TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 29.5.2020.
Stiglo nam je ljeto, a sa njim i nove ideje za pripremu ukusnih grickalica. Nedvojbeno omiljena grickalica mnogih od nas su čipsevi i znamo da je najbrže i najlakše zaustaviti se u lokalnom supermarketu te uzeti nekoliko paketića grickalica. No, sunce nas motiviše za nove i zdravije kulinarske eksperimente.
Recepte za hrskavi čips možemo lako napraviti u udobnosti doma, grickati uz dobar film, ponijeti na dobar party, piknik, na posao ili jednostavno uživati u njima bez straha od konzervansa ili previše šećera.
Zato vam u nastavku donosimo sjajne recepte koji će vas ponukati da spremite ukusne i zdravije grickalice.
ČIPS OD TIKVICA
Foto: cookinglsl.com
SASTOJCI:
PRIPREMA:
Tikvice operite i po želji ogulite. Zatim, tanko narežite tikvice na ploškice i upalite pećnicu na 200 °C. Tikvice poredajte na lim za pečenje obložen papirom za pečenje, a zatim tikvice lagano premažite maslinovim uljem. Lagano začinite solju, biberom, bijelim lukom u prahu, parmezanom ili začinima po vašem izboru. Pecite oko trideset minuta jednu stranu, a zatim tikvice okrenite i pecite još trideset minuta ili dok kriškice tikvice malo ne porumene. Orginalni recept možete pogledati ovdje.
ČIPS OD BATATA
Foto: edibleperspective.com
SASTOJCI:
PRIPREMA:
Pećnicu zagrijte na 180°C. Batat narežite na tanke ploškice ili štapiće, po mogućnosti na što sličnije komadiće kako tanji komadići ne bi izgorili. Ploškice ili štapiće batata složite na papir za pečenje, pokapajte maslinovim uljem te začinite po želji. Smanjite temperaturu pećnice na 160°C i stavite odmah čips u pećnicu. Pecite tridesetpet minuta, često provjeravajući kako čips ne bi izgorio. Orginalni recept možete pronaći ovdje.
ČIPS OD KRUŠKE
Foto: themerrythought.com
SASTOJCI:
PRIPREMA:
Zagrijte pećnicu na 200ºC. Posudu obložite papirom za pečenje. Kruške nasjeckajte uklanjajući sjemenke i stabljiku (osim ako vam se ne sviđa rustikalni izgled).
Složite kriške kruške na listove za pečenje tako da se mogu dodirivati, ali ne i preklapati. Premažite kriške kruške sa medom i pospite cimetom. Pecite pedeset minuta i par puta provjerite da biste bili sigurni da ne izgore (trebaju biti tamno smeđe boje, ali ne izgorjeti). Okrenite kriške i pecite još trideset minuta.
Ostavite da se ohladi i čuvajte u hermetički zatvorenoj posudi ili ih servirajte odmah uz osvježavajući sok ili čaj. Orginalni recept pogledajte ovdje.
ČIPS OD MRKVE
Foto: aspicyperspective.com
PRIPREMA:
Uzmite veliku mrkvu te je isijecite na tanke ploškice. Isjeckanu mrkvu stavite u posudu te po njoj pospite ulje, cimet i so. Svaki komad lijepo rasporedite u pleh za pečenje i stavite u rernu. Pecite na 200 °C dok mrkva ne postane hrskava. Kada je mrkva pečena, sačekajte da se ohladi, a onda servirajte i pokrenite omiljeni film. Orginalni recept pogledajte ovdje.
ČIPS OD BANANE
Foto: minimalistbaker.com
SASTOJCI:
PRIPREMA:
Ogulite i nasjeckajte banane na tanke ploškice. Stavite u pleh obložen papirom za pečenje. Posolite i poprskajte uljem.
Pecite dvadesetpet minuta na 200 °C.
Dobar tek i uživajte u svojim zdravim grickalicama. Orginalni recept pogledajte ovdje.
***
Naslovna fotografija: minimalistbaker.com
Tekst: Ilda Lihić-Isović
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
