TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 29.8.2014.
Posljednja u nizu kolumni, koje smo zamislili kao svojevrsni modni vremeplov kroz 80-te i 90-te godine, kroz ta dva modna desetljeća koje se itekako provlače kroz ovosezonske trendove (čitaj jesen/zima 2014.), a putovanje će nam najbolje ići uz osjevažajući Spezi. Novi – stari osvježavajući napitak, koji itekako evocira nostalgične 80-te kojih se svi još dobro sjećamo.
Nadamo se da vas je svojom retro bocom, neobičnim imenom i ovom kolumnom podsjetio na svoj neodoljivi okus cole i naranče.
U nekoliko kolumni, na poseban način, dali smo vam sliku trendova koje ćemo željeti, a koji će zasigurno, ako nisu već naći svoje mjesto na policama highstreet dućana. Preostala su nam još tri It komada, najženstveniji od njih - haljine, pa suknje i odijela koja su tih godina bila, ali stvarno bila, najpoželjniji komad u ormaru svih žena diljem svijeta. Mi smo tada, ali bukvalno „nosile hlače“!
#Haljine
Ruku na srce, najženstveniji su komad u našem ormaru, ali smo ih isto tako, već duže vrijeme, stavile „na čekanje“. Hlače su nam postale sinonim nepogrešivog casual izdanja, jednostavno rečeno - u njima se osjećamo jednostavno dobro, no haljine su te u kojima se osjećamo ženstveno i moćno. Zar nisu?! Ove sezone se i one vraćaju na pozornice ulične mode. Pletene haljine nosit ćemo svakodnevno, bit će nam udobne, tople, dakle nepogrešiv izbor! One fine svilene birati ćemo za večernje prilike, uz čizme do koljena, one malo šire s remenom (baš kao ove u potpisu Derek Lamu potpisu Derek Lam) Trudimo se razbiti uštogljenu formulu haljine + cipele + kaput koja izgleda previše jednostavno i pomalo dosadno, stoga pogledajte kako je Burberry Prorsum kombinirao haljine, šalove i remen!
{gallery}2014_08/spezi_last/haljine{/gallery}
#Suknje
Njezino veličanstvo – suknje. Slobodno im se možemo diviti jer one, iz sezone u sezonu, vrlo smiono i sigurno vladaju svakom ulicom diljem svijeta i u svako doba godine. Pletivo vlada i ove sezone je na vrhuncu svoje moći, tako da su i suknje pletene, tankog finog boda i do koljena, molim! Dok su one A kroja, kao i pencil modeli, samo su malo produžili svoju dužinu – tj do ispod koljena! Nose se opet s pletivom, nećete pogriješiti ako „pobrkate“ pravila i kombinirate ju s grubim džemperom ispod kojeg viri zanimljiv uzorak košulje. A kombinacija rolke i suknje sa spomenutom dužinom i čizmama o kojima smo govorili, izazvat će opće ushićenje!
{gallery}2014_08/spezi_last/suknje{/gallery}
#Odijela
Ona su definitivno prava stilska riznica ovih već nekoliko puta spomenutih godina. Prema kolekcijama koje smo pomno pregledale, nisu zasjali poput haljina, ali smo sigurne da ćemo ih znati iskombinirati, shodno momentu i raspoloženju. Fino, vuneno odijelo, broj veće, pogotovo kada pričamo o hlačama je komad o kojem sanjamo! U kombinaciji s puloverom od kašmira, rolkom ili pak zanimljivim uzorkom košulje bit ćemo vrlo (stilski) samouvjereni, a kako bi sve bilo na „svom“ mjestu, remen vežemo visoko na struku, preko sakoa, onako pomalo nemarno, no opet dovoljno čvrsto.
{gallery}2014_08/spezi_last/odijela{/gallery}
***
Foto: vogue.com
Tekst: Glam Off Duty za MODAMO.info
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
