Duguljasti štapići prekriveni dodatkom soli mnoge prisjete na djetinjstvo kada smo rado između školskih sati uživali upravo u tim slankastim okusima.

Bez obzira uživate li ih jesti punjene određenim nadjevom ili pak preferirate klasičnu verziju, sigurni smo da su slanci odlična ideja za malu kulinarsku avanturu. Kako bismo se što prije mogli zaputiti u kuhinju u našoj Gourmet rubrici ugostili smo Nikolinu Bedarica koja nam je podijelila recept za slance baš poput onih iz omiljene pekarnice. Stoga u nastavku donosimo sastojke, ali i detaljan postupak koji ćete rado zabilježiti.  
 

Tijesto:

• 400 g brašna
• 1 suhi kvasac
• 1 žličica šećera
• 1 žličica soli
• 1.5 dcl jogurta
• 1 dcl vode
• 1 dcl ulja

Preljev :

• 3 žličica brašna
• 3 žličica soli
• 5 žličica tople vode
• promiješati, smjesa treba biti malo gušća od one za palačinke

Premaz:

• malo ulja
  
   

Tijesto:

Od sastojka zzamijesiti glatko tijesto, pokriti prozirnom folijom i ostaviti da se diže jedan sat (ja znam raditi i navečer, držim 15 minuta na sobnoj temperaturi pa prebacim u hladnjak da mi je spremno za ujutro, jer se tijesto digne u hladnjaku).

Nakon što se tijesto diglo podijelite ga na 12 dijelova odnosno kuglica (oko 50g svaka). Svaku kuglicu premijesite i pokrijte krpom nek odmore 10-ak minuta, a zatim razvaljati svaku kuglicu u štapić. Razvlačite od sredine prema krajevima.

Stavljati štapiće jedan pored drugog uz mali razmak na papir za pečenje. Pleh je od pećnice veliki (onaj tanji), veličina štapića kraća strana tog istog pleha. Kad ste sve kuglice razvaljali u štapiće pokrijte ih, nek im bude toplo i nek se dižu nekih 40-ak minuta.

Zagrijati pećnicu na 220°C, pa staviti peći slance nekih 10- 15 minuta odnosno dok dobiju zlatnu boju. Pred sam kraj prelijte ih preljevom (malom žličicom kapati preko) i vratite ih u pećnicu minuticu.

Izvaditi pečene slance, premazati lagano uljem s  kistom. Pokriti suhom krpom, neka odmori 5 min, otkriti, malo ohladiti i uživati u divnim slancima. I ta-da!

* * *
Foto: Nikolina Bedarica

Postoje mjesta na koja ne odlazite samo po kolač, nego po iskustvo.

Novo otvoreni (i pažljivo redizajnirani) Atelje 51 u Banja Luci upravo je takva adresa, prostor u kojem će vas prvo zaustaviti vizual, a tek onda okus. 

Na prvi pogled, dio deserta izgleda gotovo previše stvarno da bi bio jestiv. Jabuka koja to nije, čaša kafe koja krije slojeve moussea, teksture koje više podsjećaju na dizajn nego na klasično slastičarstvo. 

I tu počinje priča.

Ponovno otvaranje donijelo je ne samo novi prostor, nego i jasnije definisan koncept: devet pažljivo osmišljenih deserata koji balansiraju između prepoznatljivog i potpuno neočekivanog.






Interijer Ateljea 51 nastavlja istu logiku kao i deserti, sve je promišljeno, čisto i fokusirano na detalj. 

Kombinacija bijelih ploha, toplog drveta i terrazzo zida daje prostoru gotovo laboratorijsku preciznost, ali bez hladnoće. Plavi akcenti uvode identitet i ritam, dok centralni otok i visoki stolovi pozivaju na kratko zadržavanje, posmatranje i, naravno, degustaciju.

Prostor ne pokušava biti “instagramičan” na prvu, već funkcionalan i jasan, ostavljajući desertima da preuzmu glavnu ulogu.



 

Stefan Ilić i ideja modernog slastičarstva

Iza koncepta stoji Stefan Ilić , mladi chef i osnivač koji je svoje znanje gradio između Banja Luke, Beograda, ali i međunarodnih kuhinja u Grčkoj i Zagrebu. Taj miks iskustava danas se jasno vidi u njegovom radu, preciznost tehnike, ali i sloboda u interpretaciji.

Atelje 51 nije zamišljen kao klasična slastičarna, nego kao platforma za moderno slastičarstvo u kojoj desert postaje medij. 

Njegovi kolači već su prepoznati i van ovog prostora, možete ih probati i u restoranima poput Stepa bara i Milunke, ali upravo ovdje dolaze u svom najčišćem obliku.





 

Meni koji će vas zbuniti (u najboljem smislu)

Na meniju se nalazi devet deserata, ali svaki od njih nosi svoju mikro-priču. “Makijato” reinterpretira svakodnevni ritual kafe kroz slojeve bijele čokolade, karamele i kafe. 

“Pina Kolada” donosi svježinu citrusa i kokosa u formi koja izgleda gotovo kao skulptura. “Rošer” i “823” igraju na sigurno. ali samo u okusima, dok vizual ostaje potpuno savremen.






Posebno se izdvajaju forme koje imitiraju voće: “Zlatni Delišes” i “Amarena” izgledaju kao višnje, ali kriju kompleksne unutrašnje strukture. Tu je i “Fistiki”, desert koji balansira pistaciju i voćne note, te “Anja” kao laganija, svježija opcija.

Ono što ih povezuje jeste balans, nijedan okus nije preglasan, nijedna tekstura suvišna.



 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Atelje51