TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 18.10.2023.
Napipali ste čvorić ili dobili preporuku da odete na mamografski pregled? Neka zabrinutost, koju je razumljivo da osjećate, bude praćena osjećajem da ste uzeli stvar u svoje ruke i krenuli na važan put samopregleda i detekcije potencijalnih zdravstvenih problema.
Oktobar je mjesec posvećen borbi protiv karcinoma dojke, mjesec u kojem nas ružičaste trake posvuda podsjećaju koliko je važno brinuti o svom zdravlju. Pa ipak, svjedoci smo neumoljive statistike koja kaže da se od karcinoma dojke svakodnevno obolijeva i umire.
Karcinom dojke je bolest za koju se ne zna tačno šta je uzrokuje, iako postoji nekoliko faktora koji vas mogu izložiti većem riziku od obolijevanja. Neke od njih su nasljedne promjene na genima, hormonski faktori, menopauza, prekomjerna težina, pušenje, konzumacija alkohola, starost (iznad 50. godine) i drugo* Iako je to najčešći oblik karcinoma među ženama, ipak nije samo "ženska bolest" jer od nje mogu oboljeti i muškarci.
*https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/breast-cancer zadnji pristup: Oktobar 2023.
Globalno gledajući, 25% svih slučajeva karcinoma kod žena predstavlja karcinom dojke.* Iza ovih statistika su stvarni životi oboljelih i njihovih porodica. Stoga je za bolje razumijevanje potrebna kontinuirana edukacija, dijeljenje informacija i praćenje savjeta kako bi priča svake oboljele osobe bila snaga i inspiracija za druge.
*Breast Cancer Research:
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC9724405/
Svaka priča je lekcija i inspiracija
Kad govorimo o karcinomu dojke, znanje je naša najveća snaga. Ružičasta traka nije samo modni dodatak, ona je znak solidarnosti, svijesti i nade. Također je znak da svi možemo učiniti više.
Hiljade priča žena koje su prošle dijagnosticiranje i liječenje karcinoma dojke svjedoče o izvanrednoj snazi, hrabrosti i odlučnosti. Svaka od tih priča donosi vlastitu lekciju i inspiraciju. Dok neke govore o važnosti ranog otkrivanja i kako je pravovremeni tretman spasio njihove živote, druge se fokusiraju na emocionalnu i psihološku podršku koju su primile od porodice, prijatelja i zajednice.
Ružičaste trake koje nosimo ne predstavljaju samo solidarnost s onima koji se bore s bolešću, već su i simbol nade. Nadamo se svijetu u kojem će svaka žena i muškarac biti svjesni svog tijela, znati kako ga pregledavati i kada potražiti stručnu pomoć. Upravo je samopregled prva tačka na putu mijenjanja crne statistike.
Svaki korak je važan
Informisanje o rizicima, simptomima i načinima prevencije sve nas stavlja u puno bolji startni položaj, a ovo je nekoliko ključnih činjenica koje svako od nas treba znati:
Rano otkrivanje spašava živote: Čak 90% slučajeva karcinoma dojke koji su pravovremeno dijagnosticirani imaju visoku stopu preživljavanja.* Redovni samopregledi dojki i godišnji mamografski pregledi za žene iznad određene dobi su presudni na ovom putu.
*American Cancer Society, Survival Rates for Breast Cancer, Last Revised: March 2023
Dijagnoza ne znači kraj: S napretkom medicine, postoji mnogo terapijskih metoda koje omogućavaju liječenje karcinoma dojke, uključujući hirurgiju, radioterapiju, hemoterapiju i ciljanu terapiju.
Muškarci također obolijevaju: Iako je karcinom dojke češći kod žena, muškarci također mogu oboljeti. Blizu 1% pacijenata kojima bude dijagnosticiran karcinom dojke su muškarci.*
*Breast Cancer Research Foundation, What To Know About Male Breast Cancer, June 2023.
Genetika igra ulogu: Oko 5-10% svih slučajeva karcinoma dojke može biti nasljedno, najčešće uzrokovano BRCA1 ili BRCA2 mutacijama.
*American Cancer Society, Breast Cancer Risk Factors You Cannot Change, December 2021
Životni stil je bitan: Konzumiranje alkohola, pušenje, prekomjerna tjelesna težina i nedostatak fizičke aktivnosti mogu povećati rizik od obilijevanja.*
*https://www.cancer.org/cancer/types/breast-cancer/risk-and-prevention/lifestyle-related-breast-cancer-risk-factors.html.,
Zadnji pristup oktobar 2023.
Podrška je ključna: Udruženja i inicijative u našoj zemlji pružaju razne oblike podrške oboljelima, uključujući savjetovanje i informacije o najnovijim istraživanjima i terapijama.
Priča o karcinomu dojke nije samo priča o bolesti. To je priča o otpornosti, zajedništvu, inovacijama u medicini i neiscrpnom naporu da se spase životi i poboljša kvalitet života onih koji su pogođeni. Uz stalnu edukaciju i svijest, svaki pojedinac može biti važan dio ove borbe. Za više informacija o ovoj bolesti i načinima liječenja posjetite www.karcinomdojke.ba. Neka mjesec svjesnosti o karcinomu dojke bude podsjetnik da svako od nas može doprinijeti borbi i preuzeti kontrolu nad svojim i zdravljem svojim najmilijih.
Broj materijala: KIS-P30-09/10/2023- BA2310093677
Novartis Pharma Services, Inc.
Representative Office Bosnia and Herzegovina
Fra Anđela Zvizdovića br. 1
UNITIC, tower A/11
71000 Sarajevo
BOSNIA AND HERZEGOVINA
* * *
Foto: PR
TEKST: Lamija Muratagić
Najteži umor često nije onaj koji se odmah vidi. Ne izgleda uvijek kao propušten rok, neodgovoren mail ili dan proveden u krevetu. Ponekad izgleda mnogo tiše. Sve stižete, ljudi se oslanjaju na vas, obaveze su pod kontrolom, a vi iznutra imate osjećaj da dan više gurate nego što ga zaista živite.
Za to se sve češće koristi termin high functioning burnout, odnosno visokofunkcionalno sagorijevanje. Nije riječ o formalnoj dijagnozi, niti o etiketi koju treba lijepiti na svaku fazu umora. Više je način da se opiše stanje u kojem osoba i dalje funkcioniše, ispunjava očekivanja i djeluje sposobno, dok iznutra sve manje osjeća stvarnu energiju, prisutnost i zadovoljstvo.
Burnout se u stručnom kontekstu najčešće veže za hronični stres na poslu, ali se ovaj izraz u svakodnevnom govoru koristi šire, za trenutak kada spolja sve izgleda pod kontrolom, a iznutra ste emocionalno, mentalno ili fizički potrošeni.
Ne mora svaka iscrpljenost biti burnout. Ipak, ako “dobro sam” sve češće zvuči kao rečenica koju izgovarate samo da ne biste objašnjavali kako ste stvarno, vrijedi zastati i provjeriti koliko vas svakodnevno funkcionisanje zapravo košta.
Burnout često zamišljamo kao potpuni kolaps. Trenutak u kojem više ne možete raditi, ustati, odgovoriti na poruku ili nastaviti kao da je sve u redu. Kod visokofunkcionalnog burnouta stvar je komplikovanija jer, barem izvana, još uvijek možete.
Možete završiti prezentaciju, odgovoriti na poruke, stići na sastanak, organizovati planove i usput nekome reći da ste dobro. Spolja to može izgledati kao stabilnost. Iznutra, međutim, može postojati osjećaj praznine, udaljenosti ili umora koji ne prolazi ni nakon prospavane noći.
Stres vas najčešće ubrzava. Misli su brze, tijelo je napeto, sve djeluje hitno i pomalo alarmantno. Burnout je drugačiji. On ne mora biti dramatičan. Često se osjeti kao tiho otupljenje.
Niste nužno tužni, ali se ne osjećate stvarno prisutno. Niste stalno ljuti, ali vas sitnice lakše izbace iz ravnoteže. Stvari koje su vam ranije donosile radost sada mogu djelovati kao još jedna obaveza, od druženja i treninga do večere, njege kože ili odmora.
Zato ga je lako previdjeti. Ne izgledate kao osoba kojoj treba pauza. Izgledate kao osoba koja zna šta radi. Samo što funkcionalnost ne znači uvijek da ste dobro.
Najčešće kroz male promjene koje prvo pokušavate objasniti lošim snom, napornom sedmicom, PMS-om ili običnim umorom.
Legnete da odmorite, ali se uhvatite kako već pola sata skrolate i osjećate se još praznije. Vikend više ne izgleda kao vrijeme za sebe, nego kao dva dana pokušaja da dođete sebi od svega što ste tokom sedmice nosili. Poruke ostavljate za kasnije, čak i kada vam je stalo do osobe koja ih šalje, jer ni za najjednostavniji odgovor više nemate kapaciteta.
Onda i male odluke postanu previše. Šta jesti, šta obući, kome prvo odgovoriti, šta odgoditi, šta završiti odmah. Sve ono što je nekada išlo automatski sada traži napor.
Ambicija može biti dobra stvar kada vam daje pravac, energiju i osjećaj rasta. Problem nastaje kada počne tražiti da stalno prelazite preko sebe kako bi sve izvana i dalje izgledalo uredno.
Posebno iscrpljuje mentalni teret koji se često ne vidi. Planiranje, pamćenje, predviđanje, organizovanje i emocionalno balansiranje drugih ljudi rijetko izgledaju kao rad, ali troše pažnju, fokus i energiju.
Zato se visokofunkcionalno sagorijevanje često ne prepozna na vrijeme. Osoba i dalje radi, odgovara, pojavljuje se, završava. Tek kasnije postane jasno da je cijena tog ritma bila previsoka.
Jedna od čestih zabluda je da se svaki umor može popraviti boljom rutinom. Još jedan planer, još jedan trening, još jedna jutarnja navika, još jedan pokušaj da se dan posloži savršeno.
Rituali mogu pomoći, ali ako ste već preopterećeni, oporavak ne bi trebao postati dodatni zadatak koji morate odraditi pravilno.
Briga o sebi ponekad izgleda jednostavnije. Otkazati plan bez duge poruke objašnjenja. Otići na spavanje iako kuhinja nije sređena. Reći da nešto ne možete preuzeti. Ostaviti poruku za kasnije. Priznati sebi da ste umorni prije nego što vas tijelo na to natjera.
U nekim situacijama, briga o sebi više nije dovoljna i zahtijeva hitan razgovor sa stručnom osobom. Ako hronični umor traje, ako se javlja osjećaj beznađa ili ako primjećujete da više ne možete normalno funkcionisati, traženje profesionalne pomoći je jedini ispravan korak. Visoko-funkcionalno sagorijevanje nije stanje koje prolazi samo od sebe, a razgovor s psihoterapeutom ili ljekarom ključan je za siguran oporavak.
Za početak, dovoljno je postaviti jedno iskreno pitanje: šta me zaista odmara, a šta samo izgleda kao odmor?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @elliotjameskennedy
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
