Ljubav prema prirodi, biljkama, voću i cvijeću, bila je motiv obitelji Salkić za pokretanje brenda prirodnih sokova Sherbetlook.

Svi Sherbetlook sokovi su proizvedeni od sirovine koju sami organski uzgajaju – imaju svoje voćnjake, polja lavande, kao i ruže. 

Foto: Ines Selimović

„Brend Sherbetlook nastao je 1. januara 2019. godine kao pokušaj spajanja modernog i tradicionalnog - modernog osvježavajućeg napitka koji nastaje na tradicionalan način.
Modernim rječnikom rečeno, naši proizvodi su "handmade".
Zbog toga smo i registrovani kao 'stari tradicionalni zanat'. Upravo iz te potrebe da vežemo moderno s tradicionalnim, izabrali smo odgovarajuće ime koje se, iskrena da budem, tek kasnije pokazalo kao nešto po čemu nas ljudi prepoznaju i pamte. 

Foto: Ines Selimović

Nerijetko se dešava da čujemo, 'ee, pa to su oni sa zanimljivim imenom'.
No, ipak je najvažnija i ona suštinska razlika između nas i drugih proizvođača prirodnih sokova to što mi proizvodimo, mi ih zovemo "cvjetni okusi" kao sokove, a ne sirupe kao što je uobičajeno. 
Mi smo vjerovatno prvi, a čini mi se i jedini koji nude brendirani npr. sok od zove ili ruže u pakovanjima od 0,2 litra.
Uobičajeno je da vam takav sok posluže u čaši razrijeđen sa vodom.

Foto: Ines Selimović

Ono čime se ponosimo jeste to što su naši proizvodi vrhunskog kvaliteta.
Istovremeno, jedna od bitnih značajki koja nas izdvaja na domaćem tržištu jeste linija proizvoda na bazi lavande. S obzirom na to da imamo zasađeno nekoliko duluma lavande u Visokom i Bratuncu, u mogućnosti smo tržištu ponuditi neke proizvode koje do sada nisu imali priliku konzumirati u BiH. Tako jedini u BiH imamo u ponudi sok od svježe lavande, fantastično ljetno osvježavajuće piće. Osim toga, imamo i razne kombinacije čajeva od suhe lavande, kakvih do sada nije bilo na našem tržištu.“ – odgovorila je Nejra, jedna od osnivačica brenda Sherbetlook na naš upit kada je nastao brend i što ih izdvaja na domaćem tržištu. 
Brend Sherbetlook su uz Nejru osnovali njen muž Jakub Salkić te njena sestra Nerma Lepić. 

Foto: Ana Lukenda

Nedavno su se odlučili na potpuni rebranding vizualnog identiteta svog brenda. To je ujedno značilo novi logotip i etikete, a kroz sam projekt novog dizajna surađivali su s grafičkom dizajnericom Anom Lukendom.
Kao rezultat cijele priče na policama dućana pronaći ćete moderne, privlačne i fotogenične prirodne sokove.
Anu smo pitali čime se vodila pri osmišljavanju dizajna, kao i kako je započela njena suradnja s kreativnim timom Sherbetlooka. 
„Nejra je sa svojim brandom Sherbetlook učesnica poduzetničkog programa PoWEr+ kojeg Fondacije 787 organizira u suradnji s Američkom ambasadom u BiH. Nas dvije smo spojene u sklopu mentorskog dijela ovog programa, gdje svakoj učesnici dodjele jednog mentora ili mentoricu za oblast poslovanja koja im je u tom trenutku najviše na klimavim nogama.
Mada sam Nejru upoznala i ranije, na predavanjima Fondacije 787, tada nismo imali mnogo komunikacije, do prvog sastanka, na kojem sam se našla s njom i njenim suprugom. Sastanak je bio sve samo ne poslovni, više smo se smijali, nego radili, ali to je bilo ključno za stvaranje ovog što smo postigli, skupa. Jer su Nejra, njena sestra i suprug dio svakog proizvoda, oni svojim rukama sade plodove, beru ih, prave sokove, pakuju, moj dio zadatka je bio osjetiti tu njihovu energiju, vizualizirati i upakovati finalni proizvod.

Foto: Ana Lukenda

Kada sam djevojke iz Fondacije 787 pitala zašto su mene izabrale za mentora Sherbetlooku, napisale su: “Ti si izabrana, zbog svog dugogodišnjeg radnog iskustva u oblasti grafičkog dizjana i brendiranja, a i zato što si radila za niz velikih kompanija čitave vizuelne identitete, ambalaže i slično. Obzirom da je Nejri ta oblast generalno bila izazovna, uvidjeli smo da bi joj unaprijeđenje moglo donijeti mnogo benefita i smatrali smo da joj ti možeš mnogo pomoći i u oblasti brendiranja, ali i generalno sa dosta sugestija i ideja u poslovanju, jer si osnivačica i vlasnica brenda MOA baggeek i sama vodiš svoj aL studio. Kvalitetan proizvod zaslužuje i kvalitetnu prezentaciju, a spajanje vas dvije je to upravo sada i omogućilo.” – komentirala je Ana Lukenda.

Foto: Ana Lukenda

„Da budem iskrena, posebno sam sretna što smo riješili jedan, uslovno rečeno, veliki problem novim etiketama. Naime, kada smo prvi put upoznali Anu razgovarali smo općenito o našim proizvodima i spomenuli kako nas često ljudi smaraju sa pitanjem "je li sirup". Ana je predložila da to riješimo novim dizajnom. U tom trenutku nekome od nas je izletjela rečenica "sok, a ne sirup". U početku je izgledalo kao smiješna fora, ali onda smo rekli, što da ne, neka to bude dio vizuelnog identiteta i poruka koju ćemo poslati kupcima da nas jasno razlikuju od ostalih." - nadodaje Nejra.

Novi vizualni identitet brenda bio je povod Sherbetlooku i da dvije bh. fotografkinje - Anu Lukendu i Ines Selimović ugoste u svom polju lavande kako bi uživale u jednom sasvim posebnom pikniku te pokazale sav šarm i ljepotu ovih bh. sokova kroz svoje foto radove.
Rezultate pogledajte u nastavku...

***

„Fotkama sam htjela približiti gledaocu sve što je Sherbetlook: priroda, sunce, pčele, ljudi koji se o svemu tome brinu i svojim rukama stvaraju sokove. Priroda je najbolja inspiracija i najbolji stvaraoc. Boje su se same nametnule, malina je sve podigla i dala na važnosti, proizvodi su se savršeno uklopili u cijelu atmosferu, koja je, nadam se, ispričala cjelokupnu priču Sherbetlooka.
Scena je zamišljena kao mali piknik za dvoje u polju lavande. Torta je morala biti jednostavna, da nije komplicirana za napraviti, a da može izdržati nekoliko sati fotkanja u svim vremenskim uvjetima. Jer je, doslovno, u tih par sati i padala kiša i sijalo sunce. Kuglof od mrkve se na kraju pokazao kao odličan izbor. Maline su dio seta jer je pored polja lavande u kojem smo fotkali malinjak od čijih malina nastaje Sherbetlook sok. Odmah pored je i ružičnjak, od čijih cvjetova se proizvodi sok od ruže, po čemu je Sherbetlook dobio ime. Na setu smo imali sve sokove, ali najveću pažnju sam posvetila ruži i lavandi jer je sada njihovo vrijeme cvatnje i branja.“ – otkrila nam je Ana na naš upit što je bila inspiracija u kreiranju ovog seta u prirodi. 

Foto: Ana Lukenda

***

„Priroda je neiscrpan izvor inspiracije. Od prirode se učim bojama, skladu, kombinacijama, ukusima... i uvijek njoj se podređujem kada je u pitanju izbor rekvizita i hrane. 
Ova priča je lijepa i posebna zato što vas vodi u samo srce mjesta iz kojeg potiče Sherbetlook. Na kraju sela gdje cesta prelazi u makadam, a beton prerasta u gustu travu i poljsko bilje, će vas dočekati najtopliji domaćini. Ogromno polje lavande, redovi tek procvalih ruža, višnja, menta, zova... sve ono što ćete naći u Sherbetlooku potiče direktno iz prirode. 
Ana je odradila sjajan posao sa (re)dizajnom, a kada imate fotogeničan subjekat posao stiliste i fotografa postaje pravi gušt. Izbor rekvizita je bio vrlo jednostavan: neutralni tonovi i prirodni materijali koji su trebali samo da zaokruže kompoziciju i priču, a nerijetko su bili i nepotrebni. Uživala sam u ovoj saradnji i zahvalna sam Ani i Sherbetlooku na pozivu, saradnji i super druženju. U zdravlje!“ – nadodala je Ines na naš upit čime se vodila pri stiliziranju fotografija. 

Foto: Ines Selimović
 

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba