Ako ste poput nas i volite kombinirati omiljene slatkiše s još dražim desertima, otkrili smo kolač koji će oduševiti vas ali i vaše ukućane.

Maja Gojić, dama čije recepte rado pratimo na društvenim mrežama, za našu Gourmet rubriku podijelila je recept za #mljac kolač pod nazivom 'Paša lokum sa krem bananama'. Da, dobro ste pročitali. Rapsodija ukusa koju kreira kremasti paša lokum ovog puta obogaćena je ukusnim bananicama zbog čega ćete se poželjeti što prije teleportirati u svoju kuhinju. Ovaj ukusni kolač postat će jedan od omiljenih i amaterima u kuhinji jer priprema je veoma lagana, a zbog neodoljive kombinacije slastica obožavat će ga sve generacije. 





Sastojci:

• 600 ml mlijeka plus 200 ml 
• 6 kašika eritrola ( 5 običnog šećera, ja sad stavila eritrol i kokosov šećer, nisam imala dovoljno eritrola)
• 3 kašike sirovog kakaa (može i obični)
• 4 kašike gustina
• 1 kašika brašna
• 200 ml slatkog vrhnja
• 200 gr mljevenog keksa
• 100 gr crne čokolade
• 40 gr maslaca
• 1 vanilin šećer
• 8 krem bananica

Priprema:

Plazmu stavite na papir pa na pleh, onaj što dođe uz rernu. Zakuhajte 600 ml mlijeka. Dok ono ne počne kuhati sjedinite 200 ml mlijeka sa eritrolom (šećerom), kakaom, vanilin šećerom, brašnom i gustinom. Dobro promiješajte da se ne naprave grudvice. 

Kada mlijeko prokuha ubacite napravljenu smjesu i kuhajte 3-4 minute. Treba da vam bude ukuhano kao za puding. Potom u vruće dodajte čokoladu izlomljenu na kockice i maslac i miješajte dok se ne istopi. Prelijete preko plazme. Ovo malo brže radite jer se smjesa jako brzo zgusne. Ostavite prvo 15 minuta na sobnoj temperaturi pa preko noći u frižider. 

Umutite mikserom slatko vrhnje čvrsto. Nanesite na hladnu koru. Isjeckajte bananice i stavite na vrhnje. Rasijecite po dužoj strani na jednake trake i urolajte. Uživajte. 

* * *
Foto: Maja Gojić za Bonjour.ba 

Baščaršija zna imati svoja pravila koja se ne pišu, ali se žive. Jedno od njih, koje svi koji dolaze odavno znaju, glasi: Ko se jednom napije vode sa Baščaršije... opet se vrati.

A tu negdje, među kamenim ulicama, čini se da je dodano još jedno pravilo… sasvim tiho, bez velikih riječi: Ko baklavu iz Baklava Dućana ne proba, kao da nije ni prošao.

Ne treba vam velika tabla ni miris koji se osjeti pola ulice dalje. Dovoljno je da pogledate izlog: crvene kutije, zlatna slova i unutra složene baklave, tanane kore, sirup koji se sjaji taman koliko treba.

Jedna ulica, jedan sto, jedan zalogaj

Pred dućanom drveni sto i dvije-tri stolice s ćilim motivom. Tu sjednu oni što ne vole jesti baklavu s nogu i oni koji znaju da dobra baklava traži čašu vode pored i da je najbolje pojesti je polako, u sjeni tende, gledajući kako Baščaršija živi.

Na kutiji piše: 100% tradicionalno, ručno rađeno, vrhunski kvalitet, autentično. I stvarno je tako. Ovdje nema varanja. “Nema folova." - što bi rekli lokalci. Samo čista priča o tome kako se baklava pravi kad je ne praviš zato što moraš, nego zato što želiš da ostane upamćena.

Dok sjedite ispred Baklava Dućana, čini se da sve drugo stane. Negdje iz ulice dopire glas Amire Medunjanin, sevdalinka u pozadini kao tiha pratnja. Miriše agda iz izloga, slatko, ali ne prejako.

Baklava je ritam Sarajeva. Pod zubima komadići: taman kako treba… pola orah mljeven, pola nasjeckan, da se osjeti. Ni premekano, ni pregrubo. Isto kao i Sarajevo samo: slatko kao agda, slojevito, s mekanim i grubim trenucima.

Nekad vas uhvati miris, nekad zvuk sevdalinke u prolazu, nekad okus, ali uvijek ostane isto. Ko jednom to osjeti, uvijek će znati gdje da se vrati.

Za kraj ne morate ponijeti kutiju, ali bi bilo šteta da ne uzmete bar jednu

Sarajevo ima puno baklava, ali ova ima nešto što se ne može zapakovat: onu pravu mjeru starog zanata, mirnog tempa i okusa koji se pamti.

Foto: Bonjour.ba produkcija