Uz crnu, mliječnu i bijelu čokoladu, prošle godine predstavljena je još jedna vrsta čokolade, ružičasta čokolada koju je nakon osamdeset godina na tržište plasirala kompanija Barry Callebaut. Ruby dolazi od istoimene vrste kakao zrna, a specifična boja dobivena je posebnim postupkom procesiranja zrna bez dodavanja umjetnih okusa i boja.

To je i jedan od razloga, zašto je ubrzo nakon predstavljana, ružičasta čokolada ukrala simpatije javnosti. Svi slatkoljupci željeli su znati sve o novoj vrsti čokolade.
Osim boje, karakterističnog je i ukusa. Prvo što osjetite jeste autentični karakter mliječne čokolade, kremaste teksture i tipične tamne note kakaa, a zatim talas ukusa šumskog voća, s prepoznatljivim notama maline i tek malo borovnica, uz vrlo malo kiselkastog doživljaja okusa.

Karakteristična boja i ukus potiču od zrna kakaovca boje rubina i nisu posljedica dodavanja voćnih aroma niti boja. Bilo je potrebno više od 13 godina da u kompaniji "Callebaut" potpuno istraže kako obraditi Ruby čokoladu. Uspjeli su postići da čokolada bude živahne, vesele boje, bez umjetnih aroma i bojila i da se nametnu trendu, te da konačno postoji roza čokolada, koja je zdrava. U sarajevskoj Mrvici su također svi posjetioci dobili priliku da isprobaju četvrtu vrstu čokolade, Ruby. Degustaciju u kojoj su uživali brojni posjetitelji, organizirali su Bashka i Mrvica Cafe & Bakery. Uživali su u slasticama kojima je Ruby dala specifičnu aromu, kremastu teksturu i unikatan okus.
.

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba