Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala.

Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala. Na nekoliko pozornica u staroj Tvornici duhana smjenjivali su se chefovi, poduzetnici, inovatori i znatiželjnici, svi povezani zajedničkom temom - hranom kao kulturom, poslom i strašću. Svoja iskustva i znanja podijelili su i brojni stručnjaci – od Stjepana Oreškovića, Ivana Artukovića, chefovi Jp McMahon, Matt Orlando, Marco Pierre White, Janez Bratovž, Matija Bogdan, Jeffrey Vella i mnogi drugi. 



Paneli su otvarali teme o održivosti, odgovornosti, mentalnom zdravlju u kuhinji, granici između fine dininga i street fooda. Razgovori nisu ostali na površini – govorilo se iskreno, ponekad bolno, ali uvijek s vizijom. Legendarni chef Marco Pierre White stigao je u Rovinj kao zvijezda – i opravdao očekivanja! S publikom je podijelio pogled na današnju gastronomiju, otkrio zašto se povukao s kulinarskog trona – i zašto više vjeruje prstima nego pincetama.



„Hrana danas izgleda sjajno, ali nedostaje ono najvažnije – emocija. Ja sam klasičar - volim dodirnuti hranu“, rekao je Marco Pierre White i nastavio otvoreno govoriti o slavi, nagradama i trenutku kad je odlučio reći dosta.

“Kad juriš zvjezdice, to je uzbudljivo. Ali kad ih osvojiš – više ne trčiš. Samo ih braniš. I to je dosadno. Nisam htio živjeti u laži, htio sam slobodu“, dodao je i pritom nije zaboravio spomenuti ono što, kako kaže, najviše određuje kuharski poziv - pritisak. “U kuhinji si pod konstantnim pritiskom. Mnogi chefovi su talentirani, ali ne mogu izdržati. Pritisak ih slomi.“, istaknuo je Marco Pierre White. 





Upravo ta tema nastavila se u dvorani festivala kroz panel Paklena kuhinja – najgori trenuci u kuhinji, na kojem su Janez Bratovž, Matija Bogdan i Mate Janković progovorili o emocionalnom pritisku kojeg kuhari često nose. Bilo da je riječ o praznim blagovaonicama, osobnim tragedijama ili posljedicama neprekidnog pritiska. 



„Najgore je kad ti se privatni život raspada, a ti moraš ostati u restoranu i funkcionirati. Kuhinja ne pita.“, rekao je Bogdan. I upravo ta iskrenost podsjetila je zašto Weekend Food Festival nije samo mjesto kušanja – nego i razumijevanja.

Matija Bogdan

Posebno snažan dojam ostavio je panel Rebel Chefs and Bold Ideas: Plivaj protiv struje, na kojem su chefovi JP McMahon i Matt Orlando govorili o tome zašto je kuhinja prostor odgovornosti, a ne samo kreacije. McMahon, osnivač festivala Food on the Edge, rekao je da nikad nije bio motiviran samo promjenom radi promjene, već unutarnjom potrebom da stalno traži bolji način. 

Matt Orlando, bivši sous-chef u Nomi i osnivač restorana Amass u Kopenhagenu, govorio je o trenutku kad je otvorio vlastiti restoran i prvi put osjetio što znači prava odgovornost.



"Kad radiš za nekoga, provodiš njegovu viziju. Tek kad radiš za sebe, shvatiš koliko tvoja vizija postaje velika – i koliko utjecaja zapravo imaš. Tada dolazi svijest, odgovornost i želja da napraviš nešto s dugoročnim učinkom", rekao je Orlando i dodao kako su u restoranu potpuno izbacili meso s jelovnika kako bi smanjili emisije ugljikovog dioksida. 

S podjednakom otvorenošću govorilo se i na panelu Može li fine dining postojati bez street fooda?, gdje su chefovi Mario Mihelj i Marko Palfi pokazali kako ulična hrana može biti most prema sofisticiranijim gastronomskim iskustvima. 

"Mnogi ljudi izbjegavaju fine dining jer misle da to nije za njih – skupo je, moraš se 'fino' obući, postoji određena doza nelagode. Na ulici toga nema. I upravo tu možemo ljudima pokazati da fine dining nije bauk. Klinac koji danas pojede ozbiljan burger na festivalu, sutra će bez problema sjesti u ozbiljan restoran. A kad to napravi – više se neće spuštati na fast food. Osim ako baš mora.", dodao je Palfi, a obojica su zaključila da fine dining i street food mogu postojati odvojeno, ali ako djeluju u sinergiji – mogu zajedno rasti i biti bolji. 



Publika se može educirati na ulici, a iskustvo može sazrijeti u restoranu. U oba slučaja, važni su kvalitetan proizvod i jasna vizija.
Osim vrhunskih chefova ovogodišnji Weekend Food Festival okupio je i vodeće ljude prehrambene industrije. 

Dok je Stjepan Orešković prvog dana festivala govorio o razlozima investiranja svoje tvrtke Bosqar d.o.o. u hranu, na panelu Specialty since 1892 powered by Franck, raspravljalo se o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kave kao kulturnog, društvenog i tržišnog fenomena. Ivan Artuković, glavni direktor Francka i Tomo Ricov, direktor agencije Pepermint, otvorili su razgovor temom hipersegmentacije tržišta i novim navikama potrošača.



“Danas pratimo potrošače kroz više kanala i možemo im ponuditi točno ono što žele – personaliziranu mješavinu, iskustvo, priču. Specialty scena raste već godinama, a kvaliteta mora imati sustav i bodovanje. Ne može se netko samoprozvati proizvođačem specialty kave bez validacije”, istaknuo je Artuković.

Ivan Artuković

Poseban naglasak stavljen je na generaciju Z, koja sve više traži transparentnost i priču “od plantaže do šalice”, a dotaknuli su se i pitanja umjerenosti u konzumaciji – 400 mg kofeina dnevno istaknuto je kao zdrava granica, a to iznosi otprilike tri do četiri šalice kave na dan. Uz sve trendove, istaknuto je i koliko je kod nas ritual ispijanja kave ukorijenjen u društvenu svakodnevicu – od sastanaka do prijateljskih druženja – i koliko se razlikuje od navika turista kojima je to još uvijek nepoznanica.

Paralelno s predavanjima i panelima, u prostoru stare Tvornice duhana održani su brojni masterclassovi i showcooking radionice, te vinski festival IstraNatural, koji su privukli publiku željnu znanja i okusa, a brojni turisti  i domaći foodiji uživali su na “istarskoj pjaci” u sklopu festivala. 

RANGITE! – Istrian Food Market tijekom dva dana bio je jedno od najživljih mjesta festivala. U opuštenoj atmosferi, uz dobru čašu vina i mirise domaće kuhinje – od fuža i žgvaceta do pljukanca s tartufima – posjetitelji su se družili, kušali i razgovarali s istarskim proizvođačima koji su predstavljali svoje sireve, pršute, maslinova ulja, vina i destilate. Ovdje je lokalno značilo više od tradicije – značilo je susret s ljudima, okusima i pričama koje traju.



Program za profesionalce odvijao se i u Hotel Grand Park gdje su održani profesionalni masterclassovi posvećeni barskoj sceni – od luksuznog doživljaja gosta do precizne znanosti karbonizacije koktela. Glavne zvijezde programa bili su Luca Cinalli, jedan od najcjenjenijih europskih barmena, poznat po inovacijama u miksologiji te Karlo Ferenčak, hrvatski barmen i konzultant specijaliziran za razvoj barskih koncepata i edukaciju ugostiteljskih timova.



Stručno predavanje za profesionalce, Restoranska informatizacija, održao je i Davor Bienenfeld, poduzetnik i vlasnik nekoliko uspješnih ugostiteljskih objekata, koji je prezentirao kako suvremeni restorani koriste digitalna rješenja – od sustava prikaza narudžbi u kuhinji do optimizacije timske komunikacije i korisničkog iskustva.

Kroz moto „Eat local, think global“, Weekend Food Festival je još jednom pokazao zašto gastronomija nije trend, već živa kultura. 
Rovinj je prošlog vikenda bio zajednička točka cijele scene – mjesto susreta,, razmjene iskustava i ljudi koji dijele istu strast. Kroz otvorene razgovore, suradnje i nova poznanstva, postavljen je temelj za rast koji ima lokalni karakter i globalni doseg.

Nekako su najljepši obroci uvijek oni zbog kojih se svi zadrže za stolom malo duže nego što su planirali.

Dok neko postavlja tanjire, neko već provjerava šta se peče u kuhinji, a razgovori postaju sve glasniji kako hrana stiže na sto. 

I baš ti mali trenuci često ostanu važniji od samog recepta…





 

Zato posljednjih mjeseci sve više volimo ideje za jela koja ne traže komplikovanu pripremu, ali na stolu izgledaju kao da ste ih planirali cijeli dan. Ona koja jednako dobro funkcionišu za porodični ručak, vikend druženje ili večeru kada samo želite da atmosfera kod kuće bude malo posebnija.




Ovoga puta inspiraciju smo pronašli u receptu koji spaja bogate okuse, jednostavnu pripremu i ono najvažnije, osjećaj zajedništva za stolom. 

Na toj ideji zasniva se i kampanja ‘Spaja nas isti žar’ koju realizuje Crvena jabuka i Tropic Market, podsjećajući koliko su hrana i zajednički trenuci često najbolji način povezivanja.



 

Marinirana junetina u maslacu, bijelom luku i ruzmarinu koja izgleda kao restoran moment kod kuće

Sočna marinirana junetina, otopljeni maslac, bijeli luk i ruzmarin kombinacija su s kojom je teško pogriješiti. Ovo je jedno od onih jela koje izgleda efektno čim ga iznesete na sto, a zapravo se priprema mnogo jednostavnije nego što djeluje. Idealno za večere kada želite napraviti nešto malo posebnije bez komplikovanih koraka i previše vremena u kuhinji.




Sastojci za mariniranu junetinu u maslacu, bijelom luku i ruzmarinu

Za 2 osobe:

• 2 komada marinirane junetine iz Crvene jabuke i Tropic Marketa  
• 40 g maslaca
• 2 kašike maslinovog ulja
• 4 čehna bijelog luka
• 2 grančice svježeg ruzmarina
• So
• Kulino crni biber u zrnu iz asortimana Crvene Jabuke i Tropic Marketa




Priprema korak po korak:

Meso izvadite iz frižidera 30 do 40 minuta prije pripreme kako bi ravnomjerno zadržalo sočnost tokom pečenja.

Dobro zagrijte tavu i dodajte maslinovo ulje. Mariniranu junetinu pecite između 2 i 4 minute sa svake strane, zavisno od debljine mesa i pečenosti koju volite.




Pred kraj dodajte maslac, bijeli luk i ruzmarin. Kada se maslac otopi i postane aromatičan, kašikom ga lagano prelivajte preko mesa oko jedne minute. 







Upravo taj korak daje mesu bogat okus i onu toplu, restaurant inspired atmosferu koju svi volimo prenijeti kući, posebno uz dodatak svježe mljevenog Kulino bibera.




Nakon pečenja ostavite meso da odmori 5 do 7 minuta prije rezanja. Tada ostaje najsočnije i najukusnije.




Uz ovakvo glavno jelo lako je kombinovati i druge okuse za sto. Marinirana piletina za roštilj iz Crvene jabuke i Tropic Marketa odličan je izbor za one koji vole nešto laganije, a jednako sočno i jednostavno za pripremu.




Dovoljno je dobro zagrijati grill tavu ili roštilj, dodati malo ulja ili maslaca i peći piletinu 4 do 5 minuta sa svake strane dok ne dobije zlatnu koricu i ostane mekana iznutra. Uz grilovano povrće, krompir ili svježu salatu, vrlo lako postaje dio stola oko kojeg se svi okupe bez puno planiranja.



 

 

Okusi koji okupljaju cijeli sto

Možda baš zato najviše volimo ovakva jela…

Ne traže posebnu priliku ni komplikovanu pripremu, ali vrlo lako promijene atmosferu cijele večeri. Dovoljno je nekoliko dobrih sastojaka, pun sto i atmosfera zbog koje čak i najjednostavniji obrok djeluje kao nešto čemu ćemo se rado vraćati.




To su oni momenti kada se uzima još jedan zalogaj iako smo ‘već siti’, kada svi komentarišu kako nešto dobro miriše i kada se recept odmah šalje dalje u porodični grupni chat.

Dok se meso reže još vruće, a tanjiri polako prazne, cijeli obrok nekako postane više od obične večere kod kuće. To su ona jela koja se uvijek iznova vraćaju na sto jer uz njih najčešće ostanu i najbolji razgovori.