Bh.manekenka Sarah Čerkez već nam se smijala s naslovnica brojnih domaćih i svjetskih modnih magazina, s brojnih kampanja za rublje, satove, odjeću, surađivala je i s prepoznatljivim dizajnerskim kućama, a njena moć transformacije nas uvijek iznova iznenadi. Ova dama sa adresom u Sarajevu i Milanu i uistinu užurbanim i popunjenim rasporedom nedavno je pozirala i fotografkinji Nađi Berberović Diz

„Ovaj editorijal sa uspješnom bosanskom manekenkom Sarah Čerkez je nastao u mom studiju jednog hladnog decembarskog dana, kao rezultat lijepog ženskog druženja uz puno pozitivne energije i smijeha. Sarah i ja smo se već dugo pokušavale dogovoriti da organizujemo zajedničko snimanje, ali s obzirom na njene i moje obaveze, njena česta putovanja i život u inostranstvu, to se pokazalo kao teže izvodiv zadatak. Međutim, ovaj put kada je došla u Sarajevo, Sarah mi se odmah javila i dogovorile smo snimanje. U većini slučajeva kada planiram photoshoot, u glavi imam određenu temu ili koncept, s pažljivo osmišljenim stylingom, rasvjetom, lokacijom ili scenografijom, ali ovaj put sam odlučila da pitam Sarah kako bi ona voljela da se slika. Srećom, njena zamisao i moja su se potpuno poklopile. Sarah je željela jednostavne fotografije s prirodnim izgledom i minimalnim make-upom. Za prozračan make-up i predivan zdravi glow kože se pobrinula Lejla Emrić, koja je uspjela i ukrotiti njenu gustu, dugu kosu u kovrče prirodnog izgleda. Pored toga, Lejla je također jako talentiran retušer i asistent kakvog svaki fotograf može samo poželjeti. Styling smo osmislile skupa, tako što je svaka od nas donijela nešto od svoje garderobe. Kao i što sam očekivala, Sarah se na setu pokazala kao veliki profesionalac, kameleon kojem pristaje svaki mogući stil. Već smo se dogovorile za sljedeće zajedničko snimanje na proljeće, ali ovaj put namjeravamo raditi vani, izvan studija. Jako se radujem budućoj suradnji sa ove dvije prekrasne i talentovane mlade dame i ponosna sam i zahvalna što imam priliku poznavati ih i raditi s njima.“ – otkrila nam je Nađa. Fotografije donosimo u nastavku.

Fotografija i postprodukcija (retuširanje)– Nađa Berberović-Dizdarević
Make-up, frizura i postprodukcija (retuširanje) – Lejla Emrić

Dok mi bježimo iz grada, Baščaršija radi punom parom. Iza izloga koji ne mame sniženjima ni trendi neonkama, kriju se majstori koji cijelo ljeto ostaju ovdje: pletu srebro, tope bakar, ušivaju uzorke stare stotinama godina.   

Zanati koji su stvorili ovaj grad idalje žive, tiho i uporno, ali sve rijeđe ućeni, sve rjeđe prepoznati. Zato vam ovog ljeta donosimo priču o onima koji idu na more tek kada sezona završi (a možda ni tada), jer njihove ruke ne poznaju sezonu.

Kazandžije: Gdje bakar još odzvanja  

U sokaku Oprkanj, u ulici Kazandžiluk, dok turisti traže hlad, čulo sluha vas može dovesti do male radionice gdje čekić idalje udara u ritmu od prije pet stoljeća.   

Kazandžijski zanat, oblikovanje i ukrašavanje bakra, ovdje se radi kao nekad, s pećima koje tope i oblikuju, s kalupima, s džezvama koje ne izgledaju kao poklon paketi, nego kao naslijeđe.  







Nekad ih je bilo preko 150, danas ih možete nabrojati na prste. Ipak, kada uđete u ovu radnju, miris metala i crni tragovi na rukama majstora podsjetit će vas da ste u prostoru koji čuva Sarajevo bolje od mnogih muzeja.  
 

Četkar: Zanat koji ne može nestati (ali skoro jeste)  

U jednoj od manjih radnji, naizgled bez posebne oznake, pronašli smo radionicu četkara. Prava četka, za obuću, za pčelare, za pekare, za molere, idalje se pravi ručno. Konjska dlaka, drvo, žica. Svaka četka ima funkciju, oblik i svrhu. A najvažnije: ima porijeklo.   





 

Zanat koji je nekad imao desetine radionica danas je skoro izbrisan. No, taj jedan preostali majstor još radi i ne prodaje samo proizvod, već znanje, tišinu i poštovanje prema onome što traje.   



 

Isfahan: Tepisi koji nose priče pod nogama  

U hladu Morića hana, kroz vrata iza kojih često ne uđemo misleći da nemamo razloga, nalazi se Isfahan, prostor u kojem svaki ćilim ima vlastitu biografiju. Rukotvorine iz Irana, tepisi rađeni od prirodnih boja i vune, komadi koji se ne mijenjaju sezonski nego traju generacijama.   





 

 

Vlasnik ovog prostora ne prodaje stvari, već nudi kontekst. Svaka šara, svaki rub, boja i tkanje imaju značenje. Nisu tu da ih gledamo s vrata, već da uđemo, pitamo, naučimo. Jer kao što tepih nosi prostor, tako i ovaj zanat nosi kulturu.  





 

Ovi ljudi ne očekuju ni lajkove, ni reklamu. Njima je dovoljan kupac koji pita: "Ko je ovo pravio?" . Ako ovog ljeta uđete u jednu takvu radnju, znajte: niste kupili stvarčicu, kupili ste trag.

Zanati čine ovaj grad. Ne dozvolimo da čine prošlost.

A za kraj prvog serijala Baščaršija ljeti, donosimo vam i razglednicu kao malu uspomenu koju možete sačuvati ili poslati nekome koga volite, baš kao podsjetnik da najljepše priče Sarajeva još uvijek nastaju rukama.
 

Bonjour.ba produkcija