TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.7.2020.
Ljubav prema prirodi, biljkama, voću i cvijeću, bila je motiv obitelji Salkić za pokretanje brenda prirodnih sokova Sherbetlook.
Svi Sherbetlook sokovi su proizvedeni od sirovine koju sami organski uzgajaju – imaju svoje voćnjake, polja lavande, kao i ruže.
Foto: Ines Selimović
„Brend Sherbetlook nastao je 1. januara 2019. godine kao pokušaj spajanja modernog i tradicionalnog - modernog osvježavajućeg napitka koji nastaje na tradicionalan način.
Modernim rječnikom rečeno, naši proizvodi su "handmade".
Zbog toga smo i registrovani kao 'stari tradicionalni zanat'. Upravo iz te potrebe da vežemo moderno s tradicionalnim, izabrali smo odgovarajuće ime koje se, iskrena da budem, tek kasnije pokazalo kao nešto po čemu nas ljudi prepoznaju i pamte.
Foto: Ines Selimović
Nerijetko se dešava da čujemo, 'ee, pa to su oni sa zanimljivim imenom'.
No, ipak je najvažnija i ona suštinska razlika između nas i drugih proizvođača prirodnih sokova to što mi proizvodimo, mi ih zovemo "cvjetni okusi" kao sokove, a ne sirupe kao što je uobičajeno.
Mi smo vjerovatno prvi, a čini mi se i jedini koji nude brendirani npr. sok od zove ili ruže u pakovanjima od 0,2 litra.
Uobičajeno je da vam takav sok posluže u čaši razrijeđen sa vodom.
Foto: Ines Selimović
Ono čime se ponosimo jeste to što su naši proizvodi vrhunskog kvaliteta.
Istovremeno, jedna od bitnih značajki koja nas izdvaja na domaćem tržištu jeste linija proizvoda na bazi lavande. S obzirom na to da imamo zasađeno nekoliko duluma lavande u Visokom i Bratuncu, u mogućnosti smo tržištu ponuditi neke proizvode koje do sada nisu imali priliku konzumirati u BiH. Tako jedini u BiH imamo u ponudi sok od svježe lavande, fantastično ljetno osvježavajuće piće. Osim toga, imamo i razne kombinacije čajeva od suhe lavande, kakvih do sada nije bilo na našem tržištu.“ – odgovorila je Nejra, jedna od osnivačica brenda Sherbetlook na naš upit kada je nastao brend i što ih izdvaja na domaćem tržištu.
Brend Sherbetlook su uz Nejru osnovali njen muž Jakub Salkić te njena sestra Nerma Lepić.
Foto: Ana Lukenda
Nedavno su se odlučili na potpuni rebranding vizualnog identiteta svog brenda. To je ujedno značilo novi logotip i etikete, a kroz sam projekt novog dizajna surađivali su s grafičkom dizajnericom Anom Lukendom.
Kao rezultat cijele priče na policama dućana pronaći ćete moderne, privlačne i fotogenične prirodne sokove.
Anu smo pitali čime se vodila pri osmišljavanju dizajna, kao i kako je započela njena suradnja s kreativnim timom Sherbetlooka.
„Nejra je sa svojim brandom Sherbetlook učesnica poduzetničkog programa PoWEr+ kojeg Fondacije 787 organizira u suradnji s Američkom ambasadom u BiH. Nas dvije smo spojene u sklopu mentorskog dijela ovog programa, gdje svakoj učesnici dodjele jednog mentora ili mentoricu za oblast poslovanja koja im je u tom trenutku najviše na klimavim nogama.
Mada sam Nejru upoznala i ranije, na predavanjima Fondacije 787, tada nismo imali mnogo komunikacije, do prvog sastanka, na kojem sam se našla s njom i njenim suprugom. Sastanak je bio sve samo ne poslovni, više smo se smijali, nego radili, ali to je bilo ključno za stvaranje ovog što smo postigli, skupa. Jer su Nejra, njena sestra i suprug dio svakog proizvoda, oni svojim rukama sade plodove, beru ih, prave sokove, pakuju, moj dio zadatka je bio osjetiti tu njihovu energiju, vizualizirati i upakovati finalni proizvod.
Foto: Ana Lukenda
Kada sam djevojke iz Fondacije 787 pitala zašto su mene izabrale za mentora Sherbetlooku, napisale su: “Ti si izabrana, zbog svog dugogodišnjeg radnog iskustva u oblasti grafičkog dizjana i brendiranja, a i zato što si radila za niz velikih kompanija čitave vizuelne identitete, ambalaže i slično. Obzirom da je Nejri ta oblast generalno bila izazovna, uvidjeli smo da bi joj unaprijeđenje moglo donijeti mnogo benefita i smatrali smo da joj ti možeš mnogo pomoći i u oblasti brendiranja, ali i generalno sa dosta sugestija i ideja u poslovanju, jer si osnivačica i vlasnica brenda MOA baggeek i sama vodiš svoj aL studio. Kvalitetan proizvod zaslužuje i kvalitetnu prezentaciju, a spajanje vas dvije je to upravo sada i omogućilo.” – komentirala je Ana Lukenda.
Foto: Ana Lukenda
„Da budem iskrena, posebno sam sretna što smo riješili jedan, uslovno rečeno, veliki problem novim etiketama. Naime, kada smo prvi put upoznali Anu razgovarali smo općenito o našim proizvodima i spomenuli kako nas često ljudi smaraju sa pitanjem "je li sirup". Ana je predložila da to riješimo novim dizajnom. U tom trenutku nekome od nas je izletjela rečenica "sok, a ne sirup". U početku je izgledalo kao smiješna fora, ali onda smo rekli, što da ne, neka to bude dio vizuelnog identiteta i poruka koju ćemo poslati kupcima da nas jasno razlikuju od ostalih." - nadodaje Nejra.
Novi vizualni identitet brenda bio je povod Sherbetlooku i da dvije bh. fotografkinje - Anu Lukendu i Ines Selimović ugoste u svom polju lavande kako bi uživale u jednom sasvim posebnom pikniku te pokazale sav šarm i ljepotu ovih bh. sokova kroz svoje foto radove.
Rezultate pogledajte u nastavku...
***
„Fotkama sam htjela približiti gledaocu sve što je Sherbetlook: priroda, sunce, pčele, ljudi koji se o svemu tome brinu i svojim rukama stvaraju sokove. Priroda je najbolja inspiracija i najbolji stvaraoc. Boje su se same nametnule, malina je sve podigla i dala na važnosti, proizvodi su se savršeno uklopili u cijelu atmosferu, koja je, nadam se, ispričala cjelokupnu priču Sherbetlooka.
Scena je zamišljena kao mali piknik za dvoje u polju lavande. Torta je morala biti jednostavna, da nije komplicirana za napraviti, a da može izdržati nekoliko sati fotkanja u svim vremenskim uvjetima. Jer je, doslovno, u tih par sati i padala kiša i sijalo sunce. Kuglof od mrkve se na kraju pokazao kao odličan izbor. Maline su dio seta jer je pored polja lavande u kojem smo fotkali malinjak od čijih malina nastaje Sherbetlook sok. Odmah pored je i ružičnjak, od čijih cvjetova se proizvodi sok od ruže, po čemu je Sherbetlook dobio ime. Na setu smo imali sve sokove, ali najveću pažnju sam posvetila ruži i lavandi jer je sada njihovo vrijeme cvatnje i branja.“ – otkrila nam je Ana na naš upit što je bila inspiracija u kreiranju ovog seta u prirodi.
Foto: Ana Lukenda
***
„Priroda je neiscrpan izvor inspiracije. Od prirode se učim bojama, skladu, kombinacijama, ukusima... i uvijek njoj se podređujem kada je u pitanju izbor rekvizita i hrane.
Ova priča je lijepa i posebna zato što vas vodi u samo srce mjesta iz kojeg potiče Sherbetlook. Na kraju sela gdje cesta prelazi u makadam, a beton prerasta u gustu travu i poljsko bilje, će vas dočekati najtopliji domaćini. Ogromno polje lavande, redovi tek procvalih ruža, višnja, menta, zova... sve ono što ćete naći u Sherbetlooku potiče direktno iz prirode.
Ana je odradila sjajan posao sa (re)dizajnom, a kada imate fotogeničan subjekat posao stiliste i fotografa postaje pravi gušt. Izbor rekvizita je bio vrlo jednostavan: neutralni tonovi i prirodni materijali koji su trebali samo da zaokruže kompoziciju i priču, a nerijetko su bili i nepotrebni. Uživala sam u ovoj saradnji i zahvalna sam Ani i Sherbetlooku na pozivu, saradnji i super druženju. U zdravlje!“ – nadodala je Ines na naš upit čime se vodila pri stiliziranju fotografija.
Foto: Ines Selimović
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.
Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.
Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.
Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.
Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.
Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
