Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala.

Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala. Na nekoliko pozornica u staroj Tvornici duhana smjenjivali su se chefovi, poduzetnici, inovatori i znatiželjnici, svi povezani zajedničkom temom - hranom kao kulturom, poslom i strašću. Svoja iskustva i znanja podijelili su i brojni stručnjaci – od Stjepana Oreškovića, Ivana Artukovića, chefovi Jp McMahon, Matt Orlando, Marco Pierre White, Janez Bratovž, Matija Bogdan, Jeffrey Vella i mnogi drugi. 



Paneli su otvarali teme o održivosti, odgovornosti, mentalnom zdravlju u kuhinji, granici između fine dininga i street fooda. Razgovori nisu ostali na površini – govorilo se iskreno, ponekad bolno, ali uvijek s vizijom. Legendarni chef Marco Pierre White stigao je u Rovinj kao zvijezda – i opravdao očekivanja! S publikom je podijelio pogled na današnju gastronomiju, otkrio zašto se povukao s kulinarskog trona – i zašto više vjeruje prstima nego pincetama.



„Hrana danas izgleda sjajno, ali nedostaje ono najvažnije – emocija. Ja sam klasičar - volim dodirnuti hranu“, rekao je Marco Pierre White i nastavio otvoreno govoriti o slavi, nagradama i trenutku kad je odlučio reći dosta.

“Kad juriš zvjezdice, to je uzbudljivo. Ali kad ih osvojiš – više ne trčiš. Samo ih braniš. I to je dosadno. Nisam htio živjeti u laži, htio sam slobodu“, dodao je i pritom nije zaboravio spomenuti ono što, kako kaže, najviše određuje kuharski poziv - pritisak. “U kuhinji si pod konstantnim pritiskom. Mnogi chefovi su talentirani, ali ne mogu izdržati. Pritisak ih slomi.“, istaknuo je Marco Pierre White. 





Upravo ta tema nastavila se u dvorani festivala kroz panel Paklena kuhinja – najgori trenuci u kuhinji, na kojem su Janez Bratovž, Matija Bogdan i Mate Janković progovorili o emocionalnom pritisku kojeg kuhari često nose. Bilo da je riječ o praznim blagovaonicama, osobnim tragedijama ili posljedicama neprekidnog pritiska. 



„Najgore je kad ti se privatni život raspada, a ti moraš ostati u restoranu i funkcionirati. Kuhinja ne pita.“, rekao je Bogdan. I upravo ta iskrenost podsjetila je zašto Weekend Food Festival nije samo mjesto kušanja – nego i razumijevanja.

Matija Bogdan

Posebno snažan dojam ostavio je panel Rebel Chefs and Bold Ideas: Plivaj protiv struje, na kojem su chefovi JP McMahon i Matt Orlando govorili o tome zašto je kuhinja prostor odgovornosti, a ne samo kreacije. McMahon, osnivač festivala Food on the Edge, rekao je da nikad nije bio motiviran samo promjenom radi promjene, već unutarnjom potrebom da stalno traži bolji način. 

Matt Orlando, bivši sous-chef u Nomi i osnivač restorana Amass u Kopenhagenu, govorio je o trenutku kad je otvorio vlastiti restoran i prvi put osjetio što znači prava odgovornost.



"Kad radiš za nekoga, provodiš njegovu viziju. Tek kad radiš za sebe, shvatiš koliko tvoja vizija postaje velika – i koliko utjecaja zapravo imaš. Tada dolazi svijest, odgovornost i želja da napraviš nešto s dugoročnim učinkom", rekao je Orlando i dodao kako su u restoranu potpuno izbacili meso s jelovnika kako bi smanjili emisije ugljikovog dioksida. 

S podjednakom otvorenošću govorilo se i na panelu Može li fine dining postojati bez street fooda?, gdje su chefovi Mario Mihelj i Marko Palfi pokazali kako ulična hrana može biti most prema sofisticiranijim gastronomskim iskustvima. 

"Mnogi ljudi izbjegavaju fine dining jer misle da to nije za njih – skupo je, moraš se 'fino' obući, postoji određena doza nelagode. Na ulici toga nema. I upravo tu možemo ljudima pokazati da fine dining nije bauk. Klinac koji danas pojede ozbiljan burger na festivalu, sutra će bez problema sjesti u ozbiljan restoran. A kad to napravi – više se neće spuštati na fast food. Osim ako baš mora.", dodao je Palfi, a obojica su zaključila da fine dining i street food mogu postojati odvojeno, ali ako djeluju u sinergiji – mogu zajedno rasti i biti bolji. 



Publika se može educirati na ulici, a iskustvo može sazrijeti u restoranu. U oba slučaja, važni su kvalitetan proizvod i jasna vizija.
Osim vrhunskih chefova ovogodišnji Weekend Food Festival okupio je i vodeće ljude prehrambene industrije. 

Dok je Stjepan Orešković prvog dana festivala govorio o razlozima investiranja svoje tvrtke Bosqar d.o.o. u hranu, na panelu Specialty since 1892 powered by Franck, raspravljalo se o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kave kao kulturnog, društvenog i tržišnog fenomena. Ivan Artuković, glavni direktor Francka i Tomo Ricov, direktor agencije Pepermint, otvorili su razgovor temom hipersegmentacije tržišta i novim navikama potrošača.



“Danas pratimo potrošače kroz više kanala i možemo im ponuditi točno ono što žele – personaliziranu mješavinu, iskustvo, priču. Specialty scena raste već godinama, a kvaliteta mora imati sustav i bodovanje. Ne može se netko samoprozvati proizvođačem specialty kave bez validacije”, istaknuo je Artuković.

Ivan Artuković

Poseban naglasak stavljen je na generaciju Z, koja sve više traži transparentnost i priču “od plantaže do šalice”, a dotaknuli su se i pitanja umjerenosti u konzumaciji – 400 mg kofeina dnevno istaknuto je kao zdrava granica, a to iznosi otprilike tri do četiri šalice kave na dan. Uz sve trendove, istaknuto je i koliko je kod nas ritual ispijanja kave ukorijenjen u društvenu svakodnevicu – od sastanaka do prijateljskih druženja – i koliko se razlikuje od navika turista kojima je to još uvijek nepoznanica.

Paralelno s predavanjima i panelima, u prostoru stare Tvornice duhana održani su brojni masterclassovi i showcooking radionice, te vinski festival IstraNatural, koji su privukli publiku željnu znanja i okusa, a brojni turisti  i domaći foodiji uživali su na “istarskoj pjaci” u sklopu festivala. 

RANGITE! – Istrian Food Market tijekom dva dana bio je jedno od najživljih mjesta festivala. U opuštenoj atmosferi, uz dobru čašu vina i mirise domaće kuhinje – od fuža i žgvaceta do pljukanca s tartufima – posjetitelji su se družili, kušali i razgovarali s istarskim proizvođačima koji su predstavljali svoje sireve, pršute, maslinova ulja, vina i destilate. Ovdje je lokalno značilo više od tradicije – značilo je susret s ljudima, okusima i pričama koje traju.



Program za profesionalce odvijao se i u Hotel Grand Park gdje su održani profesionalni masterclassovi posvećeni barskoj sceni – od luksuznog doživljaja gosta do precizne znanosti karbonizacije koktela. Glavne zvijezde programa bili su Luca Cinalli, jedan od najcjenjenijih europskih barmena, poznat po inovacijama u miksologiji te Karlo Ferenčak, hrvatski barmen i konzultant specijaliziran za razvoj barskih koncepata i edukaciju ugostiteljskih timova.



Stručno predavanje za profesionalce, Restoranska informatizacija, održao je i Davor Bienenfeld, poduzetnik i vlasnik nekoliko uspješnih ugostiteljskih objekata, koji je prezentirao kako suvremeni restorani koriste digitalna rješenja – od sustava prikaza narudžbi u kuhinji do optimizacije timske komunikacije i korisničkog iskustva.

Kroz moto „Eat local, think global“, Weekend Food Festival je još jednom pokazao zašto gastronomija nije trend, već živa kultura. 
Rovinj je prošlog vikenda bio zajednička točka cijele scene – mjesto susreta,, razmjene iskustava i ljudi koji dijele istu strast. Kroz otvorene razgovore, suradnje i nova poznanstva, postavljen je temelj za rast koji ima lokalni karakter i globalni doseg.

So i čokolada ima novu adresu na Ciglanama, a mi smo već zavirile unutra. Veći prostor, omiljeni deserti i jedan neočekivan novitet na meniju.

Jedna sarajevska slatka adresa upravo je dobila novo poglavlje.

Dogovor „vidimo se u So i čokoladi“ odnedavno podrazumijeva novu adresu. Sarajevska slastičarna koju već dobro poznajemo po tortama i desertima preselila se u veći prostor na Ciglanama, a mi smo otišle provjeriti kako izgleda njeno novo poglavlje. I, naravno, šta se trenutno naručuje.

U našem serijalu The Bonjour.list istražujemo mjesta koja vrijedi sačuvati među omiljenim adresama, preporučiti prijateljici ili jednostavno posjetiti prvom prilikom. Ovog puta na listi imamo dobro poznato ime, ali potpuno novu lokaciju. I nekoliko razloga da produžimo pauzu za kafu.



 

Na novoj adresi vrijedi podići pogled sa šoljice

So i čokolada sada se nalazi na Merhemića trgu 13, u prostoru koji je osjetno prostraniji od prethodnog. Okružen zelenilom, s pažljivo uređenim interijerom i osobljem koje vas dočekuje s osmijehom, novi lokal lako bi mogao postati adresa za one susrete koji počnu kafom, a završe još jednom narudžbom.

Naš prvi utisak? Mnogo dnevne svjetlosti, ugodna atmosfera i dovoljno prostora da se smjestite, naručite nešto fino i zaboravite pogledati na sat.



 

A dok čekate narudžbu, pogledajte zidove.

Posebnu pažnju privukli su nam skulpturalni radovi koje potpisuje bosanskohercegovački umjetnik Adis Elias Fejzić, autor Ključa grada Sarajeva. Lijep podsjetnik da i pogled iznad šoljice kafe može ponuditi nešto vrijedno pažnje.




 

Zašto smo u slastičarni prvo naručile temeljac?

Na novoj adresi So i čokolada ima i nekoliko noviteta, a jedan od njih posebno je dobro tempiran za sezonu kaputa i hladnih jutara.

Bone broth je temeljac koji se priprema više od 17 sati na laganoj temperaturi, uz dodatak korjenastog povrća. Bogatog je okusa, poslužuje se topao i dolazi s malim ritualom koji nam se posebno dopao.



 

Naime, uz temeljac dobijete začine koje sami dodajete prema ukusu. Malo više ovoga, prstohvat onoga i svaka porcija dobije lični potpis.

Topao, aromatičan i ugodan izbor kada vam se jede nešto slano prije nego što krenete prema slatkom dijelu menija.



 

Poznata Kasha i jedan vrlo ozbiljan tres leches

Postoje jela zbog kojih se vraćamo na određene adrese, a So i čokolada Kasha već je jedno od njihovih prepoznatljivih.

Priprema se na mlijeku i medu, a posebno nam se sviđa što se svaka porcija kuha tek nakon narudžbe. Svježe voće, kikiriki puter, orašasti plodovi i tamna čokolada zaokružuju doručak uz koji bismo rado malo usporile jutro.

A za nastavak? Tres leches, molimo.



 

Ovdje dolazi u bezglutenskoj verziji, pripremljenoj od bademovog brašna, s dulce de leche karamelom, ganacheom od karamelizirane bijele čokolade i tostiranim pistacijama.

Posebno nas je osvojila igra tekstura. Kremasta bijela čokolada, nježna karamela i pistacija koja daje završni akcent, sve u fino odmjerenoj kombinaciji. Svaki sloj ima svoj trenutak, a zajedno čine desert kojem bismo se vrlo rado vratile.

Tres leches je definitivno dobio svoje mjesto na našoj listi za sljedeću posjetu.



 

Za kraj smo naručile još nešto. Za kasnije.

Znate onaj trenutak kada ste završili s narudžbom, ali vam pogled ipak zastane na vitrini? E, tako smo stigle do bezglutenske cimet rolnice.

Priprema se s muscovado karamelom, krem sirom i bijelom belgijskom čokoladom, bez dodatka bijelog šećera. Cimet, karamela i kremasti preljev prilično su dobar odgovor na novembarsko vrijeme.

Jednu smo ponijele i kući, jer neke slastice zaslužuju i drugi termin u danu.




 

Vrijedi izdvojiti i detalj koji stoji iza cijele slatke ponude. Poslastice nastaju u njihovoj vlastitoj pripremi, od početka do kraja, a pažnja posvećena sastojcima i teksturama posebno dolazi do izražaja kod deserata koje smo probale.



 

Dakle, vidimo se na novoj adresi?

So i čokolada već odavno ima svoje mjesto na sarajevskoj gastro mapi, a nova lokacija donijela joj je više prostora, zelenila i nekoliko novih razloga za dolazak.

Mi smo pronašle svoju kombinaciju: Kasha za sporije jutro, bone broth za hladan dan, tres leches za slatki dio priče i cimet rolnica za ponijeti.



 

A ako nas pitate gdje ćemo na sljedeću kafu, sada znate odgovor. Samo pripazite da krenete na novu adresu.

Još adresa koje vrijedi otkriti pronađite u našem serijalu The Bonjour.list.



 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Nova adresa So i čokolada: Merhemića trg 13, Sarajevo
Instagram: @so_i_cokolada

Pogledajte slične teme

U Mrvici smo našli slatki razlog da zastanete u Mostaru

Pročitaj više

L’Amandier nas je zaustavio izlogom, a jedan desert potpuno iznenadio

Pročitaj više

Isprobali smo brunch u GOAT-u. Izdvajamo jela zbog kojih bismo se vratili.

Pročitaj više