Nije tajna da smo u uredništvu ludi za svim vrstama wokova. Ne mislimo pri tome na tave, nego na ono što u tim tavama spremimo. Upravo zato nismo odoljeli, a da ne saznamo sve detalje o nedavno otvorenom Steet Wok baru 'SNOGU' kojeg smo pronašli u samom centru Sarajeva u neposrednoj blizini Narodnog Pozorišta i mosta Čobanija.

Detektivskim trikovima smo saznali da su idejni i izvedbeni projekt te nadzor na gradilištu radili Čerkez Harun, Hodović Sabina, Medić Ivica te Mekić Hana, a sve to u suradnji s glavnim šefom kuhinje i vlasnikom Arminom Hadžićem.

Armin Hadžić

Armin se već odavno bavi ugostiteljstvom, a strast i ljubav prema kuhanju usavršio je u Milanu, na Accademia dello Chef prošle godine, pohađajući različite tečajeve kuhanja. Pod palicom maestra Giuseppe Siesto, predsjednika Akademije, dobiva diplomu o završenom profesionalnom kursu Wok kuhinje.

Ime Wok Bara "SNOGU" nastalo je od slenga -  pojesti nešto s nogu, koji se u našem društvu često koristi. Logotip čine noge u hodu savijene od papira. Savijanje papira, zvano origami, jedna je od karakteristika azijske kulture, bas kao i Wok. Popraćen je nazivom "SNOGU" Street Wok Bar.

Glavni koncept unutrašnjeg prostora je podjela na javni dio za posjetioce i kuhinju. Kuhinja je sakrivena frontom od profiliranog lima, te ostavlja dojam odvojenog, umetnutog kioska. Javni dio je potpuno otvoren prema ulici. U prostoru su samo zastupljene tri boje, narančasta, crna i siva, s tim da dominira narančasta koja stimuliše ljude da razmišljaju i razgovaraju, podiže energiju, simbolizira aktivnost, volju za životom i predstavlja princip ženske energije. Crna kao kontrast predstavlja moć, prefinjenost i sofisticiranost.

Street Wok Bar SNOGU je prvi i jedini te vrste u Sarajevu. Klijenti su i direktnoj interakciji s kuharom i vide na koji način se sprema njihovo jelo, izaberu sami sastojke i samim tim indirektno učestvuju u pravljenju svog Woka. Prednost Woka je da se brzo i jednostavno spremi zdrav i ukusan obrok, koristi se jako malo ulja, povrće zadrži svjež i hrskav ukus, dok meso ili morski plodovi ne upiju velike količine ulja. Za razliku od svih ostalih fast foodova, Street Wok Bar SNOGU klijentima nudi brzo, ukusno i zdravo!

Armina smo pitali što bi osobi koja prvi put dolazi preporučio da naruči, na što nam je rekao: „Vrlo jednostavno, svi znamo sto najviše volimo, za početak odlučite se da li želite wok s rizom ili nudlama, zatim odaberete glavni sastojak, meso ili morske plodove, a naravno za vegetarijance tu je vegi wok. Zatim odaberete povrće ili voće ako želite eksperimentirati, a ako volite ljuto, tu je chilli sos, ili ako ste ljubitelj slatko-kiselih ukusa, tu je sweet sour sos. SNOGU Street Wok Bar koncept je da klijentima uvijek nudi svježe sezonske namirnice, tako da odabir povrća može da se mijenja u zavisnosti od sezone.“ Na kraju nam je Armin otkrio kako je njegov omiljeni Wok beef sa rižom i miksom povrća u teriyaki sosu.

^{Foto: via SNOGU} 

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba