TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 23.1.2016.
Na adresi Ferhadija 5 u Sarajevu, nalazi se restoran koji vam svojom ponudom ukusno pripremljenih jela i pomno dizajniranim interijerom u kojem nije dozvoljeno pušenje, dozvoljava bijeg od gradske gužve, buke i smoga.
Samo pozitivne ocjene i komentari svih onih koji su klopali u ovom sarajevskom restoranu, potaknulo nas je da kroz razgovor sa Adom Vuk saznamo više o ovom modernom gastro konceptu.
Vaš restoran ima sjajne komentare posjetioca iz raznih dijelova svijeta na TripAdviseru. Na koje elemente je važno paziti kako bi mušterija bila zadovoljna?
Bilo kakvim poslom da se bavite, uvijek ste u neposrednom kontaktu sa ljudima, a kada je hrana u pitanju, ljudi su veoma probirljivi pogotovo kad za to moraju da izdvoje svoje vrijeme koje je u današnjem svijetu postalo veoma dragocjeno. Vjerujemo da se svi ugostitelji slažu s nama kada se kaže da je mušterija uvijek u pravu. Kada je ugostiteljstvo u pitanju, bitno je više elemenata kako bi mušterija bila zadovoljna. Prvo i osnovno bitna je kvaliteta hrane i da se taj kvalitet održi kroz vrijeme. Kvalitet se postiže adekvatnim odabirom namirnica i zavisi od načina pripreme.
Međutim, da to sve bude moguće, neophodno je da imate tim ljudi koji će to omogućiti. Tako da, bitan je svaki pojedinac od kuhara, osobe koja radi pripremu hrane, šankera i konobara jer bez timskog rada nema ni uspjeha niti zadovoljnih mušterija. Veoma je bitan pristup osoblja prema mušterijama i da se stvori gostoprimiva atmosfera. Neophodan je i sam ambijent u kojem se boravi i smatramo da smo našim enterijerom stvorili jednu malu oazu mira u kojoj ljudi mogu da pobjegnu od svakodnevnice.
Kako kreirate svoj meni? Što je ono što ponudu vašeg restorana čini drugačijom od ostalih u gradu?
Mi smo inače svi veliki ljubitelji hrane, odnosno gurmani i prilikom odabira menija nastojali smo da ponudimo ljudima ovog grada nešto što ne mogu svugdje da pojedu. Pošli smo od zamisli da se građanima ponudi nešto kvalitetno za pojesti, a pri tome da je usluga brza, jer veliki broj naših klijenata su ljudi koji su ograničeni s vremenom za obrok. Pošto smo ugradili krušnu peć i roštilj, sam meni na osnovu toga nije bilo teško kreirati. Htjeli smo da sve bude naša domaća proizvodnja, tako da smo kreirali jelovnik koji se bazira na našem domaćem pecivu, pizzama naše recepture, posebnim jelima u šerpicama, roštiljskim specijalitetima i naravno nešto „na kašiku“ što bi se reklo.
Tako da svakodnevno nudimo nekoliko domaćih supa i dva gotova jela. Također nudimo i specijalnu ponudu za doručak tako možete jesti kljukušu, ćimbur, jaja na razne načina ili pak malo laganiji doručak kao što su žitarice s jogurtom i voćem. Što bismo izdvojili od naše ponude jesu jela u šerpicama koja su servirana u specijalnim gusanim šerpicama i peku se u krušnoj peći. Smatramo također da smo jedinstveni u tome što smo ovom gradu ponudili i veći izbor vegetarijanskih jela, jer smo primijetili da je sve veća potražnja za tim.
Najpopularnije jelo na vašem meniju je...? A koje bi jelo svakako trebali isprobati po preporuci vašeg kuhara?
Imamo tri najpopularnija jela na meniju, a to su pileći ražnjići, zelena šerpica i thai piletina. Iskreno, najteže je preporučiti samo jedno jelo jer smatramo da su sva naša jela specifična i to sve zavisi od osobe do osobe. Kada bismo morali izdvojiti jedno jelo zbog specifičnosti, to je pileći mliječni burger i naš Klopa kolač, ali uvjeravamo vas da se nećete pokajati da bilo što sa menija probate.
Vaš restoran je jedno od rijetkih mjesta u gradu u kojima pušenje nije dozvoljeno. Kako ste se odlučili na ovaj potez?
Dugo smo o tome razmišljali, jer smo mi ipak narod koji je odrastao u kafićima i dimu. Na kraju smo se odlučili da ipak ne kontaminiramo prostor duhanskim dimom, jer na taj način miris hrane prevladava i čim uđete u prostor, vaša osjetila se probude. To je bila ispravna odluka jer smo stvorili atmosferu koja je ugodna za čitavu porodicu, lijepo je vidjeti puno djece u prostoru, jer oni ipak donose radost u prostor. Ljudi odlaze sa pauze zadovoljni i pri tome im se odjeća ne osjeti na duhanski dim, a svakako ako imate želju za cigarom nije problem istupiti kratko sa mjesta i izaći u prolaz gdje vas čeka stol sa pepeljarom.
Klopa je dobila i sjajne komentare i nagrade za svoj interijer. Možete li nam više reći o samom uređenju prostora?
Prostor je osmišljen na taj način da se osjećate kao da ste došli kući, odnosno kao da ste u svom dnevnom boravku. Od materijala prevladava drvo koje je samo od sebe veoma pitomo i toplo. Prostor je bogat zelenilom i to živim cvijećem koje daje notu svježine i odmara vam oči.
Kuhinja je otvorena, tako da mirisi iz peći vam dopiru do osjetila i to sve sa raznim bojama u prostoru i tačkastim šerpicama čini zadovoljstvo za sva vaša čula. Iz tame grada uđete u svijetlu, zelenu avliju. Tokom ljetnog perioda strop se može otvoriti tako da imate osjećaj da sjedite negdje vani, ali daleko od gradske buke i brzopletosti. Najbitnije je da se osoba osjeća ugodno u prostoru i smatram da smo to i postigli. Dušu samom prostoru je dao majstor enterijera Amir Vuk Zec.
Foto: Klopa Sarajevo
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put smo vas kroz Pical Resort, Valamar Collection u Poreču provele kao kroz travel priču.
Rooftop bazen, wellness, more, otvorenje uz plažu i Parenzana kao nit koja se provlači kroz cijeli resort.
Ovaj put se vraćamo za sto.
Jer ako putovanje pamtite i po tome šta ste probale, gdje ste sjedile, koji zalogaj ste komentarisale još sutradan i koji desert vam se vratio u mislima na putu kući, onda gourmet strana Picala zaslužuje poseban tekst.
Tokom boravka izdvojile su se dvije adrese.
Jedna je opuštenija, dnevna, topla i zamišljena za dijeljenje.
Druga je večernja, precizna i fine dining u pravom smislu.
Zajedno su nam pokazale da se Poreč ne oslanja samo na more, stare ulice i ljetni ritam. Ovdje se ozbiljno počinje graditi i gourmet priča.
Prva adresa vodi nas u Jadran Heritage Hotel, Valamar Collection, u starom dijelu Poreča.
Već sam dolazak ima drugačiji osjećaj od resorta. Poreč, kamen, more, fasade, malo sporiji hod i hotel koji više liči na elegantnu gradsku adresu nego na klasični hotelski prostor.
U njemu se nalazi JAZ by Ana Roš Poreč , restoran koji nosi tri Michelinove zvjezdice. Riječ je o najvišem priznanju koje restoran može osvojiti, a kroz povijest je tek mali broj žena chefica ostvario ovaj izniman uspjeh.
Iza koncepta stoji Ana Roš, jedna od najpoznatijih evropskih chefica, ali JAZ ne ide u smjeru ukočenog fine dininga. Nema osjećaja da morate sjediti previše ravno i čekati objašnjenje svakog detalja.
Ovdje se jela dijele.
Komentarišu.
Vraćaju na sredinu stola.
Ručak se više ponaša kao razgovor nego kao ceremonija, što nam se posebno svidjelo.
Ako bismo iz JAZ-a morale izdvojiti jedan zalogaj, bila bi to brusketa.
Na njihovom Instagramu je opisuju kao jedno od onih jela koje se ne preskače i razumijemo zašto.
Brusketa s majonezom od kamenica, mariniranim lokalnim srdelama i salatom od rajčice i bosiljka donosi sve ono što želite od prvog zalogaja na Jadranu: slano, svježe, puno okusa i dovoljno jednostavno da odmah poželite još jedan komad.
To je jelo koje može otvoriti dugi ručak, stajati uz čašu vina ili koktel, ali i prebrzo nestati sa stola.
Baš to je ono što JAZ dobro radi.
Uzima poznate ideje i daje im jasnu, adriatic verziju.
Nakon toga probale smo vitello tonnato s kaparima, sjemenkama i sokovima bundeve, zatim romb pečen na kosti sa šparogama, pancetom i krušnim mrvicama.
A onda je stiglo jelo s imenom koje odmah podigne očekivanja: najbolji teleći odrezak.
Napuhani teleći bečki odrezak u krušnim mrvicama iz Pekarne Ana, uz pire krompir Robuchon.
To je comfort food, ali u verziji koja zna tačno gdje se nalazi. Poznato, ali pažljivije. Domaće u osjećaju, a potpuno restoranski izvedeno.
Za kraj je stigla rožata, ali u JAZ interpretaciji.
Kestenov med joj daje dubinu, suha šljiva donosi zaokruženu slatkoću, a prah od crnog limuna sve lijepo podigne i izbalansira.
Uz nju dolaze i organske jagode s porodične farme nedaleko od Poreča, začinjene uljem bosiljka, malo soli, svježe mljevenim crnim biberom i džemom od jagoda koji rade u kući.
To je onaj detalj koji lijepo objašnjava JAZ: sezona se prati, namirnica se koristi promišljeno, a desert ne završava samo na “nešto slatko za kraj”.
Mekana, bogata i slojevita, ali ne teška. Ukratko, desert zbog kojeg biste vrlo lako svratile i samo na kafu.
Druga adresa vodi nas nazad u Pical Resort .
Harry’s Piccolo Poreč smješten je unutar resorta, a svoju priču naslanja na tršćanski Harry’s Piccolo, restoran s dvije Michelinove zvjezdice.
Ovdje se ritam mijenja.
JAZ je ručak koji dijelite i komentarišete.
Harry’s Piccolo je večera koja ima slijed, koncentraciju i onu vrstu tihe preciznosti.
Mi smo probale tasting meni “Mare, mare, mare”.
Ime ne ostavlja mnogo dileme. More je glavna tema.
Ali ne na očekivan način.
Nije to samo riba, vino i lijep pogled, nego večera koja more prevodi kroz teksture, kiseline, slanost, umami i tanjire koji traže da zastanete prije nego nastavite.
Večera je počela pozdravom iz kuhinje.
Nećemo se praviti da smo zapamtile svaki mikro detalj.
Zapamtile smo da je početak bio savršen.
Nakon toga stigao je uvod prije predjela i maslinovo ulje Galić. Jedan od onih jednostavnih trenutaka koji odmah pokažu gdje ste. Dobro maslinovo ulje ne treba veliki nastup.
Dovoljno je hljeb, tanjir i nekoliko sekundi tišine za stolom.
Prvi veliki slijed bio je La Caesar Salad di Mare, morska interpretacija Caesar salate s grilanom rimskom salatom, gofom, kavijarom, vlascem, majonezom s mentom i koštanom srži gofa, čipsom od ekspandirane riže i spirulinom.
Zvuči kao mnogo toga.
Na tanjiru je imalo smisla.
Prepoznate ideju Caesar salate, ali sve nakon toga ide prema moru.
Harrysotto 2018 bio je jedan od najzanimljivijih slijedova večeri: rižoto na vodi od rajčice, s planktonom, kaparima, inćunima i bosiljkom.
Svježina rajčice, morska dubina, kapari i inćuni, sve dovoljno precizno da jelo ne postane teško.
Zatim je stigao Il Branzino: brancin, kamenice, tostirani pinjoli, rakovice i ZOI blitva.
To je tanjir koji ne igra na veliki efekt, nego na eleganciju. Morski, ali ne agresivan. Mediteranski, ali ne očekivan.
Između slijedova stigao je i kiseli zalogaj koji je pročistio nepce i resetovao okuse prije nastavka večere. Mali detalj, ali s odličnim tajmingom.
Slatki dio večeri otvorio je Il Bosco: sladoled od meda, aroma bora, jagoda, pinjoli i citrus baba.
To nije desert koji ide samo na slatkoću. Više je mirisan, borov, lagano citrusan, kao da na trenutak iz restorana pređete negdje bliže mediteranskoj šumi.
A onda je stigla Oda Parenzani.
I da, kada smo rekle da vas vodimo kroz detalje, mislile smo i na desert.
Ovaj desert nije bio dio standardnog menija koji smo pronašle online, nego posebno osmišljena završnica inspirisana nekadašnjom željezničkom rutom Parenzana.
Četiri deserta.
Četiri stanice na ruti od Poreča do Trsta.
Svaki sa svojim značenjem i vezom s mjestom koje predstavlja.
U prvom tekstu smo pisale kako Pical svoju priču gradi oko Parenzane. U Harry’s Piccolu ta priča nije ostala samo u dizajnu, historiji ili otvorenju.
Došla je na tanjir.
Za koga je ova gourmet strana Poreča?
Ako na putovanjima restorane ne doživljavate samo kao mjesto gdje ćete nešto pojesti između plaže i sobe, ova dva iskustva imaju smisla planirati unaprijed.
JAZ by Ana Roš je za ručak koji se dijeli, komentariše i pamti po jednom sjajnom zalogaju bruschette.
Harry’s Piccolo Poreč je za večer u kojoj želite slijedove, mirniji ritam, morsku preciznost i desert koji cijelu priču vraća na Parenzanu.
Jedan restoran ima dnevnu opuštenost.
Drugi večernju koncentraciju.
Zajedno pokazuju da Poreč više nije samo lijepa jadranska adresa za more, šetnju i zalazak sunca.
Ima i ozbiljan gourmet razlog za povratak.
A mi?
Mi bismo se prvo vratile po onu brusketu.
Pa onda, vrlo vjerovatno, opet završile na večeri koja se završava Parenzanom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
