Sanjin Halilović je akademski produkt dizajner, koji je na naš upit o tri karakteristike koje ga najbolje opisuju odgovorio s perfekcionizam u pixel. :) Sanjin je jednostavan, predan i detaljan u svemu što radi, jer smatra da na taj način stvara dugoročne rezultate, kako u poslu tako i u ostalim životnim sferama.

Ovaj umjetnik svoje je znanje već pokazao kroz brojne projekte s kojima ste se susreli kroz vašu svakodnevnicu, zbog čega smo odlučili saznati nešto više o njegovom putu kroz svijet grafičkog dizajna, procesu osmišljavanja i realizacije ideja te saznati više o projektima na kojima je radio.

Kako je sve počelo - što vas je potaknulo na bavljenje grafičkim dizajnom?

Počelo je u smislu da mi je uvijek bilo draže nešto stvoriti i napraviti, nego uzeti knjigu i nešto napamet naučiti po nekoj šemi i klišeju, da vidim taj rezultat na kraju dana i dizajn je bila idealna struka za takvo nešto. Upisao sam srednju Umjetničku školu u Sarajevu, odsjek za reklamnu grafiku, gdje sam napravio prve osnovne korake kroz zadatke rađene tamo. Sljedeći korak je bila Akademija likovnih umjetnosti, odsjek za Produkt dizajn gdje su se počele dešavati prve konkretne stvari, pravi rezultati i projekti i onda je ta ljubav postajala sve jača. Studirajući produkt dizajn, desile su mi se neke odlične stvari na koje sam i danas jako ponosan. Jedna od njih je učestovanje na  D&AD Global Students Awards 2007. godine u Londonu, gdje sam sa radom igračka za djecu ušao u uži izbor od 10 radova iz čitavog svijeta za brand Hamleys, oblast igračke, zatim izlaganje na sajmu IMM Cologne 2013. (nakon što sam diplomirao), mnogo izložbi u Sarajevu i regiji i to su neke stvari koje se ne zaboravljaju. Detaljnije o stvarima koje su vezane za taj period, možete vidjeti na ovom linku.

Koji projekt je bio vaša ulaznica u svijet grafičkog dizajna?

Još iz perioda srednje škole imao sam doticaj sa štamparijama, gdje slobodno mogu reći da sam naučio prve korake i neke konkretne stvari koje primjenjuješ u praksi. To je bilo doba kada je oglašivačka industrija bila bazirana uglavnom na print, digitalna nije još uvijek uzela maha kao danas, uglavnom sve što se radilo na polju dizajna trebalo je proći kroz štamparije. Akademija mi je dala odličnu osnovu u smislu koncepta, o tome kako razmišljati, kako studiozno pristupiti projektu i na kraju kako taj projekat realizovati i tu svoju ideju i koncept sprovesti u djelo. Više ovdje. 

Ono što mi je bila prava, da kažem konkretna ulaznica u svijet grafičkog dizajna i marketinga je bio angažman tj.prvo pravo profesionalno iskustvo u marketinškoj agenciji Lowe Idols & Friends, 2008.-e godine, gdje sam se konkretno susreo s kampanjama za klijente kao što su Austrian Airlines, Unilever, Bramac, Volksbank, gdje ti kao dizajner zajedno sa ostatkom tima, prođeš jedan proces u realizaciji kampanje, gdje se susretneš s kratkim rokovima i raznim problemima koje nosi taj posao, ali poslije nekad shvatiš da je sve to odlično iskustvo koje je neprocjenjivo u tvom daljem razvoju.

Što sve treba znati dobar grafički dizajner? Kako doći do ideja za dizajn?

Dobar grafički dizajner prije svega treba da ima dobru podlogu kroz obrazovanje, da raspolaže mnoštvom informacija koje su ključne u razvijanju određenog kreativnog koncepta, da poznaje psihologiju klijenta, razvijen osjećaj za estetiku, da ima razvijene tehničke discipline prilikom realizacije svoje ideje. Nažalost živimo u takvom vremenu gdje se smatra da je dizajner onaj koji kao nešto crta u Adobe Softweirima (Ilustrator, Photoshop) i da sve češće vidimo oglase za kurseve da možeš za dva do tri mjeseca postati dobar grafički dizajner. Nemam ništa protiv toga da ljudi rade i zarađuju, ali smatram da je to jedan površan pristup i da vrijeđa struku, jer pored svih navedenih karakteristika koje sam gore nabrojao, treba imati veliko iskustvo i mnogo realizovanih projekata iza sebe. 

S kojim ste sve kompanijama surađivali i koji projekt vam je bio najdraži/najizazovniji?

Poprilično teško pitanje :) pošto je bilo dosta toga. Najdraži su mi oni projekti gdje ti moraš da stvoriš i kreiraš nešto od nule, da prođeš čitav proces od ideje do realizacije. Od projekata i referenci na kojima sam radio bih istakao da sam bio dio tima koji je radio na knjizi Bosansko Kraljevstvo Luksuzno izdanje, koju je izdala Mladinska knjiga Sarajevo, gdje sam učestvovao u izradi dizajna naslovnice i kreiranju fotografija. Fin je osjećaj kada ti se ime nađe u jednom takvom djelu. Healthy Lab Logo mi je posebno drag projekat, jer sam imao tu slobodu od klijenta da se izrazim na neki svoj način, što u samom startu puno pomaže svakom dizajneru da ponudi što bolje rješenje. Sama tematika Healthy Lab Juice Smoothie Bara je također zahvalna, što mi je isto dosta olakšalo u dobivanju konačnog rezultata.

Što je bila inspiracija za kreiranje Healthy Lab logotipa? Kako je tekao sam proces? Koliko je trajao sam postupak osmišljavanja loga?

Inspiracija za logotip Healthy Lab je izvučena iz samog naziva, gdje sam iskoristio zahvalnu geometrijsku formu voća (četvrtina kružnice), konkretno stilizovani prikaz narandže i lubenice (Zdravlje) koje su podijeljene laboratorijskom bočicom sa slamkom (Laboratorija). Bočica sa slamkom je oblikovana na principu Geštalt teorije, gdje taj objekt zapravo nije potpun, oblikovan iz forme četvrtine narandže i lubenice, ali stvara ljudskom oku sliku bočice sa slamkom.

Proces je tekao tako što sam detaljno istražio polje industrije na koju je fokusiran Healthy Lab Bar, zatim razrada prijedloga kroz crteže i skice te finalna realizacija kroz kompjutersku grafiku.

Koja je vaša filozofija, kako na poslu, tako i privatno?

Raditi ono što volim i imati osjećaj da si na kraju dana nešto dobro kreirao, naći dobar balans između privatnog i poslovnog, jer ako to nemaš, teško je onda ostvarivati dobre stvari i rezultate u poslu.

Najvažnija lekcija koju ste naučili radeći kao freelancer? Koje su prednosti, a koje mane ovog posla?

Najveća prednost freelancera je što imaš mogućnost da sam kreiraš svoje vrijeme, što imaš veću slobodu nego kada radiš za kompanije/agencije i samim tim imaš mogućnost da se kreativno bolje izraziš. Također, izazov je što ti tu vodiš ključnu ulogu u čitavom procesu, dogovoriš posao, imaš direktnu koordinaciju sa klijentom i na kraju učestvuješ u kreiranju finalnog produkta/rješenja. Ono što je također odlična stvar je ta da možeš da radiš iz bilo kojeg dijela svijeta u bilo kojem trenutku i da imaš suradnju sa inostranim klijentima. Mana može biti to što nemaš striktno radno vrijeme, tj. što se ljudi često opuste ukoliko nisu pod nekim sistemom na koji su navikli, financijska neizvjesnost zbog prihoda koji nisu stalni i zavise od više faktora, kao što su cijene, kvaliteta usluge i stepen razvijenosti tržišta.

Povodom 15 godina stvaralaštva i predstavljanja nove kolekcije, koja otvara novo poglavlje brenda, s Aminom Hasanbegović razgovaramo o ateljeu, konstrukciji siluete, arhivi brenda i detaljima koji oblikuju identitet svakog komada.

Amina Hasanbegović već 15 godina razvija autorski couture rukopis u kojem silueta nastaje kroz disciplinu konstrukcije, a ne kroz prolazni trend. Njene kreacije prepoznatljive su po arhitektonskom pristupu formi, promišljenom volumenu i preciznom odnosu između kroja, teksture i pokreta.   



 

Njene kreacije nosile su Severina, Nataša Bekvalac, Nina Badrić, Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, i brojne druge žene regionalne scene. Ipak, ova priča nije samo o imenima koja su nosila njen dizajn, već o ateljeskom radu koji je tokom godina oblikovao jedan od najupečatljivijih autorskih potpisa regionalne modne scene.  
 

- Atelje -  

Nakon 15 godina stvaralaštva, vaš brend ulazi u novu eru. Kada pogledate sve što ste do sada izgradili, od ateljea do velikih scenskih i regionalnih trenutaka, šta je bio znak da je vrijeme za novo poglavlje?

Amina Hasanbegović: Posle 15 godina rada naučila sam da verujem svom unutrašnjem osećaju. Uvek sam imala neka velika priželjkivanja i snove za svoj brend, ali sam isto tako naučila da se najvažnije stvari dese tek onda kada za njih dođe pravo vreme. Za mene znak da počinje novo poglavlje nije bio jedan konkretan događaj, već upravo taj osećaj da su se mnoge stvari prirodno posložile i da je došao trenutak za korak dalje.

Verujem da se stvari dešavaju onda kada su suđene i kada treba da se dogode. Danas osećam istu onu uzbuđenost koju sam imala na početku, ali sa mnogo više iskustva, sigurnosti i jasnijom vizijom onoga što želim da gradim u budućnosti.



 

Da neko jedan dan nevidljivo prati rad u vašem ateljeu, koji trenutak bi ga najviše iznenadio u procesu nastanka nove kolekcije?

Amina Hasanbegović: Mislim da bi nekoga najviše iznenadilo koliko ljudi, pažnje i posvećenosti stoji iza jednog jedinog komada. Moj način rada nastajao je godinama i potpuno je prilagođen meni. Ne verujem u šablone i planirane sisteme rada u ovom poslu jer je svaka kolekcija novi izazov i nova priča. U ateljeu ne postoji univerzalna formula, svaki model prolazi svoj put od ideje do realizacije.




 

Možda spolja sve djeluje kao trenutak inspiracije, ali iza njega stoje brojni sati rada, razgovora, isprobavanja, ručne izrade i zajedničkog promišljanja svakog detalja. Upravo ta pažnja i ljubav sa kojom nastaje svaki komad, kao i broj ljudi koji učestvuje u njegovom stvaranju, verujem da bi nekoga najviše iznenadili. Za mene moda nikada nije samo odevni predmet, ona je rezultat zajedničkog stvaranja, zanata i emocije utkane u svaku tkaninu.

Vrhunski dizajn često počiva na odlukama koje publika nikada ne vidi. Koja je odluka u procesu izrade za vas najvažnija, iako možda na finalnom proizvodu djeluje gotovo neprimjetno?

Amina Hasanbegović: Sve kreće od skice – crtanje i kompletna priprema pre nego što model počne da se izrađuje je deo procesa koji mi je najvažniji. Ono što se ne vidi, a i te kako doprinosi couture momentu u mom dizajnu su same konstrukcije ispod haljine (često i metalne), a koje joj daju na prepoznatljivom AH volumenu. 

No, iako couture podrazumeva mnogo tehničkih odluka, za mene je najvažnija ona koja se donosi mnogo ranije a to je rađanje ideje i momenat kada osetim da je neka zaista prava. Godinama sam učila da verujem svom unutrašnjem osećaju. Zato verujem da je intuicija jednako važan deo kreativnog procesa kao i znanje, iskustvo ili zanat. 



 

-Arhiva-

Arhiva Amine Hasanbegović nije samo pregled kolekcija, već mapa silueta, saradnji i komada koji su tokom petnaest godina oblikovali prepoznatljiv regionalni couture rukopis.

Vaše kreacije nosile su mnoge poznate žene regionalne scene, svaka s potpuno drugačijim stilom i javnim izrazom. Kako u takvim saradnjama pronalazite ravnotežu između njihovog identiteta i vašeg autorskog potpisa?

Amina Hasanbegović:  Saradnja sa ženama koje imaju tako snažan i prepoznatljiv identitet za mene je uvek dijalog, izbegavam da namećem vlastitu estetiku. Bez obzira na to da li je reč o Severini, Nataši Bekvalac, Nini Badrić, Konstrakti ili nekoj drugoj umetnici, prvi korak je razumeti njihovu ličnost, energiju i način na koji žele da komuniciraju sa publikom. 

Moj zadatak je da kroz dizajn naglasim ono što ih čini autentičnim.

Uvek ima mnogo anegdota u tim saradnjama, od dogovora u 3 ujutru, kratkih rokova za izradu, izmena u poslednji čas, na licu mesta, pred koncerte i nastupe. Najlepši deo takvih saradnji je upravo pronalaženje te ravnoteže kada se njihov identitet i moja kreativna vizija susretnu na prirodan način. Do sada je brend napravio preko 5500 unikatnih haljina, a verujemo da je svaka od njih bila posebna na svoj način, a s druge strane delovala uverljivo i iskreno na osobi koja je nosi.




 

Kada pogledate arhivu brenda, postoji li kreacija koja vas i danas odmah vrati u trenutak kada je nastajala?

Amina Hasanbegović: Kako da ne. Nedavno sam poželela da organizujem i sredim radionicu, i kada sam videla sve te ostatke materijala, shvatila sam da su oni zapravo susret sa svim osobama,probama,osmesima… jedna čitava eksplozija sećanja kako pozitivnih tako i negativnih engrama. Zato je arhiva za mene mnogo više od pregleda dosadašnjeg rada, jedna čitava zbirka uspomena koje sam imala privilegiju da delim sa ženama za koje sam stvarala. I danas me to iskreno fascinira.




 
 

Svaki brend koji traje toliko godina ima elemente koji ostaju dosljedni, ali i one koji s vremenom prirodno evoluiraju. Šta je u vašem radu ostalo isto od početka, a šta danas dobija novo značenje?

Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.

Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.



 

Da danas otvorimo arhivu brenda i biramo jedan komad koji bi mogao ponovo izaći pred publiku, ali u verziji nove ere, koji biste izabrali?

Amina Hasanbegović: Bez razmišljanja bih izabrala kolekciju Blacksmith and Tailor. Predstavila sam je beogradskoj publici prije petnaest godina, a danas mi djeluje jednako snažno kao i tada.

Bila je to kolekcija nastala na granici dve suprotnosti: snage i nježnosti. Metal smo ručno varili, oblikovali i pretvarali u formu, tražeći način da ga spojimo sa gotovo bestežinskim tkaninama. U tom susretu grubog i krhkog nastala je posebna energija koju i danas osjećam. Možda bih je danas posmatrala drugačijim očima, sa više iskustva i zrelosti, ali njena ideja ostala bi ista. Neke kreacije pripadaju trenutku, a neke su bezvremenske. Za mene je Blacksmith and Tailor upravo jedna od njih.

-Sljedeće poglavlje-

Svaki brend koji traje toliko godina ima elemente koji ostaju dosljedni, ali i one koji s vremenom prirodno evoluiraju.   

Šta je u vašem radu ostalo isto od početka, a šta danas dobija novo značenje?

Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.

Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.





 

Vaš rad je prepoznatljiv po odnosu između konstrukcije, ručnog rada i snažne siluete. Šta je u novoj kolekciji najjasniji znak promjene?

Amina Hasanbegović:  U ovoj kolekciji važnu ulogu ima i način na koji nastaju materijali. Mnoge od njih smo stvarali sami. Volim ideju da komad počinje mnogo pre prvog kroja - u eksperimentu, u teksturi, u tragu ruke koja ga oblikuje.





 

Nakon ove kolekcije, po čemu biste voljeli da publika prepozna novu fazu brenda Amina Hasanbegović?

Amina Hasanbegović:  Volela bih da ovu novu fazu brenda prepoznaju po emociji. Po ljubavi prema stvaranju koja je godinama bila moja najvažnija pokretačka snaga i koja je utkana u svaki komad.

Svaka kolekcija nosi deo vremena u kojem je nastala, ali i deo osobe koja ju je stvarala. Takođe, ona je i simbol našeg novog početka nakon više decenije i po stvaranja :)



 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Hatidža Hasanbegović / @aminahasanbegovic