TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 4.6.2021.
Društvene mreže u našu svakodnevicu donijele su i neke nove ljude, korisne trikove, val inspiracije kada je u pitanju garderoba, uređenje doma ili beauty preporuke, ali nas i povezala s brojnim piscima koji uz tek par pametno osmišljenih riječi čine dane ljepšima.
Upravo je boost koji dobijemo uz jedan pogled na mobitel nerijetko glavni krivac zašto se poletni vratimo poslovnim obvezama ili s osmijehom na licu organiziramo sve zadatke doma.
Sandro Slavnić, kreator SandroTellingStories jedan je od onih osoba uz koju odmah imate dojam kao da se poznajete, a svaki novi post čini da se osjećate kao da upravo ispijate virtualnu kavu gdje vam upravo on daje onaj tako poželjan savjet da više ljubavi posvetite sami sebi.
Sa Sandrom smo također organizirali virtualnu kavu i razgovarali o sreći, motivaciji, inspiraciji, uspjehu, ali i malim jutarnjim ritualima, a dobili smo i poziv na ćevape (smijeh).
***
Sandro, hvala ti jer nas svaki dan osvajaš svojom pozitivnom. Što tebe privatno čini sretnijim?
Hvala tebi. Mnogo „hvala“ svaki dan pokuca na vrata mojih inboxa i poštanskog sandučeta, skupljam ih kao što sam nekada činio s igračkama iz „Kinder“ jaja. Inače, živim s onom poznatom „Što dajemo, dajemo sebi, što ne dajemo, sebi uskraćivamo.“. U njoj se odražava tvoje hvala. Meni je važno da je moja duša mirna, a to izravno djeluje na moju sreću. Taj utjecaj zna poteći iz čitanja jedne, za mene dobre knjige, igranja s psom ili ugodnog druženja poput ovog, s tobom, a srž je u tome da čovjek uvijek radi ono što voli.
Koje su tri stvari koje ti uvijek napraviš ujutro?
Neovisno o dobu dana koje je moje „jutro“, kada osjetim tlo pod nogama izrazim zahvalnost, ustanem pa raširim ruke i odlučim imati dobar dan, odnosno trenutke koji mi predstoje. Ovo činim dugi niz godina i vjerujem da bi svi trebali imati svoj ritual pozdrava životu. Par trenutaka kasnije sam već u kuhinji, spremam kafeni napitak, to je treća stvar.
Kako je započela tvoja kreativna priča zvana 'SandroTellingStories'? Odakle crpiš inspiraciju?
Sandrotellingstories je otvorena riznica, produžetak mene i sve ono što sam godinama, do ovog trenutka, poput spužve upijao, učio i isprobavao živjeći život. Da li se za neke stvari rodimo predodređeni ili ne, u to neću ulaziti. Mene je kreativnost privukla kao malog, a u njoj i slovo kao znak, više njih kao riječ, a više + više njih kao neko značenje s kojim netko nešto može započeti. Vremenom smo moje pisanje i ja evoulirali i danas se mogu složiti s Jodorowskim koji kaže da je pisanje beznačajno ako nema iscjeljujući učinak. Ljudi kažu da @sandrotellingstories uspješno usisava prašine umnih kutova i to mi je, pored života i s onim što on sa sobom sve donosi, jedan od izvora inspiracije.
Kakav je osjećaj svoje misli dijeliti s nepoznatim ljudima, osjećaš li se ponekad previše izloženo?
Izlaganje je kao skijanje. Sa svakim spustom si sve bolji, a poslije dužeg vremena spuštanja postaneš profesionalac, ako, naravno, poduzmeš određene korake i to odlučiš postati. Uzmi, na primjer, bilo kojeg poznatijeg Youtubera, usporedi njegov prvi s posljednjim videom i vidjet ćeš napredak, progresivno očvršćivanje ličnosti. Ne osjećam se izloženim jer doziram onoliko koliko želim, što je više nego jučer, a manje nego sutra.
Kako se nosiš s negativnim komentarima ili kritikama?
Ma, fantastično! Svi gledaju svijet svojim očima, slušaju svojim ušima, govore svojim ustima. Kada ovo čovjek osvijesti, onda će shvatiti da ničije mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno, nema veze s onim kome je upućeno već je ogledalo onog koji upućuje. Kroz komentare drugih vidiš koliko su srca ljudi otvorena i puna ljubavi ili zaštopana i čađava.
Tko je osoba koja je na tebe ostavila najviše utiska?
Vjerovala ili ne, tišina je na mene najviše ostavila utiska, tu nema ljudi. U tišini čuješ mnogo više nego od bilo koje osobe ili knjige. Kad bi osobna tišina bila knjiga, ta knjiga bi bila pisana samo za onog koji čita. To je sjajan utjecaj.
Reci nam i više detalja o svojoj knjizi 'Na tezgi godišnjih doba' koja se rasprodala u rekordnom vremenu.
„Na tezgi godišnjih doba" je zbirka mojih umotvorina, prva knjiga i moja ljubav. Zajedno smo rasli i prošli smo kroz mnogo faza, a napisana je od prve do posljednje stranice mojom lijevom rukom. Potražnja za „Tezgom“ je ogromna i već je proputala svijet uzduž i poprijeko. Ja sam je spremio na svaki od tih putovanja, tj. polazi iz mojih ruku s posvetom, svaki primjerak. Najviše me raduje povratna informacija mojih čitatelja nakon što poštar s paketićem pokuca na njihova vrata. Utjecaj „Tezge“ na onog koji čita je nevjerovatan, a sve te predivne poruke i mailove čuvam u posebnoj kutiji.
Kako ti definiraš uspjeh?
Uspjeh se mjeri količinom sreće u grudima i dužini osmijeha na licu. On je individualan i svaki pojedinac treba odlučiti za sebe šta on za njega predstavlja. Mislim da ću ovu definiciju staviti u novu knjigu.
3 navike ključne za zadržavanje pozitive?
Smognuti snage i ugasiti TV, ne čitati dnevne novine, stati uspoređivanju u kraj.
Koje su 3 knjige koje imaju posebno mjesto u tvojoj kućnoj biblioteci?
Imam pozamašnu biblioteku i zaista sve imaju posebno mjesto, ne izdvajam knjige jer svaku stepenicu osobnog progresa prati nekoliko djela. Na posljednjoj stranici svake od knjiga iz biblioteke upisao sam mjesto i datum našeg prvog susreta. Sve moje knjige su ispodvlačivane i ne vraćam se njima, već njihovim sažecima koje napravim nakon svakog čitanja. Ima tu Junga, Murakamija, Andrića, Markesa…
Hobiji koji su dio tvoje svakodnevnice?
Definicija hobija kaže da je to radnja koju čovjek vrši zbog osobnog zadovoljstva u „slobodno vrijeme“. Ja bih rekao da svaki čovjek treba raditi u životu ono što mu pričinjava zadovoljstvo, tj. da radi ono što voli i da od toga živi. Zašto danas raditi 8 sati ono što ne voliš da bi se sat ili dva, ako uopće i toliko, posvetio hobiju i osjećao zadovoljstvo? To je blijedo zadovoljstvo. Ako trenutno veći dio dana ne radiš ono što voliš, onda gledaj da postaneš svoj „hobi“. Da budem iskren, ne volim riječ „hobi“. Djeluje mi kao da su je izmislili odrasli koji žive u odraslom svijetu da bi opisali dječju aktivnost nakon koje se čovjek treba vratiti u „realnost“. Ja nemam hobby i ne raspolažem slobodnim vremenom, živim ono što radim. Most do tog ostrva gradio sam dugo, voljno i s vjerom. Sve možeš, ali moraš istrpiti žuljeve i znoj, inače ćeš imati „hobi“.
Otkrij nam nešto o Sandru što nitko ne zna?
Glazba je bokal umjetnosti iz kojeg profesionalno pijem preko četrnaest godina, od kojih sam posljednjih 11 iza kulisa i veoma prisutan na B strani noćnog života u Austriji i nerijetko, ako izuzmemo vrijeme korone, u ulozi DJ-a stanem rane uz rame s velikim imenima naše estradne scene.
Omiljena pjesma?
„Dust in the Wind“ od Kansasa. Ona po meni govori o prolaznosti, nestalnosti i materijalnom besmislu kojim želimo obogatiti svoje postojanje i time mu dati neki smisao. Kada se zapitaš šta smo naspram vječnosti, shvatit ćeš da smo samo šaka pjeska u prostoru i ograničenom vremenu i umjesto da prosto budemo zrnca koji vole i bivaju voljeni, mi se dijelimo na sve moguće načine i ratujemo.
Omiljeni odjevni artikl u ormaru?
Kožna jakna, rokerica.
Omiljeno jelo?
Trebam li reći nešto extravagantno, hoćeš na francuskom ili španjolskom? (smijeh) Šalim se. Volim dobru pizzu i ćevape. Iako za sebe kažem da sam vegetarijanac, ponekad promijenim tu osobnu prehrambenu profesiju i pobjegnem u ćevabžinicu. U Zenici su najbolji ćevapi, ideš sa mnom?
Savjet za Bonjour.čitateljice?
Život je jedan, treba ga živjeti i dušu mu uzeti. Neće se on buniti, naprotiv. Tu je da ga iskusimo koliko je dug i širok i moramo gledati da svaki dan dobacimo malo više nego jučer. Ograničenja nisu deblja od ljuske jajeta i lako se razbijaju. Stoga, razbij sve ono što te koči do ispunjenijeg života. Razbij jaje, napravi mućkalicu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: EP Media
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Maju Čengić Miralem i Lejlu Durmo uz Sarajevo Film Festival odavno ne vežemo samo kao voditeljice.
Godinama su i njihovi outfiti postajali dio festivalske slike grada: dovoljno prepoznatljivi da ih pamtimo, dovoljno lični da nikada ne djeluju kao kostim za jednu večer.
U saradnji s Perwollom , s Majom i Lejlom vratile smo se njihovim izdanjima sa Sarajevo Film Festivala . Pred njima su bile fotografije, haljine, uspomene i nekoliko pitanja koja traže iskren odgovor: koji bi look ponovile, koji bi danas stilizovale drugačije, a koji ipak ostavile u arhivi?
Kroz njihov razgovor otkrile smo šta kamera nije uspjela uhvatiti, koji je outfit imao najveću main character energiju i koji komadi i nakon više važnih događaja ostaju dio njihovih ormara.
Jer najbolji lookovi ne bi trebali završiti samo u galeriji fotografija. Zato smo razgovor vratile i na ono što dolazi poslije crvenog tepiha: kako čuvamo komade koje želimo ponovo nositi.
Prvo pitanje zvučalo je jednostavno sve dok pred njima nisu završile fotografije iz različitih festivalskih godina.
Neki lookovi odmah su ih vratili u tačan trenutak pripreme, izlaska pred kamere i prve reakcije publike. Drugi su otvorili pitanje koje se obično pojavi tek s vremenskim odmakom: bismo li ovo danas ponovo obukle?
Lejla nije dugo razmišljala kada je trebala izabrati Majino izdanje koje zaslužuje još jednu večer na crvenom tepihu.
„Definitivno bi to bila haljina Jasne Hadžiahmetović-Bekrić. Prvo, ne mogu vjerovati da nakon toliko godina ovako izgleda. Sjećam se i trenutka kada je Maja izašla na crveni tepih, puhnuo je lagani vjetar i sve je izgledalo kao scena iz filma“, prisjetila se.
Kreacija: Jasna Hadžiahmetović-Bekrić
Maja se s tom filmskom slikom u potpunosti složila.
„Tako sam se i osjećala, baš kao u filmu. Zahvaljujući Perwollu, haljina traje sve ove godine.“
Kada je trebalo izabrati izdanje u kojem se osjećala kao glavni lik, Maja je odmah izdvojila haljinu Belme Tvico s prošlogodišnjeg otvaranja Sarajevo Film Festivala.
„Osjećala sam se baš kao Pepeljuga“, rekla je, dok je Lejla potvrdila da je tako i izgledala.
Kreacija: Belma Tvico
Neke kombinacije pamtimo zbog reakcija drugih.
Druge zato što smo se u njima osjećale tačno onako kako smo željele. Ova je, očigledno, uspjela oboje.
Crveni tepih uglavnom pokazuje samo završnu verziju.
Ne vidi probe koje nisu išle prema planu, promjene nekoliko minuta prije izlaska, dilemu između dvije kombinacije ni detalj koji je proradio tek kada su se upalile kamere.
Za Lejlu je jedan od najvećih modnih rizika bila Plusminus haljina otvorenih leđa.
„Ena uživa moje beskrajno povjerenje. Leđa su bila poprilično duboka i bilo me strah da će haljina djelovati neprimjereno. Međutim, kada sam je obukla, bila je savršena“, ispričala je.
Kreacija: Plusminus
To je onaj trust the process trenutak koji na završnim fotografijama djeluje potpuno effortless. Sumnje ostanu iza kamere, a ispred nje samo look koji je proradio tačno kada je trebalo.
Na fotografijama prvo primijetimo siluetu, boju i cjelokupan dojam. Ono zbog čega je određena kreacija uživo bila posebna često ostane izvan kadra.
Maja je zato izdvojila komplet Amne Kunovac-Zekić, sastavljen od sakoa i suknje.
„Ostao mi je upečatljiv ručni rad po kojem je Amna nadaleko poznata. Kamera ga nije mogla prikazati na najbolji način jer je u tom trenutku fokus ipak na gostu na crvenom tepihu“, objasnila je.
Kreacija: Amna Kunovac Zekić
Upravo ti detalji objašnjavaju zašto se osoba koja je nosila određeni outfit često sjeća drugačije od publike koja ga je vidjela kroz nekoliko fotografija.
Najupečatljiviji komad u ormaru nije nužno onaj koji je nošen samo jednom.
Često više vrijedi haljina koja se vraćala kroz nekoliko važnih prilika, sako koji je svaki put izgledao drugačije ili komad koji još uvijek izaziva isto uzbuđenje kada ga ponovo izvučemo iz ormara.
Lejla je izdvojila bijeli kombinezon Belme Tvico, s korzetom i lepršavim donjim dijelom.
„Vrlo je ležeran i može se nositi u različitim prilikama, a i danas izgleda identično. Nije promijenio boju i izgleda kao nov. Uz Perwoll je i dalje jednako bijel“, rekla je.
Kreacija: Belma Tvico
Majin najnošeniji komad nije bio na kartici, ali ga se obje dobro sjećaju: ciklama haljina Jasne Hadžiahmetović-Bekrić.
„Definitivno je to moja najnošenija haljina, a nije promijenila ni trunku svoje boje“, dodala je Maja.
To je dio razgovora koji nas je najviše zanimao uz Perwoll: šta radimo s odjećom nakon važne večeri i kako joj produžavamo život bez svođenja na uspomenu koju samo povremeno pogledamo.
Perwoll Renew & Color tečni deterdžent namijenjen je šarenoj odjeći i odjeći u boji, Perwoll Renew Black tečni deterdžent crnim i tamnim komadima, dok Perwoll Renew Light Colors, njeguje bijelu i svijetlu odjeću te pomaže u uklanjanju sivila.
Cijela linija usmjerena je na njegu boja, vlakana i svježine odjeće kroz nova nošenja i pranja. Jer svaki komad kojem se rado vratimo znači i jednu priliku manje da garderobu automatski zamijenimo nečim novim.
Nakon svih modnih analiza ostalo je pitanje koje je vjerovatno najbrže pokazalo koliko dobro poznaju stil one druge: koji bi outfit odmah uzele sebi?
Za Maju nije bilo dileme.
Izabrala je Lejlinu crnu haljinu Jasne Hadžiahmetović-Bekrić.
„Sjećam se kada si je nosila. To je haljina koju bih ti odmah uzela“, rekla je.
Lejla je pristala, ali uz jedan uslov: da joj bude vraćena u identičnom stanju. Maja je odmah dodala da je Perwoll njihova tajna dugotrajne i nepromijenjene crne boje.
Dobar komad ne mora ostati vezan za jednu večer, jedan styling ni jednu osobu. Može se ponovo nositi, posuditi, kombinovati drugačije i vratiti pred kamere onda kada to najmanje očekujemo.
A kada dobije novu ulogu, treba mu i partner iza scene. U ovoj priči to je Perwoll, uz njegu koja pomaže da boje, vlakna i svježina omiljene odjeće ostanu spremni za još jedno nošenje.
Među izdanjima Maje i Lejle sa Sarajevo Film Festivala očigledno ima nekoliko onih koja još nisu spremna za arhivu. Njihova odjavna špica još nije krenula.
Ovdje zato ne ide The End, nego: nastavlja se.
#Perwoll #RethinkFashion #CareAndClean
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
