S obzirom na to da je naš životopis ulaznica za razgovor na posao koji bi nam trebao donijeti nova znanja i iskustva, itekako je važno kreirati CV koji će odlično pokazati naše vještine, ali i ciljeve.

Pisanje životopisa samim time nosi određenu težinu i odgovornost, zbog čega je važno pronaći formulu uz koju ćete biti sigurni da on uistinu dočarava vas i vaš karakter.

Pripreme za razgovor za posao jednako su izazovan zadatak, a za osjećaj samopouzdanja, važno je slijediti par ključnih savjeta.

Upravo zbog toga smo, kada je riječ o ove dvije teme koje utječu na razvoj naše karijere, za par preporuka pitali Ajlu Mulalić, osnivačicu konzultantske agencije Invision. Ajla je posvećena detaljima, voli čitati, ali i dinamičnost svog posla.
„Invision je još jedna biznis priča koja je nastala iz višegodišnjeg hobija koji je prerastao u povremeni konzultantski posao. Onda kad dođe vrijeme da sve ostavljaš da se baviš s tim i kad ti oči sjaje samo dok pričaš o tome, shvatiš da je vrijeme došlo da ozbiljno uroniš u svijet poduzetništva. Već deset godina radim kao soft-skills edukator, ali tek kad smo pokrenuli biznis, otkrila sam koliko novih prilika i koliko ogromnog prostora ima za napraviti nešto konkretno i korisno. Invision, kao i sve ostale biznise koje vodimo, sam pokrenula sa svojim partnerom Amirom, koji je zapravo sve ono što ja nisam. :) On voli sve što ja ne volim raditi i odlična smo kombinacija. Kroz Invision pomažemo ljudima da rade bolje zajedno u timu, kroz razne edukacije i team building programe i da tako više uživaju u svom poslu. A tako i kompanijama pomažemo da pokažu da brinu za svoj tim i ne gube prave ljude i novac."

Ajla Mulalić
Foto by Aida Redžepagić

Kada smo ju pitali koji je najveći izazov s kojim se do sad susrela, odgovorila nam je: „Kako objasniti roditeljima šta radim zadnjih 10 godina. :)"

„Badass Leader radionica koju smo upravo održali u Sarajevu. U zadnjih deset godina održala sam doslovno stotine radionica i volim svaku što sam radila, ali sam često, zbog pravila međunarodnih organizacija za koje sam radila, nešto morala izbaciti ili dodati ili promijeniti što inače ne bih da sam imala potpuno slobodu. Ova radionica je bila baš potpuno u skladu sa mnom, od prvog slova oglasa do svega ostalog. Imali smo fantastičnu grupu tim lidera i liderica, 12 super kompanija iz Sarajeva, Mostara, Tuzle, Bihaća... Prvi feedback što smo dobili je bio da bi bilo super da je edukacija trajala duže, iako je trajala četiri sata. To je najveći kompliment za jednog edukatora. :)" - odgovorila je na naš upit koji je najdraži projekt na kojem je do sad radila. 
Na što trebate obratiti pozornost prilikom pisanja životopisa i priprema za intervju, saznajte u nastavku.

***

SAVJETI ZA PISANJE ŽIVOTOPISA

Klasični online template ili personalizirani životopisi?

Uvijek je dobro imati oba formata. Neke kompanije zbog programa kojeg koriste za selekciju traže i dalje Europass format iako je dosta monoton, a uvijek možete posebno poslati i dizajnirani CV kroz koji se svako može na svoj način izraziti. Danas ih je tako lako napraviti npr. na canva.com gdje ima milion templatea.

Foto: unsplash.com

Kako CV-u dati osobnu notu?

Za CV je važno da bude u skladu s osobom i da odaje osobnost, vrijednosti, način komunikacije, sve ono što može osobu prikazati kakva ona jeste, autentična i drugačija od ostalih. To zvuči super jednostavno ovako kad se kaže sve dok ne počneš upisivati u CV. Onda ono, block. :)
Ali stvarno se puno može napraviti s nekoliko jednostavnih primjera npr. ako u templateu koristiš svoju najdražu boju, ako si na slici u odjeći u kojoj se osjećaš dobro i lijepo, ako napišeš stvarno šta su ti ciljevi, hobiji, šta si naučio/la na poslovima koje si radio ili izbjegavaš uobičajene opise poput „dobre komunikacijske vještine“ što zapravo onom ko čita ništa ne kaže o tebi i sl.

Kako znati koje osobine trebamo istaknuti u životopisu?

Ovdje je uvijek vječita dilema, da li pisati prema sebi ili prema onom što se traži u konkursu. :) I odgovor je i jedno i drugo.
Bitno je istaknuti ono što za sebe misliš da te dominantno opisuje, ali i povezati te osobine s poslom za koji apliciraš kako bi osoba koja čita tvoj CV vidjela konekciju kako se uklapaš u taj posao i koji je tvoj doprinos. Ovo je za mene bila jako važna spoznaja kad sam počela raditi proces zapošljavanja za klijente. Zapravo, postoji ogroman jaz u očekivanjima i percepcijama ljudi koji apliciraju i poslodavaca.
PRAKTIČAN SAVJET: Oni koji se lako izraze kroz riječi, lakše pronađu način da se opišu. Ali nemaju svi izražen talenat za pisanje tako da mnogo ljudi ne dolazi baš najlakše da se izraze kroz riječi.
Zato svima preporučujem da urade neki test osobnosti npr. 16 personalities test koji sigurno neće nikog 100% opisati, ali će biti barem nekoliko stvari u kojima se sigurno pronalaziš. Te stvari zabilježiš i koristiš za opis sebe, barem dok ne nađeš nešto svoje što je baš u skladu s tobom. To je puno efektnije nego korištenje uobičajenih opisa koji su zapravo samo propuštena prilika da opišeš pravog sebe i da osoba koja to čita napravi neku konekciju s tobom.
Našla sam jedno istraživanje da poslodavci najviše u CV-u gledaju polje „hobiji i interesi“ jer im to najviše kaže o osobi koju žele zaposliti. To itekako ima smisla jer osobe koje se prijave na posao vrlo vjerojatno odgovaraju svojim vještinama za taj posao i imaju adekvatno znanje.

Foto: unsplash.com

Jedna moja klijentica je napisala u CV-u da je Marvel fan i da voli gledati sve filmove sa superherojima. Nakon što su je pozvali na intervju, pitala je zašto su odabrali baš nju jer je bilo jako puno kvalitetnih prijava. Rekli su joj da su svi u njihovoj firmi Marvel fanovi i da im je to značilo, da bi se dobro uklopila u tim.
To je super primjer kako napraviti konekciju kroz CV. CV je samo ulaznica za intervju, a ne za posao.

Kako znati koje projekte istaknuti u životopisu i trebamo li isticati sve projekte na kojima smo radili?

Uvijek je dobro imati negdje sve što si ikad radio/la, sve projekte, poslove, bez obzira da li su bili plaćeni ili ne. I onda u aplikaciji za posao navesti one koje smatraš da su važni za takvo iskustvo. Moja preporuka je imati unikatnu aplikaciju za svaku prijavu za posao, kvalitet umjesto kvantiteta.
Iz aviona se uvijek primijete one aplikacije koje se pošalju na 100 istih adresa.

Foto: unsplash.com

Ako osoba ima malo iskustva, onda treba isticati sva. Ako ima dosta iskustva, onda zadnjih 3-5 radnih iskustava.

 

SAVJETI ZA PRIPREMU ZA RAZGOVOR ZA POSAO

Kako se pripremiti za intervju za posao?

Pored unikatnog CV-a kao ulaznice za intervju, najvažnije je biti psihički spreman za intervju. Nikom nije lako otići na mjesto gdje će ga drugi ocjenjivati, a ponekad ni oni koji su s druge strane stola nimalo ne olakšaju ovaj proces.
Često znam čuti za loša iskustva osoba s nekima iz ureda za ljudske resurse koji su se doslovno zaposlili prije 6 mjeseci i prolazili taj isti proces, ali su brzo zaboravili kako stresno to može biti za nekog. Zato je važno da se dobro psihički pripremi, tako da bez obzira kakva bude osoba sa druge strane, da to puno ne utiče na tebe.
Praktičan savjet je napisati na papir šta ćeš dobiti ako dobiješ taj posao i isto tako šta ćeš izgubiti. Uvijek ima pluseva i minusa, samo što mi često zanemarimo minuse od uzbuđenja i onda se mnogo razočaramo.
Npr. ako dobijem ovaj posao imat ću priliku za bolje iskustvo u praksi, ali će mi biti niža plata nego na sadašnjem poslu. Ili izgubit ću dva sata vremena u danu jer ću putovati na drugi kraj grada ili neću živjeti blizu svoje porodice i sl.
Treći korak je proći kroz potencijalno NE.
Mnogi ljudi jako teško podnose odbijenice. I sama sam bila takva. Jednom sam bila jako loše nakon jedne odbijenice jer sam mislila da je to moj posao iz snova. Htjela sam se preseliti u drugi grad, biti daleko od porodice, čak i za manja primanja nego što sam imala. Sve to jer sam to vidjela kao priliku iz snova. Tada mi je to palo jako teško, ali sam nakon pola godine pokrenula svoju firmu. Tako da je to bilo najbolje NE koje sam dobila. :)
Ako znaš da ćeš naći nešto bolje ako ne dobiješ taj posao i da NE nije odbijanje već samo preusmjerenje na nešto bolje, onda bude lakše prolaziti kroz taj proces. Vrlo često NE nema veze s osobom koja se odbija, ponekad kompanije jednostavno traže specifičan profil osobe ili nemaju dovoljno novca da plate kvalitetnu osobu i sl.

Što trebamo ponijeti na razgovor za posao?

Dobru energiju i raspoloženje, obući svoju najdražu odjeću i napraviti nešto lijepo za sebe prije intervjua, npr. poslušati najdražu pjesmu, otići na najdraže mjesto na kafu, pogledati epizodu Friends ako te nasmijavaju... U svakom slučaju, napraviš nešto zbog čega ćeš se dobro osjećati.

Kako ostaviti snažan utisak na poslodavce tijekom intervjua?

Tako što ćeš biti autentičan, a to je sigurno najveći izazov. Jedna naša klijentica je pitala kako da se ponaša na intervjuu jer je njoj to sve uštogljeno, a ona je opuštena i voli se šaliti. Naš savjet je bio da bude opuštena i da kaže neku šalu na početku ili u toku intervjua. Nije uvijek tako teško, najčešće sami imamo odgovor, ali nam treba samo malo hrabrosti. Najbolja strategija je da budeš ti. Ako se desi klik, super, znači da se uklapaš u taj tim i posao onakav kakav jesi.
Ako se ne desi klik, znači da taj tim i posao nije za tebe i ne bi ti donio zadovoljstvo.

Kako se riješiti treme?

Naša preporuka je jedna super tehnika koju smo naučili od poznatog business coacha Tonya Robbinsa.
Napišeš listu od 25 stvari zbog kojih se osjećaš dobro istog trenutka. Kad te spuca trema, uradiš neku od tih stvari.
Ako jedna ne upali, radiš drugu i tako sve dok se ne budeš osjećao/la bolje i u dobrom raspoloženju. Tony je to radio prije svakog govora jer naravno niko nije uvijek super raspoloženja, to nije ljudski. Za svakog je ova lista drugačija. Za mene je opuštajuća kupka, čitanje knjige, meditacija, šetnja kroz prirodu, slušanje mojih najdražih pjesama, cappuccino u mom najdražem kafiću, gledanje Sherlocka Holmesa ili Friends... Možda je za nekog otići u teretanu, pojesti dobar cheesecake... :)

Foto: unsplash.com

Šta god da je, važno je da znaš kako da napraviš da se osjećaš dobro i budeš dobrog raspoloženja.

Što kada ne znamo odgovor na pitanja postavljeno tijekom intervjua?

Dobro pitanje. :) Ovo je često situacija kad poslodavci pitaju kakvu platu očekuješ. Samo je važno znati da kakvo god je pitanje, da imaš opciju da ne daš svoj odgovor. Uvijek imaš opciju reći nisam detaljno precizirala ništa u vezi toga ili voljela bih čuti prvo vašu ponudu pa da mogu donijeti odluku... Nije intervju test na koji moraš znati sve tačne odgovore. I s druge strane su ljudi, tako da je ok reći i da nešto ne znaš, ali da ćeš istražiti dodatno ili da nisi razmišljao o tome nikako, ali na prvi dojam imaš ovakvo mišljenje i slično.

Što uvijek pitati poslodavca?

Uvijek, uvijek, uvijek pitati nešto. Mnogo ljudi samo kaže da nema nikakvih pitanja. To nikako nije dobra opcija. Odaje dojam manjka interesa za posao ili kompaniju, ili manjka kreativnosti. Vjerujem da taj dojam niko ne želi ostaviti o sebi. Jedno super pitanje je: “Šta je trenutno idealna situacija ili osoba za vašu kompaniju?“ Tako ćete dati priliku poslodavcu da iz svoje perspektive objasni konkretnu poziciju i svoja očekivanja, a za vas su to dodatne informacije koje vjerojatno nisu pisale u oglasu.

Foto: unsplash.com

 ***
Naslovna fotografija: unsplash.com
Tekst: BONJOUR.ba

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR