TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 13.4.2025.
Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala.
Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala. Na nekoliko pozornica u staroj Tvornici duhana smjenjivali su se chefovi, poduzetnici, inovatori i znatiželjnici, svi povezani zajedničkom temom - hranom kao kulturom, poslom i strašću. Svoja iskustva i znanja podijelili su i brojni stručnjaci – od Stjepana Oreškovića, Ivana Artukovića, chefovi Jp McMahon, Matt Orlando, Marco Pierre White, Janez Bratovž, Matija Bogdan, Jeffrey Vella i mnogi drugi. 
Paneli su otvarali teme o održivosti, odgovornosti, mentalnom zdravlju u kuhinji, granici između fine dininga i street fooda. Razgovori nisu ostali na površini – govorilo se iskreno, ponekad bolno, ali uvijek s vizijom. Legendarni chef Marco Pierre White stigao je u Rovinj kao zvijezda – i opravdao očekivanja! S publikom je podijelio pogled na današnju gastronomiju, otkrio zašto se povukao s kulinarskog trona – i zašto više vjeruje prstima nego pincetama.
„Hrana danas izgleda sjajno, ali nedostaje ono najvažnije – emocija. Ja sam klasičar - volim dodirnuti hranu“, rekao je Marco Pierre White i nastavio otvoreno govoriti o slavi, nagradama i trenutku kad je odlučio reći dosta.
“Kad juriš zvjezdice, to je uzbudljivo. Ali kad ih osvojiš – više ne trčiš. Samo ih braniš. I to je dosadno. Nisam htio živjeti u laži, htio sam slobodu“, dodao je i pritom nije zaboravio spomenuti ono što, kako kaže, najviše određuje kuharski poziv - pritisak. “U kuhinji si pod konstantnim pritiskom. Mnogi chefovi su talentirani, ali ne mogu izdržati. Pritisak ih slomi.“, istaknuo je Marco Pierre White. 
Upravo ta tema nastavila se u dvorani festivala kroz panel Paklena kuhinja – najgori trenuci u kuhinji, na kojem su Janez Bratovž, Matija Bogdan i Mate Janković progovorili o emocionalnom pritisku kojeg kuhari često nose. Bilo da je riječ o praznim blagovaonicama, osobnim tragedijama ili posljedicama neprekidnog pritiska. 
„Najgore je kad ti se privatni život raspada, a ti moraš ostati u restoranu i funkcionirati. Kuhinja ne pita.“, rekao je Bogdan. I upravo ta iskrenost podsjetila je zašto Weekend Food Festival nije samo mjesto kušanja – nego i razumijevanja.
Matija Bogdan
Posebno snažan dojam ostavio je panel Rebel Chefs and Bold Ideas: Plivaj protiv struje, na kojem su chefovi JP McMahon i Matt Orlando govorili o tome zašto je kuhinja prostor odgovornosti, a ne samo kreacije. McMahon, osnivač festivala Food on the Edge, rekao je da nikad nije bio motiviran samo promjenom radi promjene, već unutarnjom potrebom da stalno traži bolji način.
Matt Orlando, bivši sous-chef u Nomi i osnivač restorana Amass u Kopenhagenu, govorio je o trenutku kad je otvorio vlastiti restoran i prvi put osjetio što znači prava odgovornost.
"Kad radiš za nekoga, provodiš njegovu viziju. Tek kad radiš za sebe, shvatiš koliko tvoja vizija postaje velika – i koliko utjecaja zapravo imaš. Tada dolazi svijest, odgovornost i želja da napraviš nešto s dugoročnim učinkom", rekao je Orlando i dodao kako su u restoranu potpuno izbacili meso s jelovnika kako bi smanjili emisije ugljikovog dioksida.
S podjednakom otvorenošću govorilo se i na panelu Može li fine dining postojati bez street fooda?, gdje su chefovi Mario Mihelj i Marko Palfi pokazali kako ulična hrana može biti most prema sofisticiranijim gastronomskim iskustvima.
"Mnogi ljudi izbjegavaju fine dining jer misle da to nije za njih – skupo je, moraš se 'fino' obući, postoji određena doza nelagode. Na ulici toga nema. I upravo tu možemo ljudima pokazati da fine dining nije bauk. Klinac koji danas pojede ozbiljan burger na festivalu, sutra će bez problema sjesti u ozbiljan restoran. A kad to napravi – više se neće spuštati na fast food. Osim ako baš mora.", dodao je Palfi, a obojica su zaključila da fine dining i street food mogu postojati odvojeno, ali ako djeluju u sinergiji – mogu zajedno rasti i biti bolji. 
Publika se može educirati na ulici, a iskustvo može sazrijeti u restoranu. U oba slučaja, važni su kvalitetan proizvod i jasna vizija.
Osim vrhunskih chefova ovogodišnji Weekend Food Festival okupio je i vodeće ljude prehrambene industrije.
Dok je Stjepan Orešković prvog dana festivala govorio o razlozima investiranja svoje tvrtke Bosqar d.o.o. u hranu, na panelu Specialty since 1892 powered by Franck, raspravljalo se o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kave kao kulturnog, društvenog i tržišnog fenomena. Ivan Artuković, glavni direktor Francka i Tomo Ricov, direktor agencije Pepermint, otvorili su razgovor temom hipersegmentacije tržišta i novim navikama potrošača.
“Danas pratimo potrošače kroz više kanala i možemo im ponuditi točno ono što žele – personaliziranu mješavinu, iskustvo, priču. Specialty scena raste već godinama, a kvaliteta mora imati sustav i bodovanje. Ne može se netko samoprozvati proizvođačem specialty kave bez validacije”, istaknuo je Artuković.
Ivan Artuković
Poseban naglasak stavljen je na generaciju Z, koja sve više traži transparentnost i priču “od plantaže do šalice”, a dotaknuli su se i pitanja umjerenosti u konzumaciji – 400 mg kofeina dnevno istaknuto je kao zdrava granica, a to iznosi otprilike tri do četiri šalice kave na dan. Uz sve trendove, istaknuto je i koliko je kod nas ritual ispijanja kave ukorijenjen u društvenu svakodnevicu – od sastanaka do prijateljskih druženja – i koliko se razlikuje od navika turista kojima je to još uvijek nepoznanica.
Paralelno s predavanjima i panelima, u prostoru stare Tvornice duhana održani su brojni masterclassovi i showcooking radionice, te vinski festival IstraNatural, koji su privukli publiku željnu znanja i okusa, a brojni turisti i domaći foodiji uživali su na “istarskoj pjaci” u sklopu festivala.
RANGITE! – Istrian Food Market tijekom dva dana bio je jedno od najživljih mjesta festivala. U opuštenoj atmosferi, uz dobru čašu vina i mirise domaće kuhinje – od fuža i žgvaceta do pljukanca s tartufima – posjetitelji su se družili, kušali i razgovarali s istarskim proizvođačima koji su predstavljali svoje sireve, pršute, maslinova ulja, vina i destilate. Ovdje je lokalno značilo više od tradicije – značilo je susret s ljudima, okusima i pričama koje traju.
Program za profesionalce odvijao se i u Hotel Grand Park gdje su održani profesionalni masterclassovi posvećeni barskoj sceni – od luksuznog doživljaja gosta do precizne znanosti karbonizacije koktela. Glavne zvijezde programa bili su Luca Cinalli, jedan od najcjenjenijih europskih barmena, poznat po inovacijama u miksologiji te Karlo Ferenčak, hrvatski barmen i konzultant specijaliziran za razvoj barskih koncepata i edukaciju ugostiteljskih timova.
Stručno predavanje za profesionalce, Restoranska informatizacija, održao je i Davor Bienenfeld, poduzetnik i vlasnik nekoliko uspješnih ugostiteljskih objekata, koji je prezentirao kako suvremeni restorani koriste digitalna rješenja – od sustava prikaza narudžbi u kuhinji do optimizacije timske komunikacije i korisničkog iskustva.
Kroz moto „Eat local, think global“, Weekend Food Festival je još jednom pokazao zašto gastronomija nije trend, već živa kultura.
Rovinj je prošlog vikenda bio zajednička točka cijele scene – mjesto susreta,, razmjene iskustava i ljudi koji dijele istu strast. Kroz otvorene razgovore, suradnje i nova poznanstva, postavljen je temelj za rast koji ima lokalni karakter i globalni doseg.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
U prvoj epizodi Bonjour Cooking School powered by Vegeta učili smo kako losos učiniti sočnim i savršeno pečenim, uz razumijevanje temperature i strpljenja. Sada je bilo logično da istu pažnju usmjerimo na povrće.
U drugoj epizodi Miran Karić priprema tikvice punjene bulgurom i fokus stavlja na aromu. Na detalje koji poznato jelo čine zanimljivijim. Na slojeve okusa koji se grade postupno, od tostiranja začina na suhoj tavi, do pravilnog balansa svježine i pikantnosti.
Ako smo u prvoj epizodi govorili o kontroli topline, sada govorimo o kontroli arome. Jer svi znamo napraviti tikvice, ali razlika je u tome kako ih začinite, kako ih tostirate i kako ih spojite s bazom koja ima karakter.
Uz Vegetu Sweet Chili, bulgur više nije samo kuhana žitarica, nego razigrana, slatko-ljuta podloga koja daje strukturu i nosi cijelo jelo.
Ovdje ne jurimo brzinu, nego razumijevanje. Da znamo zašto se začin prvo zagrijava, zašto tikvica ide bez ulja i kako jedan mali pomak u redoslijedu promijeni cijeli rezultat. Jer jelo ne postaje zanimljivo zato što je komplicirano, nego zato što je promišljeno.
Priprema
Tostiranje kao prvi sloj okusa
Ako koristite začine u sjemenkama (kumin, kim, korijander), prvo ih tostirajte na suhoj tavi. Bez ulja. Bez masnoće.
Toplina oslobađa njihova prirodna ulja i tada aroma postaje dublja, intenzivnija i toplija. Ovo je trenutak kada jelo počinje mirisati prije nego što je ijedan “mokri” sastojak dodan.
Trik: Začin koji se tostira ne treba potamniti, samo zamirisati. Čim osjetite aromu, spreman je za dalje.
Bulgur kao nosilac karaktera
Bulgur kuhajte u omjeru 1:1 s vodom. U vodu dodajte Vegetu Sweet Chili kako bi okus postao dio strukture, a ne završni dodatak.
Kuhajte oko 15 minuta, dok ne omekša, ali ostane rastresit. Ako vam treba brzo hlađenje, kratko ga ubacite u zamrzivač, Miranova “šok terapija” koja štedi vrijeme.
Ako je krupniji i ne povezuje se, lagano ga nagnječite kašikom ili kratko prođite štapnim mikserom da postane kompaktniji za filovanje.
Trik: Okus se gradi od početka. Vegeta Sweet Chili u vodi znači puniji bulgur, ne samo začinjenu površinu.
Fil koji balansira svježe i pikantno
U blender stavite paradajz, mrkvu, stabljiku celera, crveni i bijeli luk, mentu, limunov sok i malo korice. Dodajte maslinovo ulje i Vegetu Sweet Chili.
Izblendajte u aromatičnu bazu i umiješajte u bulgur. Dobit ćete fil koji je svjež, blago pikantan i razigran.
Limun ovdje ne mora dominirati, ali podiže sve ostale okuse. Menta daje svježinu, a Sweet Chili otvara onu laganu toplinu koja vas tjera na još jedan zalogaj.
Tikvice bez ulja
Tikvice narežite na tanke ploške po dužini. Što tanje, lakše će se rolati.
Tostirajte ih na suhoj tavi. Bez ulja. Bez putera. Samo toplina. Kada omekšaju i postanu savitljive, spremne su za punjenje.
Ako neka pukne, ne bacajte je. Sitno je nasjeckajte i ubacite u fil.
Trik: Ulje sprječava pravilno rolanje. Suha toplina daje elastičnost bez klizanja.
Završnica i kontrast
Punjene tikvice kratko zapecite s komadićem putera kako bi dobile toplinu i blagu karamelizaciju.
Za podlogu pomiješajte mileram, svježu mentu i peršun te kašiku fila. Tako dobijate kontrast: pečeno i svježe u istom zalogaju.
- Začini se prvo tostiraju.
- Bulgur se začinjava dok se kuha.
- Tikvica ide na suhu tavu.
- Limun podiže okus, ali ne dominira.
- Vegeta Sweet Chili daje bazu, ne korekciju.
Jednostavno jelo, ali s jasnom logikom. Aroma se ne dodaje na kraju, ona se gradi od prvog koraka.
Ova epizoda nas je učila kako miris nastaje prije okusa. Kako suha tava može napraviti više od maslinovog ulja. Kako limun ne mora biti glavni, ali sve podigne.
I možda ono najvažnije, da povrće ne mora biti prilog. Uz pravi balans i malo hrabrosti u začinjavanju, ono postaje centar tanjira. Kada se u bulgur umiješa Vegeta Sweet Chili cijela priča dobija toplinu i lagani “kick” koji vas vraća na još jedan zalogaj.
A ako bismo ovom jelu dali soundtrack? Nešto s orijentalnim štihom, ritam koji ide polako, pa se pojača. Baš kao i aroma u ovom jelu.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
