TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 4.6.2021.
Društvene mreže u našu svakodnevicu donijele su i neke nove ljude, korisne trikove, val inspiracije kada je u pitanju garderoba, uređenje doma ili beauty preporuke, ali nas i povezala s brojnim piscima koji uz tek par pametno osmišljenih riječi čine dane ljepšima.
Upravo je boost koji dobijemo uz jedan pogled na mobitel nerijetko glavni krivac zašto se poletni vratimo poslovnim obvezama ili s osmijehom na licu organiziramo sve zadatke doma.
Sandro Slavnić, kreator SandroTellingStories jedan je od onih osoba uz koju odmah imate dojam kao da se poznajete, a svaki novi post čini da se osjećate kao da upravo ispijate virtualnu kavu gdje vam upravo on daje onaj tako poželjan savjet da više ljubavi posvetite sami sebi.
Sa Sandrom smo također organizirali virtualnu kavu i razgovarali o sreći, motivaciji, inspiraciji, uspjehu, ali i malim jutarnjim ritualima, a dobili smo i poziv na ćevape (smijeh).
***
Sandro, hvala ti jer nas svaki dan osvajaš svojom pozitivnom. Što tebe privatno čini sretnijim?
Hvala tebi. Mnogo „hvala“ svaki dan pokuca na vrata mojih inboxa i poštanskog sandučeta, skupljam ih kao što sam nekada činio s igračkama iz „Kinder“ jaja. Inače, živim s onom poznatom „Što dajemo, dajemo sebi, što ne dajemo, sebi uskraćivamo.“. U njoj se odražava tvoje hvala. Meni je važno da je moja duša mirna, a to izravno djeluje na moju sreću. Taj utjecaj zna poteći iz čitanja jedne, za mene dobre knjige, igranja s psom ili ugodnog druženja poput ovog, s tobom, a srž je u tome da čovjek uvijek radi ono što voli.

Koje su tri stvari koje ti uvijek napraviš ujutro?
Neovisno o dobu dana koje je moje „jutro“, kada osjetim tlo pod nogama izrazim zahvalnost, ustanem pa raširim ruke i odlučim imati dobar dan, odnosno trenutke koji mi predstoje. Ovo činim dugi niz godina i vjerujem da bi svi trebali imati svoj ritual pozdrava životu. Par trenutaka kasnije sam već u kuhinji, spremam kafeni napitak, to je treća stvar.
Kako je započela tvoja kreativna priča zvana 'SandroTellingStories'? Odakle crpiš inspiraciju?
Sandrotellingstories je otvorena riznica, produžetak mene i sve ono što sam godinama, do ovog trenutka, poput spužve upijao, učio i isprobavao živjeći život. Da li se za neke stvari rodimo predodređeni ili ne, u to neću ulaziti. Mene je kreativnost privukla kao malog, a u njoj i slovo kao znak, više njih kao riječ, a više + više njih kao neko značenje s kojim netko nešto može započeti. Vremenom smo moje pisanje i ja evoulirali i danas se mogu složiti s Jodorowskim koji kaže da je pisanje beznačajno ako nema iscjeljujući učinak. Ljudi kažu da @sandrotellingstories uspješno usisava prašine umnih kutova i to mi je, pored života i s onim što on sa sobom sve donosi, jedan od izvora inspiracije.
Kakav je osjećaj svoje misli dijeliti s nepoznatim ljudima, osjećaš li se ponekad previše izloženo?
Izlaganje je kao skijanje. Sa svakim spustom si sve bolji, a poslije dužeg vremena spuštanja postaneš profesionalac, ako, naravno, poduzmeš određene korake i to odlučiš postati. Uzmi, na primjer, bilo kojeg poznatijeg Youtubera, usporedi njegov prvi s posljednjim videom i vidjet ćeš napredak, progresivno očvršćivanje ličnosti. Ne osjećam se izloženim jer doziram onoliko koliko želim, što je više nego jučer, a manje nego sutra.
Kako se nosiš s negativnim komentarima ili kritikama?
Ma, fantastično! Svi gledaju svijet svojim očima, slušaju svojim ušima, govore svojim ustima. Kada ovo čovjek osvijesti, onda će shvatiti da ničije mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno, nema veze s onim kome je upućeno već je ogledalo onog koji upućuje. Kroz komentare drugih vidiš koliko su srca ljudi otvorena i puna ljubavi ili zaštopana i čađava.
Tko je osoba koja je na tebe ostavila najviše utiska?
Vjerovala ili ne, tišina je na mene najviše ostavila utiska, tu nema ljudi. U tišini čuješ mnogo više nego od bilo koje osobe ili knjige. Kad bi osobna tišina bila knjiga, ta knjiga bi bila pisana samo za onog koji čita. To je sjajan utjecaj.
Reci nam i više detalja o svojoj knjizi 'Na tezgi godišnjih doba' koja se rasprodala u rekordnom vremenu.
„Na tezgi godišnjih doba" je zbirka mojih umotvorina, prva knjiga i moja ljubav. Zajedno smo rasli i prošli smo kroz mnogo faza, a napisana je od prve do posljednje stranice mojom lijevom rukom. Potražnja za „Tezgom“ je ogromna i već je proputala svijet uzduž i poprijeko. Ja sam je spremio na svaki od tih putovanja, tj. polazi iz mojih ruku s posvetom, svaki primjerak. Najviše me raduje povratna informacija mojih čitatelja nakon što poštar s paketićem pokuca na njihova vrata. Utjecaj „Tezge“ na onog koji čita je nevjerovatan, a sve te predivne poruke i mailove čuvam u posebnoj kutiji.
Kako ti definiraš uspjeh?
Uspjeh se mjeri količinom sreće u grudima i dužini osmijeha na licu. On je individualan i svaki pojedinac treba odlučiti za sebe šta on za njega predstavlja. Mislim da ću ovu definiciju staviti u novu knjigu.
3 navike ključne za zadržavanje pozitive?
Smognuti snage i ugasiti TV, ne čitati dnevne novine, stati uspoređivanju u kraj.
Koje su 3 knjige koje imaju posebno mjesto u tvojoj kućnoj biblioteci?
Imam pozamašnu biblioteku i zaista sve imaju posebno mjesto, ne izdvajam knjige jer svaku stepenicu osobnog progresa prati nekoliko djela. Na posljednjoj stranici svake od knjiga iz biblioteke upisao sam mjesto i datum našeg prvog susreta. Sve moje knjige su ispodvlačivane i ne vraćam se njima, već njihovim sažecima koje napravim nakon svakog čitanja. Ima tu Junga, Murakamija, Andrića, Markesa…
Hobiji koji su dio tvoje svakodnevnice?
Definicija hobija kaže da je to radnja koju čovjek vrši zbog osobnog zadovoljstva u „slobodno vrijeme“. Ja bih rekao da svaki čovjek treba raditi u životu ono što mu pričinjava zadovoljstvo, tj. da radi ono što voli i da od toga živi. Zašto danas raditi 8 sati ono što ne voliš da bi se sat ili dva, ako uopće i toliko, posvetio hobiju i osjećao zadovoljstvo? To je blijedo zadovoljstvo. Ako trenutno veći dio dana ne radiš ono što voliš, onda gledaj da postaneš svoj „hobi“. Da budem iskren, ne volim riječ „hobi“. Djeluje mi kao da su je izmislili odrasli koji žive u odraslom svijetu da bi opisali dječju aktivnost nakon koje se čovjek treba vratiti u „realnost“. Ja nemam hobby i ne raspolažem slobodnim vremenom, živim ono što radim. Most do tog ostrva gradio sam dugo, voljno i s vjerom. Sve možeš, ali moraš istrpiti žuljeve i znoj, inače ćeš imati „hobi“.
Otkrij nam nešto o Sandru što nitko ne zna?
Glazba je bokal umjetnosti iz kojeg profesionalno pijem preko četrnaest godina, od kojih sam posljednjih 11 iza kulisa i veoma prisutan na B strani noćnog života u Austriji i nerijetko, ako izuzmemo vrijeme korone, u ulozi DJ-a stanem rane uz rame s velikim imenima naše estradne scene.

Omiljena pjesma?
„Dust in the Wind“ od Kansasa. Ona po meni govori o prolaznosti, nestalnosti i materijalnom besmislu kojim želimo obogatiti svoje postojanje i time mu dati neki smisao. Kada se zapitaš šta smo naspram vječnosti, shvatit ćeš da smo samo šaka pjeska u prostoru i ograničenom vremenu i umjesto da prosto budemo zrnca koji vole i bivaju voljeni, mi se dijelimo na sve moguće načine i ratujemo.
Omiljeni odjevni artikl u ormaru?
Kožna jakna, rokerica.
Omiljeno jelo?
Trebam li reći nešto extravagantno, hoćeš na francuskom ili španjolskom? (smijeh) Šalim se. Volim dobru pizzu i ćevape. Iako za sebe kažem da sam vegetarijanac, ponekad promijenim tu osobnu prehrambenu profesiju i pobjegnem u ćevabžinicu. U Zenici su najbolji ćevapi, ideš sa mnom?
Savjet za Bonjour.čitateljice?
Život je jedan, treba ga živjeti i dušu mu uzeti. Neće se on buniti, naprotiv. Tu je da ga iskusimo koliko je dug i širok i moramo gledati da svaki dan dobacimo malo više nego jučer. Ograničenja nisu deblja od ljuske jajeta i lako se razbijaju. Stoga, razbij sve ono što te koči do ispunjenijeg života. Razbij jaje, napravi mućkalicu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: EP Media
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Bonjour.ba/PR
Ne mora sve u životu biti savršeno, ali postoje dani kada jednostavno želimo izgledati kao najbolja verzija sebe. Onaj osjećaj kada obučemo nešto u čemu se osjećamo dobro, pogledamo se u ogledalo i pomislimo: „Da, to sam ja“.
Možda nas čeka važan sastanak, večera, događaj ili putovanje, a možda je samo jedan običan dan kada želimo izaći iz kuće sređeni i zadovoljni onim što vidimo u ogledalu. U tim trenucima LOOK NO1, FEEL NO1 je mali moto s kojim želimo početi dan. 
Samouvjereno krećemo u spremanje, a onda primijetimo nabor i to ne samo jedan. Košulja koju smo odabrali odjednom izgleda kao da je provela noć na dnu putne torbe. Na pantalonama se pojavio nabor koji jučer nije postojao, a sako je odlučio pokazati baš svaki trenutak koji je proveo u ormaru. Tada počinje jutarnji test spretnosti: kako sve dovesti u red, a da ne potrošimo pola jutra?
Spas u tim trenucima je kada uređaj ne traži od nas previše razmišljanja, Philips PerfectCare 8000 parna stanica napravljena je za takve situacije. Snažna para prolazi kroz tkaninu i pomaže u uklanjanju nabora, dok pritisak pare od 9 bara daje dodatnu snagu i za tvrdokornije nabore. A kada se spremamo u posljednjem trenutku, Speed mode omogućava da peglanje bude do 40% brže u odnosu na standardnu peglu. Drugim riječima, manje vremena pred daskom, više vremena za ostatak jutarnje rutine, a naš osjećaj da smo broj 1 sada ima i potvrdu. 
Jedna od onih stvari koje najviše usporavaju peglanje nije samo vrijeme potrebno da pređemo preko odjeće, već stalno provjeravanje šta smijemo, a šta ne smijemo uraditi. Koliko pare? Koja temperatura? Smijemo li preko ovog materijala? Treba li je smanjiti?
Kod Philips PerfectCare 8000 parne stanice dio tih odluka preuzima uređaj. Para se automatski prilagođava brzini pokreta, dok OptimalTEMP omogućava jednu optimalnu temperaturu za sve vrste tkanina, bez rizika od progorijevanja. To znači da nema potrebe zastajati nakon svakog komada i razmišljati o postavkama, samo prelazimo preko tkanine i nastavljamo do cilja. 
Kada su košulja i pantalone spremni, ostaje još da se rješimo onih nabora na sakou. U takvim situacijama korisno je vertikalno peglanje, koje omogućava da komade poput sakoa ili kaputa osvježimo dok su još na vješalici.
Automatsko ispuštanje pare znači da nema potrebe stalno držati tipku, spremnik od 1,4 litra omogućava duži rad bez čestog dopunjavanja vode, a automatsko isključivanje nakon 10 minuta donosi onu dodatnu dozu sigurnosti zbog koje ne provjeravamo pola puta do auta jesmo li isključili peglu?! 
Sve to zvuči kao niz funkcija, dok ih ne pretvorimo u svakodnevni život. Tada postaju: manje vremena pred daskom, manje razmišljanja o temperaturi, manje prekidanja i više vremena za ono što volimo. Na kraju se dogodi ono zbog čega je cijela mala jutarnja drama i počela: košulja je spremna, pantalone su idealno lepršave, sako je tip top.
Pogledamo se u ogledalo, popravimo ovratnik, uzmemo torbu i krenemo, razmišljamo o danu koji nas čeka, o sastanku, večeri, putu, događaju, ili samo o tome da danas želimo biti ona verzija sebe koja kroz vrata izlazi sigurna u ono što nosi i kako se osjeća.
LOOK NO1, FEEL NO1 je mali podsjetnik da način na koji se pojavljujemo pred drugima često počinje načinom na koji se osjećamo sami sa sobom, pa čak i ako nam je u tome pomoglo brzinsko, a opet savršeno peglanje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!