Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala.

Nakon dva dana vrhunskih panela, nezaboravnih okusa i razgovora koji pomiču granice, Rovinj je zatvorio vrata četvrtog Weekend Food Festivala. Na nekoliko pozornica u staroj Tvornici duhana smjenjivali su se chefovi, poduzetnici, inovatori i znatiželjnici, svi povezani zajedničkom temom - hranom kao kulturom, poslom i strašću. Svoja iskustva i znanja podijelili su i brojni stručnjaci – od Stjepana Oreškovića, Ivana Artukovića, chefovi Jp McMahon, Matt Orlando, Marco Pierre White, Janez Bratovž, Matija Bogdan, Jeffrey Vella i mnogi drugi. 



Paneli su otvarali teme o održivosti, odgovornosti, mentalnom zdravlju u kuhinji, granici između fine dininga i street fooda. Razgovori nisu ostali na površini – govorilo se iskreno, ponekad bolno, ali uvijek s vizijom. Legendarni chef Marco Pierre White stigao je u Rovinj kao zvijezda – i opravdao očekivanja! S publikom je podijelio pogled na današnju gastronomiju, otkrio zašto se povukao s kulinarskog trona – i zašto više vjeruje prstima nego pincetama.



„Hrana danas izgleda sjajno, ali nedostaje ono najvažnije – emocija. Ja sam klasičar - volim dodirnuti hranu“, rekao je Marco Pierre White i nastavio otvoreno govoriti o slavi, nagradama i trenutku kad je odlučio reći dosta.

“Kad juriš zvjezdice, to je uzbudljivo. Ali kad ih osvojiš – više ne trčiš. Samo ih braniš. I to je dosadno. Nisam htio živjeti u laži, htio sam slobodu“, dodao je i pritom nije zaboravio spomenuti ono što, kako kaže, najviše određuje kuharski poziv - pritisak. “U kuhinji si pod konstantnim pritiskom. Mnogi chefovi su talentirani, ali ne mogu izdržati. Pritisak ih slomi.“, istaknuo je Marco Pierre White. 





Upravo ta tema nastavila se u dvorani festivala kroz panel Paklena kuhinja – najgori trenuci u kuhinji, na kojem su Janez Bratovž, Matija Bogdan i Mate Janković progovorili o emocionalnom pritisku kojeg kuhari često nose. Bilo da je riječ o praznim blagovaonicama, osobnim tragedijama ili posljedicama neprekidnog pritiska. 



„Najgore je kad ti se privatni život raspada, a ti moraš ostati u restoranu i funkcionirati. Kuhinja ne pita.“, rekao je Bogdan. I upravo ta iskrenost podsjetila je zašto Weekend Food Festival nije samo mjesto kušanja – nego i razumijevanja.

Matija Bogdan

Posebno snažan dojam ostavio je panel Rebel Chefs and Bold Ideas: Plivaj protiv struje, na kojem su chefovi JP McMahon i Matt Orlando govorili o tome zašto je kuhinja prostor odgovornosti, a ne samo kreacije. McMahon, osnivač festivala Food on the Edge, rekao je da nikad nije bio motiviran samo promjenom radi promjene, već unutarnjom potrebom da stalno traži bolji način. 

Matt Orlando, bivši sous-chef u Nomi i osnivač restorana Amass u Kopenhagenu, govorio je o trenutku kad je otvorio vlastiti restoran i prvi put osjetio što znači prava odgovornost.



"Kad radiš za nekoga, provodiš njegovu viziju. Tek kad radiš za sebe, shvatiš koliko tvoja vizija postaje velika – i koliko utjecaja zapravo imaš. Tada dolazi svijest, odgovornost i želja da napraviš nešto s dugoročnim učinkom", rekao je Orlando i dodao kako su u restoranu potpuno izbacili meso s jelovnika kako bi smanjili emisije ugljikovog dioksida. 

S podjednakom otvorenošću govorilo se i na panelu Može li fine dining postojati bez street fooda?, gdje su chefovi Mario Mihelj i Marko Palfi pokazali kako ulična hrana može biti most prema sofisticiranijim gastronomskim iskustvima. 

"Mnogi ljudi izbjegavaju fine dining jer misle da to nije za njih – skupo je, moraš se 'fino' obući, postoji određena doza nelagode. Na ulici toga nema. I upravo tu možemo ljudima pokazati da fine dining nije bauk. Klinac koji danas pojede ozbiljan burger na festivalu, sutra će bez problema sjesti u ozbiljan restoran. A kad to napravi – više se neće spuštati na fast food. Osim ako baš mora.", dodao je Palfi, a obojica su zaključila da fine dining i street food mogu postojati odvojeno, ali ako djeluju u sinergiji – mogu zajedno rasti i biti bolji. 



Publika se može educirati na ulici, a iskustvo može sazrijeti u restoranu. U oba slučaja, važni su kvalitetan proizvod i jasna vizija.
Osim vrhunskih chefova ovogodišnji Weekend Food Festival okupio je i vodeće ljude prehrambene industrije. 

Dok je Stjepan Orešković prvog dana festivala govorio o razlozima investiranja svoje tvrtke Bosqar d.o.o. u hranu, na panelu Specialty since 1892 powered by Franck, raspravljalo se o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kave kao kulturnog, društvenog i tržišnog fenomena. Ivan Artuković, glavni direktor Francka i Tomo Ricov, direktor agencije Pepermint, otvorili su razgovor temom hipersegmentacije tržišta i novim navikama potrošača.



“Danas pratimo potrošače kroz više kanala i možemo im ponuditi točno ono što žele – personaliziranu mješavinu, iskustvo, priču. Specialty scena raste već godinama, a kvaliteta mora imati sustav i bodovanje. Ne može se netko samoprozvati proizvođačem specialty kave bez validacije”, istaknuo je Artuković.

Ivan Artuković

Poseban naglasak stavljen je na generaciju Z, koja sve više traži transparentnost i priču “od plantaže do šalice”, a dotaknuli su se i pitanja umjerenosti u konzumaciji – 400 mg kofeina dnevno istaknuto je kao zdrava granica, a to iznosi otprilike tri do četiri šalice kave na dan. Uz sve trendove, istaknuto je i koliko je kod nas ritual ispijanja kave ukorijenjen u društvenu svakodnevicu – od sastanaka do prijateljskih druženja – i koliko se razlikuje od navika turista kojima je to još uvijek nepoznanica.

Paralelno s predavanjima i panelima, u prostoru stare Tvornice duhana održani su brojni masterclassovi i showcooking radionice, te vinski festival IstraNatural, koji su privukli publiku željnu znanja i okusa, a brojni turisti  i domaći foodiji uživali su na “istarskoj pjaci” u sklopu festivala. 

RANGITE! – Istrian Food Market tijekom dva dana bio je jedno od najživljih mjesta festivala. U opuštenoj atmosferi, uz dobru čašu vina i mirise domaće kuhinje – od fuža i žgvaceta do pljukanca s tartufima – posjetitelji su se družili, kušali i razgovarali s istarskim proizvođačima koji su predstavljali svoje sireve, pršute, maslinova ulja, vina i destilate. Ovdje je lokalno značilo više od tradicije – značilo je susret s ljudima, okusima i pričama koje traju.



Program za profesionalce odvijao se i u Hotel Grand Park gdje su održani profesionalni masterclassovi posvećeni barskoj sceni – od luksuznog doživljaja gosta do precizne znanosti karbonizacije koktela. Glavne zvijezde programa bili su Luca Cinalli, jedan od najcjenjenijih europskih barmena, poznat po inovacijama u miksologiji te Karlo Ferenčak, hrvatski barmen i konzultant specijaliziran za razvoj barskih koncepata i edukaciju ugostiteljskih timova.



Stručno predavanje za profesionalce, Restoranska informatizacija, održao je i Davor Bienenfeld, poduzetnik i vlasnik nekoliko uspješnih ugostiteljskih objekata, koji je prezentirao kako suvremeni restorani koriste digitalna rješenja – od sustava prikaza narudžbi u kuhinji do optimizacije timske komunikacije i korisničkog iskustva.

Kroz moto „Eat local, think global“, Weekend Food Festival je još jednom pokazao zašto gastronomija nije trend, već živa kultura. 
Rovinj je prošlog vikenda bio zajednička točka cijele scene – mjesto susreta,, razmjene iskustava i ljudi koji dijele istu strast. Kroz otvorene razgovore, suradnje i nova poznanstva, postavljen je temelj za rast koji ima lokalni karakter i globalni doseg.

Koliko ste puta čuli onu legendarnu: „Kakvu kafu kuhaš, možeš da se udaješ (ili ženiš)“? Ili možda: „Skuhaj mi kafu jaku kao ja, a slatku kao ti“? 

Ove naizgled šaljive izreke mnogo govore o jednom – koliko je kafa zapravo važna u našem svakodnevnom životu. 

Ali ne bilo kakva kafa. 

Govorimo o onoj pravoj, domaćoj, mirisnoj, punog ukusa i još punijeg značenja.
 

Ispijanje kafe je ritual. Znak pažnje, način da se neko ugosti, utješi, obraduje ili jednostavno – započne dan kako treba. 

I da bi taj ritual imao pun efekat, kafa mora biti savršeno pripremljena. Jer, dobra kafa ne nastaje slučajno.

Za pripremu prave domaće kafe, svaki korak ima svoju ulogu. 

Od izbora džezve, kvaliteta vode, temperature – pa sve do mjesta na kojem se kafa služi. Da, čak i to igra važnu ulogu.

„Za pravilnu pripremu i dobru pripremu domaće kafe, neophodna nam je dobra voda, to znači – česmovača, tvrda voda. Izbor džezve – emajlirana, zato što u emajlu voda najbrže provri, voda se ne ’pati’. Dakle, od tvrde ne pravimo meku vodu, što je jako važno za ukus. Zato nikako ne koristiti flaširane vode“, poručuje profesionalni degustator Grand kafe, Ilija Đurić.
 

Ilija Đurić, profesionalni degustator kafe  
 

On dalje kaže da voda mora da provri, ali ne i da vri, jer se vrenjem voda omekšava. 

„Kad voda provri, skida se sa plate, stavi se željena količina kafe, dobro se promiješa, da krene sa dizanjem. Čim krene pjena da se diže, proces je gotov. Kafa se servira na mjestu gdje se pije – nikako se ne servira u kuhinji, pa da se šoljica nosi – ja to zovem ’uznemiravanje kafe’“, slikovito objašnjava Ilija.

Zvuči kao mala nauka, zar ne? A opet – sve je u detaljima. Baš ti detalji čine razliku između samo šolje kafe i šolje uživanja.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Grand Kafa (@grand.kafa)

Kako bi svi zaljubljenici u kafu mogli dublje da zarone u njen svijet, Grand kafa je pokrenula edukativni video serijal „Grandov vodič kroz svijet kafe“, a vodič je Ilija Đurić.

Cilj je da vam približi sve što možda niste znali, a željeli ste da saznate: od porijekla zrna, preko prženja i mljevenja, čuvanja i pripreme. 

Serijal će se emitovati tokom cijele godine i biće dostupan na Youtube kanalu Grand kafe, kao i na zvaničnim društvenim mrežama brenda. 

Namijenjen je svima koji žele više – ne samo da popiju kafu, već da je razumiju.

Koraci za kuhanje dobre kafe

Koristi džezvu od emajla

Za pripremu tradicionalne kafe najbolje je koristiti džezvu od emajla, jer ona ravnomjerno raspoređuje toplotu i ne mijenja ukus kafe, što doprinosi čistom i autentičnom ukusu.

Koristi tvrdu vodu sa česme

Za pravljenje kafe preporučuje se korišćenje tvrde vode sa česme, jer kafi daje ljepši ukus. U suprotnom, meka voda bi vaš napitak učinila neukusnim.

Voda treba da provri, ali ne smije dugo da vri

Vodu zagrijevati dok ne provri, ali je važno da ne ostane dugo na vatri u ključalom stanju, jer predugo vrenje može da omekša vodu i naruši ukus kafe.

Džezvu skloniti sa plate kada se dodaje kafa

Kada voda provri, skinuti džezvu sa vatre prije nego što se doda mljevena kafa. Na taj način kafa neće biti previše zagrijana i neće postati gorka.

Kada počne da se diže pjena – napitak je skuhan

Poslije dodavanja kafe, vratiti džezvu na ringlu, ali pažljivo, da kafa ne provri prejako. Kada na površini počne da se diže gusta pjena, to je znak da je kafa spremna i treba je odmah skinuti sa vatre.

Kafu sipati u šolju tamo gdje se pije

Gotovu kafu ponesite u džezvi do mesta gdje se pije, i tamo sipajte u šoljicu. Serviranje na mjestu na kome se pije je važno, jer se tokom mirovanja u šoljici najuspješnije vrši fina ekstrakcija, koja daje kvalitetan ukus.

Foto: PR i dupephotos