TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 26.2.2021.
Selma Vidimlić je zajedno sa Arnelom Čolak pokrenula start-up GIS Solution BiH iz polja geografije, točnije kartografije i GIS rješenja. Uz to, svoju ljubav prema kartografiji preslikale su u izradu personaliziranih zidnih postera koje krase mape različitih područja, gradova i država.
Obzirom da su u vremenu pandemije odlučile otvoriti vlastitu firmu, započeti jedinstven pokret i nositi se sa izazovima koje nose administracija, nepovoljni uvjeti na tržištu i samo predstavljanje brenda, idealne su sugovornice u sklopu našeg #FEELGOODmajica projekta posvećenog bh. poduzetnicama.
Kako su odgovorile na sve poslovne avanture, gdje pronalaze motivaciju i kada stvari ne idu baš po planu te što bi preporučile svim damama koje žele započeti vlastitu poduzetničku priču, otkrivamo u nastavku.
***
Kada ste započeli svoj brend i koji je najveći poslovni izazov s kojim ste se susreli na početku?
Dugo smo razmišljale kako da obezbijedimo egzistenciju radeći ono što volimo i ono u šta vjerujemo, a da se ne pokoravamo neefektivnim zaostavštinama prošlih sistema i nefunkcionalnim upravljanjima današnjeg sistema. Tako smo došle na zaključak da je najbolje da pokušamo pokrenuti svoj biznis koji će se temeljiti na samo održivosti i efektivnom poslovanju, biznis koji će da vrednuje i komercijalizuje znanje i kreativnost mladih ljudi. Obzirom da smo svoj biznis pokrenule u aprilu 2020. godine, jasno je da je pandemija Covid19 naš najveći izazov, cijela birokratija koju smo morale da ispošujemo pri samom osnivanju firme u doba pandemije je predstavljala jako veliki izazov, ali upornošću i voljom uspjele smo da pokrenemo GIS Solutions BH priču. Sada se borimo za svoje mjesto na tržištu i svaki dan je novi izazov, ali i motivacija da nastavimo.
Selma Vidimlić i Arnela Čolak
Kako biste opisali svoj brend u 3 riječi?
Moć prostornih analiza.
Koji su proizvodi/usluge dostupni u sklopu vašeg brenda?
GIS Solutions BH se bavi implementacijom Geografskih Informacionih Sistema, ali i konsultantskim uslugama koje podrazumijevaju dizajniranje sistema, pružanje i obradu kartografskih i statističkih podataka, kreiranje baza podataka, održavanje i nadogradnja GIS sistema, izrada tematskih i drugih mapa, ali i savjetovanje u vezi sa planiranjem i namjenom zemljišta. Kroz naš brend MapsDesign/BA kreiramo dekorativne zidne mape.
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Nijedan naš radni dan nije isti, ponekad cijeli dan provedemo pored računara baveći se isključivo GISom i mapiranjem, dok drugi provedemo na različitim sastancima sa svrhom ugovaranja poslova, a nekad naš radni dan su dugi razgovori i istraživanje uz više od jedne šoljice kafe gdje zajedno pokušavamo da odredimo naše sljedeće poslovne korake.
Što je ono što vaš brend čini posebnim na domaćem tržištu?
Smatramo da naš brend čini jedinstvenim to što pokušavamo da na drugačiji način približimo moć GISa, kartografije i prostornih analiza kako našim klijentima i potencijalnim klijentima, tako i široj javnosti. Digitalna transformacija jednog društva ne podrazumijeva samo IT stručnjake koji negdje iza zatvorenih vrata pokušavaju da osmisle tehnička rješenja, to je proces koji ima osnovni zadatak da olakša građanima svakodnevnicu i bude funkcionalan u tom smislu. Mi se vodimo tom tezom i smatramo da je ona naša osnovna jedinstvenost na domaćem tržištu.
Kako se nosite s neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva?
Stojećki se nositi sa neuspjesima je vještina koju smo morale da savladamo, bilo je različitih faza, ponekad smo razmišljale i o odustajanju, smatrajući da nismo dorasle ili da nismo dovoljne da uđemo u koštac sa svim onim što nosi poslovanje na bh tržištu. Takve dane je najbolje zanemariti, prespavati noć i novi dan započeti radom. Kada sjednemo zajedno i započnemo razgovor o novim mogućnostima, motivacija naraste i ponovo smo spremne da se borimo i nastavimo dalje.
Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili dosad?
Ništa ne ide onako kako ste zamislili, predvidjeti sve šta se može desiti je nemoguće, najbitnije je ostati smiren i racionalan u svakoj situaciji. Ljudi su različiti, pogledi na probleme su različiti i staloženost je definitivno prijeko potrebna. Naoružati se strpljenjem, podrškom i kvalitetnim mentorstvom mi vjerujemo da je ključ.
Koliko su, po vašem iskustvu, ljudi u BiH upoznati s #MadeinBiH etiketom i koji su još koraci potrebni za edukaciju i podizanje svijesti?
Mi smo došle do zaključka da je javnost danas dosta upoznata sa #MadeinBiH etiketom, ali svijest još uvijek nije na dovoljno visokom nivou. Različite organizacije, fondacije i slična tijela su dosta uradili na podizanju te svijesti i #poduzetneZajedno je jedan odličan takav projekat, međutim smatramo da je potrebno da se i javni i privatni mediji, kao i sama država još dosta angažuju po tom pitanju. Također, proizvođači #MadeinBiH proizvoda, ali i usluga treba da još bolje prilagode svoje djelovanje bh tržištu, u skladu sa potrebama i kupovnom moći.
Knjiga koja je na vas ostavila najviše utisaka?
Selma: Teško mi je da izdvojim jednu knjigu, ali definitivno sve što sam pročitala od Camusa, Kafke, Orwela, tj egzistencijalizam. Npr. Stranac od Camusa me je nagnao na razmišljanje kako je sreća jedinstven trenutak u vremenu i prostoru, neovisan o opštim okolnostima koji treba da prepoznamo i da uživamo u njemu, jer tako punimo životnu energiju koja će nam biti prijeko potrebna u onim, ne tako lijepim situacijama, koje nam svima život ponekad servira.
Arnela: Knjiga Jadnici, francuskog pisca Viktora Igoa, je knjiga koja je, bez razmišljanja, ostavila veliki utjecaj na mene. Ne mogu reći da mi je ta knjiga poslužila kao knjiga za opuštanje, već kao štivo koje me je iz poglavlja u poglavlje tjeralo na razmišljanje o filozofiji života, uticaju religije i državnog sistema na pojedinca, na život svakog od likova pojedinačno sa svim životnim izazovima. Historija mi je uvijek bila velika ljubav, a ova knjiga mi je pružila uvid u velike historijske događaje i ličnosti. Svakako je to djelo klasične književnosti koje bi preporučila svima.
Što birate kada se želite opustiti i napuniti baterije?
Selma: Za moje funkcionisanje odmor i opuštanje su jako bitni, volim u svom domu da kreiram opuštajuću atmosferu, volim dobru muziku, a često gledam i čitam intervjue meni zanimljivih ličnosti. Također, kvalitetna večera u krugu prijatelja ili izlet na neku od naših planina su moji recepti za punjenje baterija.
Arnela: Druženje sa porodicom i prijateljima je nešto što prvenstveno biram za punjenje baterija. Okruženje koje mi odgovara za opuštanje je priroda kao bijeg od gužve, buke i tehnologije, gdje se u potpunosti isključim. Ukoliko nemam puno slobodnog vremena za bijeg u prirodu, onda je to dobar film ili serija.
Ovaj naš intervju rezultat je projekta koji radimo s dm drogerie markt i Fondacija 787. Jeste li kroz njega za svoj brend osjetili benefite i ako da, koje?
#poduzetneZajedno je projekat koji je našem brendu donio nužno potrebno medijsko isticanje, ali i povezao nas sa divnim, kreativnim i ugodnim ljudima od kojih smo mnogo toga naučile i dalje učimo. Benefiti ovog projekta za nas su i poslovni i privatni, sretne smo što ste baš nas izabrali.
Što biste preporučili BONJOUR.čitateljicama kojima nedostaje hrabrosti da započnu svoju kreativnu priču?
Svim BONJOUR. čitateljicama poručile bismo da hrabrost moraju da nađu u sebi, da na trenutak zanemare sve svoje ranije neuspjehe ili ružne situacije i da se oslone na svoju volju, znanje i kreativnost. Mjesta za sve nas ima, povežite se sa kvalitetnim ljudima, nađite motivaciju u svakom danu i odlučno započnite svoju biznis priču. Podršku svih nas imate i samo naprijed.
Više o brendu GIS Solution saznajte klikom OVDJE, a njihov brend Maps Design te novitete pratite klikom OVDJE.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
