TEKST: Bonjour.ba, Promotivni članak
DATUM OBJAVE: 13.10.2021.
Iznova smo u potrazi za zdravim grickalicama za kojima ćemo posegnuti tijekom pauze na poslu, filmskog maratona na kišnu subotu, ali i birati za užinu koja će dati osjećaj sitosti, ali i potrebne nutriente organizmu.
Da zdrave grickalice mogu biti itekako ukusne, ali i kreativne, dokazao nam je i domaći brend Regius.
Naime, Regius je brend iz Čapljine koji uz prodaju ukusnog voća i povrća, priprema i #mljaaac džemove i grickalice od sušenog voća.
Njihovi proizvodi autohtoni su, iz Hercegovine i jamče rapsodiju okusa.
Ono što se ističe, upravo je čips od japanske jabuke koji je istovremeno hrskav, dovoljno sladak i primamljiv da će postati neizostavan dio vaše kućne ostave. Vjerujemo da ćete ga rado poklanjati i drugima!
Toni i Ilija Falak su nam ispred brenda otkrili više detalja o nastanku proizvoda, asortimanu, ali i što za njih znači {ZAJEDNO} inicijativa zahvaljujući kojoj su postali bliži kupcima čak 80 dm prodavnica diljem BiH!
***
Zavirivanje u backstage je uvijek najzabavniji način upoznavanja brenda, njegove filozofije i rada. Otkrijte nam ukratko, kako teče proces izrade vaših proizvoda?
Izrada naših proizvoda započinje pripremom sirovina. Velik dio potrebnih sirovina proizvodimo sami, a onaj dodatni dio nabavljamo od lokalnih proizvođača, naših suradnika, susjeda, prijatelja.
Ovisno o kojoj sirovini se radi, proces započinjemo pranjem voća, odstranjivanjem sjemene loze, njegovim sječenjem na ploške (jabuke, japanske jabuke..), zatim se ploške slažu na tacne i suše u sušari.
U slučaju kuhanja džemova, voće se usitnjava u kašu, u koju se dodaje određena količina šećera i džemovi se kuhaju.
Za druge proizvode se opet proces odvija malo drugačije..
Tko čini vaš tim?
Naš tim uglavnom čine članovi naše obitelji, Toni i Ilija najvećim dijelom, a pomognu nam i prijatelji i naši zaposlenici.
Zašto je upravo japanska jabuka postala zvijezda vašeg proizvoda? Koji su njeni benefiti za zdravlje?
Prilikom istraživanja tržišta primijetili smo da čips od japanske jabuke, osušen na način na koji mi to radimo, ne nudi nitko. Kad smo saznali za dm-ovu inicijativu „{ZAJEDNO} za bolje sutra“, vidjeli smo priliku da širem spektru potrošača predstavimo naš proizvod.
Japanska jabuka kaki je izuzetno zdravo voće. Bogata je vitaminima, mineralima, aminokiselinama i vlaknima.
Djelotvorna je kod ublažavanja visokog tlaka, bolesti jetre, pomaže boljoj probavi, liječi zatvor, upale crijeva, bolesti želuca...
Sušenjem ne gubi nutritivne vrijednosti i kao takva, dostupna nam je kroz cijelu godinu.
Koji su izazovi s kojima se susrećete u svom poslovanju?
Svaki ulazak u nešto novo zahtijeva, prije svega, puno hrabrosti i spremnosti. Uvijek je tu borba sa administracijom, istraživanja i ispitivanja tržišta, ulaganje financija i svog vremena, stalni rad na poboljšanju proizvodnje a time i kvalitete proizvoda..
Ali kada je čovjek siguran u to što radi i to radi s ljubavlju, tada se ti izazovi puno lakše savladaju.
Što je ono što vaš brend čini posebnim na domaćem tržištu?
Naši proizvodi su autohtoni proizvodi iz Hercegovine, gledajući od porijekla sirovina pa sve do završetka samog procesa proizvodnje. Zahvaljujući toj činjenici, sve češće nam se javljaju kupci koji žele svojim prijateljima, suradnicima, poslovnim partnerima pokloniti nešto što predstavlja Hercegovinu i tu dolaze u prvi plan naši poklon paketi, poklon gajbe i poklon korpe.
Raduje nas kad nam kupci kažu da je baš nešto takvo nedostajalo na tržištu i kad se iznova vraćaju s narudžbama.
Kampanja {ZAJEDNO} je pozitivan primjer poduzetničke prakse u BiH. Koje ste benefite osjetili za vaš brend kroz ovu inicijativu?
Kampanja {ZAJEDNO} je izvrsna prilika za male proizvođače da predstave svoje proizvode, da se istaknu i dopru do većeg broja potrošača. Dm-ov tim nam je pomogao u doradi etikete, oglašavanju, izradi brošura i distribuciji našeg proizvoda čime je on postao dostupan potrošačima u cijeloj BiH.
Ovaj korak sjajan je za dodatnu promociju #madeinBiH etikete, ali i razvoj bh. tržišta. Koje ste lekcije o brandingu i marketingu naučili u procesu pripreme, ali i plasmana proizvoda na police 78 dm drogerie markt prodavnica?
Svaki novi proizvod obogaćuje tržište, a posebno ako je to proizvod s #madeinBiH etiketom. Naučili smo koliko je branding i marketing važan za promociju proizvoda. Koliko god se uloži u sirovine i proizvodnju, toliko je potrebno uložiti i u reklamu.
U današnje vrijeme jako je važno biti prisutan na portalima i društvenim mrežama i biti aktivan. Dm-ova inicijativa nam je pomogla u izradi brošura, a posebno promoviranja na online platformama i portalima, pa tako i na vašem portalu.. Zaista smo zahvalni cijelom timu.
Kako se nosite s neuspjesima i što vas motivira da nastavite dalje raditi na ostvarenju ciljeva?
Svaki novi posao nosi i neke rizike sa sobom. Čovjek treba biti spreman da neće uvijek sve biti savršeno i da se neki planovi jednostavno neće ostvariti. Svaki neuspjeh je lekcija za budućnost.
U svemu što radimo treba znati primiti kompliment ali i kritiku, koja može biti konstruktivna, ako iz nje nešto naučimo.
Naš najveći motiv su upravo komplimenti naših kupaca i potrošača i njihovo zadovoljstvo proizvodima. Iz dana u dan se trudimo da poboljšamo način proizvodnje i kvalitetu proizvoda i da odgovorimo na sve izazove koje nosi današnje vrijeme.
Mnogi se danas plaše odvažiti i pokrenuti vlastiti brend. Na što biste im vi voljeli skrenuti pažnju?
Strah od nečega novog je razumljiv i sasvim realan. Ali ako ste sigurni u sebe, u to što želite raditi, bar pokušajte. Istražite tržište, sakupite informacije o procedurama, ulozima, financijama, projektima..., pretvorite tu svoju ideju u projekt, zasučite rukave i krenite.
Ne dozvolite da vas strah od neuspjeha porazi prije nego što ste i pokušali.
***
Tekst: Bonjour.ba/Promotivni članak
Foto: Sanela Zukić za Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
