Duguljasti štapići prekriveni dodatkom soli mnoge prisjete na djetinjstvo kada smo rado između školskih sati uživali upravo u tim slankastim okusima.

Bez obzira uživate li ih jesti punjene određenim nadjevom ili pak preferirate klasičnu verziju, sigurni smo da su slanci odlična ideja za malu kulinarsku avanturu. Kako bismo se što prije mogli zaputiti u kuhinju u našoj Gourmet rubrici ugostili smo Nikolinu Bedarica koja nam je podijelila recept za slance baš poput onih iz omiljene pekarnice. Stoga u nastavku donosimo sastojke, ali i detaljan postupak koji ćete rado zabilježiti.  
 

Tijesto:

• 400 g brašna
• 1 suhi kvasac
• 1 žličica šećera
• 1 žličica soli
• 1.5 dcl jogurta
• 1 dcl vode
• 1 dcl ulja

Preljev :

• 3 žličica brašna
• 3 žličica soli
• 5 žličica tople vode
• promiješati, smjesa treba biti malo gušća od one za palačinke

Premaz:

• malo ulja
  
   

Tijesto:

Od sastojka zzamijesiti glatko tijesto, pokriti prozirnom folijom i ostaviti da se diže jedan sat (ja znam raditi i navečer, držim 15 minuta na sobnoj temperaturi pa prebacim u hladnjak da mi je spremno za ujutro, jer se tijesto digne u hladnjaku).

Nakon što se tijesto diglo podijelite ga na 12 dijelova odnosno kuglica (oko 50g svaka). Svaku kuglicu premijesite i pokrijte krpom nek odmore 10-ak minuta, a zatim razvaljati svaku kuglicu u štapić. Razvlačite od sredine prema krajevima.

Stavljati štapiće jedan pored drugog uz mali razmak na papir za pečenje. Pleh je od pećnice veliki (onaj tanji), veličina štapića kraća strana tog istog pleha. Kad ste sve kuglice razvaljali u štapiće pokrijte ih, nek im bude toplo i nek se dižu nekih 40-ak minuta.

Zagrijati pećnicu na 220°C, pa staviti peći slance nekih 10- 15 minuta odnosno dok dobiju zlatnu boju. Pred sam kraj prelijte ih preljevom (malom žličicom kapati preko) i vratite ih u pećnicu minuticu.

Izvaditi pečene slance, premazati lagano uljem s  kistom. Pokriti suhom krpom, neka odmori 5 min, otkriti, malo ohladiti i uživati u divnim slancima. I ta-da!

* * *
Foto: Nikolina Bedarica

Prebrzi smo. Na poslu, u razgovorima, u očekivanjima od sebe... U danima koji počinju s listom obaveza, a završavaju osjećajem praznine koji ne znamo objasniti, svi zapravo tražimo isto, a to je trenutak mira.

I dok ga pokušavamo “naučiti”, pretvorili smo ga u još jedan zadatak. Kupujemo svijeće, slušamo meditacije, mjerimo dah i brojimo sekunde tišine.

Isprobali smo sve metode i savjete i na kraju otkrili ono najjednostavnije: trik koji stvarno djeluje nije nov. Samo ga više ne primjećujemo. 
 

Dakle, ovo su 4 male, stvarne stvari koje zaista pomažu kad dan postane previše.

Odredi malu pauzu koja ima smisla

Svaki dan, u isto vrijeme. Ne kao podsjetnik za sastanak, nego signal za predah. Kad zazvoni, odmakni ruke od tastature, ustani, idi do prozora. Ne piši poruku, ne razmišljaj šta dalje. Pet minuta fizičkog prekida od posla često učini više za fokus nego cijeli vikend odmora.

Vrati se onome što miriše poznato

Postoji razlog zašto nas određeni mirisi smire brže nego deset minuta disanja. Kad malo razmisliš, sve ono što stvarno pomaže spaja se u jedan jednostavan čin. U trenutak kad se odvojiš od ekrana, ugriješ prostor, uključiš osjetila i napraviš nešto što miriše poznato. Kokošja juha, recimo.

Mamin trik koji uvijek upali, bilo da nas uhvati umor, gripa ili samo onaj osjećaj da je dan predug. Dok čekaš da proključa, već si zastala. Dok para ispuni kuhinju, ugriješ i tijelo i misli, a kad sjedneš s tanjirom ispred sebe, sve se poveže: tišina, toplina, ritam, miris.

U tih pet minuta sve se uspori i to bez aplikacija, bez plana, samo s kašikom u ruci.
 

Dodaj toplinu prostoru, ne savršenstvo

Umjesto da pališ svijeće “za ugođaj”, probaj ovo: ugasi gornje svjetlo, ostavi samo lampu sa žućkastim tonom. Zatvori laptop, pokrij noge dekicom, napravi fizički kontrast između dana i večeri. Tvoje tijelo reaguje na promjenu ambijenta brže nego mozak i zato toplina djeluje kao brzi “reset”.

A najbolji način da je pojačaš? Pileća juha s ribanom kašom. Ta kombinacija toplog svjetla i toplog tanjira vraća mir u tijelo i prostor… svaki put.
 

Uključi osjetila

Kad osjetiš da te misli preplavljuju, prebaci fokus na čulo. Dotakni nešto toplo, poslušaj zvuk napolju, pomiriši nešto što voliš.
Ta tri sekunda senzorne pažnje, “vidim, čujem, osjećam”, dovoljne su da se vratiš u sadašnjost.

I upravo tada najbolje prijaju oni mali rituali s mirisom doma. Kao krem juha od gljiva, kad želiš pojačati cozy efekat i ušuškati se u vikend. To su trenuci koji podsjećaju da mir ne tražimo, već ga stvaramo, gutljaj po gutljaj.
 

Možda mir nikada nije ni bio stvar tišine, nego jednostavnosti. U nekoliko minuta pauze, u toplom svjetlu, u poznatom mirisu koji sve poveže. Kokošja, pileća ili krem, rekli bismo, svejedno je. Bitno je da miriše na dom i stvori osjećaj.
 

A ako ti se omakne jedno tiho juuuhuu, to je znak da djeluje.

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Podravkom

Bonjour.ba produkcija  
Foto za Bonjour.ba: Marko Jovančić
Video za Bonjour.ba: Marko Jovančić