TEKST: Bonjour.ba, Promotivni članak
DATUM OBJAVE: 8.11.2023.
Fizička aktivnost i pravilna prehrana su osnovni temelji zdravog životnog stila. Pravilne prehrambene navike se stvaraju i usvajaju od najranije životne dobi, formirajući tako temelj pravilnog stila života u odraslom razdoblju.
Konzumiranje nezdrave, visokokalorične prehrane bogate mastima i rafiniranim ugljikohidratima u kombinaciji s nedovoljnom tjelesnom aktivnošću i izraženim sjedilačkim navikama utiče na pojavu pretilosti kod djece, smatra profesor na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu Erol Kovačević koji svake godine vrši opsežna istraživanja o prehrambenom znanju i navikama školaraca u BiH, a koje u okviru projekta Zdravo! svake godine sprovodi najveća prehrambena kompanija na svijetu, Nestlé, u saradnji sa partnerom, Atletskim Savezom BiH.
Profesor Erol Kovačević
Foto: Nestlé Zdravo! PR
Profesor Kovačević upozorava da pretilost, nezdrava prehrana i tjelesna neaktivnost imaju značajnog uticaja na pojavu primarne hipertenzije i promjenu lipidnog profila kod djece.
„Kada su u pitanju prehrambene navike naše djece, potrebno je naglasiti da situacija nije zadovoljavajuća niti u kvalitativnom niti u kvantitativnom smislu. Djeca uglavnom konzumiraju hranu koja im je dostupna ili koju najviše vole zbog čega preko 55% učenika u školi jede hranu koju donese od kuće ili kupi u objektima u blizini škole, a samo 9,9% učenika jede hranu iz školske kuhinje.
Također, postoji problem i u kvaliteti namirnica koje djeca konzumiraju. Značajan broj djece često konzumira namirnice kao što su: slatkiši, grickalice, gazirana pića i brza hrana. U tom smislu zabrinjavajući je podatak da 10% učenika u školi konzumira isključivo grickalice i slatkiše odnosno nezdravu hranu.
Rezultati istraživanja pokazuju da dnevna konzumacija samo pet grama trans masnih kiselina, što odgovara jednom obroku hrane, povisuje LDL- (loš) holesterol, snižava HDL- (dobar) holesterol i povećava rizik za infarkt miokarda za oko 25%.
Kao pokušaj da se ovaj problem umanji neke zdravstvene institucije predlažu usvajanje i provođenje pravilnika o prehrani, kojim bi se u prehranu uvrstile namirnice s nižim sadržajem ukupnih masti, zasićenih masti, trans masnih kiselina, holesterola, rafiniranih ugljikohidrata i soli naglašavajući pri tome da se ova pravila odnose na svu djecu i adolescente u svrhu populacijskog pristupa kontrole kardiovaskularnog rizika“, ističe profesor Kovačević.
Foto: Nestlé Zdravo! PR
Zbog svega pobrojanog, bitno je naglasiti da u dokumentima koji su izdati od strane vodećih javnozdravstvenih institucija stoji da djeca konzumiraju što više voća, povrća, mahunarki, cjelovitih žitarica, orašastih plodova, polumasno ili nemasno mlijeko i mliječne proizvode, a da trebaju izbjegavati ili ograničiti unos brze hrane, slatkiša, te ograničiti unos soli.
„Naša djeca nedovoljno konzumiraju voće i povrće. Obzirom na važnost povrća u jelovniku djece školske dobi, posebnu pažnju je neophodno obratiti na oko 10% anketirane djece koja povrće konzumiraju jednom sedmično ili ga uopšte ne konzumiraju i oko 6% djece koja imaju iste navike kada je u pitanju konzumiranje voća.
S druge strane analiza nivoa tjelesne aktivnosti ukazuje da stručne preporuke u kontekstu svakodnevnog tjelesnog vježbanja praktikuje oko 20 % učenika. Posebno brine podatak da je preko 6% učenika tjelesno aktivno samo jedan dan sedmično, a 3,5% učenika niti jedan dan u sedmici nisu tjelesno aktivni!
U trenutku kada globalno vlada pandemija tjelesne neaktivnosti, ovi podaci su od izuzetne važnosti, naročito ako se u obzir uzme značaj i uloga redovne tjelesne aktivnosti za zdravlje ali i pravilan rast i razvoj djece školskog uzrasta. Rezultati istraživanja pokazuju da je tjelesna neaktivnost jedan od vodećih faktora rizika za smrtnost od nezaraznih bolesti. Ljudi koji su nedovoljno aktivni imaju 20% do 30% veći rizik od smrti u usporedbi s ljudima koji su dovoljno aktivni.
Foto: Nestlé Zdravo! PR
Smanjena tjelesna aktivnost se dovodi u vezu sa sjedilačkim načinom života koji nastaje zahvaljujući korištenju motoriziranog prijevoza i povećanom korištenju ekrana za rad manjem bavljenju sportom i rekreacijom. Dokazi pokazuju da kod djece i adolescenata sa smanjenim nivoom tjelesne aktivnosti dolazi do povećanja adipoznosti (pretilosti-debljanje), lošijeg kardiovaskularnog zdravlja, slabija kondicija, problema u ponašanju i smanjenog trajanja sna.
Obzirom na sve ranije pomenuto ne čudi podatak da preko 22% učenika smatra da ima problema sa povišenom tjelesnom težinom tj. da su pretili i da bi trebali smršati, a da je njih približno 12% trenutno na nekoj dijeti“, pojašnjava profesor Kovačević.
Foto: Pexels
Osim hrane i fizičke aktivnosti, esencijalnu ulogu u funkcionisanju tijela igra i voda. Obzirom da je voda prosječno zastupljena u oko 55% ukupne mase odraslih osoba, dok se kod djece taj procenat u prosjeku kreće oko 70%, zbog čega djeca imaju veću potrebu za konzumacijom vode, ali su i više podložna dehidraciji.
„Kada govorimo o preporučenim dnevnim količinama vode, potrebno je naglasiti da ona ovisi o mnogo faktora od kojih su najvažniji: tjelesna masa, dob, spol, nivo tjelesne aktivnosti, ali i okolinski faktori. Kao opšte preporuke u literaturi se navodi da djeca treba da unose 1,5ml vode po 1kcal energetske potrošnje.
Pojednostavljeno rečeno, preporučuje se da djeca od 4 do 14 godina trebaju unositi između 1,2 do 1,8L vode dnevno, a od 14 do 18 godina oko 2,5L dnevno. Važno je naglasiti da 20 i 30 % ukupne količine vode se unosi putem hrane. Zbog toga je u tom kontekstu optimalne hidratacije izrazito važno unositi hranu sa većim procentom vode.
Zato različite vrste supa i juha čine se kao idealan obrok, jer je voda u njima zastupljena između 80-95%. Također, ove namirnice osim što pomažu u hidrataciji, sadrže visoko vrijedne nutrijente, i kao takve bi trebale biti svakodnevno na meniju djece školske dobi“, smatra profesor Kovačević.
S ciljem doprinosa podizanju zdravijih generacija, tim stručnjaka kompanije Nestlé je, zajedno sa lokalnim partnerima u Bosni i Hercegovini pokrenuto Zdravo! Akademiju - jedinstvenu digitalnu platformu koja služi kao svojevrsni vodič ka zdravijem životnom stilu, a već 14.-tu godinu se održava Nestlé Zdravo! atletski kup koji promoviše tjelesnu aktivnost i pravilnu prehranu među školskom djecom.
Foto: Nestlé Zdravo! PR
NESTLÉ U ZAJEDNICI
O projektu Zdravo!
Projekat Zdravo! dio je globalne inicijative kompanije Nestlé, u okviru koje se kompanija obavezala da će do 2030. godine pomoći da 50 miliona djece vodi zdraviji život. Zdravo! Akademija stalni je savjetnik za stvaranje zdravijih životnih navika, koji nudi provjerene informacije o prehrani i nutricionizmu, kao i alate koji olakšavaju njihovu primjenu.
Neki od njih su Zdravo! lista namirnica – vodič za kupovinu namirnica, Nutriporcija – planer jelovnika koji pomaže pri sastavljanje balansiranog obroka i kuharica Zdravo! kuhaj sa mnoštvom ideja za zabavna i zdrava jela bogata svim potrebnim nutrijentima. Istovremeno, platforma nudi i jednostavne savjete za uravnotežen razvoj djece, te ideje za stimulisanje djece na fizičku aktivnost.
* * *
Naslovna fotografija: Pexels
TEKST: Lamija Muratagić
Najteži umor često nije onaj koji se odmah vidi. Ne izgleda uvijek kao propušten rok, neodgovoren mail ili dan proveden u krevetu. Ponekad izgleda mnogo tiše. Sve stižete, ljudi se oslanjaju na vas, obaveze su pod kontrolom, a vi iznutra imate osjećaj da dan više gurate nego što ga zaista živite.
Za to se sve češće koristi termin high functioning burnout, odnosno visokofunkcionalno sagorijevanje. Nije riječ o formalnoj dijagnozi, niti o etiketi koju treba lijepiti na svaku fazu umora. Više je način da se opiše stanje u kojem osoba i dalje funkcioniše, ispunjava očekivanja i djeluje sposobno, dok iznutra sve manje osjeća stvarnu energiju, prisutnost i zadovoljstvo.
Burnout se u stručnom kontekstu najčešće veže za hronični stres na poslu, ali se ovaj izraz u svakodnevnom govoru koristi šire, za trenutak kada spolja sve izgleda pod kontrolom, a iznutra ste emocionalno, mentalno ili fizički potrošeni.
Ne mora svaka iscrpljenost biti burnout. Ipak, ako “dobro sam” sve češće zvuči kao rečenica koju izgovarate samo da ne biste objašnjavali kako ste stvarno, vrijedi zastati i provjeriti koliko vas svakodnevno funkcionisanje zapravo košta.
Burnout često zamišljamo kao potpuni kolaps. Trenutak u kojem više ne možete raditi, ustati, odgovoriti na poruku ili nastaviti kao da je sve u redu. Kod visokofunkcionalnog burnouta stvar je komplikovanija jer, barem izvana, još uvijek možete.
Možete završiti prezentaciju, odgovoriti na poruke, stići na sastanak, organizovati planove i usput nekome reći da ste dobro. Spolja to može izgledati kao stabilnost. Iznutra, međutim, može postojati osjećaj praznine, udaljenosti ili umora koji ne prolazi ni nakon prospavane noći.
Stres vas najčešće ubrzava. Misli su brze, tijelo je napeto, sve djeluje hitno i pomalo alarmantno. Burnout je drugačiji. On ne mora biti dramatičan. Često se osjeti kao tiho otupljenje.
Niste nužno tužni, ali se ne osjećate stvarno prisutno. Niste stalno ljuti, ali vas sitnice lakše izbace iz ravnoteže. Stvari koje su vam ranije donosile radost sada mogu djelovati kao još jedna obaveza, od druženja i treninga do večere, njege kože ili odmora.
Zato ga je lako previdjeti. Ne izgledate kao osoba kojoj treba pauza. Izgledate kao osoba koja zna šta radi. Samo što funkcionalnost ne znači uvijek da ste dobro.
Najčešće kroz male promjene koje prvo pokušavate objasniti lošim snom, napornom sedmicom, PMS-om ili običnim umorom.
Legnete da odmorite, ali se uhvatite kako već pola sata skrolate i osjećate se još praznije. Vikend više ne izgleda kao vrijeme za sebe, nego kao dva dana pokušaja da dođete sebi od svega što ste tokom sedmice nosili. Poruke ostavljate za kasnije, čak i kada vam je stalo do osobe koja ih šalje, jer ni za najjednostavniji odgovor više nemate kapaciteta.
Onda i male odluke postanu previše. Šta jesti, šta obući, kome prvo odgovoriti, šta odgoditi, šta završiti odmah. Sve ono što je nekada išlo automatski sada traži napor.
Ambicija može biti dobra stvar kada vam daje pravac, energiju i osjećaj rasta. Problem nastaje kada počne tražiti da stalno prelazite preko sebe kako bi sve izvana i dalje izgledalo uredno.
Posebno iscrpljuje mentalni teret koji se često ne vidi. Planiranje, pamćenje, predviđanje, organizovanje i emocionalno balansiranje drugih ljudi rijetko izgledaju kao rad, ali troše pažnju, fokus i energiju.
Zato se visokofunkcionalno sagorijevanje često ne prepozna na vrijeme. Osoba i dalje radi, odgovara, pojavljuje se, završava. Tek kasnije postane jasno da je cijena tog ritma bila previsoka.
Jedna od čestih zabluda je da se svaki umor može popraviti boljom rutinom. Još jedan planer, još jedan trening, još jedna jutarnja navika, još jedan pokušaj da se dan posloži savršeno.
Rituali mogu pomoći, ali ako ste već preopterećeni, oporavak ne bi trebao postati dodatni zadatak koji morate odraditi pravilno.
Briga o sebi ponekad izgleda jednostavnije. Otkazati plan bez duge poruke objašnjenja. Otići na spavanje iako kuhinja nije sređena. Reći da nešto ne možete preuzeti. Ostaviti poruku za kasnije. Priznati sebi da ste umorni prije nego što vas tijelo na to natjera.
U nekim situacijama, briga o sebi više nije dovoljna i zahtijeva hitan razgovor sa stručnom osobom. Ako hronični umor traje, ako se javlja osjećaj beznađa ili ako primjećujete da više ne možete normalno funkcionisati, traženje profesionalne pomoći je jedini ispravan korak. Visoko-funkcionalno sagorijevanje nije stanje koje prolazi samo od sebe, a razgovor s psihoterapeutom ili ljekarom ključan je za siguran oporavak.
Za početak, dovoljno je postaviti jedno iskreno pitanje: šta me zaista odmara, a šta samo izgleda kao odmor?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @elliotjameskennedy
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
