S više od 24 000 pratitelja na društvenim mrežama, Antonija svakodnevno dijeli svoje male rituale od pripreme zdravog doručka, preko trikova za produktivnost pa sve do beauty spa trenutaka, kao i modne odabire.

Antonija je osnivačica brenda prirodne kozmetike Anthos pure, a proteklih devet mjeseci, njene društvene mreže krase i objave o trudnoći i svim avanturama koje ona nosi. U razgovoru s Antonijom saznali smo gdje pronalazi inspiraciju za odijevanje, kako izgleda njena beauty rutina, kao i kako puni baterije nakon napornog dana. Antonija nam je otkrila i čime se vodila pri uređenju dječje sobe za curicu, a više detalja otkrivamo u nastavku.

***

Gdje pronalaziš inspiraciju za kreiranje lookova u trudnoći?

Kada je u pitanju odijevanje, moja inspiracija uveliko ovisi o mome trenutnom raspoloženju.
Ponekad će običan detalj poput naušnica ili neke lijepe marame biti poput klika koji će mi momentalno u glavi složiti savršenu kombinaciju uz to. A naravno, bilo je i dana kada nisam izlazila iz trudničkih tajica i širokih majica, hvala Bogu te dane mogu na prste prebrojati. (?) A samu inspiraciju pronalazim svugdje oko sebe, na ulici, po raznim online trgovinama, modnim portalima i Instagramu, ali nisam netko tko slijepo prati trendove niti im se pokorava kako koji novi pristiže.
Ponosna sam na to koliko haljina “recikliram” na način što izvučem iz ormara nešto staro i po par godina i stiliziram da bude kao novo.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Antonija (@antonija__zeljko) on Aug 14, 2020 at 6:12am PDT

Što se tiče samog odijevanja u trudnoći bitno je kupovati krojeve koji se lako prilagode promjeni našeg tijela, ali i obratiti pažnju na materijale. Pamuk koji diše će se vrlo lijepo prilagoditi tijelu kada trbuh krene rasti.

Koji su artikli tvoj SOS odabir u ljetnom periodu?

Sunčane naočale; bez njih ljeti jednostavno ne funkcioniram, bilo da ležim na plaži, nalazim se na piću na nekoj terasi ili u vožnji. Naočale podignu svaku kombinaciju, ali mi momentalno smanje koji stupanj na ovim ljetnim vrućinama. P.S. Odlično dođu i kada se ne želite šminkati.
Duga i kratka bijela haljina, to su komadi koje možete nositi cijelo ljeto, a uz pravi accessorise uvijek ćete imati drugačiju kombinaciju.

Espadrile su ovo ljeto bile spas; lijepo su se uklapale uz svaku modnu kombinaciju, a veoma su udobne. Velike potpetice u trudnoći ne dolaze u obzir.

Duga haljina od viskoze, to može biti jednostavna haljina koja pada i oblikuje se prema vašem tijelu, a zbog svog materijala se neće gužvati, izgubiti oblik, trudnice je mogu nositi i nakon poroda. A ako idete na ljetovanje, nemate brigu oko peglanja. Za kraj bih ostavila šešir kao modni dodatak, ali i savršen hlad koji će štitit kožu vaše lica.
Ne volim teške zaštitne kreme sa visokim SPF i uvijek nanosim minimalne količine, ali zato ću se svakako skriti ispod lijepog slamnatog šešira sa širokim obodom.

Koliko se tvoja beauty rutina promijenila u posljednjih devet mjeseci? Koji su koraci dio tvoje jutarnje i večernje rutine?

Hm, dobro pitanje, sada kada malo razmislim na početku trudnoće sam odmah prestala sa bojanjem kose, korištenjem bilo kakvih mirišljavih komercijalnih losiona/krema za tijelo osim onih koji su isključivo od prirodnih sastojaka. Posebnu pažnju sam posvetila njezi mog trudničkog trbuha i nekako sam odmah na početku odlučila da ne želim strije i krenula sa mazanjem organskih shea maslaca sa dodacima raznih plemenitih ulja.
Što se tiče moje jutarnje i večernje rutine za lice, ona je čak ostala ista; uvijek prvo čišćenje sa blagim sapunom na bazi smilja, tonik za lice i krema. Večernji ritual još uključuje piling masku koja potiče mikrocirkulaciju kože i onda se svako jutro budite sa svježinom i suženim porama. Još bih dodala da u zadnje vrijeme koristim kvarcni roler sa kojim lijepo izmasiram lice, jer u trudnoći svaka žena dobije i višak vode u tijelu.

Na koje zdrave navike posebice paziš u ovom periodu?

Što se tiče prehrane mogu reći da nisam morala ništa znatno mijenjati jer sam se i prije hranila zdravo i balansirano, ali svakako sam izbacila sushi, smanjila unos kofeina i svih ostalih proizvoda koji nisu preporučeni trudnicama.
Uz to, puno više unosim svježeg voća i povrća, i naravno trudim se da dolazi iz organskog uzgoja, uvijek biram ono što je sezonsko. Ali kada je u pitanju voće tu nema granica kao prije, tako kada je bila sezona trešanja jela sam ih dok me želja ne bi prošla (smijeh), a bome isto vrijedi i za lubenicu.
Šetnje od nekih 5-6km dnevno su mi bile neizostavne cijelo proljeće, a sada sam ih zamijenila plivanjem.
Pošto sam skoro cijelo ljeto na moru, trudim se svaki dan otplivati barem nekih pola sata, ali izbjegavam izlaganje suncu. Sada još jedna preporuka drugim trudnicama; spavajte kada vam se spava jer kako mjeseci trudnoće budu odmicali to će ići sve teže. I da ne zaboravimo mentalno zdravlje je jednako važno, pored svega nabrojanog na vrijeme sam se pobrinula da prihvatim sve ono što ne mogu promijeniti te odlučila biti što manje stroga prema sebi u ovom razdoblju.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Antonija (@antonija__zeljko) on May 6, 2020 at 1:46am PDT

Knjige o majčinstvu koje su te posebice dojmile?

Teško da mogu izdvojiti neku knjigu koja je na mene ostavila poseban utisak u vezi teme majčinstva jer smatram da je svaka majka najbolja majka svome djetetu. A opet sam netko tko čita svakodnevno barem po nekoliko stranica, i uvijek sam okružena raznom literaturom. Pretplaćena sam na Scribd, knjige kupujem i posuđujem redovno i možda mogu nabrojati par naslova koje sam prešla kao neku pripremu za ovu novu životnu fazu koja dolazi;

• Mudrost majčinstva; Majke i kćeri, Dr. Christiane Northrup
• Pregnancy day by day; Maggie Blott
• Što očekivati prve godine; Heidi E. Murkoff, Arlene Elsenberg, Sandee E. Hathway
• Mentalni sklop; Carol S. Dweck

Koji su tvoji mali rituali opuštanja i punjenja baterija?

Dan volim započeti zdravim doručkom, inspirativnim štivom ili nekom veselom glazbom, to me odmah pripremi za ostatak dana. Plivanje, popodnevna drijemka za vrijeme ljetnih vrućina i kavica sa prijateljicama su definitivno nešto čemu se najvise veselim i što me opušta u ovim zadnjim mjesecima trudnoće. Predvečer je to šetnja i gledanje mora dok sunce zalazi, cijeli dan je sastavljen od nekih lijepih trenutaka i prizora, treba samo znati stati i osvijestiti sve ono lijepo čime smo svakodnevno okruženi.

Čime si se vodila pri uređenju dječje sobe? Što se prema tvom mišljenju treba naći u svakoj dječjoj sobi?

Htjela sam nešto jednostavno, ljupko ali da se osjeti toplina i jedan “girly touch” jer ipak stiže jedna mala curica. Kao i većini, Pinterest je poslužio da prikupim par ideja. Ali kako to često biva, ono što zamislimo u svojoj glavi, rijetko možemo naći u trgovinama. Stoga sam neke komade namještaja poručila da se izrade po mjeri, krevetić na kotačiće koji će prve dane biti u našoj spavaćoj sobi smo pronašli u Cutie Cloudu, također imamo jednu preslatku vintage koljevku, a za detalje po zidovima sam pretražila domaće stranice koje se bave ručno rađenim policama/dekoracijom.
Sada jos čekamo one zadnje detalje; baldahin koji nam pripremaju kreativne cure iz Mostara - @Ivancica_design, zatim jastučiće i opremu za krevetac za koje se pobrinuo brand Dada&Rocco, te natpis za zid koji nam radi Djelee Baby decor.

Cijela situacija sa Coronom je u svima nama probudila empatiju prema domaćim proizvođačima i onim malim obrtima koji se trude svojom kreativnošću i radom opstati na tržištu. Tako da smo gledali što više iskoristiti onu ponudu koja se nudi na našem tržištu.
Ono što se svakako treba naći u svakoj dječjoj sobi je komoda ili ormar za sve one slatke dječje stvari. Prije samog uređenja sam kroz razgovor sa drugim mamama dobila više puta komentar- pazi da bude dovoljno prostora za sve bebine stvari. Tako je high-light sobe ta dječja komoda koja zauzima poprilično dosta prostora i oko koje se sve drugo uklapa.

U svijetu u kojem svjedočimo inflaciji fotografija, volimo trenutke kada fotografija uspije probiti površinu i zaustaviti nas da gledamo, ne samo da vidimo.

Sarajevo Photography Festival, jedan od najvećih u regiji posvećen isključivo fotografiji, uspijeva napraviti upravo to. Festival okuplja autore, mislioce i publiku oko jedne ideje, a to je da fotografija i dalje ima moć mijenjati perspektivu, potaknuti razgovor te zabilježiti duh jednog vremena.
 

4. izdanje Sarajevo Photography Festivala dolazi s jasnim porukama i ambicioznim iskoracima. Stoga smo ispred Bonjour.ba odlučili razgovarati s osnivačicom i direktoricom Festivala Aidom Redžepagić te direktoricom programa Jelenom Janković. 
 

Aida Redžepagić, osnivačica i direktorica Sarajevo Photography Festivala

Jelena Janković, direktorica programa Sarajevo Photography Festivala  

 

Kako se svečani dio programa ove godine održava u Narodnom pozorištu u Sarajevu, jer estetika, simbolika i tradicija moraju biti u dijalogu s onim što je savremeno i hrabro. Bilo je sasvim logično da s njima razgovaramo upravo tu, te uz razgovor zabilježimo i fotografije. 
 

U intervjuu za Bonjour.ba, Aida i Jelena otkrile su detalje programa koji i ove godine donosi pažljivo birane izložbe, predavanja, radionice i razgovore sa značajnim imenima savremene fotografije. 
 

Aida Redžepagić, direktorica Festivala /  Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba / Jelena Janković, direktorica programa Festivala  
 

Već smo govorili o Alessiji Glaviano, jednoj od najvažnijih figura u međunarodnoj fotografskoj kritici, i o tome da ćete ove godine na Festivalu imati priliku pogledati izložbu Deanne Dikeman...

Ovaj put nam Aida i Jelena predstavljaju i sam program, govore o temi Festivala, ali i otkrivaju svakodnevne izazove i uspjehe. 

Aida, Jelena, obje ste fotografkinje. Za početak, želimo vidjeti šta je po vama Festival, objasnite ga kroz jedan kadar. Kako ga definiše savršena fotografija?

Jelena: To je porodična fotografija sa mnogo članova, svi plešu na njoj. Živo je, nosi sa sobom mnogo različitih energija i emocija. Autfiti su u neskladnom skladu. Ritmovi se ne poklapaju, ali svi zajedno čine neverovatno dobru, u svom haosu usklađenu plesnu fotografiju. To je kolektivni čin u jednom kadru.
 


 

Aida: Zapravo, imamo jednu takvu fotografiju koja je meni festival. Nas 10ak na stepenicama ispred Vijećnice nakon drugog izdanja festivala. Umorni, sretni, zagrljeni, nasmijani. Meni je ta fotografija festival. Imam I nekoliko sa Jelenom, smiješnih, zabrinutih, paničnih, u svaka doba dana i noći. I one su mi festival.


 
 

Tema ovogodišnjeg Festivala je Weltschmerz. Kako fotografija, kao umjetnička forma, može biti ogledalo društvenih promjena i koju ulogu vaš Festival igra u tom dijalogu?

Jelena: Fotografija ima najveću vrednost u tome što nosi glas,  sposobnost da prenese priču, stanje društva i unutrašnje promene koje često ostaju nevidljive. Iako možda sama ne menja svet, njena poruka može da bude kao zemljotres snažna. Fotografija nam otvara prostor za slobodan govor, podsećajući nas na odgovornost da budemo beskompromisni u onome što svedočimo. U vremenu kada se istina često pokušava potisnuti, fotografija ostaje način da je sačuvamo i prenesemo,  jasno, snažno i direktno.

Festival kroz temu Weltschmerz upravo otvara taj prostor da kroz fotografiju razgovaramo o društvenim promenama, unutrašnjim lomovima i kolektivnim osećanjima koje nekada teško artikulišemo rečima.
 

Aida: Fotografija je često kao ogledalo koje nikad ne laže. Ponekad te iznenadi kako stvarno izgledaš, a ponekad ti otvori oči za nešto što si ignorisao. SPF daje megafon tim slikama koje govore o društvu: o ljepoti, bolu, ludilu, promjenama.

Da li će tema uticati na izbor radova i kuratorske koncepte?

Jelena: Da, tema Weltschmerz je uticala na izbor radova. Cjelokupan program je formiran oko ove teme. Želimo da kroz fotografiju istražimo unutrašnje borbe, društvene i ekološke izazove s kojima se suočavamo, kao i kako ti izazovi oblikuju naše emotivne i intelektualne odgovore na svet oko nas. 

Kroz radove, publika će moći da oseti intimnost tih tema, da razmišlja o stanju sveta u kojem živimo, ali i da pronađe utehu i snagu u kolektivnoj energiji. Na kraju, cilj je da nas umetnost podstakne na zajedničku refleksiju, ojača i ohrabri da, uprkos svemu, zajedno idemo napred.
 

Aida: Jelena je direktorica programa i ja sam presretna izborom radova koje je ove godine odabrala. Jedva čekam da sve postavimo u galerije i da radove vidim u printu, taj osjećaj je uvijek poseban.
 

Kada možemo očekivati objavu programa, mnogi ga s nestrpljenjem očekuju?

Već sada možemo da podelimo sa vašim čitaocima da nas očekuje pet pažljivo odabranih izložbi. Američka umetnica Deanna Dikeman predstaviće projekat ‘’Leaving and Waving'' u Umjetničkoj galeriji BiH. Ova serija nastajala je 27 godina. Autorka je fotografisala trenutke rastanka dok je odlazila od roditelja iz njihove kuće u Sioux Cityju. Počelo je 1991. godine spontano, kao način da se nosi s tugom. 

Vremenom je to postao porodični ritual. Fotografije prate protok vremena, starenje roditelja, smrt oca 2009. i majke 2017. godine, a završavaju se praznim prilazom. Projekat govori o ljubavi, prolaznosti i tišini svakodnevnih oproštaja.

Kolektiv Belgrade Raw i multimedijalna umetnica Jelena Nikolić predstavljaju se radom ‘’Not Many Things Disgust Me, a Lot of Things Make Me Sad'' u Manifesto galeriji. Osim što Belgrade Raw slavi 15 godina postojanja, izložbom naglašavamo važnost kolektiva koji su uglavnom, ali i ističemo istrajnost. Izložba je rezultat posmatranja i beleženja. Vidimo zato što tražimo; čula su uvek gladna, razum je pripitomljeni divljak. 

Zabeleženo, oteto trenutku, bez svog jedinog sigurnog konteksta, postaje talac tumačenja. Kao praznik, značenje je nasilno, a traženje istine je borba. Jelena tekstualno dokumentira vlastita emocionalna stanja koji sa pejzažno povezuje sa fotografijama kolektiva i time zajedno daju jedan snažan unutrašnji ritam otpora vlastite stvarnosti u kojoj žive. 

U Historijskom muzeju BiH Dženat Dreković predstaviće publici novi rad kroz sjajnu izložbu ‘’Bamburci''. Serija fotografija svedoči o vremenu, nestajanju i upornosti, o strahu i ljubavi prema mestu koje nas je oblikovalo, čak i kada ga više nema u onom obliku koji pamtimo.
 

U Umjetničkoj galeriji BiH biće prikazana i Izložba finalista, sa radovima fotografa iz gotovo 60 zemalja, dok će na Pozorišnom trgu Susan Sontag biti postavljena izložba ‘’Solar Portraits'' Rubéna Salgada Escudera. Fotografska serija koja dokumentuje kako solarna tehnologija menja živote ljudi u zajednicama bez pristupa električnoj energiji.

Svaka izložba predstavlja drugačiji fotografski stil, ali sve ih objedinjuje snažna poruka koju šalju. Kroz pet izložbi možete videti koliko stilovi i forme mogu da se razlikuju, na koje načine možemo da pristupimo temama, ali i da ostanemo verni suštini, glasu koji dajemo svojim radovima.
 

Možete li specijalno za Bonjour publiku otkriti neki od noviteta ove godine?

Ove godine imamo nekoliko uzbudljivih noviteta koji će obogatiti program festivala. Jedan od njih je Photo Book Table, posvećen fotografskim knjigama koje igraju ključnu ulogu u razvoju autorskog izraza i dugoročnom promišljanju fotografije kao umetničke prakse. 

Kroz ovaj događaj želimo da podržimo razvoj i publikaciju foto-knjiga, pružajući autorima priliku da pokažu svoje radove i povežu se sa širom publikom. Takođe, pozivamo autore da prijave i svoje foto-zineove, jer želimo da obuhvatimo širi spektar umetničkih formi.
 
Osim toga, imamo i dečiji program kroz koji ćemo povezati fotografiju sa video produkcijom, glumom i kreativnim razmišljanjem. Želimo da deci omogućimo da istraže svet umetnosti kroz različite medije i razvijaju svoju kreativnost. Još jedan novitet su teme i oblici radionica koje do sada nismo imali, a posebno izdvajamo radionicu posvećenu foto-knjigama, koju će voditi dve sjajne autorke Sylvia Sachini i Clémence Malleret.

Sylvia Sachini je kustoskinja, izdavačica i edukatorka iz Atine. Osnivačica je MISC-a, bila je suosnivačica Void-a (nezavisna vodeće izdavačka kuća posvećenja knjigama), i danas razvija izložbe i obrazovne programe u okviru Athens Photo Festivala, fokusirajući se na fotografiju, štampu i vizuelno pripovedanje. 

Clémence Malleret je vizuelna umetnica sa sedištem u Atini, sa obrazovanjem iz umetničkih škola u Milanu i Atini. Njena praksa kombinuje fotografiju, eksperimentalno pisanje i kolektivni rad, a od februara 2024. vodi produkciju knjiga u MISC-u. Ova radionica će polaznicima pomoći da formiraju mišljenje o foto-knjigama i nauče kako da usmere svoj rad u formu foto-knjige.

Takođe, Belmin Islam, sarajevski fotograf, vodiće radionicu kroz koju će učesnici imati priliku da interaktivno dožive Sarajevo i kroz fotografiju istraže grad. Ovoj radionici se posebno radujemo.
 

Kroz radionicu Crossroads: New Journeys spajamo različita iskustva. Voditelji će biti Vladimir Živojinović, fotograf sa balkanskog područja koji istražuje dokumentarne forme, i Pierre Mohamed-Petit, vizuelni umetnik i menadžer produkcije u Magnum Photos u Parizu. 

Ovakvim pristupom učimo, povezujemo nove forme i istražujemo različita iskustva, problematike i veštine. Novost je i saradnja sa Kvirhanom, kroz koju ćemo ugostiti predavanje i predstavljanje projekta sjajnog autora Simona Changa. U saradnji sa VI fondacijom organizujemo projekciju video radova, kroz koju ćemo predstaviti 12 izuzetnih autora iz svih krajeva sveta.

Na kraju izdvajamo i Movie Night u saradnji sa Bura Film Festivalom, večernju projekciju na otvorenom pod vedrim nebom kroz koju ćemo kroz film istraživati temu Weltschmerz.

Ovo je 4. izdanje Festivala, sada kada imate ovo jedinstveno iskustvo, gdje ga vidite za 5. godina?

Jelena: Oblikujemo ga da postane  prepoznatljiv ne samo u regionu, već i mnogo šire. Planiramo da ojačamo međunarodnu saradnju sa drugim festivalima, umetnicima, institucijama i organizacijama, kako bismo promovisali regionalnu fotografiju i omogućili umetnicima iz našeg regiona veću vidljivost na globalnoj sceni. 

Takođe, nastavićemo da pružamo podršku fotografima kroz besplatne edukativne programe, mentorstva, želimo da oformimo nagradne fondove i druge aktivnosti koje će im pomoći da razvijaju svoje projekte i karijere.

Vidim budućnost festivala kao vreme kada nećemo morati da se stalno brinemo o budžetima, već ćemo moći slobodno da stvaramo i postavimo Sarajevo u centar evropskih fotografskih festivala.
 

Aida: Za 5 godina vidim nas kako pravimo SPF "world tour", dovodimo još više fotografa iz cijelog svijeta u Sarajevo, i, naravno, još uvijek se smijemo do suza i kvalitetno raspravljamo dok sve organizujemo. Jer bez tog adrenalina, nije to to!

Ako gledamo Sarajevo Photography Festival kroz brojke, oko 80 fotografa je izloženo, dijele se 24 nagrade... nastavite niz!

Aida: ...hiljade posjetilaca, 60+ zemalja učesnika, 11 lokacija u gradu, 500 ispijenih kafa tokom produkcije...

Jelena: ...25 nervnih slomova, ali KIDAMO!
 

Zamislite da imate samo jedan SMS da pozovete nekoga u Sarajevo na festival, kome biste ga poslale? 

Aida: Sestri. Da ne zaboravi doći. Mnogo mi je važno da je tu.

Jelena: Samoj sebi bih poslala poziv da dođem kao gost i uživam u svim ovim divnim umetnicima, druženjima i ljudima. Bez planiranja i razmišljanja, šta dalje, nego samo impuls upijanja.