Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala.

Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala. Na nekoliko pozornica u staroj Tvornici duhana smjenjivali su se chefovi, poduzetnici, inovatori i znatiželjnici, svi povezani zajedničkom temom - hranom kao kulturom, poslom i strašću. Svoja iskustva i znanja podijelili su i brojni stručnjaci – od Stjepana Oreškovića, Ivana Artukovića, chefovi Jp McMahon, Matt Orlando, Marco Pierre White, Janez Bratovž, Matija Bogdan, Jeffrey Vella i mnogi drugi. 



Paneli su otvarali teme o održivosti, odgovornosti, mentalnom zdravlju u kuhinji, granici između fine dininga i street fooda. Razgovori nisu ostali na površini – govorilo se iskreno, ponekad bolno, ali uvijek s vizijom. Legendarni chef Marco Pierre White stigao je u Rovinj kao zvijezda – i opravdao očekivanja! S publikom je podijelio pogled na današnju gastronomiju, otkrio zašto se povukao s kulinarskog trona – i zašto više vjeruje prstima nego pincetama.



„Hrana danas izgleda sjajno, ali nedostaje ono najvažnije – emocija. Ja sam klasičar - volim dodirnuti hranu“, rekao je Marco Pierre White i nastavio otvoreno govoriti o slavi, nagradama i trenutku kad je odlučio reći dosta.

“Kad juriš zvjezdice, to je uzbudljivo. Ali kad ih osvojiš – više ne trčiš. Samo ih braniš. I to je dosadno. Nisam htio živjeti u laži, htio sam slobodu“, dodao je i pritom nije zaboravio spomenuti ono što, kako kaže, najviše određuje kuharski poziv - pritisak. “U kuhinji si pod konstantnim pritiskom. Mnogi chefovi su talentirani, ali ne mogu izdržati. Pritisak ih slomi.“, istaknuo je Marco Pierre White. 





Upravo ta tema nastavila se u dvorani festivala kroz panel Paklena kuhinja – najgori trenuci u kuhinji, na kojem su Janez Bratovž, Matija Bogdan i Mate Janković progovorili o emocionalnom pritisku kojeg kuhari često nose. Bilo da je riječ o praznim blagovaonicama, osobnim tragedijama ili posljedicama neprekidnog pritiska. 



„Najgore je kad ti se privatni život raspada, a ti moraš ostati u restoranu i funkcionirati. Kuhinja ne pita.“, rekao je Bogdan. I upravo ta iskrenost podsjetila je zašto Weekend Food Festival nije samo mjesto kušanja – nego i razumijevanja.

Matija Bogdan

Posebno snažan dojam ostavio je panel Rebel Chefs and Bold Ideas: Plivaj protiv struje, na kojem su chefovi JP McMahon i Matt Orlando govorili o tome zašto je kuhinja prostor odgovornosti, a ne samo kreacije. McMahon, osnivač festivala Food on the Edge, rekao je da nikad nije bio motiviran samo promjenom radi promjene, već unutarnjom potrebom da stalno traži bolji način. 

Matt Orlando, bivši sous-chef u Nomi i osnivač restorana Amass u Kopenhagenu, govorio je o trenutku kad je otvorio vlastiti restoran i prvi put osjetio što znači prava odgovornost.



"Kad radiš za nekoga, provodiš njegovu viziju. Tek kad radiš za sebe, shvatiš koliko tvoja vizija postaje velika – i koliko utjecaja zapravo imaš. Tada dolazi svijest, odgovornost i želja da napraviš nešto s dugoročnim učinkom", rekao je Orlando i dodao kako su u restoranu potpuno izbacili meso s jelovnika kako bi smanjili emisije ugljikovog dioksida. 

S podjednakom otvorenošću govorilo se i na panelu Može li fine dining postojati bez street fooda?, gdje su chefovi Mario Mihelj i Marko Palfi pokazali kako ulična hrana može biti most prema sofisticiranijim gastronomskim iskustvima. 

"Mnogi ljudi izbjegavaju fine dining jer misle da to nije za njih – skupo je, moraš se 'fino' obući, postoji određena doza nelagode. Na ulici toga nema. I upravo tu možemo ljudima pokazati da fine dining nije bauk. Klinac koji danas pojede ozbiljan burger na festivalu, sutra će bez problema sjesti u ozbiljan restoran. A kad to napravi – više se neće spuštati na fast food. Osim ako baš mora.", dodao je Palfi, a obojica su zaključila da fine dining i street food mogu postojati odvojeno, ali ako djeluju u sinergiji – mogu zajedno rasti i biti bolji. 



Publika se može educirati na ulici, a iskustvo može sazrijeti u restoranu. U oba slučaja, važni su kvalitetan proizvod i jasna vizija.
Osim vrhunskih chefova ovogodišnji Weekend Food Festival okupio je i vodeće ljude prehrambene industrije. 

Dok je Stjepan Orešković prvog dana festivala govorio o razlozima investiranja svoje tvrtke Bosqar d.o.o. u hranu, na panelu Specialty since 1892 powered by Franck, raspravljalo se o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kave kao kulturnog, društvenog i tržišnog fenomena. Ivan Artuković, glavni direktor Francka i Tomo Ricov, direktor agencije Pepermint, otvorili su razgovor temom hipersegmentacije tržišta i novim navikama potrošača.



“Danas pratimo potrošače kroz više kanala i možemo im ponuditi točno ono što žele – personaliziranu mješavinu, iskustvo, priču. Specialty scena raste već godinama, a kvaliteta mora imati sustav i bodovanje. Ne može se netko samoprozvati proizvođačem specialty kave bez validacije”, istaknuo je Artuković.

Ivan Artuković

Poseban naglasak stavljen je na generaciju Z, koja sve više traži transparentnost i priču “od plantaže do šalice”, a dotaknuli su se i pitanja umjerenosti u konzumaciji – 400 mg kofeina dnevno istaknuto je kao zdrava granica, a to iznosi otprilike tri do četiri šalice kave na dan. Uz sve trendove, istaknuto je i koliko je kod nas ritual ispijanja kave ukorijenjen u društvenu svakodnevicu – od sastanaka do prijateljskih druženja – i koliko se razlikuje od navika turista kojima je to još uvijek nepoznanica.

Paralelno s predavanjima i panelima, u prostoru stare Tvornice duhana održani su brojni masterclassovi i showcooking radionice, te vinski festival IstraNatural, koji su privukli publiku željnu znanja i okusa, a brojni turisti  i domaći foodiji uživali su na “istarskoj pjaci” u sklopu festivala. 

RANGITE! – Istrian Food Market tijekom dva dana bio je jedno od najživljih mjesta festivala. U opuštenoj atmosferi, uz dobru čašu vina i mirise domaće kuhinje – od fuža i žgvaceta do pljukanca s tartufima – posjetitelji su se družili, kušali i razgovarali s istarskim proizvođačima koji su predstavljali svoje sireve, pršute, maslinova ulja, vina i destilate. Ovdje je lokalno značilo više od tradicije – značilo je susret s ljudima, okusima i pričama koje traju.



Program za profesionalce odvijao se i u Hotel Grand Park gdje su održani profesionalni masterclassovi posvećeni barskoj sceni – od luksuznog doživljaja gosta do precizne znanosti karbonizacije koktela. Glavne zvijezde programa bili su Luca Cinalli, jedan od najcjenjenijih europskih barmena, poznat po inovacijama u miksologiji te Karlo Ferenčak, hrvatski barmen i konzultant specijaliziran za razvoj barskih koncepata i edukaciju ugostiteljskih timova.



Stručno predavanje za profesionalce, Restoranska informatizacija, održao je i Davor Bienenfeld, poduzetnik i vlasnik nekoliko uspješnih ugostiteljskih objekata, koji je prezentirao kako suvremeni restorani koriste digitalna rješenja – od sustava prikaza narudžbi u kuhinji do optimizacije timske komunikacije i korisničkog iskustva.

Kroz moto „Eat local, think global“, Weekend Food Festival je još jednom pokazao zašto gastronomija nije trend, već živa kultura. 
Rovinj je prošlog vikenda bio zajednička točka cijele scene – mjesto susreta,, razmjene iskustava i ljudi koji dijele istu strast. Kroz otvorene razgovore, suradnje i nova poznanstva, postavljen je temelj za rast koji ima lokalni karakter i globalni doseg.

Među prvima smo posjetili novi Strossa Fine Bistro, smješten u Strossmayerovoj 3. Adresu s upečatljivim interijerom koji potpisuje arhitekta Mak Vuk iz arhitektonskog studija ZEC i kuhinjom koju predvodi chef Safet Salihović. Zbog onoga što smo probali s menija, brzo ćete razumjeti zašto je na The Bonjour.list.

Strossa Fine Bistro je nova sarajevska adresa za koju se već sada vidi da neće ostati samo odgovor na pitanje gdje večerati ove sedmice. Upravo takva mjesta čuvamo za The Bonjour.list, naš izbor adresa koje imaju karakter, atmosferu i razlog zbog kojeg im se želite vratiti. 

Među prvima smo imali priliku posjetiti ovaj restoran i izašli s vrlo jasnim zaključkom: o interijeru ćete vjerovatno pričati odmah, ali zbog kuhinje ćete se vratiti.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Strossa Fine Bistro (@strossafinebistro)

Probali smo nekoliko jela s menija koji potpisuje chef Safet Salihović, a prostor, iza kojeg stoji arhitekta Mak Vuk iz arhitektonskog studija ZEC, već na prvom koraku daje do znanja da je Strossa zamišljena kao restoran s više od jednog raspoloženja. Ovdje ambijent ne radi samo kao pozadina. On uvodi u priču, mijenja ritam boravka i daje svakom dijelu dana svoj ugao.

 

Prostor sa tri jasno režirana raspoloženja  

Strossa se ne otkriva odjednom. U tome se vidi preciznost arhitekte Maka Vuka, koji prostor ne tretira kao jednu cjelinu s istim raspoloženjem, nego ga gradi kroz nekoliko ambijentalnih slojeva. Tako restoran ne djeluje kao samo jedna scena, nego kao mjesto koje mijenja ritam ovisno o tome gdje sjedite i u kojem dijelu dana ga posjećujete.

Prvi dio, odmah pri ulazu, je okrenut dnevnim susretima. Svijetao je, otvoren i dovoljno topao da u njemu odmah možete zamisliti brunch, jutarnju kafu ili susret koji počne kao kratka pauza, a nastavi se dugo u dan zbog prostora koji ima mirnu, nenametljivu dinamiku. 




 

Drugi ambijent, oblikovan kroz dublje bordo tonove, uvodi potpuno drugačiju atmosferu. Intimniji je i taktilniji, s dozom filmske energije koja se oslanja na boju, svjetlo i osjećaj izdvojenosti. To je prostor za koktel, duži razgovor i večeru u kojoj se tempo namjerno usporava.

Na spratu se otvara treća perspektiva. Pogled odozgo daje restoranu novu prostornu dubinu, dok izdvojeniji lounge dio djeluje kao diskretna zona za ručak, privatni susret ili trenutak u kojem želite ostati dio atmosfere, ali je posmatrati iz malo mirnijeg ugla.






 
 

Pogledajte slične teme

Voz Sarajevo Mostar: Naša prva stanica The Bonjour List serijala

Pročitaj više

Doručak postaje omiljeni oblik druženja: 3 mjesta u Sarajevu koja vrijedi posjetiti

Pročitaj više

Sarajevo ima novu street food adresu: Možda baš ovdje otkrijete vaš omiljeni burger

Pročitaj više

Šta smo probali s menija  

Kod restorana koji već na ulazu postavi ovako snažan vizuelni standard, kuhinja prirodno postaje dio istog očekivanja. Zanimalo nas je može li kuhinja izdržati isti nivo očekivanja ? 

U Strossi, može. I to vrlo sigurno.  



 

S menija smo probali krokete od piletine, beef tartare, Biftek & Pomme Anna i sticky toffee pudding. Dovoljno različit izbor da se osjeti smjer kuhinje chefa Safeta Salihovića. Ono što možemo reći je: precizna izvedba, pažnja prema teksturi i detalji koji svakom jelu daju dodatni sloj. 



 

Kroketi od piletine stigli su prvi i odmah pokazali da Strossa poznate okuse ne tretira kao sigurnu zonu. Piletina, bešamel, tartuff mayo i pileći jus složeni su u zalogaj koji ima udobnost comfort hrane, ali i preciznost dobrog bistroa. Hrskava korica, mekana sredina i jus koji daje dublji, slaniji završetak. Dovoljno jednostavno da ga poželite odmah, a ujedno izvedeno tako da ga zapamtite.




 

Beef tartare dolazi sa sjeckanim biftekom, koštanom srži, integralnom focacciom sa ružmarinom, aiolijem i kiselim shallotom. Bogat i odmjeren. Koštana srž daje punoću, shallot unosi svježiji rez, focaccia donosi teksturu, a aioli sve povezuje bez teške ruke. 




 

Biftek & Pomme Anna donosi klasični restoranski trenutak, izveden s mirnom sigurnošću. Sous vide biftek, pomme Anna, jus i peršun aioli složeni su tako da svaki element ima jasnu ulogu. Meso ostaje centar tanjira, pomme donosi slojevitu, puterastu teksturu, a jus daje dubinu koja jelu ostavlja lijep, zaokružen završetak.



 

Za kraj, sticky toffee pudding. Biskvit od hurme i rogača, toffee karamela i sladoled od pečene banane. Ovo je desert koji se jede polako prvih nekoliko sekundi, a onda već razmišljate da li je okej naručiti još jedan. Topao, taman, karamelast, s dubinom rogača i sladoledom od pečene banane koji zvuči kao prilog, a završi kao razlog zbog kojeg ga pamtite. 




 

Nakon onoga što smo probali, jasno je zašto Strossa Fine Bistro ima mjesto na The Bonjour. list. Zbog upečatljivog interijera, kuhinje koja prati isti nivo pažnje i tanjira zbog kojih novu sarajevsku adresu već sada preporučujemo dalje.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba    
Foto: Bonjour.ba