Ukoliko imate kućne ljubimce, sigurno su vam poznate shopping muke kada je u pitanju namještaj za ljubimce, a onda i kako njihove stvari uklopiti u estetiku vašeg doma.

Ponude za potrepštine kućnih ljubimaca u BiH, nažalost manjka, ali tokom zadnjih godina izrodilo se nekoliko brendova sa #MadeInBiH etiketom, od kojih nam je pažnju privukla nova kolekcija namještaja Šapa LAB.

Na prvi pogled teško je procijeniti da se uopšte radi o namještaju za ljubimce, a ne modernim komadima koji se lako mogu uklopiti u svaki dom.

Pored vizualne privlačnosti, ovi komadi su i savršena funkcionalna rješenja za kućne ljubimce, a s Almom smo kroz razgovor saznali i više informacija o ovom brendu.

Alma mnogi te poznaju kao pjevačicu sevdaha, ali vi ste ustvari magistrica arhitekture. Da li je izazov raditi oba posla, te kako organizujete svoje vrijeme?

Muzika je život i ona me prati od kada sam bila djevojčica.

Moje dvije velike ljubavi sam uspjela spojiti u životu, a veže ih umjetnost i lični pečat koji mogu dati i kada izvodim sevdah na sceni i kada dizajniram i projektujem.

Zahtjevno jeste, ali i prekrasno i ne bih mijenjala ovaj put konstantnog učenja i nadogradnje kao i razmjene energije sa ljudima koja se desi u svakom kreativnom projektu i procesu.

Uz pomoć dragih saradnika, porodice i prijatelja, sve je jednostavnije.

Kako se rodila ideja o dizajniranju namještaja za ljubimce?

Oduvijek sam voljela životinje, pogotovo mačke i pse, pa sam prošle godine dobila jednog divnog mačka.

Odlučila sam mu dizajnirati par multifunkcionalnih komada namještaja, kako bi se što bolje uklopili u mom životnom prostoru i enterijeru i kako bih olakšala i sebi i ljubimcu.

To se dopalo mojim prijateljima i odlučili su kupiti neke komade, zatim i brojnim drugim vlasnicima ljubimaca.

Ubrzo je preraslo u veću priču, stigle su brojne narudžbe i iz regiona i porodica Šapa LAB na moju radost svaki dan raste.

Znamo da je dizajn vaš, to jest #MadeinBiH, da li je i izrada namještaja rađena u Bosni i Hercegovini?

Sve je #MadeinBiH i ponosna sam na to.

Moji saradnici, uključujući stolara i majstora na cnc mašini, šnajdere i ekipu koja izrađuje etikete, sve su to vrijedni mladi ljudi koji su postali i moji prijatelji.

U procesu izrade, svi su adekvatno plaćeni i namještaj se radi isključivo po narudžbi pa samim tim nema gomilanja količina.

Na taj način svi koji kupuju naše proizvode daju podršku domaćoj ekonomiji, podržavaju žensko poduzetništvo, eco friendly proizvodnju s obzirom na to da se namještaj izrađuje od prirodnih materijala (puno drvo-bukva, laneno ulje i boje na vodenoj bazi). 

Nedavno je izašla i vaša nova kolekcija namještaja. Šta vam je bila inspiracija i koji komadi će se naći u ponudi?

U ponudi su hranilice za ljubimce u različitim veličinama i sa nekoliko opcija boja koje zbog svog dizajna i činjenice da je hranilica pod nagibom i povišena, olakšava ljubimcu ishranu, zatim ležaji za ljubimce u kombinaciji boja koju odaberu kupci, kreveti za ljubimce sa prostorom za odlaganje, noćni ormarić/dodatni stolić sa krevetom za ljubimca, komodica sa wc-om za mace.

Mačak Blue i njegove tamne uši i oblik su poslužili kao motiv koji se provlači na nekim komadima namještaja.

Bitno je napomenuti da se svaki proizvod može personalizirati, sa graviranjem imena ljubimca, i to je ono što kupci posebno vole.

Ljubimci/modeli na snimanju izgledaju presimpatično. Da li je bio izazov fotografisati ih, te da li imate neku anegdotu koju ćete pamtiti?

Imali smo divno snimanje u studiju naše sjajne fotografkinje Aide Redžepagić, pa smo okupili nekoliko maca i dva psa za tu priliku.

Svi su bili odlični modeli, morali smo uključiti poslastice za ljubimce kako bi lakše ispozirali i sve je bilo beskrajno zabavno.

Također, i Aidina maca Mona se odlično uklopila u cijelu priču i bila je vrlo uspješan model.:)

Jedna od maca se nakratko izgubila, tražili smo je neko vrijeme i pronašli u jednom od ormara,  jer joj je vjerovatno bilo stresno pozirati ispred kamere. I tu je pomogla hrana, naravno. :)

I za kraj, da li nam Šapa Lab sprema nešto novo?

U prodaji će se uskoro pronaći i novi proizvodi, između ostalog zanimljive zidne police i multifunkcionalni box za pse.

Svi proizvodi će se moći pronaći na našoj web stranici koja je uskoro dostupna, a do tada kupci se mogu javiti na @sapalabfurniture Instagram profil kao i Šapa LAB Facebook stranicu.

* * * 
Fotografije: Aida Redžepagić
Tekst: Emina Smaka 

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.


 

Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba