TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 4.6.2021.
Društvene mreže u našu svakodnevicu donijele su i neke nove ljude, korisne trikove, val inspiracije kada je u pitanju garderoba, uređenje doma ili beauty preporuke, ali nas i povezala s brojnim piscima koji uz tek par pametno osmišljenih riječi čine dane ljepšima.
Upravo je boost koji dobijemo uz jedan pogled na mobitel nerijetko glavni krivac zašto se poletni vratimo poslovnim obvezama ili s osmijehom na licu organiziramo sve zadatke doma.
Sandro Slavnić, kreator SandroTellingStories jedan je od onih osoba uz koju odmah imate dojam kao da se poznajete, a svaki novi post čini da se osjećate kao da upravo ispijate virtualnu kavu gdje vam upravo on daje onaj tako poželjan savjet da više ljubavi posvetite sami sebi.
Sa Sandrom smo također organizirali virtualnu kavu i razgovarali o sreći, motivaciji, inspiraciji, uspjehu, ali i malim jutarnjim ritualima, a dobili smo i poziv na ćevape (smijeh).
***
Sandro, hvala ti jer nas svaki dan osvajaš svojom pozitivnom. Što tebe privatno čini sretnijim?
Hvala tebi. Mnogo „hvala“ svaki dan pokuca na vrata mojih inboxa i poštanskog sandučeta, skupljam ih kao što sam nekada činio s igračkama iz „Kinder“ jaja. Inače, živim s onom poznatom „Što dajemo, dajemo sebi, što ne dajemo, sebi uskraćivamo.“. U njoj se odražava tvoje hvala. Meni je važno da je moja duša mirna, a to izravno djeluje na moju sreću. Taj utjecaj zna poteći iz čitanja jedne, za mene dobre knjige, igranja s psom ili ugodnog druženja poput ovog, s tobom, a srž je u tome da čovjek uvijek radi ono što voli.
Koje su tri stvari koje ti uvijek napraviš ujutro?
Neovisno o dobu dana koje je moje „jutro“, kada osjetim tlo pod nogama izrazim zahvalnost, ustanem pa raširim ruke i odlučim imati dobar dan, odnosno trenutke koji mi predstoje. Ovo činim dugi niz godina i vjerujem da bi svi trebali imati svoj ritual pozdrava životu. Par trenutaka kasnije sam već u kuhinji, spremam kafeni napitak, to je treća stvar.
Kako je započela tvoja kreativna priča zvana 'SandroTellingStories'? Odakle crpiš inspiraciju?
Sandrotellingstories je otvorena riznica, produžetak mene i sve ono što sam godinama, do ovog trenutka, poput spužve upijao, učio i isprobavao živjeći život. Da li se za neke stvari rodimo predodređeni ili ne, u to neću ulaziti. Mene je kreativnost privukla kao malog, a u njoj i slovo kao znak, više njih kao riječ, a više + više njih kao neko značenje s kojim netko nešto može započeti. Vremenom smo moje pisanje i ja evoulirali i danas se mogu složiti s Jodorowskim koji kaže da je pisanje beznačajno ako nema iscjeljujući učinak. Ljudi kažu da @sandrotellingstories uspješno usisava prašine umnih kutova i to mi je, pored života i s onim što on sa sobom sve donosi, jedan od izvora inspiracije.
Kakav je osjećaj svoje misli dijeliti s nepoznatim ljudima, osjećaš li se ponekad previše izloženo?
Izlaganje je kao skijanje. Sa svakim spustom si sve bolji, a poslije dužeg vremena spuštanja postaneš profesionalac, ako, naravno, poduzmeš određene korake i to odlučiš postati. Uzmi, na primjer, bilo kojeg poznatijeg Youtubera, usporedi njegov prvi s posljednjim videom i vidjet ćeš napredak, progresivno očvršćivanje ličnosti. Ne osjećam se izloženim jer doziram onoliko koliko želim, što je više nego jučer, a manje nego sutra.
Kako se nosiš s negativnim komentarima ili kritikama?
Ma, fantastično! Svi gledaju svijet svojim očima, slušaju svojim ušima, govore svojim ustima. Kada ovo čovjek osvijesti, onda će shvatiti da ničije mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno, nema veze s onim kome je upućeno već je ogledalo onog koji upućuje. Kroz komentare drugih vidiš koliko su srca ljudi otvorena i puna ljubavi ili zaštopana i čađava.
Tko je osoba koja je na tebe ostavila najviše utiska?
Vjerovala ili ne, tišina je na mene najviše ostavila utiska, tu nema ljudi. U tišini čuješ mnogo više nego od bilo koje osobe ili knjige. Kad bi osobna tišina bila knjiga, ta knjiga bi bila pisana samo za onog koji čita. To je sjajan utjecaj.
Reci nam i više detalja o svojoj knjizi 'Na tezgi godišnjih doba' koja se rasprodala u rekordnom vremenu.
„Na tezgi godišnjih doba" je zbirka mojih umotvorina, prva knjiga i moja ljubav. Zajedno smo rasli i prošli smo kroz mnogo faza, a napisana je od prve do posljednje stranice mojom lijevom rukom. Potražnja za „Tezgom“ je ogromna i već je proputala svijet uzduž i poprijeko. Ja sam je spremio na svaki od tih putovanja, tj. polazi iz mojih ruku s posvetom, svaki primjerak. Najviše me raduje povratna informacija mojih čitatelja nakon što poštar s paketićem pokuca na njihova vrata. Utjecaj „Tezge“ na onog koji čita je nevjerovatan, a sve te predivne poruke i mailove čuvam u posebnoj kutiji.
Kako ti definiraš uspjeh?
Uspjeh se mjeri količinom sreće u grudima i dužini osmijeha na licu. On je individualan i svaki pojedinac treba odlučiti za sebe šta on za njega predstavlja. Mislim da ću ovu definiciju staviti u novu knjigu.
3 navike ključne za zadržavanje pozitive?
Smognuti snage i ugasiti TV, ne čitati dnevne novine, stati uspoređivanju u kraj.
Koje su 3 knjige koje imaju posebno mjesto u tvojoj kućnoj biblioteci?
Imam pozamašnu biblioteku i zaista sve imaju posebno mjesto, ne izdvajam knjige jer svaku stepenicu osobnog progresa prati nekoliko djela. Na posljednjoj stranici svake od knjiga iz biblioteke upisao sam mjesto i datum našeg prvog susreta. Sve moje knjige su ispodvlačivane i ne vraćam se njima, već njihovim sažecima koje napravim nakon svakog čitanja. Ima tu Junga, Murakamija, Andrića, Markesa…
Hobiji koji su dio tvoje svakodnevnice?
Definicija hobija kaže da je to radnja koju čovjek vrši zbog osobnog zadovoljstva u „slobodno vrijeme“. Ja bih rekao da svaki čovjek treba raditi u životu ono što mu pričinjava zadovoljstvo, tj. da radi ono što voli i da od toga živi. Zašto danas raditi 8 sati ono što ne voliš da bi se sat ili dva, ako uopće i toliko, posvetio hobiju i osjećao zadovoljstvo? To je blijedo zadovoljstvo. Ako trenutno veći dio dana ne radiš ono što voliš, onda gledaj da postaneš svoj „hobi“. Da budem iskren, ne volim riječ „hobi“. Djeluje mi kao da su je izmislili odrasli koji žive u odraslom svijetu da bi opisali dječju aktivnost nakon koje se čovjek treba vratiti u „realnost“. Ja nemam hobby i ne raspolažem slobodnim vremenom, živim ono što radim. Most do tog ostrva gradio sam dugo, voljno i s vjerom. Sve možeš, ali moraš istrpiti žuljeve i znoj, inače ćeš imati „hobi“.
Otkrij nam nešto o Sandru što nitko ne zna?
Glazba je bokal umjetnosti iz kojeg profesionalno pijem preko četrnaest godina, od kojih sam posljednjih 11 iza kulisa i veoma prisutan na B strani noćnog života u Austriji i nerijetko, ako izuzmemo vrijeme korone, u ulozi DJ-a stanem rane uz rame s velikim imenima naše estradne scene.
Omiljena pjesma?
„Dust in the Wind“ od Kansasa. Ona po meni govori o prolaznosti, nestalnosti i materijalnom besmislu kojim želimo obogatiti svoje postojanje i time mu dati neki smisao. Kada se zapitaš šta smo naspram vječnosti, shvatit ćeš da smo samo šaka pjeska u prostoru i ograničenom vremenu i umjesto da prosto budemo zrnca koji vole i bivaju voljeni, mi se dijelimo na sve moguće načine i ratujemo.
Omiljeni odjevni artikl u ormaru?
Kožna jakna, rokerica.
Omiljeno jelo?
Trebam li reći nešto extravagantno, hoćeš na francuskom ili španjolskom? (smijeh) Šalim se. Volim dobru pizzu i ćevape. Iako za sebe kažem da sam vegetarijanac, ponekad promijenim tu osobnu prehrambenu profesiju i pobjegnem u ćevabžinicu. U Zenici su najbolji ćevapi, ideš sa mnom?
Savjet za Bonjour.čitateljice?
Život je jedan, treba ga živjeti i dušu mu uzeti. Neće se on buniti, naprotiv. Tu je da ga iskusimo koliko je dug i širok i moramo gledati da svaki dan dobacimo malo više nego jučer. Ograničenja nisu deblja od ljuske jajeta i lako se razbijaju. Stoga, razbij sve ono što te koči do ispunjenijeg života. Razbij jaje, napravi mućkalicu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: EP Media
TEKST: Ada Ćeremida
Tokom snimanja Bonjour.zaviruje serijala, postalo nam je jasno da se kod Nadine Mičić interijer i lični stil prirodno nadovezuju jedno na drugo.
Interijer o kojem ste čitali prošle sedmice i stil kod nje funkcionišu kao produžetak istog senzibiliteta intuitivnog, slojevitog i ličnog. Zato je bilo gotovo nemoguće stati samo na dnevnom boravku i kuhinji.
Njena garderoba prirodno se nametnula kao sljedeći korak, ne kao dodatak, nego kao ravnopravan dio priče o identitetu, svakodnevici i izrazu.
Sam prostor ormara to potvrđuje. Umjesto klasičnih, zatvorenih plakara, Nadine je garderobu odlučila sakriti iza teških, bež zavjesa koje se spuštaju do poda, dajući sobi gotovo teatralan karakter.
To je jednostavan, ali izrazito efektan trik: ormar postaje dio atmosfere, a ne tehnički element koji se skriva. No, koliko god nas je privukao taj vizuelni gest, još više nas je zanimalo ono iza zavjesa, komadi koje nosi, čuva, ponavlja i u koje se uvijek vraća. Tako je razgovor vrlo brzo krenuo u smjeru Nadininog stila.
Intuicija ispred pravila
Poznata po slobodnom miješanju stilova kako u odijevanju, tako i u interijeru Nadine svoj pristup ne doživljava kao strogo promišljen sistem.
„Više je intuitivno, ali nekad određene stvari budu i vrlo svjesne, pogotovo u odnosu na prostor ili neki konkretan komad. Ipak, rekla bih da me najčešće vodi osjećaj.“, rekla nam je Nadine.
Kao što njen dom ne funkcioniše po strogim pravilima, tako ni njen stil ne traži objašnjenja. Na pitanje kako zna da je neki komad baš „njen“, odgovor dolazi bez zadrške: „Vrišti. On jednostavno vrišti. I ja odmah znam.“
U tom duhu, zamolili smo je da izdvoji tri komada iz ormara koja najbolje opisuju njen odnos prema modi.
Sako koji ima svoju priču
„Evo, prvi odmah. Samo da znate kod mene je na jednoj vješalici po šesnaest stvari“, kroz smijeh nam je rekla se dok poseže za sakoom koji je dizajnirala zajedno sa svojom mamom.
Komad je nastao iz želje da zajedno pokrenu vlastiti brend, ideja koja se nije realizovala, ali je iza sebe ostavila nešto mnogo ličnije.
Sako nije samo odjevni predmet, nego uspomena, proces i trag jedne zajedničke ambicije. Upravo zato ima posebnu težinu i ostaje jedan od onih komada koji je unikat.
Denim koji rješava sve
Kad govorimo o komadu koji nosi najčešće, odgovor od Nadine dolazi bez razmišljanja: „Džins tregerašlus. Nosim ga na skoro sve i u gotovo svakoj prilici.“
Iako ima više varijanti, jedan joj je posebno drag, neutralan, ali nikad dosadan. Njegova snaga je upravo u jednostavnosti: šta god da obuče ispod, uvijek izgleda zaokruženo. 
Nadinin stil se često opisuje kao casual, ali efektan i upravo ovakvi komadi to potvrđuju.
„Super je kad imaš jedan dobar komad umjesto šesnaest, a jednako je efektno.“, dodala je.
Animal print i ‘’malo'' drame
Po treći, ujedno i završni komad, Nadine odlazi iz prostorije uz smijeh i dobacuje: „Sačekajte me malo…“ .
Vraća se s dugom bundom u leopard uzorku, u dubokim čokoladno-smeđim tonovima i usput dodaje: „Osjećam se kao Cruella de Vil.“
Bez dileme, riječ je o najdramatičnijem komadu u njenom ormaru.
Animal print je, kako kaže, njena slabost i ne zadržava se samo na kaputu. U tom trenutku, na sebi već nosi tri različita animal uzorka: kapa, bunda i papuče. Uprkos svemu, ne djeluje pretjerano. Naprotiv, izgleda potpuno prirodno.
„Imam i papuče u istom fazonu, znači, it’s a match“, dodaje kroz smijeh.
Kod Nadine, ovakvi komadi nisu rezervisani za posebne prilike, oni su dio svakodnevice i način da se karakter unese i u najjednostavniju kombinaciju.
Zavirivanje u Nadinin ormar nije bilo lista trendova niti vodič za kupovinu. Više je ličilo na kratki uvid u način razmišljanja o prostoru, tijelu i izrazu. Njeni omiljeni komadi nemaju zajednički nazivnik u boji, kroju ili sezoni, ali imaju u stavu.
Nose priču, emociju i sigurnost u vlastiti ukus.
Baš kao i njen dom, stil Nadine podsjeća da moda ne mora biti tiha da bi bila promišljena. Ona može biti glasna, slojevita i pomalo ‘’neuredna'', sve dok je iskrena.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
