TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 4.6.2021.
Društvene mreže u našu svakodnevicu donijele su i neke nove ljude, korisne trikove, val inspiracije kada je u pitanju garderoba, uređenje doma ili beauty preporuke, ali nas i povezala s brojnim piscima koji uz tek par pametno osmišljenih riječi čine dane ljepšima.
Upravo je boost koji dobijemo uz jedan pogled na mobitel nerijetko glavni krivac zašto se poletni vratimo poslovnim obvezama ili s osmijehom na licu organiziramo sve zadatke doma.
Sandro Slavnić, kreator SandroTellingStories jedan je od onih osoba uz koju odmah imate dojam kao da se poznajete, a svaki novi post čini da se osjećate kao da upravo ispijate virtualnu kavu gdje vam upravo on daje onaj tako poželjan savjet da više ljubavi posvetite sami sebi.
Sa Sandrom smo također organizirali virtualnu kavu i razgovarali o sreći, motivaciji, inspiraciji, uspjehu, ali i malim jutarnjim ritualima, a dobili smo i poziv na ćevape (smijeh).
***
Sandro, hvala ti jer nas svaki dan osvajaš svojom pozitivnom. Što tebe privatno čini sretnijim?
Hvala tebi. Mnogo „hvala“ svaki dan pokuca na vrata mojih inboxa i poštanskog sandučeta, skupljam ih kao što sam nekada činio s igračkama iz „Kinder“ jaja. Inače, živim s onom poznatom „Što dajemo, dajemo sebi, što ne dajemo, sebi uskraćivamo.“. U njoj se odražava tvoje hvala. Meni je važno da je moja duša mirna, a to izravno djeluje na moju sreću. Taj utjecaj zna poteći iz čitanja jedne, za mene dobre knjige, igranja s psom ili ugodnog druženja poput ovog, s tobom, a srž je u tome da čovjek uvijek radi ono što voli.
Koje su tri stvari koje ti uvijek napraviš ujutro?
Neovisno o dobu dana koje je moje „jutro“, kada osjetim tlo pod nogama izrazim zahvalnost, ustanem pa raširim ruke i odlučim imati dobar dan, odnosno trenutke koji mi predstoje. Ovo činim dugi niz godina i vjerujem da bi svi trebali imati svoj ritual pozdrava životu. Par trenutaka kasnije sam već u kuhinji, spremam kafeni napitak, to je treća stvar.
Kako je započela tvoja kreativna priča zvana 'SandroTellingStories'? Odakle crpiš inspiraciju?
Sandrotellingstories je otvorena riznica, produžetak mene i sve ono što sam godinama, do ovog trenutka, poput spužve upijao, učio i isprobavao živjeći život. Da li se za neke stvari rodimo predodređeni ili ne, u to neću ulaziti. Mene je kreativnost privukla kao malog, a u njoj i slovo kao znak, više njih kao riječ, a više + više njih kao neko značenje s kojim netko nešto može započeti. Vremenom smo moje pisanje i ja evoulirali i danas se mogu složiti s Jodorowskim koji kaže da je pisanje beznačajno ako nema iscjeljujući učinak. Ljudi kažu da @sandrotellingstories uspješno usisava prašine umnih kutova i to mi je, pored života i s onim što on sa sobom sve donosi, jedan od izvora inspiracije.
Kakav je osjećaj svoje misli dijeliti s nepoznatim ljudima, osjećaš li se ponekad previše izloženo?
Izlaganje je kao skijanje. Sa svakim spustom si sve bolji, a poslije dužeg vremena spuštanja postaneš profesionalac, ako, naravno, poduzmeš određene korake i to odlučiš postati. Uzmi, na primjer, bilo kojeg poznatijeg Youtubera, usporedi njegov prvi s posljednjim videom i vidjet ćeš napredak, progresivno očvršćivanje ličnosti. Ne osjećam se izloženim jer doziram onoliko koliko želim, što je više nego jučer, a manje nego sutra.
Kako se nosiš s negativnim komentarima ili kritikama?
Ma, fantastično! Svi gledaju svijet svojim očima, slušaju svojim ušima, govore svojim ustima. Kada ovo čovjek osvijesti, onda će shvatiti da ničije mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno, nema veze s onim kome je upućeno već je ogledalo onog koji upućuje. Kroz komentare drugih vidiš koliko su srca ljudi otvorena i puna ljubavi ili zaštopana i čađava.
Tko je osoba koja je na tebe ostavila najviše utiska?
Vjerovala ili ne, tišina je na mene najviše ostavila utiska, tu nema ljudi. U tišini čuješ mnogo više nego od bilo koje osobe ili knjige. Kad bi osobna tišina bila knjiga, ta knjiga bi bila pisana samo za onog koji čita. To je sjajan utjecaj.
Reci nam i više detalja o svojoj knjizi 'Na tezgi godišnjih doba' koja se rasprodala u rekordnom vremenu.
„Na tezgi godišnjih doba" je zbirka mojih umotvorina, prva knjiga i moja ljubav. Zajedno smo rasli i prošli smo kroz mnogo faza, a napisana je od prve do posljednje stranice mojom lijevom rukom. Potražnja za „Tezgom“ je ogromna i već je proputala svijet uzduž i poprijeko. Ja sam je spremio na svaki od tih putovanja, tj. polazi iz mojih ruku s posvetom, svaki primjerak. Najviše me raduje povratna informacija mojih čitatelja nakon što poštar s paketićem pokuca na njihova vrata. Utjecaj „Tezge“ na onog koji čita je nevjerovatan, a sve te predivne poruke i mailove čuvam u posebnoj kutiji.
Kako ti definiraš uspjeh?
Uspjeh se mjeri količinom sreće u grudima i dužini osmijeha na licu. On je individualan i svaki pojedinac treba odlučiti za sebe šta on za njega predstavlja. Mislim da ću ovu definiciju staviti u novu knjigu.
3 navike ključne za zadržavanje pozitive?
Smognuti snage i ugasiti TV, ne čitati dnevne novine, stati uspoređivanju u kraj.
Koje su 3 knjige koje imaju posebno mjesto u tvojoj kućnoj biblioteci?
Imam pozamašnu biblioteku i zaista sve imaju posebno mjesto, ne izdvajam knjige jer svaku stepenicu osobnog progresa prati nekoliko djela. Na posljednjoj stranici svake od knjiga iz biblioteke upisao sam mjesto i datum našeg prvog susreta. Sve moje knjige su ispodvlačivane i ne vraćam se njima, već njihovim sažecima koje napravim nakon svakog čitanja. Ima tu Junga, Murakamija, Andrića, Markesa…
Hobiji koji su dio tvoje svakodnevnice?
Definicija hobija kaže da je to radnja koju čovjek vrši zbog osobnog zadovoljstva u „slobodno vrijeme“. Ja bih rekao da svaki čovjek treba raditi u životu ono što mu pričinjava zadovoljstvo, tj. da radi ono što voli i da od toga živi. Zašto danas raditi 8 sati ono što ne voliš da bi se sat ili dva, ako uopće i toliko, posvetio hobiju i osjećao zadovoljstvo? To je blijedo zadovoljstvo. Ako trenutno veći dio dana ne radiš ono što voliš, onda gledaj da postaneš svoj „hobi“. Da budem iskren, ne volim riječ „hobi“. Djeluje mi kao da su je izmislili odrasli koji žive u odraslom svijetu da bi opisali dječju aktivnost nakon koje se čovjek treba vratiti u „realnost“. Ja nemam hobby i ne raspolažem slobodnim vremenom, živim ono što radim. Most do tog ostrva gradio sam dugo, voljno i s vjerom. Sve možeš, ali moraš istrpiti žuljeve i znoj, inače ćeš imati „hobi“.
Otkrij nam nešto o Sandru što nitko ne zna?
Glazba je bokal umjetnosti iz kojeg profesionalno pijem preko četrnaest godina, od kojih sam posljednjih 11 iza kulisa i veoma prisutan na B strani noćnog života u Austriji i nerijetko, ako izuzmemo vrijeme korone, u ulozi DJ-a stanem rane uz rame s velikim imenima naše estradne scene.
Omiljena pjesma?
„Dust in the Wind“ od Kansasa. Ona po meni govori o prolaznosti, nestalnosti i materijalnom besmislu kojim želimo obogatiti svoje postojanje i time mu dati neki smisao. Kada se zapitaš šta smo naspram vječnosti, shvatit ćeš da smo samo šaka pjeska u prostoru i ograničenom vremenu i umjesto da prosto budemo zrnca koji vole i bivaju voljeni, mi se dijelimo na sve moguće načine i ratujemo.
Omiljeni odjevni artikl u ormaru?
Kožna jakna, rokerica.
Omiljeno jelo?
Trebam li reći nešto extravagantno, hoćeš na francuskom ili španjolskom? (smijeh) Šalim se. Volim dobru pizzu i ćevape. Iako za sebe kažem da sam vegetarijanac, ponekad promijenim tu osobnu prehrambenu profesiju i pobjegnem u ćevabžinicu. U Zenici su najbolji ćevapi, ideš sa mnom?
Savjet za Bonjour.čitateljice?
Život je jedan, treba ga živjeti i dušu mu uzeti. Neće se on buniti, naprotiv. Tu je da ga iskusimo koliko je dug i širok i moramo gledati da svaki dan dobacimo malo više nego jučer. Ograničenja nisu deblja od ljuske jajeta i lako se razbijaju. Stoga, razbij sve ono što te koči do ispunjenijeg života. Razbij jaje, napravi mućkalicu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: EP Media
TEKST: Ada Ćeremida
U thrift shopping rijetko ulazimo s planom. Mnogo češće nas privuče osjećaj da bismo među vješalicama mogli pronaći komad koji niko drugi nema, a upravo su takvi pronalasci oni koje nosimo godinama.
Tokom posjete Thrifted Treasures, pažljivo kuriranom thrift shopu u Sarajevu, prihvatile smo mali modni izazov i birale outfite jedna drugoj. Između vintage sakoa, dizajnerskih detalja i neočekivanih kombinacija, razgovarale smo i s Arminom Herić-Hasić, osnivačicom prostora koji je thrift kulturu u gradu pretvorio u iskustvo otkrivanja.
Thrifting odavno nije samo potraga za povoljnijom odjećom. Za mnoge je postao način otkrivanja komada s karakterom, drugačijeg pristupa modi i bijeg od ponude koju viđamo u gotovo svakom izlogu.
Dok smo prolazile između pažljivo složenih vješalica, birale kombinacije jedna za drugu i pokušavale pogoditi šta bi ona druga zaista nosila, bilo nam je jasno da iza svakog komada u Thrifted Treasures stoji mnogo više od sreće pri pronalasku. Zato smo razgovarali s Arminom Herić-Hasić o tome kako je nastala ideja za ovaj koncept, šta kupci danas najviše traže i koji su komadi ostavili najveći trag u njenoj kolekciji. 
Kako je nastala ideja za Thrifted Treasures? Je li postojao trenutak kada si shvatila da hobi ili ljubav prema thriftanju može prerasti u posao?
Ideja za Thrifted Treasures nije nastala preko noći. Rodila se iz ljubavi prema modi, historiji mode, vintage komadima i samom procesu traganja za nečim posebnim.
Za mene su second hand radnje i buvljaci prostor istraživanja, otkrivanja i svojevrsnog odmora od svakodnevice. Kao neko ko iskreno voli modu, fascinirala me mogućnost da među stotinama ili hiljadama običnih komada pronađem nešto jedinstveno – kvalitetan vintage kaput, dizajnersku torbu ili zanimljiv komad iz nekog drugog vremena.
Upravo taj osjećaj otkrivanja nečega rijetkog i posebnog me ispunjavao. 
Iako sam po struci magistrica genetike i bioinžinjeringa i iskreno volim svoj profesionalni poziv, oduvijek sam imala izraženu kreativnu stranu. Privlačio me rad koji uključuje umjetnost, estetiku i intuiciju, rad kojem mogu dati i lični pečat.
Vremenom sam shvatila da me proces pronalaska, odabira i predstavljanja vintage odjeće ispunjava na način koji nadilazi običan hobi.
Istovremeno sam primjećivala da na tržištu nedostaje mjesto gdje će svaki komad biti pažljivo odabran, ne samo zbog trenda nego zbog kvaliteta, karaktera i osjećaja koji nosi.
U jednom trenutku postalo mi je jasno da želim toj ljubavi dati ozbiljnu priliku. Odlučila sam vjerovati vlastitoj intuiciji i spojiti ljubav prema modi, vintage kulturi i pažljivo kuriranim komadima u nešto svoje.
Tako je nastao Thrifted Treasures, mjesto stvoreno iz iskrene ljubavi prema odjeći koja traje, priča priče i omogućava ljudima da izraze svoju individualnost. 
Sjećaš li se svog prvog thrift ulova zbog kojeg si pomislila: "Ovo je puno zabavnije od klasičnog shoppinga?"
Mislim da je to bio jedan KENZO sako i tada sam pomislila: “Wow, našla sam KENZO u second handu!” Nažalost, tada nisam bila upućena u pravilno održavanje odjeće pa sam ga oprala na temperaturi višoj nego što sam smjela.
Tako sam naučila jednu vrlo dobru lekciju.
Koje tri karakteristike svaki dobar thrift komad treba imati?
To su iste karakteristike koje gledam kada biram komade i za sebe i za Thrifted Treasures.
Prva je kvalitetna izrada, druga dobar materijal koji garantira dugotrajnost, a treća dizajn. Upravo je dizajn ono što ljudi prvo primijete i razlog zbog kojeg se zaljube u određeni komad.
Kada se spoje te tri karakteristike, znam da je riječ o nečemu čemu vrijedi dati priliku. 
Postoji li neki komad ili kategorija odjeće koju kupci gotovo uvijek traže čim uđu u radnju? Šta je trenutno najtraženije?
Kvalitetni sakoi su definitivno nešto što kupci najčešće traže i kupuju. Rekla bih da su oni postali svojevrsni zaštitni znak Thrifted Treasures.
Također, vintage dizajnerski komadi su nešto za čim su mnogi u potrazi, kako domaći kupci tako i turisti koji dolaze u Sarajevo. Takvi komadi se uglavnom vrlo kratko zadrže u radnji. 
Koja je najluđa, najzanimljivija ili najneočekivanija stvar koju si pronašla tokom potrage za komadima?
Moj omiljeni thrift find je Chloe sako koji je dizajnirala Stella McCartney 2000. godine.
Riječ je o zaista iconic kolekciji, a uspjela sam pronaći autentični runway primjerak tog sakoa. U tom trenutku na internetu je postojao samo jedan isti takav primjerak, i to na stranici jednog londonskog luxury vintage shopa. 
Takvi komadi su zaista impresivni i veoma rijetki jer se proizvode u vrlo malim količinama. Za mene je to bio trenutak ogromne sreće.
Držati u rukama jedan takav modni raritet jednostavno vas natjera da se zapitate je li moguće da ste došli do nečega tako posebnog. Kupila ga je jedna divna Sarajka, Naida, i bila sam sretna jer je otišao u prave ruke.
Kada bi neko prvi put ulazio u thrift shop i imao budžet za samo jedan komad, šta bi mu preporučila da traži i zašto baš to?
Preporučila bih da novac uloži u jedan kvalitetan, bezvremenski komad koji će trajati godinama. U zavisnosti od budžeta, to može biti kaput ili sako od vune i kašmira, vintage kožna jakna ili komad izrađen od čiste svile.
To su stvari koje imaju dug vijek trajanja, lako se kombiniraju i često nude kvalitet koji je danas sve teže pronaći. 
Dok je Armina govorila o kvalitetnim sakoima, vintage dizajnerskim komadima i važnosti dobre selekcije, mi smo prolazile kroz radnju i pokušavale sastaviti outfite jedna za drugu.
Rezultat su kombinacije koje vjerovatno same sebi nikada ne bismo izabrale, ali upravo je u tome čar thrift shoppinga. Ponekad vas najbolji komadi pronađu tek kada izađete iz vlastite zone komfora.
Ako nas pitate, upravo zbog tog osjećaja otkrivanja thrift shopping i dalje ostaje jedan od najzabavnijih načina kupovine. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
