TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 4.6.2021.
Društvene mreže u našu svakodnevicu donijele su i neke nove ljude, korisne trikove, val inspiracije kada je u pitanju garderoba, uređenje doma ili beauty preporuke, ali nas i povezala s brojnim piscima koji uz tek par pametno osmišljenih riječi čine dane ljepšima.
Upravo je boost koji dobijemo uz jedan pogled na mobitel nerijetko glavni krivac zašto se poletni vratimo poslovnim obvezama ili s osmijehom na licu organiziramo sve zadatke doma.
Sandro Slavnić, kreator SandroTellingStories jedan je od onih osoba uz koju odmah imate dojam kao da se poznajete, a svaki novi post čini da se osjećate kao da upravo ispijate virtualnu kavu gdje vam upravo on daje onaj tako poželjan savjet da više ljubavi posvetite sami sebi.
Sa Sandrom smo također organizirali virtualnu kavu i razgovarali o sreći, motivaciji, inspiraciji, uspjehu, ali i malim jutarnjim ritualima, a dobili smo i poziv na ćevape (smijeh).
***
Sandro, hvala ti jer nas svaki dan osvajaš svojom pozitivnom. Što tebe privatno čini sretnijim?
Hvala tebi. Mnogo „hvala“ svaki dan pokuca na vrata mojih inboxa i poštanskog sandučeta, skupljam ih kao što sam nekada činio s igračkama iz „Kinder“ jaja. Inače, živim s onom poznatom „Što dajemo, dajemo sebi, što ne dajemo, sebi uskraćivamo.“. U njoj se odražava tvoje hvala. Meni je važno da je moja duša mirna, a to izravno djeluje na moju sreću. Taj utjecaj zna poteći iz čitanja jedne, za mene dobre knjige, igranja s psom ili ugodnog druženja poput ovog, s tobom, a srž je u tome da čovjek uvijek radi ono što voli.
Koje su tri stvari koje ti uvijek napraviš ujutro?
Neovisno o dobu dana koje je moje „jutro“, kada osjetim tlo pod nogama izrazim zahvalnost, ustanem pa raširim ruke i odlučim imati dobar dan, odnosno trenutke koji mi predstoje. Ovo činim dugi niz godina i vjerujem da bi svi trebali imati svoj ritual pozdrava životu. Par trenutaka kasnije sam već u kuhinji, spremam kafeni napitak, to je treća stvar.
Kako je započela tvoja kreativna priča zvana 'SandroTellingStories'? Odakle crpiš inspiraciju?
Sandrotellingstories je otvorena riznica, produžetak mene i sve ono što sam godinama, do ovog trenutka, poput spužve upijao, učio i isprobavao živjeći život. Da li se za neke stvari rodimo predodređeni ili ne, u to neću ulaziti. Mene je kreativnost privukla kao malog, a u njoj i slovo kao znak, više njih kao riječ, a više + više njih kao neko značenje s kojim netko nešto može započeti. Vremenom smo moje pisanje i ja evoulirali i danas se mogu složiti s Jodorowskim koji kaže da je pisanje beznačajno ako nema iscjeljujući učinak. Ljudi kažu da @sandrotellingstories uspješno usisava prašine umnih kutova i to mi je, pored života i s onim što on sa sobom sve donosi, jedan od izvora inspiracije.
Kakav je osjećaj svoje misli dijeliti s nepoznatim ljudima, osjećaš li se ponekad previše izloženo?
Izlaganje je kao skijanje. Sa svakim spustom si sve bolji, a poslije dužeg vremena spuštanja postaneš profesionalac, ako, naravno, poduzmeš određene korake i to odlučiš postati. Uzmi, na primjer, bilo kojeg poznatijeg Youtubera, usporedi njegov prvi s posljednjim videom i vidjet ćeš napredak, progresivno očvršćivanje ličnosti. Ne osjećam se izloženim jer doziram onoliko koliko želim, što je više nego jučer, a manje nego sutra.
Kako se nosiš s negativnim komentarima ili kritikama?
Ma, fantastično! Svi gledaju svijet svojim očima, slušaju svojim ušima, govore svojim ustima. Kada ovo čovjek osvijesti, onda će shvatiti da ničije mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno, nema veze s onim kome je upućeno već je ogledalo onog koji upućuje. Kroz komentare drugih vidiš koliko su srca ljudi otvorena i puna ljubavi ili zaštopana i čađava.
Tko je osoba koja je na tebe ostavila najviše utiska?
Vjerovala ili ne, tišina je na mene najviše ostavila utiska, tu nema ljudi. U tišini čuješ mnogo više nego od bilo koje osobe ili knjige. Kad bi osobna tišina bila knjiga, ta knjiga bi bila pisana samo za onog koji čita. To je sjajan utjecaj.
Reci nam i više detalja o svojoj knjizi 'Na tezgi godišnjih doba' koja se rasprodala u rekordnom vremenu.
„Na tezgi godišnjih doba" je zbirka mojih umotvorina, prva knjiga i moja ljubav. Zajedno smo rasli i prošli smo kroz mnogo faza, a napisana je od prve do posljednje stranice mojom lijevom rukom. Potražnja za „Tezgom“ je ogromna i već je proputala svijet uzduž i poprijeko. Ja sam je spremio na svaki od tih putovanja, tj. polazi iz mojih ruku s posvetom, svaki primjerak. Najviše me raduje povratna informacija mojih čitatelja nakon što poštar s paketićem pokuca na njihova vrata. Utjecaj „Tezge“ na onog koji čita je nevjerovatan, a sve te predivne poruke i mailove čuvam u posebnoj kutiji.
Kako ti definiraš uspjeh?
Uspjeh se mjeri količinom sreće u grudima i dužini osmijeha na licu. On je individualan i svaki pojedinac treba odlučiti za sebe šta on za njega predstavlja. Mislim da ću ovu definiciju staviti u novu knjigu.
3 navike ključne za zadržavanje pozitive?
Smognuti snage i ugasiti TV, ne čitati dnevne novine, stati uspoređivanju u kraj.
Koje su 3 knjige koje imaju posebno mjesto u tvojoj kućnoj biblioteci?
Imam pozamašnu biblioteku i zaista sve imaju posebno mjesto, ne izdvajam knjige jer svaku stepenicu osobnog progresa prati nekoliko djela. Na posljednjoj stranici svake od knjiga iz biblioteke upisao sam mjesto i datum našeg prvog susreta. Sve moje knjige su ispodvlačivane i ne vraćam se njima, već njihovim sažecima koje napravim nakon svakog čitanja. Ima tu Junga, Murakamija, Andrića, Markesa…
Hobiji koji su dio tvoje svakodnevnice?
Definicija hobija kaže da je to radnja koju čovjek vrši zbog osobnog zadovoljstva u „slobodno vrijeme“. Ja bih rekao da svaki čovjek treba raditi u životu ono što mu pričinjava zadovoljstvo, tj. da radi ono što voli i da od toga živi. Zašto danas raditi 8 sati ono što ne voliš da bi se sat ili dva, ako uopće i toliko, posvetio hobiju i osjećao zadovoljstvo? To je blijedo zadovoljstvo. Ako trenutno veći dio dana ne radiš ono što voliš, onda gledaj da postaneš svoj „hobi“. Da budem iskren, ne volim riječ „hobi“. Djeluje mi kao da su je izmislili odrasli koji žive u odraslom svijetu da bi opisali dječju aktivnost nakon koje se čovjek treba vratiti u „realnost“. Ja nemam hobby i ne raspolažem slobodnim vremenom, živim ono što radim. Most do tog ostrva gradio sam dugo, voljno i s vjerom. Sve možeš, ali moraš istrpiti žuljeve i znoj, inače ćeš imati „hobi“.
Otkrij nam nešto o Sandru što nitko ne zna?
Glazba je bokal umjetnosti iz kojeg profesionalno pijem preko četrnaest godina, od kojih sam posljednjih 11 iza kulisa i veoma prisutan na B strani noćnog života u Austriji i nerijetko, ako izuzmemo vrijeme korone, u ulozi DJ-a stanem rane uz rame s velikim imenima naše estradne scene.
Omiljena pjesma?
„Dust in the Wind“ od Kansasa. Ona po meni govori o prolaznosti, nestalnosti i materijalnom besmislu kojim želimo obogatiti svoje postojanje i time mu dati neki smisao. Kada se zapitaš šta smo naspram vječnosti, shvatit ćeš da smo samo šaka pjeska u prostoru i ograničenom vremenu i umjesto da prosto budemo zrnca koji vole i bivaju voljeni, mi se dijelimo na sve moguće načine i ratujemo.
Omiljeni odjevni artikl u ormaru?
Kožna jakna, rokerica.
Omiljeno jelo?
Trebam li reći nešto extravagantno, hoćeš na francuskom ili španjolskom? (smijeh) Šalim se. Volim dobru pizzu i ćevape. Iako za sebe kažem da sam vegetarijanac, ponekad promijenim tu osobnu prehrambenu profesiju i pobjegnem u ćevabžinicu. U Zenici su najbolji ćevapi, ideš sa mnom?
Savjet za Bonjour.čitateljice?
Život je jedan, treba ga živjeti i dušu mu uzeti. Neće se on buniti, naprotiv. Tu je da ga iskusimo koliko je dug i širok i moramo gledati da svaki dan dobacimo malo više nego jučer. Ograničenja nisu deblja od ljuske jajeta i lako se razbijaju. Stoga, razbij sve ono što te koči do ispunjenijeg života. Razbij jaje, napravi mućkalicu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: EP Media
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Kada nam je stigla vijest da Degordian BH postaje Copula , znali smo da ovo nije priča koju želimo prenijeti kroz klasičnu PR objavu.
Zanimalo nas je sve ono što se mora dogoditi da bi jedna agencija nakon skoro 15 godina rekla: vrijeme je za novo poglavlje.
Ovakve promjene nikada nisu samo novi logo, nova paleta boja ili refresh web stranice. Iza njih obično stoje godine rada, rasta, preispitivanja, ali i trenutak u kojem shvatiš da si prerastao verziju sebe koju su ljudi do tada poznavali.
U svijetu u kojem se brendovi mijenjaju gotovo jednako brzo kao trendovi na feedu, htjele smo znati kako izgleda proces kada mijenjaš identitet koji je godinama imao svoje mjesto na regionalnoj digitalnoj sceni.
Šta ostavljaš iza sebe?
Šta nosiš dalje?
I koliko zapravo hrabrosti treba za takav potez?
Zato smo s Ivonom Jurilj razgovarali o svemu što ne stane u jednu PR objavu, od rebrandinga i liderstva do toga zašto su danas stvarne veze između brendova i ljudi vrjednije nego ikad prije.
Ivona Jurilj, CEO u agenciji za digitalni marketing Copula
Ivona: Prelazak u Copulu i preuzimanje novog identiteta pod novim agencijskim brendom, za naš tim predstavlja samo prirodni tijek događaja nakon skoro 15 godina na tržištu Bosne i Hercegovine. Od iSTUDIO BH specijalizirane agencije za društvene mreže, preko full service digitalne agencije Degordian BH, do Copule danas.
I dalje smo to mi - isti tim posvećenih, znatiželjnih i predanih stručnjaka, koji klijentima na tržištu nudi širok spektar usluga, od digitalnih i komunikacijskih strategija, vođenja društvenih mreža, naprednih formata digitalnog oglašavanja, do web developmenta.
gore slijeva: Barbara Damjanović, Ajla Alendar, Katarina Marić
dolje slijeva: Anamarija Kraljević, Katja Jurić, Iva Kutle Soldo
Valentina Zovko i Marela Glibić
Novo ime samo je zaokružilo sve ono što gradimo svih ovih godina te finaliziralo proces restrukturiranja unutar Degordian grupacije pod kojom i dalje djelujemo.
Ivona: Teško je procijeniti - čini mi se da bih lakše pronašla odgovor na pitanje “Što je bilo prvo - koka ili jaje?”.
Postoji mali milijun čimbenika koji utječu na prihvaćanje novog brenda, bez obzira je li riječ o brendiranju od nule ili rebrendiranju nečeg postojećeg. Mi smo ovaj proces već prošli, u trenutku kada je iSTUDIO postao Degordian, i to vrlo uspješno ako gledamo gdje je Degordian danas.
Degordian leadership: Tomislav Presečki (CEO Boiler), Iva Majstorović (CEO Enstring), Hrvoje Pilić (CEO Ahelon), Darko Đoković (CEO Builtt), Ivona Jurilj (CEO Copula), Daniel Ackermann (CEO Degordian), Krešimir Veig (CFO Degordian)
U proteklih par godina prošli smo i kroz launch potpuno novih brendova naših specijaliziranih agencija - Builltt, Enstring, Boiler i Ahelon. To iskustvo rebrendiranja krovnog brenda, a zatim i brendiranja novih agencija od nule, dalo nam je zaista vrijedan uvid u način na koji ovaj proces trebamo provesti i mi - maksimalno iskoristiti svoju postojeću prepoznatljivost, višegodišnje iskustvo i potvrdu tržišta o kvaliteti rada, za pozicioniranje novog brenda koji samo stavlja točku na i svega onoga što mi već jesmo.
Kao olakšavajuća okolnost, a u drugu ruku možda i otežavajuća, ovaj proces prošli smo u potpunosti interno, in house, od prve ideje o Copuli, preko brend positioninga, vizualnog identiteta, logotipa, fontova, organizacije reveal eventa u Mostaru, pa do web stranice koju smo razvili u suradnji s kolegama u Builttu, a na to sam možda i najponosnija.
Ivona: Da ni u jednom trenutku ne trebam sumnjati u svoj tim i sve ono što su sposobni napraviti, čak i one stvari s kojima nemamo značajnog iskustva.
Edina Voloder Mujkić, Marina Pavlović i Tea Barbarić
Tea Barbarić, Ivana Trogrlić, Marija Sučić, Marina Pavlović i Mateo Pavlović
Ovako veliki, kompleksni i dugoročni procesi rebrendinga nisu dio našeg svakodnevnog rada, a ni event management. Ipak, odluka da cijeli proces iznesemo sami je bila najbolja odluka koju smo mogli napraviti.
Na kraju krajeva, mi smo ti koji čine Copula brend, koji daju život ovoj agenciji dan za danom, već 15 godina.
Ivona: AI i automatizacija posljednjih godina postaju vruća tema svih konferencija, panela, webinara i radionica, a zapravo, ponekad nismo ni svjesni koliko su te tehnologije i procesi dio našeg života već godinama, ako ne i desetljećima.
Ako ne prihvatimo nove tehnologije, AI alate i automatizaciju te ako ih ne prilagodimo sebi, počet će oni prilagođavati i mijenjati nas.
AI treba biti ta koja će umjesto nas raditi one mukotrpne, monotone poslove, poput izvlačenja podataka, informacija, usporedbi, statističkih analiza, ali finalni proizvod i dalje mora biti ljudski.
Naša ideja, naše oblikovanje te ideje u nešto stvarno i opipljivo.
Publika ne oprašta ništa previše umjetno danas, ništa što nema stvarnu vrijednost, ništa što prvo nije dodirnuo čovjek i dao mu tu dozu humanosti i topline.
Ivona: Posljednjih godina primjećujem da svi nekako igramo na sigurnu kartu, biramo liniju manjeg otpora te dobro istražene i uhodane puteve.
Sve rjeđe svjedočimo da netko gradi svoj put kroz trnje, kroz neistraženi teren, a iz straha od reakcije publike hodamo po ljusci jajeta.
Događalo nam se da dobijemo brief za novi projekt u kojem se izravno traži hrabriji i odvažniji pristup, a kad ga prezentiramo, druga strana napravi korak unatrag i ponovno analizira svaki djelić tog projekta.
Mislim da su danas brojne agencije na tržištu koje su spremne za taj hrabriji iskorak, ali da nam s klijentske strane treba malo više povjerenja i podrške, pa makar taj proces prolazili postupno, stepenicu po stepenicu. 
Ivona: Klijent je uvijek u pravu, tako da klijentu treba ono što on kaže da mu treba. Šalu na stranu - ono čime se mi u Copuli godinama vodimo jest izgradnja stabilnih odnosa s klijentima koji kroz godine prerastaju svoju ulogu klijenta i postaju naši partneri s kojima gradimo genijalne projekte i kampanje na obostrano zadovoljstvo.
Klijent izravno uživa u benefitima takvih projekata za svoju kompaniju ili brend, a mi unutar agencije potvrđujemo svoju stručnost, inovativnost i kvalitetu. I baš zato shvaćam svoju ulogu voditeljice tima vrlo ozbiljno, nastojeći prenijeti svom timu važnost kvalitetnih odnosa s klijentima, jer samo tad možemo biti u poziciji da klijentu kažemo kad mu nešto ne treba.
Tu nema univerzalnog odgovora, svaki brend s kojim radimo je priča za sebe, ali u tom svemiru je puno bitnije imati privilegiju otvoreno razgovarati s klijentom, bez fige u džepu dati dobronamjeran savjet. Iako slijepo slušanje klijentovih želja na papiru djeluje isplativije za agenciju, dugoročno, iskrenost je jedina koja ima stvarnu vrijednost u takvoj situaciji.
Ivona: “ Kako se možemo istaknuti u moru istih brendova? ” ili “ Kako možemo postići ovo u naredne dvije godine? ”.
Istaknuti se danas više nema veze s time tko je najglasniji, nego tko je najstvarniji. Brendovi prečesto pokušavaju izgledati savršeno, pratiti iste trendove i govoriti istim jezikom kao svi drugi, pa na kraju svi zvuče isto.
Relevantnost se ne gradi kopiranjem onoga što trenutno prolazi, nego razumijevanjem vlastitog identiteta i publike kojoj se obraćaš.
Ljudi danas vrlo brzo prepoznaju kada komunikacija nema osobnost, stav ili stvarnu emociju iza sebe. Brendovi koji ostaju zapamćeni su oni koji imaju hrabrost biti dosljedni sebi, zauzeti stav i stvoriti osjećaj povezanosti s ljudima, a ne samo prezentirati još jednu kampanju u feedu.
Marketing se danas mijenja brže nego ikad. Volim kada razgovor ide dalje od trenutne kampanje i otvara pitanje dugoročne relevantnosti i stvarne vrijednosti brenda te kad klijent razumije da marketing nije magija koja preko noći promijeni stvarnost, nego da zahtijeva predan trud, rad i vrijeme da bi se postigli zacrtani ciljevi.
U nastavku donosimo djelić atmosfere s eventa na kojem je predstavljen novi identitet.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
