TEKST: Bonjour.ba

DATUM OBJAVE: 10.3.2015.

Nedavno smo 'upoznali' još jedan sjajan domaći proizvod koji u jednom objedinjuje ono po čemu je Bosna i Hercegovina poznata, a to je tradicionalna kuhinja, drvo, rezbarenje i meza. Naime, radi se o drvenim daskama za pripremanje i serviranje hrane koje nose naziv WAGA WOOD, a koje izrađuje arhitektica i dizajnerica Jasmina Dizdarević zajedno sa svojim timom.

Jasmina nam je pojasnila kako nastaju daske i dopustila nam da zavirimo u njenu radionicu. Zašto smo WAGA WOOD odmah dodali na našu listu želja (i zašto ćete i vi to napraviti) saznajte u našoj priči.

Waga Wood. Novi bh. brend na tržištu. Izrađen ručno od drveta i na njemu režemo stvari. Reci nam Jasmina o čemu se točno radi?

Slobodno mogu reći da se ovdje radi o sinergiji modernog dizajna i naše bosanskohercegovačke tradicije, sa ciljem uvođenja ovih elemenata u naš svakodnevni život. Bavimo se proizvodnjom drvenih daski za pripremu i serviranje hrane. Naizgled se čini da je taj proizvod nebitan za našu svakodnevnicu, međutim smatramo da je upravo suprotno. Osim dizajna  koji će uljepšati naš životni prostor, ovdje važno napomenuti da drvo kao prirodni materijal nije štetno za hranu sa kojom dolazi u dodir. Serviramo hranu koja nas održava u životu na arkopalu i vještačkim materijalima, nekim drvenim daskama od bambusa, koje su izrađene uz pomoć raznoraznih hemikalija. Smatramo da je to jedna velika besmislica koju nam je donijela globalizacija, što nas je i motiviralo da krenemo u ovaj projekat.

waga wood logo

Poznato je da je Bosna i Hercegovina zemlja bogata šumom i kvalitetnim drvom. No način na koji si odlučila iskoristiti drvo je veoma neobičan. Otkuda ideja da izrađuješ daske za rezanje?

Dok sam živjela u Istanbulu, često sam putovala u zemlje Bliskog Istoka gdje sam se susrela da drugačijim odnosom prema hrani i kuhanju generalno. Primijetila sam naprimjer u Jerusalemu, da je hrana uvijek servirana u posudama ili na daskama od prirodnih materijala – gline ili drveta. To je jako puno utjecalo na moj doživljaj te kuhinje i cjelokupnom oduševljenju tom kulturom. Po povratku u BiH sam shvatila da takve proizvode jednostavno ne mogu lako pronaći na našem tržištu. Mi smo poprilično zanemarili i izgubili svoju tradiciju u našim svakodnevnim navikama. Tako je sve i počelo. A kako ja dolazim iz Konjica koji je poznat po drvorezbarstvu, gdje sam i djetinjstvo provela u jednoj od konjičkih radionica, sve je to došlo prirodno.

waga wood detalji 02

waga wood detalji 01

waga wood detalji 03

 

Kako se odlučujete za to kakav dizajn, tj kakav motiv izrezbariti na dasku?

Kako su motivi u našem drvorezbarstvu beskonačno raznoliki, vrlo je teško odlučiti se na konačni dizajn. Iskreno, sve zavisi od trenutačne inspiracije. Ima dana kada pravimo modele koji nemaju niti jedan tradicionalni motiv na sebi, dok nas nekada inspiracija odvede u tradiciju u porpunosti. Ovdje se uglavnom radi o modernoj interpretaciji detalja iz naših tradicionalnih šara. Izbjegavamo duboki rez zbog praktičnosti pri čišćenju daske, tako da uvijek radimo plitko rezbarenje. Ideje za izgled i dekoraciju uzimamo iz svakodnevnog života i uvijek nastojimo da proizvod ima praktičnu vrijednost, jer zaista nam nije u cilju da ove daske budu samo ukras. Želja nam je da ljudi koriste daske kako za pripremu, tako i za serviranje hrane. Moj savjet za sve koji posjeduju Waga dasku je da odrede prednju stranu za serviranje, a zadnju stranu za pripremu i rezanje hrane.

waga wood detalji 04

Idemo još detaljnije. Možeš li nam pojasniti kompletan proces nastanka jedne daske? I koliko je vremena uopće potrebno da nastane jedna daska?

Sve počinje od ideje koji nabacimo na papir. Zatim idemo u realizaciju i izradu prvog uzorka tj, prototipa. Često napravimo i po 5-6 komada, da bismo došli do konačnog izgleda. Ponekad na krajnji dizajn utiče i vrsta drveta, ponekad nemogućnost uklapanja detalja, ponekad se ispostavi da ono što je na crtežu lijepo izgleda u konačnici i ne izgleda tako dobro. Tu se spajaju praksa i ideja.

01 sirovina

- 1 -

SIROVINA ZA IZRADU

Daske se ne prave iz jednog komada drveta, nego iz spojenih letvi tako da se poveća otpornost komada na izvijanje i pucanje. Sljepljene letve moraju prenoćiti kako bi se ostvarila zadovoljavajuća čvrstoća komada. Zatim se pristupa izrezivanju geometrije prema dizajnu, izradi dekorativnih detalja, šmirglanju i glačanju površine i na kraju ide premazivanje hladno prešanim lanenim uljem koje se ostavlja 10 sati radi upijanja.

02 ljepljenje

- 2 -

LJEPLJENJJE SIROVINE

 

03 obrada

- 3 -

OBRADA

 

04 dekoracija

- 4 -

DEKORACIJA

 

05 ulje

- 5 -

PREMAZIVANJE ULJEM

 

06 alati

KORIŠTENI ALATI

 

07 radionica

 

Iz ovoga je jasno da nam je potrebno otprilike 30 sati da dobijemo gotovi proizvod.

Koju vrstu drveta najčešće koristite i zašto baš tu?

Koristimo sve lokalno dostupne vrste drveta kao što su orah, hrast, jasen, javor i trešnja. Od ovih jedino hrast nije zbog svoje tvrdoće pogodan za rezabarenje, pa njega koristimo samo za modele koji nemaju puno rezbarenih detalja. Naš proizvod se može smatrati i ekološkim, jer za izradu nastojimo da koristimo tzv. otpad iz drvne industrije, a to su male drvene daske koje su ostatak pri proizvodnji namještaja ili drugih velikih proizvoda od drveta. Dakle vodimo računa o tome da naš proizvod ne uzrokuje dodatnu štetu na okoliš.

waga wood 1

CASABLANCA

waga wood 2

DIAMOND TWINS

waga wood 3

FEZ

waga wood 4

FLOWY

Kako oni koji žele ovaj sjajan proizvod mogu doći do njega?

Za početak smo omogućili pojedinačnu kupovinu preko interneta. Možete nas kontaktirati putem naše Facebook stranice i napraviti narudžbu, a mi ćemo u vidu vrijednosne pošiljke poslati dasku na vašu adresu. Pored toga pripremamo i prodajni prostor u Sarajevu, a i prve kolekcije ubrzo idu za Berlin, Istanbul, Tel Aviv i Amsterdam. Kako je ovo ručni rad u potpunosti, sigurni smo da naše proizvode nećete naći na policama velikih trgovačkih lanaca, nego radije u galerijama i concept shopovima.

waga wood 5

MARRAKESH

waga wood 6

SAMSARA

waga wood 7

SHIVA

waga wood 8

THE YANG

waga wood 9

THE YIN

Ima li Waga Wood planove za proširenje svoje lepeze proizvoda?

Plan je da nastavimo sa radom i unaprjeđujemo naše proizvode. Waga Wood će u budućnosti obezbjediti potpuno sigurne i zdrave proizvode, koji će zasigurno poboljšati vaša jela i kuhinju, ali i druženja uz neizostavnu mezu. Što se tiče asortimana, želimo ići i korak dalje, pa tako imamo u planu uskoro izrađivati i oklagije, zdjelice i tanjire. Servirajte svojoj djeci hranu iz drvenog posuđa i na taj način poboljšajte svoj životni prostor i zdravlje, te očuvajte i njegujte svoju tradiciju, jer je ovo stopostotni domaći proizvod. Naša želja je da uljepšamo vaš svakodnevni život. Naš moto glasi:

„WAGA brings a fragment of wood magic to your home. (WAGA unosi magiju drveta u vaš dom.)

We hope to inspire You and bring joy and beauty to your home. (Želimo da vas nadahnemo i unesemo radost i ljepotu u vaš dom.)

waga wood komplet

waga wood komplet1

Foto: WAGA WOOD


Bonjour

Nela Hasić: Rečenica 'Sad je prekasno...' me još uvijek grize.

TEKST: Bonjour.ba

Nela Hasić: Rečenica 'Sad je prekasno...' me još uvijek grize. Nela Hasić: Rečenica 'Sad je prekasno...' me još uvijek grize.

U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.

Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.

Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju. 
 

race-for-the-cure-nela-hasic-intervju_1_bonjour_ba (1)

Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink

 

U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
 

Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?


Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
 

 

Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?


Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
 

race-for-the-cure-nela-hasic-intervju_2_bonjour_ba
 

Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?

 

Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
 

 

A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?


Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.

 

Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?


Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
 

 

Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?

 

Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.

 

Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?


Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
 

 

Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?


Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.

 

Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?

 

Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
 

 

I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?


Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.

Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.

I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
 

Foto: PR


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!