TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 9.11.2021.
Ukoliko imate kućne ljubimce, sigurno su vam poznate shopping muke kada je u pitanju namještaj za ljubimce, a onda i kako njihove stvari uklopiti u estetiku vašeg doma.
Ponude za potrepštine kućnih ljubimaca u BiH, nažalost manjka, ali tokom zadnjih godina izrodilo se nekoliko brendova sa #MadeInBiH etiketom, od kojih nam je pažnju privukla nova kolekcija namještaja Šapa LAB.
Na prvi pogled teško je procijeniti da se uopšte radi o namještaju za ljubimce, a ne modernim komadima koji se lako mogu uklopiti u svaki dom.
Pored vizualne privlačnosti, ovi komadi su i savršena funkcionalna rješenja za kućne ljubimce, a s Almom smo kroz razgovor saznali i više informacija o ovom brendu.
Alma mnogi te poznaju kao pjevačicu sevdaha, ali vi ste ustvari magistrica arhitekture. Da li je izazov raditi oba posla, te kako organizujete svoje vrijeme?
Muzika je život i ona me prati od kada sam bila djevojčica.
Moje dvije velike ljubavi sam uspjela spojiti u životu, a veže ih umjetnost i lični pečat koji mogu dati i kada izvodim sevdah na sceni i kada dizajniram i projektujem.
Zahtjevno jeste, ali i prekrasno i ne bih mijenjala ovaj put konstantnog učenja i nadogradnje kao i razmjene energije sa ljudima koja se desi u svakom kreativnom projektu i procesu.
Uz pomoć dragih saradnika, porodice i prijatelja, sve je jednostavnije.
Kako se rodila ideja o dizajniranju namještaja za ljubimce?
Oduvijek sam voljela životinje, pogotovo mačke i pse, pa sam prošle godine dobila jednog divnog mačka.
Odlučila sam mu dizajnirati par multifunkcionalnih komada namještaja, kako bi se što bolje uklopili u mom životnom prostoru i enterijeru i kako bih olakšala i sebi i ljubimcu.
To se dopalo mojim prijateljima i odlučili su kupiti neke komade, zatim i brojnim drugim vlasnicima ljubimaca.
Ubrzo je preraslo u veću priču, stigle su brojne narudžbe i iz regiona i porodica Šapa LAB na moju radost svaki dan raste.
Znamo da je dizajn vaš, to jest #MadeinBiH, da li je i izrada namještaja rađena u Bosni i Hercegovini?
Sve je #MadeinBiH i ponosna sam na to.
Moji saradnici, uključujući stolara i majstora na cnc mašini, šnajdere i ekipu koja izrađuje etikete, sve su to vrijedni mladi ljudi koji su postali i moji prijatelji.
U procesu izrade, svi su adekvatno plaćeni i namještaj se radi isključivo po narudžbi pa samim tim nema gomilanja količina.
Na taj način svi koji kupuju naše proizvode daju podršku domaćoj ekonomiji, podržavaju žensko poduzetništvo, eco friendly proizvodnju s obzirom na to da se namještaj izrađuje od prirodnih materijala (puno drvo-bukva, laneno ulje i boje na vodenoj bazi).
Nedavno je izašla i vaša nova kolekcija namještaja. Šta vam je bila inspiracija i koji komadi će se naći u ponudi?
U ponudi su hranilice za ljubimce u različitim veličinama i sa nekoliko opcija boja koje zbog svog dizajna i činjenice da je hranilica pod nagibom i povišena, olakšava ljubimcu ishranu, zatim ležaji za ljubimce u kombinaciji boja koju odaberu kupci, kreveti za ljubimce sa prostorom za odlaganje, noćni ormarić/dodatni stolić sa krevetom za ljubimca, komodica sa wc-om za mace.
Mačak Blue i njegove tamne uši i oblik su poslužili kao motiv koji se provlači na nekim komadima namještaja.
Bitno je napomenuti da se svaki proizvod može personalizirati, sa graviranjem imena ljubimca, i to je ono što kupci posebno vole.
Ljubimci/modeli na snimanju izgledaju presimpatično. Da li je bio izazov fotografisati ih, te da li imate neku anegdotu koju ćete pamtiti?
Imali smo divno snimanje u studiju naše sjajne fotografkinje Aide Redžepagić, pa smo okupili nekoliko maca i dva psa za tu priliku.
Svi su bili odlični modeli, morali smo uključiti poslastice za ljubimce kako bi lakše ispozirali i sve je bilo beskrajno zabavno.
Također, i Aidina maca Mona se odlično uklopila u cijelu priču i bila je vrlo uspješan model.:)
Jedna od maca se nakratko izgubila, tražili smo je neko vrijeme i pronašli u jednom od ormara, jer joj je vjerovatno bilo stresno pozirati ispred kamere. I tu je pomogla hrana, naravno. :)
I za kraj, da li nam Šapa Lab sprema nešto novo?
U prodaji će se uskoro pronaći i novi proizvodi, između ostalog zanimljive zidne police i multifunkcionalni box za pse.
Svi proizvodi će se moći pronaći na našoj web stranici koja je uskoro dostupna, a do tada kupci se mogu javiti na @sapalabfurniture Instagram profil kao i Šapa LAB Facebook stranicu.
* * *
Fotografije: Aida Redžepagić
Tekst: Emina Smaka
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
