Foody nije baš novo mjesto u gradu. Objekt postoji već godinama kao dio benzinske postaje Energy Commerce.

Ipak, nedavno su odlučili proširiti ponudu i promijeniti koncept.

Radi se o postojećoj benzinskoj postaji, a novi moment je ugostiteljskog karaktera. Logičan slijed bio je modernizirati interijer. Tu na scenu nastupa brend Fasada, Nada Komadina i Martina Milićević koja nam je i otkrila sve detalje o samom preuređenju prostora.

***

Naša osnovna ideja bila je estetski razdvojiti prostor na osnovne funkcije, koncipiran kao jedinstveni open-space, utvrditi hodne linije, jasno podijeliti funkcije.  

U interijeru Foodyja isprepliću se hladni i topli materijali, boje i tonovi. Stvara se tako ono što nam svima treba u vremenu koje odvojimo za pauzu, popodnevnu kavu ili snack: ugodna prijateljska atmosfera, prozračan prostor i zanimljivi detalji.

U interijeru su otprilike svi elementi koji su obilježili trendove 2018. godine: terrazo, zelenilo, staklo, drvo...Svaki naš projekt počinje tzv. moodboardom. Ni Foody nije iznimka.

Veliki povratak terrazza je tema koja je prošle godine zavladala svim medijima, a u Foodyju upravo terrazzo vodi glavnu riječ. Uz terrazzo pod (a dijelom i zid), topla maslinasta boja na zidu i drvene letvice na stropu savršena su baza za detalje: grozdove staklene rasvjete, okrugla ogledala, neonski natpis...

Pretpostavljam da i među vama koji čitate ima onih koji prostor ocjenjuju prema izgledu toaleta! Da i mi smatramo da bi i benzinska postaja i restoran i kafić trebali imati, osim samo funkcionalan i originalan i zanimljiv prostor toaleta.

Teorije i stereotipi o bojama nisu nešto čime se zamaramo, pogotovo u interijerima! Ipak, u ogromnom, ali doslovno ogromnom izboru keramike, odlučile smo se za potpuni stereotip! Za nešto, u što inače uopće ne vjerujemo, ali je prisutno… U tradicionalni odabir roze za ženske i plave za muške. Naravno, pričam o tolaetima.
Pločice zanimljivih dimenzija i još zanimljivijeg načina slaganja i iznenađujućih boja potpuno su osvježenje i ugodna promjena nakon šokantnog crnog predprostora.

Proces uređenja svakog prostora je proces koji traje i koji se najčešće iskomplicira više puta. Spoj investitora, arhitekata i majstora - izvođača, ključ je dobroga rezultata. I interijer Foodyja je bio proces od nekoliko mjeseci u kojima smo se prilagođavali instalacijama, mijenjali izgled stropnih letvica, birali brzo dostupne materijale i opremu, jedva čekali kerrock u salt & pepper nijansi u crnom predprostoru, kod „druge ruke“ mijenjali nijansu zelene na stropu i što sve ne…?!
Interijer je živi proces, mijenja se i nastaje i nakon službenog otvaranja.
Još čekamo zanimljivo dizajniran jelovnik na zidu! ;)

Ako ste u Mostaru, prošetajte do Dubrovačke ulice. Uvjerite se u suvremen urbani interijer i doživite dašak svježine u prijateljskom ambijentu.

Za BONJOUR.ba piše: 

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV