Mnogi roditelji se suočavaju s teškim pitanjima: kako objasniti djeci neizvjesnost i tugu koju osjećaju?

Gubitak imovine, stresni trenuci, gubitak dragih osoba, prijatelja te emocionalne i fizičke prepreke samo su dio onog čemu oni često svjedoče. Upravo zbog toga odlučili smo pristupiti ovoj temi na poseban način i konkretno ponuditi savjete kako razgovarati sa djecom.


Pronađite sigurno mjesto za razgovor

Sigurno mjesto je mjesto u kojem se dijete osjeća opušteno. Razmislite koje bi to bilo mjesto: udoban kutak stana ili klupa u parku ukoliko je to mjesto koje dijete posebno voli. Važnost slušanja u ovim trenucima je veoma bitna. Dakle, slušajte ih bez prekidanja i pokažite razumijevanje. Dajte im do znanja da je u redu osjećati tugu, strah, ali i zbunjenost. Također, mlađa djeca možda neće moći jasno objasniti svoja osjećanja, dok će starija djeca možda imati potrebu da detaljnije objašnjavaju svoja iskustva.

 

Ovo je nekoliko pitanja koja mogu započeti i olakšati prvi razgovor na ovu temu:

• Kako se osjećaš danas? - može otvoriti razgovor i omogućiti djetetu da izrazi trenutna osjećanja.
• Možeš li mi reći šta se desilo tokom stresne situacije? - pitanje može pomoći djetetu da podijeli svoja iskustva bez pritiska.
• Kako si se osjećao/-la kada si vidio/-la sve što se desilo? - pitanje pomaže da se dijete fokusira na svoje emocije.
• Šta ti pomaže da se osjećaš bolje ili da nešto učiniš da ti bude lakše? - ovo može otvoriti diskusiju o potrebama i željama djeteta.

Važno je napomenuti da ako dijete pokazuje znakove stresa poput povlačenja, anksioznosti ili odbija da razgovara, ne trebate nastavljati s pitanjima. Ako se čini da su njihovi problemi ozbiljniji, potražite profesionalnu pomoć jer psiholozi ili terapeuti specijalizirani za rad s djecom mogu pružiti podršku koja je djetetu potrebna.


Aktivno slušanje

Dok dijete priča koristite jednostavne rečenice poput "Znam i razumijem da ti je teško." ili "To je normalno osjećati."  Validacija osjećanja može biti ključna.


Igra i kreativnost kao pristup

Mala djeca često bolje mogu pojasniti svoja osjećanja kroz neku vrstu igru. Dajte im bojice, papir ili igračke i potaknite ih da kreiraju ono što su doživjeli. "Možeš li mi nacrtati kako si se osjećao u tom trenutku?" je dobar primjer.
 

* * *
Foto: pexels.com

Vijesti o tuđem gubitku bude u nama duboku empatiju i osjećamo bol onih koji su pogođeni, kao da je dio nas. Ta povezanost često izaziva i naše unutrašnje talase: anksioznost raste, strah od sličnog gubitka steže grudi, misli se vrte oko "šta ako".

Šta ako taj strah, rođen iz empatije, nije lanac, već prilika da ojačamo sebe? Ovaj članak nije o ignorisanju tih emocija, već o jednostavnim koracima koji ih smiruju. Hajde da razmislimo zajedno: šta ako danas odabereš jedan mali korak i vidiš kako težina postaje podnošljivija?

Šta kažu oni koji razumiju s naučne strane te emocije?  
 

Gabor Maté, doktor i pisac, objašnjava da anksioznost i strah često dolaze iz rana koje nismo izliječili, a iscjeljuju se saosjećanjem prema sebi. Empatija prema vijestima, iako budi stare strahove, zapravo uči kako da budemo otporniji.

Foto: @jameslknightcenter

Brené Brown, istraživačica ranjivosti, piše da ranjivost zvuči kao istina i osjeća se kao hrabrost. Možda nije uvijek ugodna, ali nikad nije slabost. Kada nas empatija podsjeti na strah od gubitka, važno je da mu dozvolimo da postoji, bez sramote. To je prvi korak ka unutrašnjem miru.

Neuroznanstvenik Andrew Huberman sa Stanforda, objašnjava da negativne vijesti aktiviraju centar za strah u mozgu, ali da jednostavna tehnika poput uzdaha može smiriti tijelo za manje od minute.

Slično, Tara Brach u knjizi Radical Acceptance savjetuje da osjećaje prihvatimo i da pišemo o njima, jer tako gube snagu nad nama.

Ovi stručnjaci pokazuju put od empatije koja boli do emocija koje možemo nositi.

Pet jednostavnih koraka za smirenje

Konkretni savjeti su ključ tj. oni koji se mogu primijeniti odmah, da ublaže anksioznost i strah. Evo ih, inspirisanih stručnjacima:

Povežite se sa sobom i drugima. Maté i Brown podsjećaju da izolacija pojačava strah i prvo budite ljubazni prema sebi pa zovite nekoga i recite: "Ova vijest me baš pogodila. Kako si ti?" Dijeljenje olakšava teret.

Zabilježite i prihvatite. Kao što Brach predlaže, uzmite papir: napišite tri misli koje vas plaše u vijestima (izazvane empatijom), zatim tri male stvari za koje ste zahvalni danas. Ovo pretvara anksioznost u nešto što možete držati.

Dišite kroz emocije. Isprobajte Hubermanovu tehniku fiziološkog uzdaha: duboko udahnite kroz nos do punih pluća, dodajte mali dodatni udah pa polako izdahnite kroz usta. Ponovite 3-5 puta. Ovo smanjuje kortizol, hormon stresa.

Ograničite izloženost vijestima. Američki psihološki savez (APA) u smjernicama iz 2023. preporučuje samo 15-20 minuta dnevno za vijesti ili socijalne mreže, da ne ometaju san ili svakodnevni život. Postavite tajmer.  

Krećite se naprijed. Šetnja od 10 minuta na svježem zraku, kako Huberman ističe, snižava stres i čisti um. Fokusirajte se na sadašnji trenutak.

Ovi koraci nisu čarolija, već navike koje grade otpornost. Počni sa jednim i primijeti kako strah slabi.

Negativne vijesti će buditi empatiju, a sa njom i naše strahove, ali način na koji ih nosimo određuje našu snagu. Šta ako taj proces postane učitelj: empatija nas povezuje, a smirene emocije nas jačaju? 

Ako danas osjetite da možete, isprobajte samo jedan korak i to onaj koji vam se čini najlakšim. Budite strpljivi prema sebi ako treba vremena… promjena dolazi polako, ali dolazi.
 

Foto: unsplash.com