Kuharice Jamie Olivera naš su izvor inspiracije u pripremi ukusnih svakodnevnih jela, koja će biti jednostavna za pripremu i zabavna, a često svratimo i u odjeljak deserta gdje se iznova zaljubimo u sočne, bogate i ukusne kombinacije okusa koje predstavi unutar svojih recepata. Naš favorit već nekoliko godina upravo je neodoljiv miks malina i čokolada, a ova bezglutenska torta spaja naše dvije v

Sastojci:

300 g maslaca sobne temperature
300 g bezglutenskog brašna
300 g smeđeg šećera
4 jaja
1 žličica ekstrakta vanilije
1 žličica bezglutenskog praška za pecivo
6 žlica kakao praha
3 žlice mlijeka

Nadjev:  
200 g šećera u prahu
4 žlice kakao praha
100 g maslaca
100 g krem sira
70 g malina
tamna čokolada s min. 75 % kakaa

Priprema:

Premažite dva okruga kalupa za torte maslacem i zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva.
Za pripremu tijesta, miksajte maslac i šećer dok ne postanu pjenasti. Zatim dodajte jaja i vaniliju te sve dobro izmiješate.

U drugoj zdjeli pomiješajte brašno, prašak za pecivo i kakao te umiješate u smjesu s jajima i kratko izmiksajte. Podijeliti smjesu ravnomjerno u dva kalupa i pecite 15 - 20 minuta. Izvadite tijesta iz pećnice i ostavite da se hlade.

Pripremiti nadjev - prvo miksajte zajedno maslac, kakao i šećer dok se ne sjedine pa dodajte krem sir. Umiješate ga špatulom dok se smjesa ne sjedini. Na ohlađen biskvit namažite pola nadjeva te dodajte maline koje ste prethodno malo zgnječili vilicom i posložite ih po nadjevu. Poklopite drugim biskvitom i ponovite postupak. Po vrhu dodajte par listića tamne čokolade. Dobar tek!

_{Foto: pinterest.com}

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba