koji se najbolje gleda u kinu, upravo zbog reakcija publike koje postaju dio iskustva. Smijeh sinoć nije bio slučajan niti rezervisan za “pojedine scene” bio je konstantan i kolektivan.
Ako vam treba večer u kojoj ćete se iskreno nasmijati i izaći iz kina s osjećajem da ste bili dio nečega zajedničkog, ovo je dobra prilika za to.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
