Ledena kava osvježavajući je napitak kojem se rado okrećemo u vrelim ljetnim danima, a posebice nam se dopada njena varijanta koja dolazi u obliku sladoleda koji je dodatno obogaćen i lješnjacima te kakaom. Za njegovu pripremu trebat će vam samo deset minuta, a razveselit će vas na subotnje jutro, biti odličan izbor za druženje s prijateljima na terasi, ali i biti odlična poslastic

Za pripremu ovog deserta bit će vam potrebno:

600ml slatkog vrhnja
​​kondenzirano mlijeko
2 čajne žlice espresso kave
¼ šalice kakao praha
½ šalice maslaca/namaza od lješnjaka
¼ šalice prženih i sitno nasjeckanih lješnjaka

Priprema:
Pomiješajte slatko vrhnje, espresso kavu i kakao te izmutite smjesu u mikseru na srednje jakoj brzini, 2-3 minute.
Jednu trećinu smjese uspite u duguljasti kalup te po njoj prelijte namaz od lješnjaka i pospite nasjeckane lješnjake. Ponavljajte postupak dok u potpunosti ne potrošite smjesu. Sladoled stavite u zamrzivač na najmanje šest sati prije konzumiranja i nakon toga uživajte u novom omiljenom okusu sladoleda.

_{Foto i recepet: eatloveeats.com} 

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba