TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.3.2015.
Nedavno smo 'upoznali' još jedan sjajan domaći proizvod koji u jednom objedinjuje ono po čemu je Bosna i Hercegovina poznata, a to je tradicionalna kuhinja, drvo, rezbarenje i meza. Naime, radi se o drvenim daskama za pripremanje i serviranje hrane koje nose naziv WAGA WOOD, a koje izrađuje arhitektica i dizajnerica Jasmina Dizdarević zajedno sa svojim timom.
Jasmina nam je pojasnila kako nastaju daske i dopustila nam da zavirimo u njenu radionicu. Zašto smo WAGA WOOD odmah dodali na našu listu želja (i zašto ćete i vi to napraviti) saznajte u našoj priči.
Waga Wood. Novi bh. brend na tržištu. Izrađen ručno od drveta i na njemu režemo stvari. Reci nam Jasmina o čemu se točno radi?
Slobodno mogu reći da se ovdje radi o sinergiji modernog dizajna i naše bosanskohercegovačke tradicije, sa ciljem uvođenja ovih elemenata u naš svakodnevni život. Bavimo se proizvodnjom drvenih daski za pripremu i serviranje hrane. Naizgled se čini da je taj proizvod nebitan za našu svakodnevnicu, međutim smatramo da je upravo suprotno. Osim dizajna koji će uljepšati naš životni prostor, ovdje važno napomenuti da drvo kao prirodni materijal nije štetno za hranu sa kojom dolazi u dodir. Serviramo hranu koja nas održava u životu na arkopalu i vještačkim materijalima, nekim drvenim daskama od bambusa, koje su izrađene uz pomoć raznoraznih hemikalija. Smatramo da je to jedna velika besmislica koju nam je donijela globalizacija, što nas je i motiviralo da krenemo u ovaj projekat.
Poznato je da je Bosna i Hercegovina zemlja bogata šumom i kvalitetnim drvom. No način na koji si odlučila iskoristiti drvo je veoma neobičan. Otkuda ideja da izrađuješ daske za rezanje?
Dok sam živjela u Istanbulu, često sam putovala u zemlje Bliskog Istoka gdje sam se susrela da drugačijim odnosom prema hrani i kuhanju generalno. Primijetila sam naprimjer u Jerusalemu, da je hrana uvijek servirana u posudama ili na daskama od prirodnih materijala – gline ili drveta. To je jako puno utjecalo na moj doživljaj te kuhinje i cjelokupnom oduševljenju tom kulturom. Po povratku u BiH sam shvatila da takve proizvode jednostavno ne mogu lako pronaći na našem tržištu. Mi smo poprilično zanemarili i izgubili svoju tradiciju u našim svakodnevnim navikama. Tako je sve i počelo. A kako ja dolazim iz Konjica koji je poznat po drvorezbarstvu, gdje sam i djetinjstvo provela u jednoj od konjičkih radionica, sve je to došlo prirodno.
Kako se odlučujete za to kakav dizajn, tj kakav motiv izrezbariti na dasku?
Kako su motivi u našem drvorezbarstvu beskonačno raznoliki, vrlo je teško odlučiti se na konačni dizajn. Iskreno, sve zavisi od trenutačne inspiracije. Ima dana kada pravimo modele koji nemaju niti jedan tradicionalni motiv na sebi, dok nas nekada inspiracija odvede u tradiciju u porpunosti. Ovdje se uglavnom radi o modernoj interpretaciji detalja iz naših tradicionalnih šara. Izbjegavamo duboki rez zbog praktičnosti pri čišćenju daske, tako da uvijek radimo plitko rezbarenje. Ideje za izgled i dekoraciju uzimamo iz svakodnevnog života i uvijek nastojimo da proizvod ima praktičnu vrijednost, jer zaista nam nije u cilju da ove daske budu samo ukras. Želja nam je da ljudi koriste daske kako za pripremu, tako i za serviranje hrane. Moj savjet za sve koji posjeduju Waga dasku je da odrede prednju stranu za serviranje, a zadnju stranu za pripremu i rezanje hrane.
Idemo još detaljnije. Možeš li nam pojasniti kompletan proces nastanka jedne daske? I koliko je vremena uopće potrebno da nastane jedna daska?
Sve počinje od ideje koji nabacimo na papir. Zatim idemo u realizaciju i izradu prvog uzorka tj, prototipa. Često napravimo i po 5-6 komada, da bismo došli do konačnog izgleda. Ponekad na krajnji dizajn utiče i vrsta drveta, ponekad nemogućnost uklapanja detalja, ponekad se ispostavi da ono što je na crtežu lijepo izgleda u konačnici i ne izgleda tako dobro. Tu se spajaju praksa i ideja.
- 1 -
SIROVINA ZA IZRADU
Daske se ne prave iz jednog komada drveta, nego iz spojenih letvi tako da se poveća otpornost komada na izvijanje i pucanje. Sljepljene letve moraju prenoćiti kako bi se ostvarila zadovoljavajuća čvrstoća komada. Zatim se pristupa izrezivanju geometrije prema dizajnu, izradi dekorativnih detalja, šmirglanju i glačanju površine i na kraju ide premazivanje hladno prešanim lanenim uljem koje se ostavlja 10 sati radi upijanja.
- 2 -
LJEPLJENJJE SIROVINE
- 3 -
OBRADA
- 4 -
DEKORACIJA
- 5 -
PREMAZIVANJE ULJEM
KORIŠTENI ALATI
Iz ovoga je jasno da nam je potrebno otprilike 30 sati da dobijemo gotovi proizvod.
Koju vrstu drveta najčešće koristite i zašto baš tu?
Koristimo sve lokalno dostupne vrste drveta kao što su orah, hrast, jasen, javor i trešnja. Od ovih jedino hrast nije zbog svoje tvrdoće pogodan za rezabarenje, pa njega koristimo samo za modele koji nemaju puno rezbarenih detalja. Naš proizvod se može smatrati i ekološkim, jer za izradu nastojimo da koristimo tzv. otpad iz drvne industrije, a to su male drvene daske koje su ostatak pri proizvodnji namještaja ili drugih velikih proizvoda od drveta. Dakle vodimo računa o tome da naš proizvod ne uzrokuje dodatnu štetu na okoliš.
CASABLANCA
DIAMOND TWINS
FEZ
FLOWY
Kako oni koji žele ovaj sjajan proizvod mogu doći do njega?
Za početak smo omogućili pojedinačnu kupovinu preko interneta. Možete nas kontaktirati putem naše Facebook stranice i napraviti narudžbu, a mi ćemo u vidu vrijednosne pošiljke poslati dasku na vašu adresu. Pored toga pripremamo i prodajni prostor u Sarajevu, a i prve kolekcije ubrzo idu za Berlin, Istanbul, Tel Aviv i Amsterdam. Kako je ovo ručni rad u potpunosti, sigurni smo da naše proizvode nećete naći na policama velikih trgovačkih lanaca, nego radije u galerijama i concept shopovima.
MARRAKESH
SAMSARA
SHIVA
THE YANG
THE YIN
Ima li Waga Wood planove za proširenje svoje lepeze proizvoda?
Plan je da nastavimo sa radom i unaprjeđujemo naše proizvode. Waga Wood će u budućnosti obezbjediti potpuno sigurne i zdrave proizvode, koji će zasigurno poboljšati vaša jela i kuhinju, ali i druženja uz neizostavnu mezu. Što se tiče asortimana, želimo ići i korak dalje, pa tako imamo u planu uskoro izrađivati i oklagije, zdjelice i tanjire. Servirajte svojoj djeci hranu iz drvenog posuđa i na taj način poboljšajte svoj životni prostor i zdravlje, te očuvajte i njegujte svoju tradiciju, jer je ovo stopostotni domaći proizvod. Naša želja je da uljepšamo vaš svakodnevni život. Naš moto glasi:
„WAGA brings a fragment of wood magic to your home. (WAGA unosi magiju drveta u vaš dom.)
We hope to inspire You and bring joy and beauty to your home. (Želimo da vas nadahnemo i unesemo radost i ljepotu u vaš dom.)“
Foto: WAGA WOOD
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
