U užurbanoj svakodnevnici često nas napusti koncentracija i izgubimo se u naletu zadataka koje smo trebali obaviti za taj dan.

Ostati u toku sa svime definitivno može biti izazov kada je naša pažnja usmjerena na više različitih mjesta odjednom i čini se da je svaka obaveza #mustdo.

Foto: @lauraliira

Zbog toga je važno (p)ostati organiziran kako biste ublažili stres, olakšali stvari i bili sigurni da radite željenim tempom i intenzitetom.

Pronašli smo sedam, efikasnih načina kako se iznijeti s obavezama na zaposlen dan.

USTANITE RANO

Rano ustajanje i započinjanje dana prije svih ostalih zaista vas čini produktivnijima. Mnoge uspješne dame ustaju rano i završavaju važne zadatke prije devet sati ujutro. Kad ostatak svijeta počinje raditi, one su već postigle toliko toga. Ovo će vam dati poticaj i pomoći u motivaciji za ostatak dana.

NAPRAVITE LISTU OBAVEZA DAN RANIJE

Pisanje liste obaveza za sutra, nakon radnog dana, može vam uvelike pomoći. Pomoću planera možete organizovati svoj savršen dan. Ne samo da možete otići u krevet i opustiti se, znajući da su svi vaši zadaci zapisani i da ne morate razmišljati o obavezama do sutra, već i sama činjenica kada vidite zadatke ispisane na papiru može vam pomoći kada je u pitanju određivanje prioriteta i redoslijeda u kojem trebate izvršavati obaveze.

Foto: @howwedo208

RAŠČLANITE VELIKE ZADATKE NA MANJE

Ponekad veliki zadatak može izgledati zastrašujući. Na primjer, zadatak za koji znate da zahtijeva puno posla ili onaj koji vas prisiljava da izađete izvan zone udobnosti, pod pritiskom postanu zadaci koji na kraju završe na dnu našeg popisa. Rasporedite veći zadatak na nekoliko manjih, a zatim odlučite koji prvo morate završiti, a koji možda možete prenijeti nekom drugom ili naknadno uraditi.

PRAVITE REDOVNE PAUZE

U super užurbanim danima možda mislite da uobičajene pauze nisu moguće, ali u današnje je vrijeme mnogo važnije raditi redovite pauze. Kratke pauze između zadataka pomažu vašem mozgu da se odmor pa bilo da je to kratka šetnja po kući ili kuhanje omiljene šoljice čaja...  pauze planirajte u svom danu.

KORISTITE TAJMER

Korištenje tajmera može vam pomoći da se usredsredite na zadatke na određeni vremenski period nakon čega slijedi kratka pauza. Dokazano je da poboljšava fokus, a uz bolji fokus možete puno brže preći listu obaveza.

Foto: @diyplaybook

NE UZIMAJTE PREVIŠE ZADATAKA

Ako znate da vas čeka izuzetno težak dan, ne preuzimajte više zadataka - ako su vam zadaci ‘dodijeljeni’, razgovarajte sa odgovornim licem i objasnite pritisak koji osjećate.

 ***
Naslovna fotografija: @fashion_jackson
Tekst: Ilda Lihić-Isović

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR