TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 4.6.2021.
Društvene mreže u našu svakodnevicu donijele su i neke nove ljude, korisne trikove, val inspiracije kada je u pitanju garderoba, uređenje doma ili beauty preporuke, ali nas i povezala s brojnim piscima koji uz tek par pametno osmišljenih riječi čine dane ljepšima.
Upravo je boost koji dobijemo uz jedan pogled na mobitel nerijetko glavni krivac zašto se poletni vratimo poslovnim obvezama ili s osmijehom na licu organiziramo sve zadatke doma.
Sandro Slavnić, kreator SandroTellingStories jedan je od onih osoba uz koju odmah imate dojam kao da se poznajete, a svaki novi post čini da se osjećate kao da upravo ispijate virtualnu kavu gdje vam upravo on daje onaj tako poželjan savjet da više ljubavi posvetite sami sebi.
Sa Sandrom smo također organizirali virtualnu kavu i razgovarali o sreći, motivaciji, inspiraciji, uspjehu, ali i malim jutarnjim ritualima, a dobili smo i poziv na ćevape (smijeh).
***
Sandro, hvala ti jer nas svaki dan osvajaš svojom pozitivnom. Što tebe privatno čini sretnijim?
Hvala tebi. Mnogo „hvala“ svaki dan pokuca na vrata mojih inboxa i poštanskog sandučeta, skupljam ih kao što sam nekada činio s igračkama iz „Kinder“ jaja. Inače, živim s onom poznatom „Što dajemo, dajemo sebi, što ne dajemo, sebi uskraćivamo.“. U njoj se odražava tvoje hvala. Meni je važno da je moja duša mirna, a to izravno djeluje na moju sreću. Taj utjecaj zna poteći iz čitanja jedne, za mene dobre knjige, igranja s psom ili ugodnog druženja poput ovog, s tobom, a srž je u tome da čovjek uvijek radi ono što voli.
Koje su tri stvari koje ti uvijek napraviš ujutro?
Neovisno o dobu dana koje je moje „jutro“, kada osjetim tlo pod nogama izrazim zahvalnost, ustanem pa raširim ruke i odlučim imati dobar dan, odnosno trenutke koji mi predstoje. Ovo činim dugi niz godina i vjerujem da bi svi trebali imati svoj ritual pozdrava životu. Par trenutaka kasnije sam već u kuhinji, spremam kafeni napitak, to je treća stvar.
Kako je započela tvoja kreativna priča zvana 'SandroTellingStories'? Odakle crpiš inspiraciju?
Sandrotellingstories je otvorena riznica, produžetak mene i sve ono što sam godinama, do ovog trenutka, poput spužve upijao, učio i isprobavao živjeći život. Da li se za neke stvari rodimo predodređeni ili ne, u to neću ulaziti. Mene je kreativnost privukla kao malog, a u njoj i slovo kao znak, više njih kao riječ, a više + više njih kao neko značenje s kojim netko nešto može započeti. Vremenom smo moje pisanje i ja evoulirali i danas se mogu složiti s Jodorowskim koji kaže da je pisanje beznačajno ako nema iscjeljujući učinak. Ljudi kažu da @sandrotellingstories uspješno usisava prašine umnih kutova i to mi je, pored života i s onim što on sa sobom sve donosi, jedan od izvora inspiracije.
Kakav je osjećaj svoje misli dijeliti s nepoznatim ljudima, osjećaš li se ponekad previše izloženo?
Izlaganje je kao skijanje. Sa svakim spustom si sve bolji, a poslije dužeg vremena spuštanja postaneš profesionalac, ako, naravno, poduzmeš određene korake i to odlučiš postati. Uzmi, na primjer, bilo kojeg poznatijeg Youtubera, usporedi njegov prvi s posljednjim videom i vidjet ćeš napredak, progresivno očvršćivanje ličnosti. Ne osjećam se izloženim jer doziram onoliko koliko želim, što je više nego jučer, a manje nego sutra.
Kako se nosiš s negativnim komentarima ili kritikama?
Ma, fantastično! Svi gledaju svijet svojim očima, slušaju svojim ušima, govore svojim ustima. Kada ovo čovjek osvijesti, onda će shvatiti da ničije mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno, nema veze s onim kome je upućeno već je ogledalo onog koji upućuje. Kroz komentare drugih vidiš koliko su srca ljudi otvorena i puna ljubavi ili zaštopana i čađava.
Tko je osoba koja je na tebe ostavila najviše utiska?
Vjerovala ili ne, tišina je na mene najviše ostavila utiska, tu nema ljudi. U tišini čuješ mnogo više nego od bilo koje osobe ili knjige. Kad bi osobna tišina bila knjiga, ta knjiga bi bila pisana samo za onog koji čita. To je sjajan utjecaj.
Reci nam i više detalja o svojoj knjizi 'Na tezgi godišnjih doba' koja se rasprodala u rekordnom vremenu.
„Na tezgi godišnjih doba" je zbirka mojih umotvorina, prva knjiga i moja ljubav. Zajedno smo rasli i prošli smo kroz mnogo faza, a napisana je od prve do posljednje stranice mojom lijevom rukom. Potražnja za „Tezgom“ je ogromna i već je proputala svijet uzduž i poprijeko. Ja sam je spremio na svaki od tih putovanja, tj. polazi iz mojih ruku s posvetom, svaki primjerak. Najviše me raduje povratna informacija mojih čitatelja nakon što poštar s paketićem pokuca na njihova vrata. Utjecaj „Tezge“ na onog koji čita je nevjerovatan, a sve te predivne poruke i mailove čuvam u posebnoj kutiji.
Kako ti definiraš uspjeh?
Uspjeh se mjeri količinom sreće u grudima i dužini osmijeha na licu. On je individualan i svaki pojedinac treba odlučiti za sebe šta on za njega predstavlja. Mislim da ću ovu definiciju staviti u novu knjigu.
3 navike ključne za zadržavanje pozitive?
Smognuti snage i ugasiti TV, ne čitati dnevne novine, stati uspoređivanju u kraj.
Koje su 3 knjige koje imaju posebno mjesto u tvojoj kućnoj biblioteci?
Imam pozamašnu biblioteku i zaista sve imaju posebno mjesto, ne izdvajam knjige jer svaku stepenicu osobnog progresa prati nekoliko djela. Na posljednjoj stranici svake od knjiga iz biblioteke upisao sam mjesto i datum našeg prvog susreta. Sve moje knjige su ispodvlačivane i ne vraćam se njima, već njihovim sažecima koje napravim nakon svakog čitanja. Ima tu Junga, Murakamija, Andrića, Markesa…
Hobiji koji su dio tvoje svakodnevnice?
Definicija hobija kaže da je to radnja koju čovjek vrši zbog osobnog zadovoljstva u „slobodno vrijeme“. Ja bih rekao da svaki čovjek treba raditi u životu ono što mu pričinjava zadovoljstvo, tj. da radi ono što voli i da od toga živi. Zašto danas raditi 8 sati ono što ne voliš da bi se sat ili dva, ako uopće i toliko, posvetio hobiju i osjećao zadovoljstvo? To je blijedo zadovoljstvo. Ako trenutno veći dio dana ne radiš ono što voliš, onda gledaj da postaneš svoj „hobi“. Da budem iskren, ne volim riječ „hobi“. Djeluje mi kao da su je izmislili odrasli koji žive u odraslom svijetu da bi opisali dječju aktivnost nakon koje se čovjek treba vratiti u „realnost“. Ja nemam hobby i ne raspolažem slobodnim vremenom, živim ono što radim. Most do tog ostrva gradio sam dugo, voljno i s vjerom. Sve možeš, ali moraš istrpiti žuljeve i znoj, inače ćeš imati „hobi“.
Otkrij nam nešto o Sandru što nitko ne zna?
Glazba je bokal umjetnosti iz kojeg profesionalno pijem preko četrnaest godina, od kojih sam posljednjih 11 iza kulisa i veoma prisutan na B strani noćnog života u Austriji i nerijetko, ako izuzmemo vrijeme korone, u ulozi DJ-a stanem rane uz rame s velikim imenima naše estradne scene.
Omiljena pjesma?
„Dust in the Wind“ od Kansasa. Ona po meni govori o prolaznosti, nestalnosti i materijalnom besmislu kojim želimo obogatiti svoje postojanje i time mu dati neki smisao. Kada se zapitaš šta smo naspram vječnosti, shvatit ćeš da smo samo šaka pjeska u prostoru i ograničenom vremenu i umjesto da prosto budemo zrnca koji vole i bivaju voljeni, mi se dijelimo na sve moguće načine i ratujemo.
Omiljeni odjevni artikl u ormaru?
Kožna jakna, rokerica.
Omiljeno jelo?
Trebam li reći nešto extravagantno, hoćeš na francuskom ili španjolskom? (smijeh) Šalim se. Volim dobru pizzu i ćevape. Iako za sebe kažem da sam vegetarijanac, ponekad promijenim tu osobnu prehrambenu profesiju i pobjegnem u ćevabžinicu. U Zenici su najbolji ćevapi, ideš sa mnom?
Savjet za Bonjour.čitateljice?
Život je jedan, treba ga živjeti i dušu mu uzeti. Neće se on buniti, naprotiv. Tu je da ga iskusimo koliko je dug i širok i moramo gledati da svaki dan dobacimo malo više nego jučer. Ograničenja nisu deblja od ljuske jajeta i lako se razbijaju. Stoga, razbij sve ono što te koči do ispunjenijeg života. Razbij jaje, napravi mućkalicu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: EP Media
TEKST: Lamija Muratagić
Povodom 15 godina stvaralaštva i predstavljanja nove kolekcije, koja otvara novo poglavlje brenda, s Aminom Hasanbegović razgovaramo o ateljeu, konstrukciji siluete, arhivi brenda i detaljima koji oblikuju identitet svakog komada.
Amina Hasanbegović već 15 godina razvija autorski couture rukopis u kojem silueta nastaje kroz disciplinu konstrukcije, a ne kroz prolazni trend. Njene kreacije prepoznatljive su po arhitektonskom pristupu formi, promišljenom volumenu i preciznom odnosu između kroja, teksture i pokreta. 
Njene kreacije nosile su Severina, Nataša Bekvalac, Nina Badrić, Ana Đurić, poznatija kao Konstrakta, i brojne druge žene regionalne scene. Ipak, ova priča nije samo o imenima koja su nosila njen dizajn, već o ateljeskom radu koji je tokom godina oblikovao jedan od najupečatljivijih autorskih potpisa regionalne modne scene.
Amina Hasanbegović: Posle 15 godina rada naučila sam da verujem svom unutrašnjem osećaju. Uvek sam imala neka velika priželjkivanja i snove za svoj brend, ali sam isto tako naučila da se najvažnije stvari dese tek onda kada za njih dođe pravo vreme. Za mene znak da počinje novo poglavlje nije bio jedan konkretan događaj, već upravo taj osećaj da su se mnoge stvari prirodno posložile i da je došao trenutak za korak dalje.
Verujem da se stvari dešavaju onda kada su suđene i kada treba da se dogode. Danas osećam istu onu uzbuđenost koju sam imala na početku, ali sa mnogo više iskustva, sigurnosti i jasnijom vizijom onoga što želim da gradim u budućnosti.
Amina Hasanbegović: Mislim da bi nekoga najviše iznenadilo koliko ljudi, pažnje i posvećenosti stoji iza jednog jedinog komada. Moj način rada nastajao je godinama i potpuno je prilagođen meni. Ne verujem u šablone i planirane sisteme rada u ovom poslu jer je svaka kolekcija novi izazov i nova priča. U ateljeu ne postoji univerzalna formula, svaki model prolazi svoj put od ideje do realizacije.
Možda spolja sve djeluje kao trenutak inspiracije, ali iza njega stoje brojni sati rada, razgovora, isprobavanja, ručne izrade i zajedničkog promišljanja svakog detalja. Upravo ta pažnja i ljubav sa kojom nastaje svaki komad, kao i broj ljudi koji učestvuje u njegovom stvaranju, verujem da bi nekoga najviše iznenadili. Za mene moda nikada nije samo odevni predmet, ona je rezultat zajedničkog stvaranja, zanata i emocije utkane u svaku tkaninu.
Amina Hasanbegović: Sve kreće od skice – crtanje i kompletna priprema pre nego što model počne da se izrađuje je deo procesa koji mi je najvažniji. Ono što se ne vidi, a i te kako doprinosi couture momentu u mom dizajnu su same konstrukcije ispod haljine (često i metalne), a koje joj daju na prepoznatljivom AH volumenu.
No, iako couture podrazumeva mnogo tehničkih odluka, za mene je najvažnija ona koja se donosi mnogo ranije a to je rađanje ideje i momenat kada osetim da je neka zaista prava. Godinama sam učila da verujem svom unutrašnjem osećaju. Zato verujem da je intuicija jednako važan deo kreativnog procesa kao i znanje, iskustvo ili zanat. 
Arhiva Amine Hasanbegović nije samo pregled kolekcija, već mapa silueta, saradnji i komada koji su tokom petnaest godina oblikovali prepoznatljiv regionalni couture rukopis.
Amina Hasanbegović: Saradnja sa ženama koje imaju tako snažan i prepoznatljiv identitet za mene je uvek dijalog, izbegavam da namećem vlastitu estetiku. Bez obzira na to da li je reč o Severini, Nataši Bekvalac, Nini Badrić, Konstrakti ili nekoj drugoj umetnici, prvi korak je razumeti njihovu ličnost, energiju i način na koji žele da komuniciraju sa publikom.
Moj zadatak je da kroz dizajn naglasim ono što ih čini autentičnim.
Uvek ima mnogo anegdota u tim saradnjama, od dogovora u 3 ujutru, kratkih rokova za izradu, izmena u poslednji čas, na licu mesta, pred koncerte i nastupe. Najlepši deo takvih saradnji je upravo pronalaženje te ravnoteže kada se njihov identitet i moja kreativna vizija susretnu na prirodan način. Do sada je brend napravio preko 5500 unikatnih haljina, a verujemo da je svaka od njih bila posebna na svoj način, a s druge strane delovala uverljivo i iskreno na osobi koja je nosi.
Amina Hasanbegović: Kako da ne. Nedavno sam poželela da organizujem i sredim radionicu, i kada sam videla sve te ostatke materijala, shvatila sam da su oni zapravo susret sa svim osobama,probama,osmesima… jedna čitava eksplozija sećanja kako pozitivnih tako i negativnih engrama. Zato je arhiva za mene mnogo više od pregleda dosadašnjeg rada, jedna čitava zbirka uspomena koje sam imala privilegiju da delim sa ženama za koje sam stvarala. I danas me to iskreno fascinira.
Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.
Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.
Amina Hasanbegović: Bez razmišljanja bih izabrala kolekciju Blacksmith and Tailor. Predstavila sam je beogradskoj publici prije petnaest godina, a danas mi djeluje jednako snažno kao i tada.
Bila je to kolekcija nastala na granici dve suprotnosti: snage i nježnosti. Metal smo ručno varili, oblikovali i pretvarali u formu, tražeći način da ga spojimo sa gotovo bestežinskim tkaninama. U tom susretu grubog i krhkog nastala je posebna energija koju i danas osjećam. Možda bih je danas posmatrala drugačijim očima, sa više iskustva i zrelosti, ali njena ideja ostala bi ista. Neke kreacije pripadaju trenutku, a neke su bezvremenske. Za mene je Blacksmith and Tailor upravo jedna od njih.
Amina Hasanbegović: Ako se nešto nije promenilo kroz sve ove godine, onda je to strast. Ona ista iskra koja me je pokrenula na početku i danas me vodi kroz svaki novi izazov. Želja za stvaranjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica ostala je jednako snažna.
Ono što je vreme donelo jeste zrelost. Nekada sam osećala da moram da odgovorim na svaki izazov, a danas znam da je snaga i u izboru. Naučila sam da verujem sebi, da sledim unutrašnji osećaj i da ne moram sve. Možda se upravo u tome krije najveća promena a to ne da sam nekada tražila svoj put, a danas mu verujem.
Amina Hasanbegović: U ovoj kolekciji važnu ulogu ima i način na koji nastaju materijali. Mnoge od njih smo stvarali sami. Volim ideju da komad počinje mnogo pre prvog kroja - u eksperimentu, u teksturi, u tragu ruke koja ga oblikuje.
Amina Hasanbegović: Volela bih da ovu novu fazu brenda prepoznaju po emociji. Po ljubavi prema stvaranju koja je godinama bila moja najvažnija pokretačka snaga i koja je utkana u svaki komad.
Svaka kolekcija nosi deo vremena u kojem je nastala, ali i deo osobe koja ju je stvarala. Takođe, ona je i simbol našeg novog početka nakon više decenije i po stvaranja :)
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Hatidža Hasanbegović / @aminahasanbegovic
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
