TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 13.4.2025.
Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala.
Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala. Na nekoliko pozornica u staroj Tvornici duhana smjenjivali su se chefovi, poduzetnici, inovatori i znatiželjnici, svi povezani zajedničkom temom - hranom kao kulturom, poslom i strašću. Svoja iskustva i znanja podijelili su i brojni stručnjaci – od Stjepana Oreškovića, Ivana Artukovića, chefovi Jp McMahon, Matt Orlando, Marco Pierre White, Janez Bratovž, Matija Bogdan, Jeffrey Vella i mnogi drugi. 
Paneli su otvarali teme o održivosti, odgovornosti, mentalnom zdravlju u kuhinji, granici između fine dininga i street fooda. Razgovori nisu ostali na površini – govorilo se iskreno, ponekad bolno, ali uvijek s vizijom. Legendarni chef Marco Pierre White stigao je u Rovinj kao zvijezda – i opravdao očekivanja! S publikom je podijelio pogled na današnju gastronomiju, otkrio zašto se povukao s kulinarskog trona – i zašto više vjeruje prstima nego pincetama.
„Hrana danas izgleda sjajno, ali nedostaje ono najvažnije – emocija. Ja sam klasičar - volim dodirnuti hranu“, rekao je Marco Pierre White i nastavio otvoreno govoriti o slavi, nagradama i trenutku kad je odlučio reći dosta.
“Kad juriš zvjezdice, to je uzbudljivo. Ali kad ih osvojiš – više ne trčiš. Samo ih braniš. I to je dosadno. Nisam htio živjeti u laži, htio sam slobodu“, dodao je i pritom nije zaboravio spomenuti ono što, kako kaže, najviše određuje kuharski poziv - pritisak. “U kuhinji si pod konstantnim pritiskom. Mnogi chefovi su talentirani, ali ne mogu izdržati. Pritisak ih slomi.“, istaknuo je Marco Pierre White. 
Upravo ta tema nastavila se u dvorani festivala kroz panel Paklena kuhinja – najgori trenuci u kuhinji, na kojem su Janez Bratovž, Matija Bogdan i Mate Janković progovorili o emocionalnom pritisku kojeg kuhari često nose. Bilo da je riječ o praznim blagovaonicama, osobnim tragedijama ili posljedicama neprekidnog pritiska. 
„Najgore je kad ti se privatni život raspada, a ti moraš ostati u restoranu i funkcionirati. Kuhinja ne pita.“, rekao je Bogdan. I upravo ta iskrenost podsjetila je zašto Weekend Food Festival nije samo mjesto kušanja – nego i razumijevanja.
Matija Bogdan
Posebno snažan dojam ostavio je panel Rebel Chefs and Bold Ideas: Plivaj protiv struje, na kojem su chefovi JP McMahon i Matt Orlando govorili o tome zašto je kuhinja prostor odgovornosti, a ne samo kreacije. McMahon, osnivač festivala Food on the Edge, rekao je da nikad nije bio motiviran samo promjenom radi promjene, već unutarnjom potrebom da stalno traži bolji način.
Matt Orlando, bivši sous-chef u Nomi i osnivač restorana Amass u Kopenhagenu, govorio je o trenutku kad je otvorio vlastiti restoran i prvi put osjetio što znači prava odgovornost.
"Kad radiš za nekoga, provodiš njegovu viziju. Tek kad radiš za sebe, shvatiš koliko tvoja vizija postaje velika – i koliko utjecaja zapravo imaš. Tada dolazi svijest, odgovornost i želja da napraviš nešto s dugoročnim učinkom", rekao je Orlando i dodao kako su u restoranu potpuno izbacili meso s jelovnika kako bi smanjili emisije ugljikovog dioksida.
S podjednakom otvorenošću govorilo se i na panelu Može li fine dining postojati bez street fooda?, gdje su chefovi Mario Mihelj i Marko Palfi pokazali kako ulična hrana može biti most prema sofisticiranijim gastronomskim iskustvima.
"Mnogi ljudi izbjegavaju fine dining jer misle da to nije za njih – skupo je, moraš se 'fino' obući, postoji određena doza nelagode. Na ulici toga nema. I upravo tu možemo ljudima pokazati da fine dining nije bauk. Klinac koji danas pojede ozbiljan burger na festivalu, sutra će bez problema sjesti u ozbiljan restoran. A kad to napravi – više se neće spuštati na fast food. Osim ako baš mora.", dodao je Palfi, a obojica su zaključila da fine dining i street food mogu postojati odvojeno, ali ako djeluju u sinergiji – mogu zajedno rasti i biti bolji. 
Publika se može educirati na ulici, a iskustvo može sazrijeti u restoranu. U oba slučaja, važni su kvalitetan proizvod i jasna vizija.
Osim vrhunskih chefova ovogodišnji Weekend Food Festival okupio je i vodeće ljude prehrambene industrije.
Dok je Stjepan Orešković prvog dana festivala govorio o razlozima investiranja svoje tvrtke Bosqar d.o.o. u hranu, na panelu Specialty since 1892 powered by Franck, raspravljalo se o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kave kao kulturnog, društvenog i tržišnog fenomena. Ivan Artuković, glavni direktor Francka i Tomo Ricov, direktor agencije Pepermint, otvorili su razgovor temom hipersegmentacije tržišta i novim navikama potrošača.
“Danas pratimo potrošače kroz više kanala i možemo im ponuditi točno ono što žele – personaliziranu mješavinu, iskustvo, priču. Specialty scena raste već godinama, a kvaliteta mora imati sustav i bodovanje. Ne može se netko samoprozvati proizvođačem specialty kave bez validacije”, istaknuo je Artuković.
Ivan Artuković
Poseban naglasak stavljen je na generaciju Z, koja sve više traži transparentnost i priču “od plantaže do šalice”, a dotaknuli su se i pitanja umjerenosti u konzumaciji – 400 mg kofeina dnevno istaknuto je kao zdrava granica, a to iznosi otprilike tri do četiri šalice kave na dan. Uz sve trendove, istaknuto je i koliko je kod nas ritual ispijanja kave ukorijenjen u društvenu svakodnevicu – od sastanaka do prijateljskih druženja – i koliko se razlikuje od navika turista kojima je to još uvijek nepoznanica.
Paralelno s predavanjima i panelima, u prostoru stare Tvornice duhana održani su brojni masterclassovi i showcooking radionice, te vinski festival IstraNatural, koji su privukli publiku željnu znanja i okusa, a brojni turisti i domaći foodiji uživali su na “istarskoj pjaci” u sklopu festivala.
RANGITE! – Istrian Food Market tijekom dva dana bio je jedno od najživljih mjesta festivala. U opuštenoj atmosferi, uz dobru čašu vina i mirise domaće kuhinje – od fuža i žgvaceta do pljukanca s tartufima – posjetitelji su se družili, kušali i razgovarali s istarskim proizvođačima koji su predstavljali svoje sireve, pršute, maslinova ulja, vina i destilate. Ovdje je lokalno značilo više od tradicije – značilo je susret s ljudima, okusima i pričama koje traju.
Program za profesionalce odvijao se i u Hotel Grand Park gdje su održani profesionalni masterclassovi posvećeni barskoj sceni – od luksuznog doživljaja gosta do precizne znanosti karbonizacije koktela. Glavne zvijezde programa bili su Luca Cinalli, jedan od najcjenjenijih europskih barmena, poznat po inovacijama u miksologiji te Karlo Ferenčak, hrvatski barmen i konzultant specijaliziran za razvoj barskih koncepata i edukaciju ugostiteljskih timova.
Stručno predavanje za profesionalce, Restoranska informatizacija, održao je i Davor Bienenfeld, poduzetnik i vlasnik nekoliko uspješnih ugostiteljskih objekata, koji je prezentirao kako suvremeni restorani koriste digitalna rješenja – od sustava prikaza narudžbi u kuhinji do optimizacije timske komunikacije i korisničkog iskustva.
Kroz moto „Eat local, think global“, Weekend Food Festival je još jednom pokazao zašto gastronomija nije trend, već živa kultura.
Rovinj je prošlog vikenda bio zajednička točka cijele scene – mjesto susreta,, razmjene iskustava i ljudi koji dijele istu strast. Kroz otvorene razgovore, suradnje i nova poznanstva, postavljen je temelj za rast koji ima lokalni karakter i globalni doseg.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Ako volite klasičnu baklavu, ali ponekad želite probati i nešto malo drugačije, ova verzija donosi zanimljiv spoj hrskavog tijesta, oraha i kremastog sloja Dolcela pudinga od vanilije.
Odmah da kažemo: ljubav za klasičnu baklavu.
Onu kakvu naše mame i nane prave… tanku, sočnu, punu oraha. Tu verziju volimo i ne želimo je mijenjati, ali ponekad je baš zabavno malo se poigrati i oblikom i okusom.
Ne da diramo tradiciju, nego da joj dodamo mali eksperiment.
Novi oblik, drugačiji sloj, okus koji nismo navikli očekivati u baklavi.
Tako smo pronašle bonbon baklavu, verziju poznatu i kao midye baklava.
Ova baklava dolazi iz Turske, posebno je popularna u regiji Gaziantep i Mardin, a ime je dobila po obliku koji podsjeća na malu školjku. Upravo ti tanki nabori tijesta daju joj drugačiji izgled i zanimljivu teksturu.
U originalnim verzijama često se koristi pistacija i semolina krema, dok smo mi ovdje napravile mali twist.
Uz orahe smo dodale i Dolcela puding od vanilije, koji baklavi daje mekši, kremast sloj i malo drugačiju strukturu iznutra.
Rezultat je desert koji izgleda razigrano i drugačije, ali i dalje ima sve ono što očekujemo od dobre baklave: tanko tijesto, orahe i agdu koja sve poveže.
Dakle, ako želite probati ovu verziju baklave kod kuće, u nastavku su sastojci i priprema za bonbon baklavu sa Dolcela pudingom od vanilije.
Sastojci za bonbon baklavu:
Tijesto:
• 500 g glatkog brašna
• prstohvat soli
• 1 kašičica Dolcela praška za pecivo
• 1 jaje
• 20 ml ulja
• oko 250 ml toplog mlijeka
• Za razvlačenje: Dolcela Gussnel i brašno.
Nadjev:
• 200-250 g mljevenih oraha
• 50 g sjeckanih oraha
• 1 Dolcela puding okus vanilija
• 350ml mlijeka
Agda:
• 1 l vode
• 600-650 g šećera
• 3-4 kriške limuna
Priprema:
Prvo zamijesite mekano tijesto od brašna, soli, Dolcela praška za pecivo, jajeta, ulja i toplog mlijeka.
Mlijeko dodajte postepeno (možda vam neće trebati sva količina). Cilj je dobiti glatko, podatno tijesto.
Tijesto podijelite na 8 jednakih kuglica, pokrijte ih krpom i ostavite da odmore 30-45 minuta.
Za to vrijeme pripremite agdu. U šerpi kuhajte vodu, šećer i kriške limuna oko 8-10 minuta, a zatim je ostavite da se potpuno ohladi.
U drugoj posudi skuhajte Dolcela puding od vanilije s mlijekom i Dolcela vanilin šećerom prema uputama i također ga ostavite da se ohladi.
Oblikovanje i pečenje
Svaku kuglicu tijesta tanko razvaljajte uz pomoć mješavine Dolcela Gussnela i brašna kako se tijesto ne bi lijepilo.
Razvaljanu jufku namotajte na oklagiju pa lagano stisnite krajeve prema sredini kako biste dobili karakteristične nabore. Nakon toga je još malo razvucite.
Na sredinu jufke, u razmacima, dodajte fil od Dolcela pudinga od vanilije, a preko stavite kašičicu sjeckanih oraha.
Tijesto zatim preklopite s obje strane i počnite ga oblikovati s jedne strane prema drugoj kako biste istisnuli zrak i formirali željeni oblik.
Složite ih u pleh i premažite otopljenim maslacem.
Pecite u rerni zagrijanoj na 180°C oko 35-40 minuta, dok baklava ne dobije lijepu zlatnu boju.
Čim je izvadite iz rerne, vruću baklavu prelijte hladnom agdom.
Najbolje je ostaviti je preko noći da upije svu agdu i dobije onu pravu, sočnu teksturu.
Kad je presiječete, vidjet ćete slojeve tijesta, orahe i kremasti sloj Dolcela pudinga od vanilije koji ovoj baklavi daje nešto više od klasične verzije, mekšu teksturu i bogatiji okus.
Izgleda zanimljivo, a okus ostaje onaj poznati, desert kakav volimo, samo u malo drugačijem izdanju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
