TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.1.2016.
Na adresi Ferhadija 5 u Sarajevu, nalazi se restoran koji vam svojom ponudom ukusno pripremljenih jela i pomno dizajniranim interijerom u kojem nije dozvoljeno pušenje, dozvoljava bijeg od gradske gužve, buke i smoga.
Samo pozitivne ocjene i komentari svih onih koji su klopali u ovom sarajevskom restoranu, potaknulo nas je da kroz razgovor sa Adom Vuk saznamo više o ovom modernom gastro konceptu.
Vaš restoran ima sjajne komentare posjetioca iz raznih dijelova svijeta na TripAdviseru. Na koje elemente je važno paziti kako bi mušterija bila zadovoljna?
Bilo kakvim poslom da se bavite, uvijek ste u neposrednom kontaktu sa ljudima, a kada je hrana u pitanju, ljudi su veoma probirljivi pogotovo kad za to moraju da izdvoje svoje vrijeme koje je u današnjem svijetu postalo veoma dragocjeno. Vjerujemo da se svi ugostitelji slažu s nama kada se kaže da je mušterija uvijek u pravu. Kada je ugostiteljstvo u pitanju, bitno je više elemenata kako bi mušterija bila zadovoljna. Prvo i osnovno bitna je kvaliteta hrane i da se taj kvalitet održi kroz vrijeme. Kvalitet se postiže adekvatnim odabirom namirnica i zavisi od načina pripreme.
Međutim, da to sve bude moguće, neophodno je da imate tim ljudi koji će to omogućiti. Tako da, bitan je svaki pojedinac od kuhara, osobe koja radi pripremu hrane, šankera i konobara jer bez timskog rada nema ni uspjeha niti zadovoljnih mušterija. Veoma je bitan pristup osoblja prema mušterijama i da se stvori gostoprimiva atmosfera. Neophodan je i sam ambijent u kojem se boravi i smatramo da smo našim enterijerom stvorili jednu malu oazu mira u kojoj ljudi mogu da pobjegnu od svakodnevnice.
Kako kreirate svoj meni? Što je ono što ponudu vašeg restorana čini drugačijom od ostalih u gradu?
Mi smo inače svi veliki ljubitelji hrane, odnosno gurmani i prilikom odabira menija nastojali smo da ponudimo ljudima ovog grada nešto što ne mogu svugdje da pojedu. Pošli smo od zamisli da se građanima ponudi nešto kvalitetno za pojesti, a pri tome da je usluga brza, jer veliki broj naših klijenata su ljudi koji su ograničeni s vremenom za obrok. Pošto smo ugradili krušnu peć i roštilj, sam meni na osnovu toga nije bilo teško kreirati. Htjeli smo da sve bude naša domaća proizvodnja, tako da smo kreirali jelovnik koji se bazira na našem domaćem pecivu, pizzama naše recepture, posebnim jelima u šerpicama, roštiljskim specijalitetima i naravno nešto „na kašiku“ što bi se reklo.
Tako da svakodnevno nudimo nekoliko domaćih supa i dva gotova jela. Također nudimo i specijalnu ponudu za doručak tako možete jesti kljukušu, ćimbur, jaja na razne načina ili pak malo laganiji doručak kao što su žitarice s jogurtom i voćem. Što bismo izdvojili od naše ponude jesu jela u šerpicama koja su servirana u specijalnim gusanim šerpicama i peku se u krušnoj peći. Smatramo također da smo jedinstveni u tome što smo ovom gradu ponudili i veći izbor vegetarijanskih jela, jer smo primijetili da je sve veća potražnja za tim.
Najpopularnije jelo na vašem meniju je...? A koje bi jelo svakako trebali isprobati po preporuci vašeg kuhara?
Imamo tri najpopularnija jela na meniju, a to su pileći ražnjići, zelena šerpica i thai piletina. Iskreno, najteže je preporučiti samo jedno jelo jer smatramo da su sva naša jela specifična i to sve zavisi od osobe do osobe. Kada bismo morali izdvojiti jedno jelo zbog specifičnosti, to je pileći mliječni burger i naš Klopa kolač, ali uvjeravamo vas da se nećete pokajati da bilo što sa menija probate.
Vaš restoran je jedno od rijetkih mjesta u gradu u kojima pušenje nije dozvoljeno. Kako ste se odlučili na ovaj potez?
Dugo smo o tome razmišljali, jer smo mi ipak narod koji je odrastao u kafićima i dimu. Na kraju smo se odlučili da ipak ne kontaminiramo prostor duhanskim dimom, jer na taj način miris hrane prevladava i čim uđete u prostor, vaša osjetila se probude. To je bila ispravna odluka jer smo stvorili atmosferu koja je ugodna za čitavu porodicu, lijepo je vidjeti puno djece u prostoru, jer oni ipak donose radost u prostor. Ljudi odlaze sa pauze zadovoljni i pri tome im se odjeća ne osjeti na duhanski dim, a svakako ako imate želju za cigarom nije problem istupiti kratko sa mjesta i izaći u prolaz gdje vas čeka stol sa pepeljarom.
Klopa je dobila i sjajne komentare i nagrade za svoj interijer. Možete li nam više reći o samom uređenju prostora?
Prostor je osmišljen na taj način da se osjećate kao da ste došli kući, odnosno kao da ste u svom dnevnom boravku. Od materijala prevladava drvo koje je samo od sebe veoma pitomo i toplo. Prostor je bogat zelenilom i to živim cvijećem koje daje notu svježine i odmara vam oči.
Kuhinja je otvorena, tako da mirisi iz peći vam dopiru do osjetila i to sve sa raznim bojama u prostoru i tačkastim šerpicama čini zadovoljstvo za sva vaša čula. Iz tame grada uđete u svijetlu, zelenu avliju. Tokom ljetnog perioda strop se može otvoriti tako da imate osjećaj da sjedite negdje vani, ali daleko od gradske buke i brzopletosti. Najbitnije je da se osoba osjeća ugodno u prostoru i smatram da smo to i postigli. Dušu samom prostoru je dao majstor enterijera Amir Vuk Zec.
Foto: Klopa Sarajevo
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
L’Amandier nas je prvo zaustavio izlogom, a onda desertima koji spajaju poznate okuse na dovoljno neočekivan način da smo brzo zaboravili šta smo prvobitno planirali naručiti.
L’Amandier vas uhvati prije nego što uopće stignete odlučiti jeste li raspoloženi za desert.
Ime na francuskom znači stablo badema, ali pravi uvod u priču ipak daje vitrina okrenuta direktno prema ulici. Ne morate ni zakoračiti unutra da biste počeli vagati između pistacije, čokolade, voća i karamela.
Malo nezgodno ako ste samo krenuli negdje drugo.
Već kroz staklo čekaju vrlo uvjerljivi argumenti: pistacija i bijela čokolada, višnja s mascarponeom, tropsko voće u desertu koji se zove Dior i tart od kruške koji smo prvobitno vrlo lako mogli preskočiti.
Srećom, nismo.
The Bonjour.list je naš serijal posvećen adresama kojima se vrijedi vratiti. Restoranima, bistroima, coffee barovima i slastičarnicama kod kojih postoji onaj jedan detalj, okus ili iskustvo zbog kojeg ih nakon prvog dolaska počnete preporučivati dalje.
U L’Amandieru ih je bilo nekoliko.
Ako bismo morali izdvojiti jedno iznenađenje ovog odlaska, bio bi to Tarte Aux Poires.
Na papiru kombinacija djeluje gotovo klasično: puter tart, kruška, slana karamela i badem. Tek kada ga presiječete, postaje jasno da se mnogo više toga događa između prvog i posljednjeg sloja.
Ispod ružičastog dijela krije se nježna krema od vanilije, zatim sloj čokolade, pa biskvitna baza. Kruška donosi sočnost, badem orašastu toplinu, a slana karamela taman dovoljno kontrasta da slatkoća ne postane monotona.
Upravo je ovaj tart napravio najveći obrat za stolom: kruška, koju bismo inače lako preskočili, ovdje je postala dio kombinacije kojoj smo se vraćali zalogaj po zalogaj.
Ono što joj je najviše privuklo pažnju bila je izmjena tekstura. Kremasto, sočno, mekano, pa čokolada i biskvit koji cijelom desertu daju strukturu. Kruška pritom ne dominira, nego funkcionira kao dio mnogo šire kombinacije.
Neke deserte poželimo fotografisati prije nego što ih probamo. Dior je jedan od njih.
Dolazi u formi jajeta, a unutra spaja mango, marakuju, ananas i kokos, uz tamnu čokoladu koja tropsku svježinu vodi u dubljem smjeru. Marakuja donosi kiselost, kokos mekoću, a čokolada taman dovoljno gorčine da sve ostane izbalansirano.
Cherry ide poznatijim putem: mascarpone, višnja i čokolada. Kremoznost mascarponea, kiselost višnje i dubina čokolade daju upravo onaj balans koji od ove kombinacije očekujemo.
Kod Pistachia smo, pak, imale vrlo jednostavan kriterij: ako je pistacija u imenu, želimo je jasno osjetiti. Pasta od pistacije ovdje nosi desert, dok bijela čokolada samo omekšava njen izražen, orašasti karakter.
Tri sasvim različita profila, ali svaki dovoljno jasan u onome što želi biti.
Naravno da nismo otišli praznih ruku.
Le Bon završio je u kutiji za ponijeti, sa šumskim voćem, bijelom čokoladom i nježnom vanilijom.
Kiselost voća i mekša slatkoća bijele čokolade i vanilije daju mu dovoljno kontrasta da ostane svjež, a ne samo sladak.
A činjenica da smo nakon svega za stolom ipak odlučili ponijeti još jedan desert govori dovoljno sama za sebe.
Interijer L’Amandiera je nenametljiv i ugodan, dovoljno miran da glavnu ulogu bez problema prepusti vitrini.
A ona je ovdje zapravo najjači dio prostora. Okrenuta je direktno prema ulici, pa je ponudu moguće proučiti i prije nego što zakoračite unutra. Dovoljno je usporiti pored izloga i plan za ostatak dana vrlo lako dobije desertnu digresiju.
Jednako dobar utisak ostavlja i usluga. Tim je pažljiv, strpljiv i dobro upućen u ponudu, što posebno znači kada se izbor iz jednog deserta vrlo brzo proširi na nekoliko ozbiljnih kandidata.
Uz raspon koji ide od svježijih voćnih kombinacija do pistacije, čokolade i karamela, dobra preporuka ovdje zaista pomaže da se izbor suzi prema onome što vam se tog dana najviše jede.
Najjasniji odgovor dobile smo od deserta od kojeg smo ga najmanje očekivale.
Tarte Aux Poires.
Kruška, vanilija, čokolada, badem i slana karamela pokazali su se kao najzaokruženija kombinacija večeri, slojevita taman toliko da svaki novi zalogaj otkrije nešto drugo.
Dior nas je osvojio vizualom i tropskim kontrastima, Pistachio preciznošću okusa, a Cherry klasičnim balansom višnje, mascarponea i čokolade. Ipak, tart s kruškom ostao je onaj desert kojem smo se vraćale i u razgovoru nakon posljednjeg zalogaja.
A upravo takve detalje tražimo kada neku adresu uvrstimo na The Bonjour.list. Ne samo lijep prostor ili atraktivnu vitrinu, nego mjesto koje ostavi dovoljno snažan gastronomski utisak da već pri izlasku razmišljamo šta bismo sljedeći put probale.
Kod L’Amandiera prvi impuls dolazi iz izloga.
Razlog za povratak pronašli smo nekoliko slojeva dublje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
