Društvene mreže u našu svakodnevicu donijele su i neke nove ljude, korisne trikove, val inspiracije kada je u pitanju garderoba, uređenje doma ili beauty preporuke, ali nas i povezala s brojnim piscima koji uz tek par pametno osmišljenih riječi čine dane ljepšima.

Upravo je boost koji dobijemo uz jedan pogled na mobitel nerijetko glavni krivac zašto se poletni vratimo poslovnim obvezama ili s osmijehom na licu organiziramo sve zadatke doma.

Sandro Slavnić, kreator SandroTellingStories jedan je od onih osoba uz koju odmah imate dojam kao da se poznajete, a svaki novi post čini da se osjećate kao da upravo ispijate virtualnu kavu gdje vam upravo on daje onaj tako poželjan savjet da više ljubavi posvetite sami sebi. 

Sa Sandrom smo također organizirali virtualnu kavu i razgovarali o sreći, motivaciji, inspiraciji, uspjehu, ali i malim jutarnjim ritualima, a dobili smo i poziv na ćevape (smijeh). 

***

Sandro, hvala ti jer nas svaki dan osvajaš svojom pozitivnom. Što tebe privatno čini sretnijim?

Hvala tebi. Mnogo „hvala“ svaki dan pokuca na vrata mojih inboxa i poštanskog sandučeta, skupljam ih kao što sam nekada činio s igračkama iz „Kinder“ jaja. Inače, živim s onom poznatom „Što dajemo, dajemo sebi, što ne dajemo, sebi uskraćivamo.“. U njoj se odražava tvoje hvala. Meni je važno da je moja duša mirna, a to izravno djeluje na moju sreću. Taj utjecaj zna poteći iz čitanja jedne, za mene dobre knjige, igranja s psom ili ugodnog druženja poput ovog, s tobom, a srž je u tome da čovjek uvijek radi ono što voli.

Koje su tri stvari koje ti uvijek napraviš ujutro?

Neovisno o dobu dana koje je moje „jutro“, kada osjetim tlo pod nogama izrazim zahvalnost, ustanem pa raširim ruke i odlučim imati dobar dan, odnosno trenutke koji mi predstoje. Ovo činim dugi niz godina i vjerujem da bi svi trebali imati svoj ritual pozdrava životu. Par trenutaka kasnije sam već u kuhinji, spremam kafeni napitak, to je treća stvar.

Kako je započela tvoja kreativna priča zvana 'SandroTellingStories'? Odakle crpiš inspiraciju?

Sandrotellingstories je otvorena riznica, produžetak mene i sve ono što sam godinama, do ovog trenutka, poput spužve upijao, učio i isprobavao živjeći život. Da li se za neke stvari rodimo predodređeni ili ne, u to neću ulaziti. Mene je kreativnost privukla kao malog, a u njoj i slovo kao znak, više njih kao riječ, a više + više njih kao neko značenje s kojim netko nešto može započeti. Vremenom smo moje pisanje i ja evoulirali i danas se mogu složiti s Jodorowskim koji kaže da je pisanje beznačajno ako nema iscjeljujući učinak. Ljudi kažu da @sandrotellingstories uspješno usisava prašine umnih kutova i to mi je, pored života i s onim što on sa sobom sve donosi, jedan od izvora inspiracije.

Kakav je osjećaj svoje misli dijeliti s nepoznatim ljudima, osjećaš li se ponekad previše izloženo?

Izlaganje je kao skijanje. Sa svakim spustom si sve bolji, a poslije dužeg vremena spuštanja postaneš profesionalac, ako, naravno, poduzmeš određene korake i to odlučiš postati. Uzmi, na primjer, bilo kojeg poznatijeg Youtubera, usporedi njegov prvi s posljednjim videom i vidjet ćeš napredak, progresivno očvršćivanje ličnosti. Ne osjećam se izloženim jer doziram onoliko koliko želim, što je više nego jučer, a manje nego sutra.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by sandrotellingstories (@sandrotellingstories)

Kako se nosiš s negativnim komentarima ili kritikama?

Ma, fantastično! Svi gledaju svijet svojim očima, slušaju svojim ušima, govore svojim ustima. Kada ovo čovjek osvijesti, onda će shvatiti da ničije mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno, nema veze s onim kome je upućeno već je ogledalo onog koji upućuje. Kroz komentare drugih vidiš koliko su srca ljudi otvorena i puna ljubavi ili zaštopana i čađava.

Tko je osoba koja je na tebe ostavila najviše utiska?

Vjerovala ili ne, tišina je na mene najviše ostavila utiska, tu nema ljudi. U tišini čuješ mnogo više nego od bilo koje osobe ili knjige. Kad bi osobna tišina bila knjiga, ta knjiga bi bila pisana samo za onog koji čita. To je sjajan utjecaj.

Reci nam i više detalja o svojoj knjizi 'Na tezgi godišnjih doba' koja se rasprodala u rekordnom vremenu.

„Na tezgi godišnjih doba" je zbirka mojih umotvorina, prva knjiga i moja ljubav. Zajedno smo rasli i prošli smo kroz mnogo faza, a napisana je od prve do posljednje stranice mojom lijevom rukom. Potražnja za „Tezgom“ je ogromna i već je proputala svijet uzduž i poprijeko. Ja sam je spremio na svaki od tih putovanja, tj. polazi iz mojih ruku s posvetom, svaki primjerak. Najviše me raduje povratna informacija mojih čitatelja nakon što poštar s paketićem pokuca na njihova vrata. Utjecaj „Tezge“ na onog koji čita je nevjerovatan, a sve te predivne poruke i mailove čuvam u posebnoj kutiji.

Kako ti definiraš uspjeh?

Uspjeh se mjeri količinom sreće u grudima i dužini osmijeha na licu. On je individualan i svaki pojedinac treba odlučiti za sebe šta on za njega predstavlja. Mislim da ću ovu definiciju staviti u novu knjigu.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by sandrotellingstories (@sandrotellingstories)

3 navike ključne za zadržavanje pozitive?

Smognuti snage i ugasiti TV, ne čitati dnevne novine, stati uspoređivanju u kraj. 

Koje su 3 knjige koje imaju posebno mjesto u tvojoj kućnoj biblioteci?

Imam pozamašnu biblioteku i zaista sve imaju posebno mjesto, ne izdvajam knjige jer svaku stepenicu osobnog progresa prati nekoliko djela. Na posljednjoj stranici svake od knjiga iz biblioteke upisao sam mjesto i datum našeg prvog susreta. Sve moje knjige su ispodvlačivane i ne vraćam se njima, već njihovim sažecima koje napravim nakon svakog čitanja. Ima tu Junga, Murakamija, Andrića, Markesa… 

Hobiji koji su dio tvoje svakodnevnice?

Definicija hobija kaže da je to radnja koju čovjek vrši zbog osobnog zadovoljstva u „slobodno vrijeme“. Ja bih rekao da svaki čovjek treba raditi u životu ono što mu pričinjava zadovoljstvo, tj. da radi ono što voli i da od toga živi. Zašto danas raditi 8 sati ono što ne voliš da bi se sat ili dva, ako uopće i toliko, posvetio hobiju i osjećao zadovoljstvo? To je blijedo zadovoljstvo. Ako trenutno veći dio dana ne radiš ono što voliš, onda gledaj da postaneš svoj „hobi“. Da budem iskren, ne volim riječ „hobi“. Djeluje mi kao da su je izmislili odrasli koji žive u odraslom svijetu da bi opisali dječju aktivnost nakon koje se čovjek treba vratiti u „realnost“.  Ja nemam hobby i ne raspolažem slobodnim vremenom, živim ono što radim. Most do tog ostrva gradio sam dugo, voljno i s vjerom. Sve možeš, ali moraš istrpiti žuljeve i znoj, inače ćeš imati „hobi“.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by sandrotellingstories (@sandrotellingstories)

Otkrij nam nešto o Sandru što nitko ne zna?

Glazba je bokal umjetnosti iz kojeg profesionalno pijem preko četrnaest godina, od kojih sam posljednjih 11 iza kulisa i veoma prisutan na B strani noćnog života u Austriji i nerijetko, ako izuzmemo vrijeme korone, u ulozi DJ-a stanem rane uz rame s velikim imenima naše estradne scene. 

Omiljena pjesma?

„Dust in the Wind“ od Kansasa. Ona po meni govori o prolaznosti, nestalnosti i materijalnom besmislu kojim želimo obogatiti svoje postojanje i time mu dati neki smisao. Kada se zapitaš šta smo naspram vječnosti, shvatit ćeš da smo samo šaka pjeska u prostoru i ograničenom vremenu i umjesto da prosto budemo zrnca koji vole i bivaju voljeni, mi se dijelimo na sve moguće načine i ratujemo.

Omiljeni odjevni artikl u ormaru?

Kožna jakna, rokerica.

Omiljeno jelo?

Trebam li reći nešto extravagantno, hoćeš na francuskom ili španjolskom? (smijeh) Šalim se. Volim dobru pizzu i ćevape. Iako za sebe kažem da sam vegetarijanac, ponekad promijenim tu osobnu prehrambenu profesiju i pobjegnem u ćevabžinicu. U Zenici su najbolji ćevapi, ideš sa mnom? 

Savjet za Bonjour.čitateljice?

Život je jedan, treba ga živjeti i dušu mu uzeti. Neće se on buniti, naprotiv. Tu je da ga iskusimo koliko je dug i širok i moramo gledati da svaki dan dobacimo malo više nego jučer. Ograničenja nisu deblja od ljuske jajeta i lako se razbijaju. Stoga, razbij sve ono što te koči do ispunjenijeg života. Razbij jaje, napravi mućkalicu. 

    ***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: EP Media

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com