TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 5.6.2019.
Alexandra Saper je odvjetnica, no i strastvena zaljubljenica u putovanja koja sve svoje travel avanture dijeli na blogu The Wayfaress.
Samostalno je putovala već s 15 godina, što joj je pomoglo da rano shvati da najveću inspiraciju i osobni rast vidi upravo kroz upoznavanje s novim kulturama, običajima, hranom, jezicima… Do sada je posjetila više od trideset zemalja svijeta, a s obzirom na to da je kćerka umjetnika, uvijek se trudi unijeti dodati dodatnu dozu kreativnosti u svoja putovanja kroz fotografiju, modu, dekoracije i jela koja bira.
Trenutno je na putovanju zemljama Balkana, a provela je i par dana u Bosni i Hercegovini. Alexandra nije krila oduševljenje bh. krajolikom, kulturnom baštinom, bogatom povijesti i hranom. Svoje avanture je zabilježila kroz sjajne Instagram priče, ali i kroz Instagram postove koji kroz tekst i sliku odlično dočaravaju zašto bi se Bosna i Hercegovina trebala naći i na bucket listi gotovo 58 000 njenih Instagram pratitelja.
„Uz iznenađenje koliko je hrana ukusna, koliko su ljudi prijateljski raspoloženi te kako zeleni krajolici mogu biti, definitivno nisam mislila da je BiH san i za home decor. Volim što izgleda kao kombinacija nekih od meni najdražih dijelova svijeta – drvene rezbarije koja me podsjeća na Indiju, planina koje izgledaju jednako epske kao one u Švicarskoj, bakrenih posuda koje izgledaju poput onih kakve sam uzela u Abu Dhabiju…, a opet, u potpunosti je jedinstveno mjesto koje svojom kulturom, povijesti i sustavom upravljanja predstavlja nevjerojatno složenu mješavinu tame, ljepote i napretka." - stoji u opisu jedne od fotografija koja je nastala u Mostaru.
„Samo 20-ak minuta vožnje od Mostara, u Bosni i Hercegovini je gradić Blagaj (izgovara se "blah-guy"), gdje čovjek tako koegzistira s prirodom, da se njegov rad razlikuje samo po strukturi. Upravo u podnožju masivne okomite litice koja štiti mjesto, jedan je od najvećih i najljepših izvora u Europi, s hladnom, čistom vodom koja se iz ogromne podzemne krške špilje ulijeva u rijeku Neretvu.
No, možda jednako impresivno kao i prirodni izvor je Blagaj Tekija, samostan star stoljećima (barem od 1520. godine, od početka otomanske vladavine), izgrađen u toj litici, s pogledom na vodu, a opet uvučen u stijene, kao da je sve jedan entitet. Svakako se ovdje zaustavite i na jednom od najslikovitijih jela svog života kraj vode (pastrva se u proljeće hvata svježa pa je dobar izbor za bilo koji meni!).“ – stoji u opisu njene fotografije i videa snimljenog u Blagaju.
Njeni iskreni, topli i kreativni komentari još su jedan odličan način promocije ljepota Bosne i Hercegovine i ne sumnjamo da će isti mnogima biti sjajan motiv da istraže biser Europe, kako svjetski mediji često i nazivaju BiH.
TEKST: Ada Ćeremida
Marie-Louise Sciò, žena iza Pellicano Hotels grupe, gradi novu mapu luksuzne Italije kroz hotele Il Pellicano, La Posta Vecchia, Mezzatorre i nove adrese La Suvera i La Badia.
Hotel Il Pellicano već decenijama ima status kultne italijanske adrese, ali priča Marie-Louise Sciò ne završava na toj čuvenoj terasi iznad Tirenskog mora.
Ona je odrasla unutar svijeta hotela, studirala arhitekturu i dizajn, a zatim porodično naslijeđe pretvorila u mnogo širu viziju savremenog luksuza.
Danas Pellicano Hotels nisu samo mjesta za odmor, već pažljivo režirane adrese u kojima se spajaju historija, dizajn, moda, more, umjetnost i osjećaj privatnog doma.
Hotel Il Pellicano je ona vrsta adrese koja ne mora mnogo objašnjavati svoj status. Smješten u Porto Ercoleu, na obali Toskane, ovaj hotel nosi atmosferu glamura koji ne pokušava izgledati novo, nego njegovano, filmski i bezvremenski.
Njegove terase, bazen, pogled na more i prepoznatljiva mediteranska estetika stvorili su vizuelni jezik koji se danas često kopira, ali rijetko dostiže.
Za porodicu Sciò, Il Pellicano nije bio samo poslovni projekat. Marie-Louisein otac Roberto Sciò kupio je hotel nakon što se u njega zaljubio kao gost, a ona je kasnije upravo tu adresu preuzela i usmjerila prema novoj generaciji putnika. Umjesto da promijeni njegov karakter, sačuvala je osjećaj mjesta koje izgleda kao da je uvijek bilo tu, samo sada govori i jezikom savremenog dizajna, mode i kulture.
Pellicano Hotels priča mnogo je šira od jednog kultnog hotela. La Posta Vecchia, smještena u Palo Lazialeu nedaleko od Rima, nekada je bila porodični dom, a danas djeluje kao morska palača u kojoj se luksuz ne mjeri veličinom, nego osjećajem da ste ušli u nečiju privatnu, historijsku rezidenciju.
Riječ je o adresi koja ima arhitekturu, umjetnine, more i onu tišinu koju je sve teže pronaći na popularnim italijanskim rutama.
Zatim je tu Mezzatorre Hotel & Thermal Spa na Ischiji, smješten u nekadašnjem tornju iznad vulkanske obale. To je potpuno drugačiji scenarij: termalni spa, dramatična litica, more i ostrvska energija koja djeluje opuštenije, ali i dalje vrlo precizno režirano. Zajedno, La Posta Vecchia i Mezzatorre pokazuju da Sciò ne gradi hotele po jednoj formuli, već svaku adresu tretira kao karakter za sebe.
Marie-Louise Sciò je studirala arhitekturu i dizajn na Rhode Island School of Design, što se jasno vidi u načinu na koji pristupa hotelima.
Kod nje hospitality nije samo usluga, već cjelokupan vizuelni i emotivni doživljaj: kako izgleda soba, kakav je pogled s terase, šta se nalazi u hotelskoj radnji, kakav je osjećaj večere, koje knjige stoje na stolu i zašto sve djeluje kao da nije slučajno.
Ona pripada maloj grupi savremenih hotelijera koji ne prodaju samo noćenje, nego cijeli svijet. Njen pristup je generacijski zanimljiv jer luksuz ne tumači kao hladnu perfekciju, nego kao kombinaciju intime, naslijeđa, estetike i diskretne nonšalancije. Pellicano Hotels zbog toga imaju posebnu publiku: putnike koji žele Italiju s karakterom, a ne samo još jedan lijep hotel s dobrim pogledom.
Među novim projektima Pellicano Hotels grupe posebno se izdvaja La Suvera, renesansno imanje u blizini Siene.
Već sama lokacija zvuči kao savršen nastavak Pellicano priče: toskanska brda, historijska arhitektura i dovoljno distance od klasičnih turističkih ruta da cijela ideja djeluje intimnije.
Ono što možemo očekivati nije hotel koji briše tragove prošlosti, već obnova koja staroj arhitekturi daje novu funkciju. Ako je suditi po dosadašnjem radu Marie-Louise Sciò, La Suvera bi mogla postati adresa za putnike koji žele Toskanu bez klišea: manje razglednica, više atmosfere, tekstura, umjetnosti, vrta, dobrog stola i osjećaja da ste negdje gdje se vrijeme kreće sporije.
Drugi veliki projekat je La Badia, drevna opatija u Umbriji najavljena kao nova Pellicano adresa. To je možda i najzanimljiviji smjer za grupu jer Umbrija već ima potpuno drugačiji ritam od obalne Toskane ili Ischije.
Manje je očigledna, tiša, zelenija i vezana za sporiji tip putovanja.
La Badia zato ima potencijal da postane hotel za one koji luksuz više ne traže u grandioznosti, nego u miru, arhitekturi i prostoru koji ima dubinu. Stara opatija, pejzaž Umbrije i Pellicano pristup dizajnu mogli bi donijeti jednu od najpoželjnijih novih adresa za putnike koji žele Italiju bez gužve, ali s jakim osjećajem mjesta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
