TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 4.6.2021.
Društvene mreže u našu svakodnevicu donijele su i neke nove ljude, korisne trikove, val inspiracije kada je u pitanju garderoba, uređenje doma ili beauty preporuke, ali nas i povezala s brojnim piscima koji uz tek par pametno osmišljenih riječi čine dane ljepšima.
Upravo je boost koji dobijemo uz jedan pogled na mobitel nerijetko glavni krivac zašto se poletni vratimo poslovnim obvezama ili s osmijehom na licu organiziramo sve zadatke doma.
Sandro Slavnić, kreator SandroTellingStories jedan je od onih osoba uz koju odmah imate dojam kao da se poznajete, a svaki novi post čini da se osjećate kao da upravo ispijate virtualnu kavu gdje vam upravo on daje onaj tako poželjan savjet da više ljubavi posvetite sami sebi.
Sa Sandrom smo također organizirali virtualnu kavu i razgovarali o sreći, motivaciji, inspiraciji, uspjehu, ali i malim jutarnjim ritualima, a dobili smo i poziv na ćevape (smijeh).
***
Sandro, hvala ti jer nas svaki dan osvajaš svojom pozitivnom. Što tebe privatno čini sretnijim?
Hvala tebi. Mnogo „hvala“ svaki dan pokuca na vrata mojih inboxa i poštanskog sandučeta, skupljam ih kao što sam nekada činio s igračkama iz „Kinder“ jaja. Inače, živim s onom poznatom „Što dajemo, dajemo sebi, što ne dajemo, sebi uskraćivamo.“. U njoj se odražava tvoje hvala. Meni je važno da je moja duša mirna, a to izravno djeluje na moju sreću. Taj utjecaj zna poteći iz čitanja jedne, za mene dobre knjige, igranja s psom ili ugodnog druženja poput ovog, s tobom, a srž je u tome da čovjek uvijek radi ono što voli.
Koje su tri stvari koje ti uvijek napraviš ujutro?
Neovisno o dobu dana koje je moje „jutro“, kada osjetim tlo pod nogama izrazim zahvalnost, ustanem pa raširim ruke i odlučim imati dobar dan, odnosno trenutke koji mi predstoje. Ovo činim dugi niz godina i vjerujem da bi svi trebali imati svoj ritual pozdrava životu. Par trenutaka kasnije sam već u kuhinji, spremam kafeni napitak, to je treća stvar.
Kako je započela tvoja kreativna priča zvana 'SandroTellingStories'? Odakle crpiš inspiraciju?
Sandrotellingstories je otvorena riznica, produžetak mene i sve ono što sam godinama, do ovog trenutka, poput spužve upijao, učio i isprobavao živjeći život. Da li se za neke stvari rodimo predodređeni ili ne, u to neću ulaziti. Mene je kreativnost privukla kao malog, a u njoj i slovo kao znak, više njih kao riječ, a više + više njih kao neko značenje s kojim netko nešto može započeti. Vremenom smo moje pisanje i ja evoulirali i danas se mogu složiti s Jodorowskim koji kaže da je pisanje beznačajno ako nema iscjeljujući učinak. Ljudi kažu da @sandrotellingstories uspješno usisava prašine umnih kutova i to mi je, pored života i s onim što on sa sobom sve donosi, jedan od izvora inspiracije.
Kakav je osjećaj svoje misli dijeliti s nepoznatim ljudima, osjećaš li se ponekad previše izloženo?
Izlaganje je kao skijanje. Sa svakim spustom si sve bolji, a poslije dužeg vremena spuštanja postaneš profesionalac, ako, naravno, poduzmeš određene korake i to odlučiš postati. Uzmi, na primjer, bilo kojeg poznatijeg Youtubera, usporedi njegov prvi s posljednjim videom i vidjet ćeš napredak, progresivno očvršćivanje ličnosti. Ne osjećam se izloženim jer doziram onoliko koliko želim, što je više nego jučer, a manje nego sutra.
Kako se nosiš s negativnim komentarima ili kritikama?
Ma, fantastično! Svi gledaju svijet svojim očima, slušaju svojim ušima, govore svojim ustima. Kada ovo čovjek osvijesti, onda će shvatiti da ničije mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno, nema veze s onim kome je upućeno već je ogledalo onog koji upućuje. Kroz komentare drugih vidiš koliko su srca ljudi otvorena i puna ljubavi ili zaštopana i čađava.
Tko je osoba koja je na tebe ostavila najviše utiska?
Vjerovala ili ne, tišina je na mene najviše ostavila utiska, tu nema ljudi. U tišini čuješ mnogo više nego od bilo koje osobe ili knjige. Kad bi osobna tišina bila knjiga, ta knjiga bi bila pisana samo za onog koji čita. To je sjajan utjecaj.
Reci nam i više detalja o svojoj knjizi 'Na tezgi godišnjih doba' koja se rasprodala u rekordnom vremenu.
„Na tezgi godišnjih doba" je zbirka mojih umotvorina, prva knjiga i moja ljubav. Zajedno smo rasli i prošli smo kroz mnogo faza, a napisana je od prve do posljednje stranice mojom lijevom rukom. Potražnja za „Tezgom“ je ogromna i već je proputala svijet uzduž i poprijeko. Ja sam je spremio na svaki od tih putovanja, tj. polazi iz mojih ruku s posvetom, svaki primjerak. Najviše me raduje povratna informacija mojih čitatelja nakon što poštar s paketićem pokuca na njihova vrata. Utjecaj „Tezge“ na onog koji čita je nevjerovatan, a sve te predivne poruke i mailove čuvam u posebnoj kutiji.
Kako ti definiraš uspjeh?
Uspjeh se mjeri količinom sreće u grudima i dužini osmijeha na licu. On je individualan i svaki pojedinac treba odlučiti za sebe šta on za njega predstavlja. Mislim da ću ovu definiciju staviti u novu knjigu.
3 navike ključne za zadržavanje pozitive?
Smognuti snage i ugasiti TV, ne čitati dnevne novine, stati uspoređivanju u kraj.
Koje su 3 knjige koje imaju posebno mjesto u tvojoj kućnoj biblioteci?
Imam pozamašnu biblioteku i zaista sve imaju posebno mjesto, ne izdvajam knjige jer svaku stepenicu osobnog progresa prati nekoliko djela. Na posljednjoj stranici svake od knjiga iz biblioteke upisao sam mjesto i datum našeg prvog susreta. Sve moje knjige su ispodvlačivane i ne vraćam se njima, već njihovim sažecima koje napravim nakon svakog čitanja. Ima tu Junga, Murakamija, Andrića, Markesa…
Hobiji koji su dio tvoje svakodnevnice?
Definicija hobija kaže da je to radnja koju čovjek vrši zbog osobnog zadovoljstva u „slobodno vrijeme“. Ja bih rekao da svaki čovjek treba raditi u životu ono što mu pričinjava zadovoljstvo, tj. da radi ono što voli i da od toga živi. Zašto danas raditi 8 sati ono što ne voliš da bi se sat ili dva, ako uopće i toliko, posvetio hobiju i osjećao zadovoljstvo? To je blijedo zadovoljstvo. Ako trenutno veći dio dana ne radiš ono što voliš, onda gledaj da postaneš svoj „hobi“. Da budem iskren, ne volim riječ „hobi“. Djeluje mi kao da su je izmislili odrasli koji žive u odraslom svijetu da bi opisali dječju aktivnost nakon koje se čovjek treba vratiti u „realnost“. Ja nemam hobby i ne raspolažem slobodnim vremenom, živim ono što radim. Most do tog ostrva gradio sam dugo, voljno i s vjerom. Sve možeš, ali moraš istrpiti žuljeve i znoj, inače ćeš imati „hobi“.
Otkrij nam nešto o Sandru što nitko ne zna?
Glazba je bokal umjetnosti iz kojeg profesionalno pijem preko četrnaest godina, od kojih sam posljednjih 11 iza kulisa i veoma prisutan na B strani noćnog života u Austriji i nerijetko, ako izuzmemo vrijeme korone, u ulozi DJ-a stanem rane uz rame s velikim imenima naše estradne scene.
Omiljena pjesma?
„Dust in the Wind“ od Kansasa. Ona po meni govori o prolaznosti, nestalnosti i materijalnom besmislu kojim želimo obogatiti svoje postojanje i time mu dati neki smisao. Kada se zapitaš šta smo naspram vječnosti, shvatit ćeš da smo samo šaka pjeska u prostoru i ograničenom vremenu i umjesto da prosto budemo zrnca koji vole i bivaju voljeni, mi se dijelimo na sve moguće načine i ratujemo.
Omiljeni odjevni artikl u ormaru?
Kožna jakna, rokerica.
Omiljeno jelo?
Trebam li reći nešto extravagantno, hoćeš na francuskom ili španjolskom? (smijeh) Šalim se. Volim dobru pizzu i ćevape. Iako za sebe kažem da sam vegetarijanac, ponekad promijenim tu osobnu prehrambenu profesiju i pobjegnem u ćevabžinicu. U Zenici su najbolji ćevapi, ideš sa mnom?
Savjet za Bonjour.čitateljice?
Život je jedan, treba ga živjeti i dušu mu uzeti. Neće se on buniti, naprotiv. Tu je da ga iskusimo koliko je dug i širok i moramo gledati da svaki dan dobacimo malo više nego jučer. Ograničenja nisu deblja od ljuske jajeta i lako se razbijaju. Stoga, razbij sve ono što te koči do ispunjenijeg života. Razbij jaje, napravi mućkalicu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: EP Media
TEKST: Ada Ćeremida
Znate ona spremanja za izlazak kada ste uvjereni da imate sasvim dovoljno vremena, a onda se odjednom nađete između tri outfita, jednog maila koji “samo još treba poslati” i poruke “jesi li spremna?”
Takvu večer smo proveli s Aminom Efendić u Elysian ateljeu u Sarajevu, prateći njen get ready with me ritual pred odlazak na date night u kino.
Uz nekoliko sitnih rituala, koji takva spremanja uvijek učine malo boljim, kao što je dobra playlista u pozadini i čaša novog Schweppes Sour Cherry Pepper pića, Amina je kroz ono “imam još samo 10 minuta” spremanje ipak pronašla svoj ritam. Spoj sour cherry note i blage topline crnog bibera dao je cijeloj večeri pomalo neočekivanu, sofisticiranu energiju, a na kraju čak inspirisao i neke detalje finalnog looka.
Između biranja outfita i završnih touch-up trenutaka, Amina nam je usput otkrila i zašto uvijek naručuje duple kokice, koji sadržaj danas najviše voli gledati i zbog čega joj dobra frizura odmah promijeni raspoloženje.
“Ja još uvijek nemam pojma šta ću da obučem, standardno to ostane za zadnji čas”, govori Amina dok u bordo satenskom ogrtaču prolazi kroz Elysian atelje i bira između nekoliko outfita na stalku. 
Dok se sprema za kino date s Nikolom, kroz razgovor nam priznaje i jednu sitnicu koju će vjerovatno razumjeti svi koji ikad dijele grickalice u kinu. Nikola, kako kaže, uvijek tvrdi da neće ništa jesti “radi svadbe”, a onda na kraju pojede pola njenih kokica.
Zato sada odmah naručuju dvoje. “Tu lekciju sam naučila”, govori kroz smijeh. 
Drugi dio večeri pretvorio se u ono što svi zapravo volimo gledati u GRWM videima: biranje outfita i sitnih detalja koji potpuno promijene energiju looka.
Leopard marama, crveni ruž i oversized crni sako ovdje nisu djelovali kao statement komadi koji pokušavaju privući pažnju, nego kao detalji osobe koja tačno zna šta voli nositi. Baš poput okusa višnje s blagim notama crnog bibera i outfit je balansirao između ženstvenog i pomalo odvažnog vibea.
Čak su se i tonovi novog Schweppes Sour Cherry Pepper pića provukli kroz cijelu estetiku večeri: duboke cherry nijanse, leopard print akcenti i onaj neočekivani twist koji cijeli look učini zanimljivijim. Upravo takav je i okus pića, odvažan spoj višnje s notama crnog bibera, kreiran za trenutke kada želite da običan izlazak dobije drugačiju, odvažniju, sofisticiraniju energiju.
Kada smo je pitali šta outfit mora imati da bi rekla “to je to”, odgovor je bio vrlo jednostavan: “Outfit mora imati nešto što podigne cijeli look.”
U njenom slučaju to su često accessories, a ovaj put upravo je leopard marama bila taj detalj koji je cijelu kombinaciju učinio zanimljivijom.
Ipak, stvar zbog koje se, kako kaže, instantly osjeća samopouzdanije nije outfit. “Kosa. Čim je dobro isfenirana, odmah je i dan bolji.”
Iskreno, razumijemo potpuno.
Dok završava šminku i usput šalje još jedan mail koji je već u draftu, razgovor odlazi prema filmovima i sadržaju koji danas bira gledati.
Comfort movie koji može gledati bezbroj puta? How to Lose a Guy in 10 Days.
Amina priznaje i da prije nekoliko godina nikad ne bi gledala sadržaj o kuhanju, a danas posebno voli jednostavne recepte za slatkiše.
“Ako je jednostavan recept, savršenstvo”, dodaje.
Kada je riječ o screen time i večernjim ritualima, kaže da navečer pokušava ostaviti telefon i uzeti malo vremena za sebe. Umjesto beskonačnog scrollanja više voli završiti dan uz knjigu, iako priznaje da joj je telefon i dalje jedna od prvih stvari koje uzme ujutro. 
Čitava večer je bila inspirisana idejom da sa godinama dolazi ukus, ne samo u odjeći, nego i u malim ritualima, detaljima i načinu na koji danas biramo provesti večer. Na kraju, Amina ipak uspijeva završiti spremanje na vrijeme.
Nikola je već čeka, kino uskoro počinje, a Elysian atelje ostaje iza nas ispunjen dobrom energijom i onim osjećajem kada izlazak spontano ispadne čak bolji nego što ste planirali. A između svih sitnih rituala koji večernji izlazak čine boljim, ovaj put se provukao i jedan novi okus koji definitivno ne prolazi nezapaženo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
