Kada smo ispred fondacije FORMA raspisali natječaj za odabir najbolje glamurozne kreacije koju ćemo izraditi i predstaviti na crvenom tepihu otvorenja Sarajevo Film Festivala, potajno smo se nadali da će se na natječaj prijaviti dizajneri sa skicama uistinu raskošne haljine koja će nam dati inspiraciju za njeno predstavljanje kroz editorijal.

Kada smo ispred fondacije FORMA raspisali natječaj za odabir najbolje glamurozne kreacije koju ćemo izraditi i predstaviti na crvenom tepihu otvorenja Sarajevo Film Festivala, potajno smo se nadali da će se na natječaj prijaviti dizajneri sa skicama uistinu raskošne haljine koja će nam dati inspiraciju za njeno predstavljanje kroz editorijal.
Ivka Marin, pobjednica ovogodišnjeg FORMA natječaja kao da nas je čula i na našu adresu poslala skicu haljine na kojoj dominira raskošna suknja koja se sjajno stapa s 3D elementima kojima je prekrila gornji dio kreacije.

Raskošan dizajn je zahtijevao i posebne materijale koje smo pronašli u Italiji, točnije u njihovoj tvornici materijala u mjestu Modena. Pregledavanjem iznimne ponude luksuznih materijala, odabir je pao na taft svilu od čijih je dvadeset metara sašivena suknja, te na 3D kristalne aplikacije nastale ručnim ušivanjem materijala na podlogu.

Obzirom da je inspiracija za prsluk haljine došla iz tkanja tradicionalnih bh. nošnji, materijal za prsluk je kupljen na Baščaršiji, a svi dijelovi haljine su sašiveni u Sarajevu.

Razmišljajući o editorijalu, dugo smo vremena proveli u potrazi za savršenim timom koji će biti sastavljen od najboljih članova iz svake branše domaće kreativne scene. Govoreći o fotografiji već na samom početku FORMA priče, odabir je pao na iznimno talentiranog Edvina Kalića, za kojeg smo bili sigurni da će u potpunosti razumjeti našu ideju o bajkovitom i glamuroznom editorijalu inspiriranim estetikom Tima Walkera. Istu kreativnu nit vodilju je imao i Ensar Dervišbegović koji je kreirao frizuru za Sarah i Martinu koristeći 3D kristalne aplikacije kakvima je ukrašen gornji dio haljine. Uz podignutu kosu, jasno je bilo da make-up mora biti besprijekoran, za što je na setu bio zaslužan Sanjin Egon, a cijeli proces se odvijao jednog ljetnog jutra ispred kulisa prekrasnog Narodnog pozorišta u Sarajevu, pod budnim okom naše urednice Dijane Ćavar.

Kada smo nakon tjedana organizacije i pokušaja usklađivanja tempa između Martine koja je postala majka tek dva mjeseca prije snimanja, te Sarah koja je netom prije stigla iz Indije i koju smo uhvatili u pauzi između njenih snimanja u Milanu, uspjeli ostvariti prvotnu ideju – da upravo njih dvije budu lica FORMA editorijala, jasno je bilo da imamo recept za genijalne fotografije koje će na sjajan način predstaviti domaću modnu scenu.

Stoga, do naredne, sigurni smo još jedne inspirativne priče u potpisu FORMA tima, uživajte u fotografijama editorijala kojeg premijerno predstavljamo na BONJOUR.ba.

Haljina: Ivka Marin x FORMA

Fotografija: Edvin Kalić

Frizura: Ensar Dervišbegović

Šminka: Sanjin Egon

Modeli: Sarah Čerkez i Martina Saira

Dok mi bježimo iz grada, Baščaršija radi punom parom. Iza izloga koji ne mame sniženjima ni trendi neonkama, kriju se majstori koji cijelo ljeto ostaju ovdje: pletu srebro, tope bakar, ušivaju uzorke stare stotinama godina.   

Zanati koji su stvorili ovaj grad idalje žive, tiho i uporno, ali sve rijeđe ućeni, sve rjeđe prepoznati. Zato vam ovog ljeta donosimo priču o onima koji idu na more tek kada sezona završi (a možda ni tada), jer njihove ruke ne poznaju sezonu.

Kazandžije: Gdje bakar još odzvanja  

U sokaku Oprkanj, u ulici Kazandžiluk, dok turisti traže hlad, čulo sluha vas može dovesti do male radionice gdje čekić idalje udara u ritmu od prije pet stoljeća.   

Kazandžijski zanat, oblikovanje i ukrašavanje bakra, ovdje se radi kao nekad, s pećima koje tope i oblikuju, s kalupima, s džezvama koje ne izgledaju kao poklon paketi, nego kao naslijeđe.  







Nekad ih je bilo preko 150, danas ih možete nabrojati na prste. Ipak, kada uđete u ovu radnju, miris metala i crni tragovi na rukama majstora podsjetit će vas da ste u prostoru koji čuva Sarajevo bolje od mnogih muzeja.  
 

Četkar: Zanat koji ne može nestati (ali skoro jeste)  

U jednoj od manjih radnji, naizgled bez posebne oznake, pronašli smo radionicu četkara. Prava četka, za obuću, za pčelare, za pekare, za molere, idalje se pravi ručno. Konjska dlaka, drvo, žica. Svaka četka ima funkciju, oblik i svrhu. A najvažnije: ima porijeklo.   





 

Zanat koji je nekad imao desetine radionica danas je skoro izbrisan. No, taj jedan preostali majstor još radi i ne prodaje samo proizvod, već znanje, tišinu i poštovanje prema onome što traje.   



 

Isfahan: Tepisi koji nose priče pod nogama  

U hladu Morića hana, kroz vrata iza kojih često ne uđemo misleći da nemamo razloga, nalazi se Isfahan, prostor u kojem svaki ćilim ima vlastitu biografiju. Rukotvorine iz Irana, tepisi rađeni od prirodnih boja i vune, komadi koji se ne mijenjaju sezonski nego traju generacijama.   





 

 

Vlasnik ovog prostora ne prodaje stvari, već nudi kontekst. Svaka šara, svaki rub, boja i tkanje imaju značenje. Nisu tu da ih gledamo s vrata, već da uđemo, pitamo, naučimo. Jer kao što tepih nosi prostor, tako i ovaj zanat nosi kulturu.  





 

Ovi ljudi ne očekuju ni lajkove, ni reklamu. Njima je dovoljan kupac koji pita: "Ko je ovo pravio?" . Ako ovog ljeta uđete u jednu takvu radnju, znajte: niste kupili stvarčicu, kupili ste trag.

Zanati čine ovaj grad. Ne dozvolimo da čine prošlost.

A za kraj prvog serijala Baščaršija ljeti, donosimo vam i razglednicu kao malu uspomenu koju možete sačuvati ili poslati nekome koga volite, baš kao podsjetnik da najljepše priče Sarajeva još uvijek nastaju rukama.
 

Bonjour.ba produkcija