TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 10.1.2023.
Ako zavirite na profil Nade Marjanović na Instagramu primijetit ćete dvije stvari: kreativne objave koje otvoreno progovaraju o važnim psihološkim temama i angažiranu publiku koja se nerijetko prepozna u njenim grafikama i citatima.
Željeli smo da i 2023. počne i prolazi u znaku rada na mentalnom zdravlju, stoga smo zamolili Nadu da bude naš prvi sugovornik na ovu temu u ovoj godini. Kroz razgovor smo se dotaknuli raznih pitanja i iz prve ruke saznali kako izgleda rutina i svakodnevica jedne psihologinje i psihoterapeutkinje.
Nada Marjanović, psihologinja i psihoterapeutkinja
Uz to, Nada je s nama podijelila korisne savjete kad je u pitanju pokazivanje emocija i sagorijevanje na poslu. Pitali smo ju i kako izbjeći sezonsku depresiju, gdje nas je Nada uvela u sami pojam, ali i otkrila kako prepoznati simptome ovog oblika depresije.
Pored toga, Nada je s nama podijelila koje izazove i prednosti nosi njeno zanimanje, kao i što je njezin najveći cilj u 2023. godini. Više otkrijte u nastavku.
Za početak, koliko dugo se bavite ovim poslom i koje su sve prednosti, a koje mane vašeg zanimanja?
Pre svega, hvala Vam na interesantnom pitanju. Ja sam po zanimanju psiholog kliničkog usmerenja, i psihoterapeut u oblasti transakcione analize. To su dve zasebne grane, koje jedna drugu dopunjuju, ali studije su zasebne. U psihoterapiji sam od 2008. godine, dakle 15 godina, a u psihologiji naravno duže.
Kao prednost vidim mnogo toga za početak - psihologija i psihoterapija su humana zanimanja, i mogućnost da pomognete osobi smatram neprocenjivom. Sa druge strane, kontinuirano učenje, koje je u ovoj profesiji obavezno, kao i rad na sebi, takođe nose samom terapeutu lični rast i razvoj. Zato dok pomažete drugima, pomažete i sebi i to čini jedan fantastičan proces.
Foto: Pexels
Nedostatak je onaj deo sebe koji kasnije ne možete da isključite, kao mali rendgen ili skener kom se radno vreme ne završava, te i bliske ljude, prijatelje, rodbinu vidi kroz tu prizmu. Ponekad vidi i ono što možda ne bi želeo. A ne može i ne treba uvek da reaguje. Sve postaje slojevitije. I teško je reći osobama neke svakodnevne floskule koje ponekad čuvaju energiju, poput – „nemoj da se nerviraš“, „vreme sve leči“, jer znate da nije istina…
Kako izgleda jedan dan u vašem životu i kako biste opisali vašu jutarnju i večernju rutinu?
Jedan dan u mom životu je, čini mi se, prilično prosečan i u najvećoj meri usmeren na angažovanje oko dece i škole, obroka, svakodnevnih obaveza. Moram da Vam priznam da ne apostrofiram posebno vreme za jutarnje ili večernje rutine. Ali postoji struktura. Budim se prilično rano, važno mi je da uradim jutarnje vežbe 5-10minuta, međutim i ukoliko ih ne uradim ujutro gledam da ih ubacim u raspored tog dana. Takođe relativno redovno meditiram. Ali u ovom aspektu bih mogla da uvedem bolju disciplinovanost.
Za mene je posebno karakteristično to što svaki dan čitam i pišem i bavim se svakodnevno stručnom literaturom, u tom smislu sam pomalo fanatik. Jutra su obično period u toku dana kada imam inspiraciju i kada pišem. Čitam i učim kada i moja deca uče, sednemo zajedno za trpezarijski sto i svako svoje radi i uči, ali i u drugim terminima tj. kad god pronađem slobodno vreme.
Foto: Pexels
Ja sam neko ko zbog prirode posla uglavnom radi „drugu smenu“, a ponekad i ceo dan. Tako da mi se posao završava prilično kasno. To je ujedno i večernja rutina.
U svojim objavama na Instagramu često spominjete rad na sebi. Kako i gdje početi?
Upravo tako. Ja intenzivno zastupam rad na sebi, rast i razvoj, jer to smatram daljom mogućnošću za evoluciju osobe, za bolje razumevanje sebe, za bolje razumevanje drugih, za bolje upravljanje sobom, relacijama, konfliktima. Odmicanje od „egocentriranosti“ što bi moglo imati uticaj ne samo na pojedinca nego i na društvo, a ako utiče na društvo onda to menja sve.
Foto: Pexels
Gde započeti zavisi od potrebe pojedinca. Neko odmah počne od psihoterapije, a neko se posveti čitanju, meditiranju. Neko jednostavno uči stvari koje ga zanimaju. Nema pravila, bitan je odnos prema sopstvenom duhu.
Koliko lako (ili teško) se povjeravaju osobe s kojima razgovarate uživo ili putem društvenih mreža?
To zaista dosta zavisi od strukture ličnosti osoba koje se javljaju na psihoterapiju. Ljudi se otvaraju u skladu sa individualnom istorijom, strukturom ličnosti, granicama koje postavljaju i poverenja koje imaju. Takođe, zavisi i od veština psihoterapeuta - a to je veština da se “naštima” na ljude sa kojima radi, tako da prati njihov individualni tok otvaranja, kako im ne bi narušio granice i izvršio pritisak, a opet dovoljno ih motivisao da naprave iskorak radi promene. Ove veštine se naravno uče i ujedno su povezane sa dijagnostičkim veštinama terapeuta.
Sa sveprisutnim stresom na poslu u životu brojnih osoba, što biste vi rekli kako se nositi sa tzv. burnoutom ili sagorijevanjem?
Došlo je vreme kada se čoveku nameće ne samo kompeticija sa drugim ljudima nego i sa mašinama. Sve više se promoviše brzi „stil života“, kršenje granica organizma. Sa ciljem uštede budžeta firme ide se na štetu organizma zaposlenih. Ali posao ne bi trebalo da bude srž naših života.
Najčešći simptomi sindroma izgaranja su hronični umor, iscrpljenost, problemi sa imunitetom, glavobolje, problemi sa spavanjem; na emocionalnom planu - osećaj bespomoćnosti i beznadežnosti, gubitak motivacije i interesovanja, doživljaj emocionalne praznine, osećaj gubitka smisla života, apatija, anksioznost… Na planu ponašanja se javlja povlačenje, samoizolacija ili učestali konflikti, „prokrastinacija“ (konstantno odlaganje obaveza), zanemarivanje radnih obaveza...
„Burnout“ ili sindrom izgaranja je najpre potrebno prihvatiti kao moguću realnost i uz to prihvatiti svoju ljudskost. Prepoznati ukoliko se dešava, preokrenuti situaciju tj. dati sebi podršku i izgraditi rezilijentnost. To znači pratiti svoj ritam, vreme za rad i vreme za odmor. Usporiti. Kada negiramo telo, njegove potrebe i ograničenja - ono će reagovati i to najčešće organskom lezijom tj. bolešću. Važno je biti svestan da potrebe ljudi funkcionišu po principu piramide – dakle, primarne potrebe su u samoj bazi funkcionisanja, kao i fizičkog i mentalnog zdravlja, a tek onda dolaze ostale - kao što su produktivnost i samoaktualizacija. Primarne potrebe su voda, vazduh, hrana, san, toalet... Zato, spavajte dovoljno, smejte se dovoljno, jedite dovoljno (ni previše ni premalo), budite fizički aktivni. Takođe, gajite zdrave relacije sa ljudima oko sebe. Intenzivirajte odnose sa partnerom, porodicom i prijateljima.
Dodatno, za problematiku sindroma izgaranja važne su granice. Važno je naučiti da kažete ne; ne morate na svoju štetu izlaziti drugima u susret.
A sa druge strane važno je i kako mi sami tretiramo sebe. Bitno je da sebe vidimo holistički tj. kao slojevitu osobu čije potrebe su različite, ne samo vezane za zaradu. Važno je ne vrednovati sebe samo kroz novac i uspeh, nego napraviti selekciju obaveza i listu prioriteta.
Koristite godišnje odmore i slobodne dane. I obratite se psihologu ili psihoterapeutu na vreme.
Zima i puno vremena provedenog unutra brzo utječe na stvaranje sezonske depresije (eng. seasonal depression). Kako ju izbjeći i što učiniti ako se javljaju simptomi?
Naziv „sezonska depresija“ vodi poreklo od toga jer je primećeno da se kod nekih osoba ovaj poremećaj javlja u zavisnosti od doba godine. Simptomi su sniženo raspoloženje, povećana anksioznost, nedostatak volje i energije, pojačana potreba za spavanjem, poteškoće sa buđenjem i započinjanjem svakodnevnih aktivnosti, kod nekih osoba povećana potreba za hranom, smanjen libido...
Ukoliko simptomi traju duže od dve nedelje potrebno je javiti se stručnjaku. Nemojte trpeti.
Osim toga, kako možete doprineti sami sebi i olakšati ovaj period: Budite svesni prolaznosti ovog perioda. Odredite dnevne zadatke i napravite svoju dnevnu ili nedeljnu strukturu na koju možete da se oslonite. Nama ljudskim bićima je izuzetno važno prisustvo „stabilnih baza“ i sigurnosti, a jedna od njih je i struktura života. Takođe, pozitivan uticaj može da ostavi kada napravite plan za neki događaj u skorijem narednom periodu. To može da bude putovanje, poseta nekome, kraći odmor, čak i odlazak u bioskop... Ovo nam daje motiv da nastavimo dalje.
Foto: Pexels
Vodite računa i o unutrašnjoj retorici i načinu na koji se obraćate sebi. Svesno smanjite kriticizam. Pišite, emocionalno se praznimo na ovaj način. Radite fizičke vežbe, jer one utiču na emocionalni balans.
Danas sve češće ljudi vide pokazivanje emocija kao manu, kao slabost i ranjivost. Kako da više budemo svjesni svojih emocija, umjesto da bježimo od njih?
Danas se donekle nesvesno promoviše tzv. „izbegavajući stil vezivanja“, a suština ovog stila je zapravo strah od sopstvene vulnerabilnosti, koji se manifestuje i kroz izbegavanje komuniciranja svojih emocija, stanja, zatrpavanje poslom, i izbegavanje zdravih i autentično bliskih relacija.
Paradoks je upravo u tome što je zapravo strah od ranjivosti i najveća ranjivost, jer smo svi emocionalna bića koliko god to negirali. Postoje oblasti u našem mozgu koje, ako smo zdravi, generišu naše emocionalne reakcije i doživljaje. Zapravo rezilijentne i zrele osobe su one koje umeju da komuniciraju svoje emocije i stanja i nemaju doživljaj ugroženosti selfa ukoliko komuniciraju ovu svoju ljudsku osobinu.
Sve kreće od učenja uopšte o emocijama. Ljudi najčešće na terapiji ne znaju koje su osnovne ljudske emocije, bez obzira na to koliko su edukovani ili uspešni, a to govori o tome da nam fali edukacija na ovom planu. Tek nakon ove bazične edukacije možemo da idemo dalje ka opservaciji sopstvenih emocija, ka shvatanju uzročne povezanosti određenih događaja, emocionalnih doživljaja, emocionalnih reakcija i ponašanja kod sebe.
S kojim izazovima se najčešće susrećete kad je u pitanju vaš posao?
Izazovi u poslu mogu biti različiti. Ali najmanji izazov su ljudi sa kojima radimo, a najveći su naše sopstvene reakcije, konstantna edukacija i konstantan rad na sebi. Posao terapeuta je kao posao ronioca koji roni na velike dubine ispod površine ledenog brega i za to vreme mora da brine o sopstvenim parametrima. U terapiji vam je tako... Nije do osobe - do vas je. Ako osećate izazov u radu tražite odgovor iskreno u sebi.
Što biste savjetovali svim damama i muškarcima koji se dvoume oko odlaska psihologu?
Samo napred! Čeka vas sjajno putovanje. Ako je dvoumljenje tu, to znači da je onda i potreba definitivno prisutna, samo je potrebno prethodno savladati nelagodu, predrasude ili strahove. Važno je da odaberete kompetentnog stručnjaka koji je adekvatno sertifikovan ili pod adekvatnom supervizijom.
Koji je vaš najvažniji cilj za 2023. godinu?
Glavni cilj. Rekla bih zdravlje i mir.
***
Foto: Nada Marijanović/Pexels
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Bonjour.ba
Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.
Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.
Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 
No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?
S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.
Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?
Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.
Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.
Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?
Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.
To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).
Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.
Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.
Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.
Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.
Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.
Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.
Jednostavno rečeno, to su moji heroji.
Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.
Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.
U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?
Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.
Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.
To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.
Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?
Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.
Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.
Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?
Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.
Žena se sebi podrazumijeva.
Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.
Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.
A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“
Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?
Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.
Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.
Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.
Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?
Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.
Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.
Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.
I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
