TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 13.4.2025.
Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala.
Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala. Na nekoliko pozornica u staroj Tvornici duhana smjenjivali su se chefovi, poduzetnici, inovatori i znatiželjnici, svi povezani zajedničkom temom - hranom kao kulturom, poslom i strašću. Svoja iskustva i znanja podijelili su i brojni stručnjaci – od Stjepana Oreškovića, Ivana Artukovića, chefovi Jp McMahon, Matt Orlando, Marco Pierre White, Janez Bratovž, Matija Bogdan, Jeffrey Vella i mnogi drugi. 
Paneli su otvarali teme o održivosti, odgovornosti, mentalnom zdravlju u kuhinji, granici između fine dininga i street fooda. Razgovori nisu ostali na površini – govorilo se iskreno, ponekad bolno, ali uvijek s vizijom. Legendarni chef Marco Pierre White stigao je u Rovinj kao zvijezda – i opravdao očekivanja! S publikom je podijelio pogled na današnju gastronomiju, otkrio zašto se povukao s kulinarskog trona – i zašto više vjeruje prstima nego pincetama.
„Hrana danas izgleda sjajno, ali nedostaje ono najvažnije – emocija. Ja sam klasičar - volim dodirnuti hranu“, rekao je Marco Pierre White i nastavio otvoreno govoriti o slavi, nagradama i trenutku kad je odlučio reći dosta.
“Kad juriš zvjezdice, to je uzbudljivo. Ali kad ih osvojiš – više ne trčiš. Samo ih braniš. I to je dosadno. Nisam htio živjeti u laži, htio sam slobodu“, dodao je i pritom nije zaboravio spomenuti ono što, kako kaže, najviše određuje kuharski poziv - pritisak. “U kuhinji si pod konstantnim pritiskom. Mnogi chefovi su talentirani, ali ne mogu izdržati. Pritisak ih slomi.“, istaknuo je Marco Pierre White. 
Upravo ta tema nastavila se u dvorani festivala kroz panel Paklena kuhinja – najgori trenuci u kuhinji, na kojem su Janez Bratovž, Matija Bogdan i Mate Janković progovorili o emocionalnom pritisku kojeg kuhari često nose. Bilo da je riječ o praznim blagovaonicama, osobnim tragedijama ili posljedicama neprekidnog pritiska. 
„Najgore je kad ti se privatni život raspada, a ti moraš ostati u restoranu i funkcionirati. Kuhinja ne pita.“, rekao je Bogdan. I upravo ta iskrenost podsjetila je zašto Weekend Food Festival nije samo mjesto kušanja – nego i razumijevanja.
Matija Bogdan
Posebno snažan dojam ostavio je panel Rebel Chefs and Bold Ideas: Plivaj protiv struje, na kojem su chefovi JP McMahon i Matt Orlando govorili o tome zašto je kuhinja prostor odgovornosti, a ne samo kreacije. McMahon, osnivač festivala Food on the Edge, rekao je da nikad nije bio motiviran samo promjenom radi promjene, već unutarnjom potrebom da stalno traži bolji način.
Matt Orlando, bivši sous-chef u Nomi i osnivač restorana Amass u Kopenhagenu, govorio je o trenutku kad je otvorio vlastiti restoran i prvi put osjetio što znači prava odgovornost.
"Kad radiš za nekoga, provodiš njegovu viziju. Tek kad radiš za sebe, shvatiš koliko tvoja vizija postaje velika – i koliko utjecaja zapravo imaš. Tada dolazi svijest, odgovornost i želja da napraviš nešto s dugoročnim učinkom", rekao je Orlando i dodao kako su u restoranu potpuno izbacili meso s jelovnika kako bi smanjili emisije ugljikovog dioksida.
S podjednakom otvorenošću govorilo se i na panelu Može li fine dining postojati bez street fooda?, gdje su chefovi Mario Mihelj i Marko Palfi pokazali kako ulična hrana može biti most prema sofisticiranijim gastronomskim iskustvima.
"Mnogi ljudi izbjegavaju fine dining jer misle da to nije za njih – skupo je, moraš se 'fino' obući, postoji određena doza nelagode. Na ulici toga nema. I upravo tu možemo ljudima pokazati da fine dining nije bauk. Klinac koji danas pojede ozbiljan burger na festivalu, sutra će bez problema sjesti u ozbiljan restoran. A kad to napravi – više se neće spuštati na fast food. Osim ako baš mora.", dodao je Palfi, a obojica su zaključila da fine dining i street food mogu postojati odvojeno, ali ako djeluju u sinergiji – mogu zajedno rasti i biti bolji. 
Publika se može educirati na ulici, a iskustvo može sazrijeti u restoranu. U oba slučaja, važni su kvalitetan proizvod i jasna vizija.
Osim vrhunskih chefova ovogodišnji Weekend Food Festival okupio je i vodeće ljude prehrambene industrije.
Dok je Stjepan Orešković prvog dana festivala govorio o razlozima investiranja svoje tvrtke Bosqar d.o.o. u hranu, na panelu Specialty since 1892 powered by Franck, raspravljalo se o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kave kao kulturnog, društvenog i tržišnog fenomena. Ivan Artuković, glavni direktor Francka i Tomo Ricov, direktor agencije Pepermint, otvorili su razgovor temom hipersegmentacije tržišta i novim navikama potrošača.
“Danas pratimo potrošače kroz više kanala i možemo im ponuditi točno ono što žele – personaliziranu mješavinu, iskustvo, priču. Specialty scena raste već godinama, a kvaliteta mora imati sustav i bodovanje. Ne može se netko samoprozvati proizvođačem specialty kave bez validacije”, istaknuo je Artuković.
Ivan Artuković
Poseban naglasak stavljen je na generaciju Z, koja sve više traži transparentnost i priču “od plantaže do šalice”, a dotaknuli su se i pitanja umjerenosti u konzumaciji – 400 mg kofeina dnevno istaknuto je kao zdrava granica, a to iznosi otprilike tri do četiri šalice kave na dan. Uz sve trendove, istaknuto je i koliko je kod nas ritual ispijanja kave ukorijenjen u društvenu svakodnevicu – od sastanaka do prijateljskih druženja – i koliko se razlikuje od navika turista kojima je to još uvijek nepoznanica.
Paralelno s predavanjima i panelima, u prostoru stare Tvornice duhana održani su brojni masterclassovi i showcooking radionice, te vinski festival IstraNatural, koji su privukli publiku željnu znanja i okusa, a brojni turisti i domaći foodiji uživali su na “istarskoj pjaci” u sklopu festivala.
RANGITE! – Istrian Food Market tijekom dva dana bio je jedno od najživljih mjesta festivala. U opuštenoj atmosferi, uz dobru čašu vina i mirise domaće kuhinje – od fuža i žgvaceta do pljukanca s tartufima – posjetitelji su se družili, kušali i razgovarali s istarskim proizvođačima koji su predstavljali svoje sireve, pršute, maslinova ulja, vina i destilate. Ovdje je lokalno značilo više od tradicije – značilo je susret s ljudima, okusima i pričama koje traju.
Program za profesionalce odvijao se i u Hotel Grand Park gdje su održani profesionalni masterclassovi posvećeni barskoj sceni – od luksuznog doživljaja gosta do precizne znanosti karbonizacije koktela. Glavne zvijezde programa bili su Luca Cinalli, jedan od najcjenjenijih europskih barmena, poznat po inovacijama u miksologiji te Karlo Ferenčak, hrvatski barmen i konzultant specijaliziran za razvoj barskih koncepata i edukaciju ugostiteljskih timova.
Stručno predavanje za profesionalce, Restoranska informatizacija, održao je i Davor Bienenfeld, poduzetnik i vlasnik nekoliko uspješnih ugostiteljskih objekata, koji je prezentirao kako suvremeni restorani koriste digitalna rješenja – od sustava prikaza narudžbi u kuhinji do optimizacije timske komunikacije i korisničkog iskustva.
Kroz moto „Eat local, think global“, Weekend Food Festival je još jednom pokazao zašto gastronomija nije trend, već živa kultura.
Rovinj je prošlog vikenda bio zajednička točka cijele scene – mjesto susreta,, razmjene iskustava i ljudi koji dijele istu strast. Kroz otvorene razgovore, suradnje i nova poznanstva, postavljen je temelj za rast koji ima lokalni karakter i globalni doseg.
TEKST: Ada Ćeremida
Malo ko zna Sarajevo kroz male rituale kao ljudi koji u njemu zaista žive svaki dan. Kafa usput, kratki predah između obaveza, omiljeni sto u gradu ili mjesto gdje na nekoliko minuta usporite tempo često govore više o nekome nego klasičan intervju.
Dan s Mirzom Mustafagićem ovog puta nismo zamislili kao klasičan intervju. Umjesto toga, proveli smo ga u pokretu, kroz grad, usputne razgovore i male trenutke uživanja koji stanu između obaveza. 
Pratili smo njegov ritam dana, mjesta na kojima pravi kratke pauze i male trenutke koje bira kada mu treba reset između obaveza. U toj priči prirodno se našao i novi Cedevita Vitamin Ice Tea, osvježavajući detalj koji se lako uklopio u tempo jednog proljetnog dana u Sarajevu.
Neki ljudi odmah vas vode na poznate lokacije. Drugi prvo biraju mjesta koja imaju atmosferu. Mirza pripada ovoj drugoj grupi. Naš dan počeo je u automobilu, uz kratko “Bonjouur, vi ste već tu?”, a nekoliko minuta kasnije već smo bili na ulicama Sarajeva, koji je tog jutra izgledao posebno filmski.
Dok prolazimo kroz ulice i pratimo Mirzine kratke stopove između razgovora, kafe i šetnje, otkriva nam i koje mjesto uvijek preporuči ljudima koji prvi put dolaze u Sarajevo.
“Ma mislim da je više nego jasno gdje.”
Coffee spot iza kojeg stoji i sam Mirza bio je jedna od prvih stanica dana. Upravo tamo nastavili smo razgovor o navikama i malim stvarima koje popravljaju raspoloženje usred užurbanog dana.
Dok šetamo i posmatramo kako grad polako hvata svoj dnevni ritam, pitamo Mirzu koji dio Sarajeva mu je najsličniji karakterom:
“Baščaršija. Vesela, razigrana i svoja.”
Za nekoga čiji dani rijetko izgledaju sporo, zanimalo nas je i gdje ode kada mu treba kratki reset od svega:
“Najčešće pobjegnem u Španiju ili u Istanbul.”
A između svih obaveza, sastanaka i poruka koje svakodnevno stižu, pitali smo ga postoji li osoba kojoj uvijek odgovori odmah:
‘’Naravno, moja mama Amira.”
Najzanimljiviji razgovori obično se dese dok hodate. Dok smo šetali prema pijaci i usput zastajali na nekoliko mjesta, Mirza nam je otkrio male navike i guilty pleasure trenutke koji često najbolje opisuju nečiji karakter.
Naravno, kao neko ko voli modu, najviše nas je zanimalo šta uvijek kupi i kada mu realno ne treba, na šta kroz osmijeh kaže: “Patike.”
Pričali smo i o tome kakav je kada se zaljubi, pa priznaje da je tada “valjda najljepša i najšarmantnija osoba ikada”, ali da je taj osjećaj lijep i da ga se rado sjeća.
A kada smo došli do pitanja guilty pleasure navika, odgovor je bio samo dodatna potvrda koliko su upravo male, svakodnevne stvari često one koje najviše poprave dan:
“Moj omiljeni guilty pleasure su koncerti.”
Negdje između gradske gužve, proljetnog sunca i spontanih razgovora, cijela atmosfera počela je podsjećati na one dane koje ne planirate posebno, a na kraju ih ipak zapamtite.
Pred kraj dana završili smo uz kratka pitanja koja zvuče jednostavno, ali često otkriju više nego ozbiljni intervjui.
Kada smo ga pitali bira li radije Cedevita vitaminski ledeni čaj od breskve i limuna ili Cedevita vitaminski ledeni čaj od šumskog voća i limuna odgovor je bio: “Uvijek breskva i limun.”
Razgovor je završio pitanjem koja pjesma trenutno najbolje opisuje njegov život, na šta bez puno razmišljanja govori:
“Za dobre i loše dane od Nine.”
Na kraju smo shvatili da ovaj dan zapravo nije bio klasičan intervju. Više je ličio na laganu proljetnu šetnju, uz dobre razgovore, omiljene sarajevske adrese i one male refresh trenutke uz Cedevita Vitamin Ice Tea zbog kojih dan nekako sporije i ljepše prolazi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
