TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 4.6.2021.
Društvene mreže u našu svakodnevicu donijele su i neke nove ljude, korisne trikove, val inspiracije kada je u pitanju garderoba, uređenje doma ili beauty preporuke, ali nas i povezala s brojnim piscima koji uz tek par pametno osmišljenih riječi čine dane ljepšima.
Upravo je boost koji dobijemo uz jedan pogled na mobitel nerijetko glavni krivac zašto se poletni vratimo poslovnim obvezama ili s osmijehom na licu organiziramo sve zadatke doma.
Sandro Slavnić, kreator SandroTellingStories jedan je od onih osoba uz koju odmah imate dojam kao da se poznajete, a svaki novi post čini da se osjećate kao da upravo ispijate virtualnu kavu gdje vam upravo on daje onaj tako poželjan savjet da više ljubavi posvetite sami sebi.
Sa Sandrom smo također organizirali virtualnu kavu i razgovarali o sreći, motivaciji, inspiraciji, uspjehu, ali i malim jutarnjim ritualima, a dobili smo i poziv na ćevape (smijeh).
***
Sandro, hvala ti jer nas svaki dan osvajaš svojom pozitivnom. Što tebe privatno čini sretnijim?
Hvala tebi. Mnogo „hvala“ svaki dan pokuca na vrata mojih inboxa i poštanskog sandučeta, skupljam ih kao što sam nekada činio s igračkama iz „Kinder“ jaja. Inače, živim s onom poznatom „Što dajemo, dajemo sebi, što ne dajemo, sebi uskraćivamo.“. U njoj se odražava tvoje hvala. Meni je važno da je moja duša mirna, a to izravno djeluje na moju sreću. Taj utjecaj zna poteći iz čitanja jedne, za mene dobre knjige, igranja s psom ili ugodnog druženja poput ovog, s tobom, a srž je u tome da čovjek uvijek radi ono što voli.
Koje su tri stvari koje ti uvijek napraviš ujutro?
Neovisno o dobu dana koje je moje „jutro“, kada osjetim tlo pod nogama izrazim zahvalnost, ustanem pa raširim ruke i odlučim imati dobar dan, odnosno trenutke koji mi predstoje. Ovo činim dugi niz godina i vjerujem da bi svi trebali imati svoj ritual pozdrava životu. Par trenutaka kasnije sam već u kuhinji, spremam kafeni napitak, to je treća stvar.
Kako je započela tvoja kreativna priča zvana 'SandroTellingStories'? Odakle crpiš inspiraciju?
Sandrotellingstories je otvorena riznica, produžetak mene i sve ono što sam godinama, do ovog trenutka, poput spužve upijao, učio i isprobavao živjeći život. Da li se za neke stvari rodimo predodređeni ili ne, u to neću ulaziti. Mene je kreativnost privukla kao malog, a u njoj i slovo kao znak, više njih kao riječ, a više + više njih kao neko značenje s kojim netko nešto može započeti. Vremenom smo moje pisanje i ja evoulirali i danas se mogu složiti s Jodorowskim koji kaže da je pisanje beznačajno ako nema iscjeljujući učinak. Ljudi kažu da @sandrotellingstories uspješno usisava prašine umnih kutova i to mi je, pored života i s onim što on sa sobom sve donosi, jedan od izvora inspiracije.
Kakav je osjećaj svoje misli dijeliti s nepoznatim ljudima, osjećaš li se ponekad previše izloženo?
Izlaganje je kao skijanje. Sa svakim spustom si sve bolji, a poslije dužeg vremena spuštanja postaneš profesionalac, ako, naravno, poduzmeš određene korake i to odlučiš postati. Uzmi, na primjer, bilo kojeg poznatijeg Youtubera, usporedi njegov prvi s posljednjim videom i vidjet ćeš napredak, progresivno očvršćivanje ličnosti. Ne osjećam se izloženim jer doziram onoliko koliko želim, što je više nego jučer, a manje nego sutra.
Kako se nosiš s negativnim komentarima ili kritikama?
Ma, fantastično! Svi gledaju svijet svojim očima, slušaju svojim ušima, govore svojim ustima. Kada ovo čovjek osvijesti, onda će shvatiti da ničije mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno, nema veze s onim kome je upućeno već je ogledalo onog koji upućuje. Kroz komentare drugih vidiš koliko su srca ljudi otvorena i puna ljubavi ili zaštopana i čađava.
Tko je osoba koja je na tebe ostavila najviše utiska?
Vjerovala ili ne, tišina je na mene najviše ostavila utiska, tu nema ljudi. U tišini čuješ mnogo više nego od bilo koje osobe ili knjige. Kad bi osobna tišina bila knjiga, ta knjiga bi bila pisana samo za onog koji čita. To je sjajan utjecaj.
Reci nam i više detalja o svojoj knjizi 'Na tezgi godišnjih doba' koja se rasprodala u rekordnom vremenu.
„Na tezgi godišnjih doba" je zbirka mojih umotvorina, prva knjiga i moja ljubav. Zajedno smo rasli i prošli smo kroz mnogo faza, a napisana je od prve do posljednje stranice mojom lijevom rukom. Potražnja za „Tezgom“ je ogromna i već je proputala svijet uzduž i poprijeko. Ja sam je spremio na svaki od tih putovanja, tj. polazi iz mojih ruku s posvetom, svaki primjerak. Najviše me raduje povratna informacija mojih čitatelja nakon što poštar s paketićem pokuca na njihova vrata. Utjecaj „Tezge“ na onog koji čita je nevjerovatan, a sve te predivne poruke i mailove čuvam u posebnoj kutiji.
Kako ti definiraš uspjeh?
Uspjeh se mjeri količinom sreće u grudima i dužini osmijeha na licu. On je individualan i svaki pojedinac treba odlučiti za sebe šta on za njega predstavlja. Mislim da ću ovu definiciju staviti u novu knjigu.
3 navike ključne za zadržavanje pozitive?
Smognuti snage i ugasiti TV, ne čitati dnevne novine, stati uspoređivanju u kraj.
Koje su 3 knjige koje imaju posebno mjesto u tvojoj kućnoj biblioteci?
Imam pozamašnu biblioteku i zaista sve imaju posebno mjesto, ne izdvajam knjige jer svaku stepenicu osobnog progresa prati nekoliko djela. Na posljednjoj stranici svake od knjiga iz biblioteke upisao sam mjesto i datum našeg prvog susreta. Sve moje knjige su ispodvlačivane i ne vraćam se njima, već njihovim sažecima koje napravim nakon svakog čitanja. Ima tu Junga, Murakamija, Andrića, Markesa…
Hobiji koji su dio tvoje svakodnevnice?
Definicija hobija kaže da je to radnja koju čovjek vrši zbog osobnog zadovoljstva u „slobodno vrijeme“. Ja bih rekao da svaki čovjek treba raditi u životu ono što mu pričinjava zadovoljstvo, tj. da radi ono što voli i da od toga živi. Zašto danas raditi 8 sati ono što ne voliš da bi se sat ili dva, ako uopće i toliko, posvetio hobiju i osjećao zadovoljstvo? To je blijedo zadovoljstvo. Ako trenutno veći dio dana ne radiš ono što voliš, onda gledaj da postaneš svoj „hobi“. Da budem iskren, ne volim riječ „hobi“. Djeluje mi kao da su je izmislili odrasli koji žive u odraslom svijetu da bi opisali dječju aktivnost nakon koje se čovjek treba vratiti u „realnost“. Ja nemam hobby i ne raspolažem slobodnim vremenom, živim ono što radim. Most do tog ostrva gradio sam dugo, voljno i s vjerom. Sve možeš, ali moraš istrpiti žuljeve i znoj, inače ćeš imati „hobi“.
Otkrij nam nešto o Sandru što nitko ne zna?
Glazba je bokal umjetnosti iz kojeg profesionalno pijem preko četrnaest godina, od kojih sam posljednjih 11 iza kulisa i veoma prisutan na B strani noćnog života u Austriji i nerijetko, ako izuzmemo vrijeme korone, u ulozi DJ-a stanem rane uz rame s velikim imenima naše estradne scene.
Omiljena pjesma?
„Dust in the Wind“ od Kansasa. Ona po meni govori o prolaznosti, nestalnosti i materijalnom besmislu kojim želimo obogatiti svoje postojanje i time mu dati neki smisao. Kada se zapitaš šta smo naspram vječnosti, shvatit ćeš da smo samo šaka pjeska u prostoru i ograničenom vremenu i umjesto da prosto budemo zrnca koji vole i bivaju voljeni, mi se dijelimo na sve moguće načine i ratujemo.
Omiljeni odjevni artikl u ormaru?
Kožna jakna, rokerica.
Omiljeno jelo?
Trebam li reći nešto extravagantno, hoćeš na francuskom ili španjolskom? (smijeh) Šalim se. Volim dobru pizzu i ćevape. Iako za sebe kažem da sam vegetarijanac, ponekad promijenim tu osobnu prehrambenu profesiju i pobjegnem u ćevabžinicu. U Zenici su najbolji ćevapi, ideš sa mnom?
Savjet za Bonjour.čitateljice?
Život je jedan, treba ga živjeti i dušu mu uzeti. Neće se on buniti, naprotiv. Tu je da ga iskusimo koliko je dug i širok i moramo gledati da svaki dan dobacimo malo više nego jučer. Ograničenja nisu deblja od ljuske jajeta i lako se razbijaju. Stoga, razbij sve ono što te koči do ispunjenijeg života. Razbij jaje, napravi mućkalicu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: EP Media
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
U 8. mjesecu, za vrijeme festivalskih dana, nekoliko sati prije večernjeg izlaska često bude jednako zanimljivo kao i finalni look.
Hotelska soba polako postaje backstage, outfit dobija svoj finalni oblik, posljednje odluke padaju pred ogledalom, a onda se vrata zatvore i cijela priča preseli na festivalske ulice.
Ovoga puta pratili smo Iman Karović, nekoliko sati prije Perwoll Black & Light eventa na Festivalskom trgu.
Njen izbor za večer je bio svijetli look, a nama je odmah bilo jasno jedno: ovaj outfit ne izgleda kao priča za samo jedno pojavljivanje.
Zapravo, već mu vidimo sequel, ali idemo redom.
Vraćamo film nekoliko sati unazad.
Hotelska soba, svijetla haljina i dovoljno vremena do Festivalskog trga da sve još djeluje prilično mirno.
Naglasak je na još.
Jer nekoliko sati prije eventa uvijek postoji ona faza u kojoj je plan jasan samo na papiru. Odijelo je tu, detalji se tek slažu, neke odluke ostaju otvorene, a finalna verzija looka još nije izašla iz sobe.
Nama je to idealan trenutak za prvo važno pitanje: šta kod Iman zapravo traje najduže?
„Najduži dio spremanja je odlučivanje šta neću obući, jer nikad ne znam koja će verzija mene izaći danas.“
Fair. Jer ponekad najveći problem stvarno nije šta obući, nego koju verziju sebe večeras vodimo van.
Finalnu fotografiju ćemo vidjeti kasnije.
Trenutno nas više zanima kako do nje dolazimo.
A ovaj look već ima zanimljivu malu zamjenu uloga.
„Klasična Iman bi bilo to što danas nosim nešto svijetlo, a potpuni twist to što nosim odijelo, a ne haljinu.“
Dakle, boja ostaje u njenoj zoni, silueta mijenja scenario.
I ako je ovaj look trebao svoj naslov, Iman ga već ima:
Light Can Be Bold Too.
Teško da bismo mu smislili bolji.
Sada već možemo vidjeti gdje ova priča ide.
Kod ovako svijetlog outfita tkanina, boja i način na koji je komad očuvan odmah dolaze u prvi plan.
Tu se prirodno uključuje Perwoll Light Colors.
Njegova Triple Renew tehnologija usmjerena je na obnovu boja, vlakana i svježine, dok je Anti-Greyness tehnologija razvijena posebno za svijetlu i bijelu odjeću.
I taman kada smo mislili da je to najbolja poveznica s večerašnjim lookom, Iman nam otkriva detalj koji cijelu priču čini mnogo zanimljivijom.
Na pitanje koji joj komadi nose najviše uspomena, Iman u videu pokazuje odijelo s čipkom koje je nekada pripadalo njenoj mami.
„Komadi koji mi donose najviše uspomena su upravo oni koji nisu prvobitno bili moji. Jako često nosim mamine stvari i posebno mi je drago ovo odijelo koje njegujem Perwollom kako bi ono zadržalo isti onaj sjaj koji je imalo i prije 20 godina.“
Komad star dvije decenije i dalje ima mjesto u njenom ormaru, a uz pažljivu njegu nastavlja živjeti kroz nove kombinacije.
I odjednom cijeli koncept „novo ili očuvano?“ dobije mnogo konkretniji odgovor.
Sarajevo Film Festival vrlo lako aktivira onu logiku: nova večer = novi outfit.
Iman ipak bira malo drugačiji pristup.
„Novo ima svoju draž. Međutim, ako sam neki komad izabrala i zavoljela, onda ga želim nositi što duže.“
Tu Rethink New, koncept koji stoji iza Perwolla, prestaje biti apstraktna fashion ideja.
Jer teško je pronaći bolji primjer od odijela koje nakon 20 godina dobije novu kombinaciju, novu osobu koja ga nosi i novu festivalsku večer.
Novo poglavlje, isti komad.
Sequel, rekli smo.
Kako se približava odlazak prema Festivalskom trgu, look je već tu.
Ostaju još samo posljednje odluke i nekoliko brzih pitanja
Tonight's soundtrack: bilo šta od Senidah.
Da look ima naslov: Light Can Be Bold Too.
Celebrity plus one: zapravo, vjerovatno niko poznat.
Iman bi prije izabrala neku random osobu jer, kako kaže, „svi smo mi na kraju dana glavna uloga u svojim životima.“
A koliko se raduje večerašnjem eventu, na skali od jedan do deset? 11.
Jer je, prema njenim riječima, deset jednostavno malo za Sarajevo Film Festival.
Sljedeća scena: Festivalski trg.
Svijetlo odijelo iz hotelske sobe sada dobija sasvim drugo okruženje na Perwoll Black & Light eventu.
I ovdje Black & Light više nije samo naziv eventa.
Perwoll Light prati svijetlu i bijelu garderobu poput Imanine večerašnje kombinacije, dok je Perwoll Black namijenjen crnim i tamnim komadima.
U oba slučaja ideja ostaje ista: briga o stvarima koje želimo ponovo vidjeti u vlastitom outfit rotationu.
A ako bismo Imanin večerašnji look morali opisati njenim riječima?
#WhiteStatement, #PodReflektorimaSarajeva i #OpranoPerwollom.
Jer do kraja večeri imamo odgovor na jedno pitanje.
Je li look prošao svoju premijeru?
Apsolutno.
Je li spreman za odjavnu špicu?
Ne još.
Odijelo je već imalo život prije ove večeri.
Sada je dobilo još jednu dobru scenu.
#Perwoll #RethinkFashion #CareAndClean
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
