TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 5.3.2015.
Dobrodošli u najliberalniji grad na svijetu. Grad u kojem je sve ono što je raznim zakonima (ponajviše moralnim) zabranjeno, ovdje dopušteno.
Grad u kojem ne vrijede 'normalna' pravila, stoga ako imate nekih egzibicijskih fantazija – Amsterdam je idealno mjesto za vaše putovanje obzirom da je veća šansa da vam se netko pridruži nego da vas netko osudi.
Raznolikost Amsterdama svake godine privuče više od 3,5 milijuna posjetitelja od kojih većina ne zaobilazi jedan od simbola ovog grada, a to je Crvena ulica. Tek kada ju posjetite shvatite da se tu u biti ne radi o jednoj ulici, nego o cijeloj četvrti kojom smo i mi, priznajemo, i par puta prošetali. Ovdje dame u izlozima stoje cijeli dan odjevene samo u bikini, s njima možete razgovarati, no fotografiranje je strogo zabranjeno. Vama ćemo na maštu ostaviti jesmo li se počastili nekim od izloga ili ne. (smijeh)
Par dana u ritmu Amsterdama i zaboraviti ćete što ste kada posjetili, zaboraviti ćete na dan – noć, jutro – večer, doručak – ručak, jer čak se i ove podjele izgube u ovom gradu gdje se sve odvija nekako spontano i prisiljeni ste pustiti vrijeme da teče kako želi.
Dolaskom u Amsterdam smo se, po starinski, naoružali kartom grada i krenuli u osvajanje.
Prvo što nam je bilo u planu je razgledanje Van Gogh muzeja, jer već u petnaestak puta koliko sam bio u ovom gradu, nisam ga uspio posjetiti. No, na moju žalost ni ovaj put mi to nije krenulo za rukom, obzirom da je muzej iz tehničkih razloga bio zatvoren. Da bismo udovoljili apetite, uputili smo se prema kući Anne Frank, kroz koju smo se doslovno prošuljali diveći se činjenici kako su njena i još dvije obitelji uspjele dvije godine neprimjetno živjeti na tavanu kuće.
Put nas je naravno odveo i do glavnog trga Dam gdje se nalazi Madame Tussauds muzej voštanih figura koji smo kratko razgledali u potrazi za novim facama, nakon čega smo se uživali u vožnji kočijom po centru Amserdama. Ukoliko prvi put dolazite u Amsterdam, ovu vožnju nipošto nemojte 'preskočiti' jer vam je ona sjajna prilika da na neobičan način razgledate arhitekturu grada.
Kada govorimo o suvenirima, tada ćemo i mi preporučiti klompe, poznati nizozemski suvenir koji uistinu izmami svakome osmijeh na lice. I doista, u koju god trgovinu da uđete klompe će biti 'servirane' pred vama.
Još jedna od nezaobilaznih, besplatnih stvari koje svakako trebate napraviti u gradu jeste penjati se po slavnim 'I amsterdam' slovima.
Odmah pored ovih slova, nalazi se jedna od najpoznatijih tvornica dijamanata – Coster. Tvornica je još jedno mjesto kroz koje preporučujem da prošećete jer će vas osoblje ljubazno ugostiti i provesti kroz tvornicu kako bi vam pokazali kako se bruse dijamanti. Ovdje ćete imati jedinstvenu priliku vidjeti najmanji dijamant na svijetu, no i mnoge druge, puno veće, svjetlucave kamenčiće.
Pauzu od šetnje i razgledavanja svakako iskoristite kako biste u nekom od obližnjih coffe shopova popili čaj od svježe ubrane metvice.
Dokaz da grad nikad ne spava je činjenica da smo u tri sata iza ponoći još uvijek bili na biciklima i probijanjem kroz gužvu doživljavali život grada u tim kasnim, tj ranim satima. Kada se vozite na biciklima, nipošto se nemojte začuditi ukoliko vam se još jedna ekipa htjedne pridružiti kako biste zajedno razgledali grad i razmijenili ono što znate o građevinama i povijesti grada. Pogađate, mi smo ubrzo u društvu dobili grupu simpa Talijana.
Još jedan način prijevoza koji pokušajte doživjeti u Amsterdamu je vožnja kanalima. Naime, Amsterdam je isprepleten njima tako gusto da je je vožnja kanalima postala najlakši i najbrži oblik transporta. Stoga ako budete negdje žurili ne gubite vrijeme na traženje taksija, nego upadajte u čamac.
Po danu, za vrijeme upoznavanja grada, energiju je najbolje tražiti u 'brzogrizima' s ne tako zdravom hranom, no koja je brzo na vašem stolu i nećete gubiti dragocjeno vrijeme za razgledavanje, no zato večeri rezervirajte za neke, ne tako obične večernje poslastice.
Nas je jednu večer iznenadio cirkus na večeri, pa dok smo jeli mogli smo uživati u (ne)spretnim klaunskim trikovima, a plesačice su nam svako malo oduzimale dah svojim plesačkim sposobnostima.
Druga večer nam je bila upotpunjena plesačom koji je odjeven poput dama u Crvenoj ulici cijelu večer 'plesao' no tako što je pokretao samo svoje mišice. Za nas veoma neobično iskustvo nabijeno erotikom.
Amsterdam je takav. Uvijek vam pokaže puno i tjera vas da želite još. Dopusti vam da se zapitate jeste li u njemu bili samo tri dana ili pak sedam. Ja više nisam siguran, ali znam da se ja i Amsterdam vidimo uskoro.
Tekst: Stipe Filipović
Foto: Stipe Filipović Private
TEKST: Ada Ćeremida
Marie-Louise Sciò, žena iza Pellicano Hotels grupe, gradi novu mapu luksuzne Italije kroz hotele Il Pellicano, La Posta Vecchia, Mezzatorre i nove adrese La Suvera i La Badia.
Hotel Il Pellicano već decenijama ima status kultne italijanske adrese, ali priča Marie-Louise Sciò ne završava na toj čuvenoj terasi iznad Tirenskog mora.
Ona je odrasla unutar svijeta hotela, studirala arhitekturu i dizajn, a zatim porodično naslijeđe pretvorila u mnogo širu viziju savremenog luksuza.
Danas Pellicano Hotels nisu samo mjesta za odmor, već pažljivo režirane adrese u kojima se spajaju historija, dizajn, moda, more, umjetnost i osjećaj privatnog doma.
Hotel Il Pellicano je ona vrsta adrese koja ne mora mnogo objašnjavati svoj status. Smješten u Porto Ercoleu, na obali Toskane, ovaj hotel nosi atmosferu glamura koji ne pokušava izgledati novo, nego njegovano, filmski i bezvremenski.
Njegove terase, bazen, pogled na more i prepoznatljiva mediteranska estetika stvorili su vizuelni jezik koji se danas često kopira, ali rijetko dostiže.
Za porodicu Sciò, Il Pellicano nije bio samo poslovni projekat. Marie-Louisein otac Roberto Sciò kupio je hotel nakon što se u njega zaljubio kao gost, a ona je kasnije upravo tu adresu preuzela i usmjerila prema novoj generaciji putnika. Umjesto da promijeni njegov karakter, sačuvala je osjećaj mjesta koje izgleda kao da je uvijek bilo tu, samo sada govori i jezikom savremenog dizajna, mode i kulture.
Pellicano Hotels priča mnogo je šira od jednog kultnog hotela. La Posta Vecchia, smještena u Palo Lazialeu nedaleko od Rima, nekada je bila porodični dom, a danas djeluje kao morska palača u kojoj se luksuz ne mjeri veličinom, nego osjećajem da ste ušli u nečiju privatnu, historijsku rezidenciju.
Riječ je o adresi koja ima arhitekturu, umjetnine, more i onu tišinu koju je sve teže pronaći na popularnim italijanskim rutama.
Zatim je tu Mezzatorre Hotel & Thermal Spa na Ischiji, smješten u nekadašnjem tornju iznad vulkanske obale. To je potpuno drugačiji scenarij: termalni spa, dramatična litica, more i ostrvska energija koja djeluje opuštenije, ali i dalje vrlo precizno režirano. Zajedno, La Posta Vecchia i Mezzatorre pokazuju da Sciò ne gradi hotele po jednoj formuli, već svaku adresu tretira kao karakter za sebe.
Marie-Louise Sciò je studirala arhitekturu i dizajn na Rhode Island School of Design, što se jasno vidi u načinu na koji pristupa hotelima.
Kod nje hospitality nije samo usluga, već cjelokupan vizuelni i emotivni doživljaj: kako izgleda soba, kakav je pogled s terase, šta se nalazi u hotelskoj radnji, kakav je osjećaj večere, koje knjige stoje na stolu i zašto sve djeluje kao da nije slučajno.
Ona pripada maloj grupi savremenih hotelijera koji ne prodaju samo noćenje, nego cijeli svijet. Njen pristup je generacijski zanimljiv jer luksuz ne tumači kao hladnu perfekciju, nego kao kombinaciju intime, naslijeđa, estetike i diskretne nonšalancije. Pellicano Hotels zbog toga imaju posebnu publiku: putnike koji žele Italiju s karakterom, a ne samo još jedan lijep hotel s dobrim pogledom.
Među novim projektima Pellicano Hotels grupe posebno se izdvaja La Suvera, renesansno imanje u blizini Siene.
Već sama lokacija zvuči kao savršen nastavak Pellicano priče: toskanska brda, historijska arhitektura i dovoljno distance od klasičnih turističkih ruta da cijela ideja djeluje intimnije.
Ono što možemo očekivati nije hotel koji briše tragove prošlosti, već obnova koja staroj arhitekturi daje novu funkciju. Ako je suditi po dosadašnjem radu Marie-Louise Sciò, La Suvera bi mogla postati adresa za putnike koji žele Toskanu bez klišea: manje razglednica, više atmosfere, tekstura, umjetnosti, vrta, dobrog stola i osjećaja da ste negdje gdje se vrijeme kreće sporije.
Drugi veliki projekat je La Badia, drevna opatija u Umbriji najavljena kao nova Pellicano adresa. To je možda i najzanimljiviji smjer za grupu jer Umbrija već ima potpuno drugačiji ritam od obalne Toskane ili Ischije.
Manje je očigledna, tiša, zelenija i vezana za sporiji tip putovanja.
La Badia zato ima potencijal da postane hotel za one koji luksuz više ne traže u grandioznosti, nego u miru, arhitekturi i prostoru koji ima dubinu. Stara opatija, pejzaž Umbrije i Pellicano pristup dizajnu mogli bi donijeti jednu od najpoželjnijih novih adresa za putnike koji žele Italiju bez gužve, ali s jakim osjećajem mjesta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
