Današnja kolumna nam je slatka... Ma preslatka! Iako se svi trudimo paziti na zdravu prehranu i na sebe, možemo si nekada dati oduška, kao što ćemo to učiniti današnjom šetnjom kroz Sarajevo u potrazi za najboljim palačinkama.

Odmah na početku da kažem da su palačinke nešto što barem mene veže za djetinjstvo, trenutke kada bi mama tokom sedmice bila raspoložena pa bi u pola igranja „Čovječe ne ljuti se“ brzinski otišla u kuhinju i meni, bratu i tati napravila veliki tanjur pun namotanih savršenih palačinaka od Eurokrema (ne Nutelle – Eurokrema) pola crni fil, pola bijeli i za mene – moje omiljene- s filom od domaćeg bestilja.

Meni su se tada palačinci činili kao najjednostavnija stvar za pripremiti ,jer, pobogu, kako je ona to izvodila u pola igre za 10 minuta? Onda sam odrasla i iselila se i pokušala to „by the way“ jednom uraditi dok je društvo bilo u stanu. Fijasko teški. Fijasko i sramota. Od tada sam na vi sa palačinkama i radije ću kući praviti najkomplikovaniju tortu nego „jednostavne palačinke“.
Mislim da su palačinke dezert djetinjstva mnogima od nas i da nas, kada ih jedemo vani, uvijek veže ona rečenica „mamini su bolji“ ili za one koji su se izbirikali u vlastitoj kuhinji, „kući ih spremimo bolje“. Jednostavna jela su najteža za ugoditi nepcu, pogotovo ako nas još i ona vežu za neke trenutke u životu.

Pošto od cijelog slatkog programa u Sarajevu koji, onako bez namjere da se hvalim, ali stvarno imam u malom prstu (smijeh) - voljela bih da nemam, ne bi morala ovoliko trčati ujutro prije posla, palačinke su meni bile najzahtjevnija tema za ovu kolumnu.

Upravo sam ih zbog toga i izabrala, odradila research (još dodatnih 20 km trčanja kroz prošlu sedmicu) i otkrića sada iznosim svim slatkoljupcima i palačinkoljupcima (ako  uopšte postoji ta riječ – ako ne – evo izmislili smo je). Bitno je napomenuti da su palačinke u Sarajevu imale svoje „zlatno doba“ krajem 90-tih i početkom 2000-tih dok je ponuda kolača i drugog slatka, pored regularnih old school – Ex Yu torti i slastica te turskih tradicionalnih kolača u agdi bila gotovo pa nepostojeća. Panna cotta na ponudi je tada bila ekstravaganza. Cheesecake, američke torte, brownie, cookies, gelata i slično, nisu bili, što bi rekli, ni na mapi.

Palačinke su tada bile najtraženiji desert kada bi se ručavalo vani i imali smo dva kultna mjesta za otići na palačinke – Borsalino na Skenderiji i slastičarna u Wisa shopping centru na Stupu. Ko nije u tom periodu barem jednom otišao na ove palačinke, nije ni u potpunosti iskusio Sarajevo. Kao što bi moja urednica i prijateljica Tanja (Pitch in the Kitch) rekla „ja kulturu palačinka poslije Borsalina više ne štujem“, tako ima mnogo ljudi iz te generacije koji palačinke više slabo da jedu vani.

Dvadesetak godina kasnije, kultura palačinaka u Sarajevu je ogromna, ogromna i... totalno drugačija. Najveći dio trenutne ponude se bazira na „new age“ palačinkama koje nove generacije masovno jedu te dobrim dijelom i na američkim palačinkama, wafflima i drugim varijacijama na temu. Stara, domaća, „kućna“ palačinka sve više izlazi sa menija.
Kolumnu sam, zbog prethodno navedenog podijelila na tri sekcije: najbolje „new age“ palačinke, najbolje američke palačinke i waffle te u koncu i najbolje „old school – „kućne“ palačinke. Nadam se da ćete uživati... Prijatno! (muzička pozadina na cijelu kolumnu dok vam pišem o palačinkama, a jedem zobene pahuljice sa jogurtom je „2Pac -Thug Life“)

'NEW AGE' PALAČINKE

Ovaj termin sam upravo izmislila, ali nekako im stoji naziv... 'New age' palačinke su, po meni, nove, glomazne, ogromne palačinke većinom spremljene u trokut sa 1.520.876 izbora ukusa i toppinga (Rafaello, Kinder, Passion Fruit, šumsko voće, jagoda, jagoda s čokoladom, jagoda s bijelom čokoladom, keks, keks s čokoladom, keks s čokoladom i sladoledom, keks sa čokoladom, mrvicama keksa i špricom čokolade, ukoliko vam je prethodne čokolade malo, Facebook?! – da, plava palačinka, cheesecake classic, cheesecake s malinom, cheesec...). Samo gledanje ovih palačinaka je automatsko debljanje od 5 kg. Nisam ih vagala, ali ove palačinke su nevjerojatno teške, dakle sigurna kila direktnog šećera u tijelo. Ali su dobre!

Iskreno ne vjerujem da neko može pojesti cijelu odjednom, ako da – čestitam. U ovoj kategoriji bi izdvojila četiri mjesta u Sarajevu sa zavidnom ponudom i s uvijek punim lokalima.

Prvo od njih je Milky (svi koji odu u SCC Shopping Centar mogu probati ove palačinke na trećem spratu). Milkya se i ja sjećam, iako ne jedem palačinke, ali se sjećam da je bio prva palačinkara u Sarajevu koja je krenula sa level up marketingom, imala super up to date Facebook i Instagram stranice, pratila svoj rad, imala uniformisano osoblje i dala novi smisao palačinkama. Milky je po meni začetnik new age palačinaka (neka mi oproste vrsni poznavaoci palačinke ako griješim, ova kolumna je bila ujedno i moje zanimljivo istraživanje).

Pored Milkya imamo Žuti kutak na Ilidži, iskreno, sve u pet deka i ovo nipošto ne mislim sa bilo kakvom lošom konotacijom ili poređenjem sa Milkyem, već doslovno u pet deka. Ponuda toppinga je gotovo pa ista, a palačinke su možda sekuuuundicu manje (to je ovih 5 deka). Žuti kutak radi pored palačinaka i waffle te američke palačinke.
Bravo za oba mjesta, fun su, moderna, drže do mušterija, drže i do svojih društvenih mreža, ulažu u marketing, unapređuju ponudu i koliko sam vidjela nemaju krivo dostavljene palačinke gostima... ili barem ne po njihovim izrazima lica. :) 

Imamo dalje palačinkaru Zlatno Zrno u Istočnom Sarajevu, malo mjesto, puno manje od prethodna dva, ali sa jednako dobrim i velikim izborom ukusa, s tim što je tijesto kod ovih palačinaka malo deblje od prethodna dva – nekome je ovo možda i bolje jer omjer tijesto i punjenje budu barem malo više uravnoteženi pa nemate osjećaj da jedete čisti fil.

Posljednje, ali što bi rekli „last but not least“ je Monster Crepes by Cile – nova palačinkara na samom početku Kovača na Čaršiji, koja je zapravo nešto između „new age“ i „old school – kućnih“ palačinaka. Tijesto palačinaka više odgovara kućnoj palačinci, ali filovi i topping, kao i sama činjenica da su ovo palačinke na metar i da su najduže palačinke u Sarajevu (dužina jedne je 0,5 metara i ne trebaju vam naočale, dobro ste pročitali) su soooo new age. Nešto novo i nešto drugačije u gradu.

AMERIČKE PALAČINKE, WAFFLI, CHURROSI

U ovu sekciju sam svrstala osim klasičnih američkih palačinaka i druge varijacije na temu palačinke koje i nisu baš klasične palačinke ni po sastavu ni po izgledu ni po „porijeklu“, ali možda bi se družile s pravim palačinkama u nekom imaginarnom svijetu crtanih palačinaka (zamišljam palačinak verziju Cipelića).

Krećemo sa Talks & Giggles u Papagajci u centru grada – super chic, girly girl mjesto koje ima stvarno odlične američke palačinke na ponudi i to raznih ukusa i s raznim dodacima. Ako odete na njihove Facebook i Instagram profile i pogledate slike tih palačinaka na njihovoj super sređenoj bašti, sa suncem u pozadini i tim nekim „romance šarmom“ poželjet ćete sigurno odmah izaći iz kuće i uputiti se na porciju slatkog grijeha.

Nedaleko od Talks & Giggles u ulici koja se sve više pretvara u mjesto malih boutique gastro kutaka, Sime Milutinovića, ulica vlasnica jednog od najljepših muzeja u Sarajevu – Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH - imamo tek otvoreni Bubble Waffle Market koji ponudu baziraju na spremanju posebne vrste waffles koji porijeklom dolaze iz Hong Konga i nose još naziv „jajasti vafli“ zbog svog izgleda ili „kolači Hong Konga“ (kako ih često zovu u kineskim četvrtima velikih svjetskih metropola). Tradicionalno se služe topli bez preljeva, no velika su senzacija kada se posluže s raznim kombinacijama slatkih preljeva od jagode, čokolade, kokosa i sl. Bubble Waffle Market nudi kako slatku tako i slanu varijantu ovih waffli. Opet nešto novo i drugačije u gradu.

Ovu sekciju nastavljamo sa totalnim preokretom ove teme, no, dobro.

Idemo do novog-starog mjesta Fit Bar Point. Restoran koji je 2018. godine krenuo sa super pričom i ponudom zdrave hrane – Fit Bar u ulici Branilaca Sarajeva kod Suda, nije toliko sretno i održao svoj rad. Restoran je preuzet od mladog entuzijastičnog bračnog para s pravilnim pristupom kuhinji i ponudi, te je od januara 2020. otvoren ponovo ljubiteljima zdravog zalogaja pod novim imenom Fit Bar Point. Fokus rada je na pružanju menija koji je zaista u potpunosti lišen šećera, brašna i glutena. Imaju nevjerojatno ukusne bezglutenske – nula šećera – nula brašna američke proteinske palačinke od belgijske čokolade, kikirikija, ovsenih pahuljica, banane i whey proteina s kuglom bezglutenskog Madagaskar vanila sladoleda iz Marshall's Gelato (najbolje mjesto za najbolja gelata u Sarajevu). Pored ove proteinske bombe imaju i proteinske palačinke s borovnicom i bademom. Must try!

Za kraj u ovoj sekciji vrijedi spomenuti i jedno tradicionalno špansko slatko mjesto otvoreno nedavno u Sarajevu – churros.

Lokal se zove Dulce vida i nalazi se u Ferhadiji u visini Ferhadija džamije. Churrosi i jesu neka vrsta španskih palačinaka i jedu se umakanjem u toplu čokoladu ili čisto sami presuti šećerom u prahu. Djetinjstvo sam provela u Španiji i churrosi su bili omiljeni doručak nedjeljom. Ove vrijedi probati, nisu savršeni ali... They'll fit the thing.

'OLD SCHOOL' KUĆNE PALAČINKE

Ostavila sam sebi najslađe za kraj. Da se mogu raspisati na miru dobro poznavajući materiju o kojoj govorim (smijeh). Opet četiri mjesta koja su zaslužila moju potpunu pažnju kada su stare palačinke u pitanju, mjesta koja imaju palačinke tijesta savršenog omjera i debljine i mekoće i hrskavosti krajeva i „smeđih rupica“ po sebi i tačno dovoljno, ni previše ni premalo fila i koja nam ne daju 1.520.876 izbora ukusa već samo 3. To je ta savršena jednostavnost koja, kod mene uvijek pobjeđuje.

Prvo mjesto koje moram spomenuti bez razmišljanja je stari Bistro Loreley na Pofalićima kod Energopetrol pumpe. Stari masni rozi stolnjaci s metalnim zakačkama sa strane, mađarica, bamija, sataraš, grah i slična jela su ovdje na meniju, ali su isto i stare kućne palačinke u sekciji dezerta. Dobijete dvije, smotane, zavisno od kuharice u smjeni – duguljasto (ja ih tako najviše volim) ili u male trokutiće. Oba komada su jednako savršena. Filovi su: marmelada, Eurokrem i orasi solo. Ovaj zadnji fil će me 'raskućiti'...
Ima li išta savršenije od njega? Tako jednostavan, tako moćan, tako savršeno ukusan. Ok, možda ima nešto bolje od njega – ako ste raja s osobljem (evo npr. Ja hahaha) možete tražiti jednu palačinku s orasima, a drugu s bijelim dijelom Eurokrema. Kad god mi je nešto bez veze u danu i kad mi pukne film oko šećera te ne budem karakter, odem u Loreley na palačinke. Ko prizna, pola mu se prašta.

Drugo mjesto je Happy na Trgu Heroja. Vjerujem da će svi čitaoci iz Sarajeva sada klimati glavom kako ovo listaju. Palačinci iz Happya su jedini preživjeli eru palačinaka iz „zlatnog doba“. Jeste da puno manje posla imaju i da je nekada malo i teško ući ovdje, budući da je sve manje više isto, a ništa nije isto. Palačinci su međutim fantastični. Servirani u porcijama od 2 komada malo dužih rolni s marmeladom i sa Nutellom, s malo šlaga sa strane i posute orasima. Stara prava palačinka.

Treće mjesto vrijedno pomena je poznata Pivnica Sarajevo na Marijinom Dvoru. Na njihovom obilnom slanom meniju imamo jednu stranicu posvećenu slatkišima i među njima u moru modernijih slastica imamo i palačinke. Eh, ove palačinke su doslovno veličine stare tave od moje mame. Tačno ona srednja tava koja daje srednji palačinak koji stane obrubom tačno na srednji pljosnati tanjir nakon što sklizne s tave i hladi se pred mazanje.

Palačinka iz Pivnice Sarajevo se isto kao i u Happyu služi uz malo šlaga i s orasima, a fil od čokolade ili marmelade birate sami. Kažem vam ja na početku, jednostavnost je vrlina, gotovo, pa da ponavljam isto iz pasosa u pasos, od mjesta jedan do mjesta tri.

Četvrto i posljednje mjesto s liste old school palačinaka su palačinci u Ilidžis na Ilidži, mjestu najpoznatije po puri i kljukuši na početku same Aleje. Sve isto kao i s prethodna tri mjesta. Jednostavno, savršeno, lagano, ukusno. Ilidžis se trenutno nalazi u fazi renoviranja prostora, kuhinje i menija te se nadamo da neće renovirati i sekciju palačinaka i izbaciti s menija stare palačinke i zamijeniti ih novima.

Imam još jedno mjesto sa savršenim starim palačinkama u rukavu i njega čuvam za kraj kao šlag na palačinci...
Pardon, torti. Starinski kućni palačinci, očaravajućeg mekano-hrskavo-žilavog tijesta posuti miksom šarenog bibera – da – bibera! Fil neću otkrivati, ali ih morate probati. Nalaze se u hotelu Lavina na Jahorini. Taman za zimske sezone i šetnje po planini, tko bude na Jahorini, mora svratiti na ovu deliciju!

***

Za BONJOUR.ba piše:

Koliko ste puta čuli onu legendarnu: „Kakvu kafu kuhaš, možeš da se udaješ (ili ženiš)“? Ili možda: „Skuhaj mi kafu jaku kao ja, a slatku kao ti“? 

Ove naizgled šaljive izreke mnogo govore o jednom – koliko je kafa zapravo važna u našem svakodnevnom životu. 

Ali ne bilo kakva kafa. 

Govorimo o onoj pravoj, domaćoj, mirisnoj, punog ukusa i još punijeg značenja.
 

Ispijanje kafe je ritual. Znak pažnje, način da se neko ugosti, utješi, obraduje ili jednostavno – započne dan kako treba. 

I da bi taj ritual imao pun efekat, kafa mora biti savršeno pripremljena. Jer, dobra kafa ne nastaje slučajno.

Za pripremu prave domaće kafe, svaki korak ima svoju ulogu. 

Od izbora džezve, kvaliteta vode, temperature – pa sve do mjesta na kojem se kafa služi. Da, čak i to igra važnu ulogu.

„Za pravilnu pripremu i dobru pripremu domaće kafe, neophodna nam je dobra voda, to znači – česmovača, tvrda voda. Izbor džezve – emajlirana, zato što u emajlu voda najbrže provri, voda se ne ’pati’. Dakle, od tvrde ne pravimo meku vodu, što je jako važno za ukus. Zato nikako ne koristiti flaširane vode“, poručuje profesionalni degustator Grand kafe, Ilija Đurić.
 

Ilija Đurić, profesionalni degustator kafe  
 

On dalje kaže da voda mora da provri, ali ne i da vri, jer se vrenjem voda omekšava. 

„Kad voda provri, skida se sa plate, stavi se željena količina kafe, dobro se promiješa, da krene sa dizanjem. Čim krene pjena da se diže, proces je gotov. Kafa se servira na mjestu gdje se pije – nikako se ne servira u kuhinji, pa da se šoljica nosi – ja to zovem ’uznemiravanje kafe’“, slikovito objašnjava Ilija.

Zvuči kao mala nauka, zar ne? A opet – sve je u detaljima. Baš ti detalji čine razliku između samo šolje kafe i šolje uživanja.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Grand Kafa (@grand.kafa)

 

Kako bi svi zaljubljenici u kafu mogli dublje da zarone u njen svijet, Grand kafa je pokrenula edukativni video serijal „Grandov vodič kroz svijet kafe“, a vodič je Ilija Đurić.

Cilj je da vam približi sve što možda niste znali, a željeli ste da saznate: od porijekla zrna, preko prženja i mljevenja, čuvanja i pripreme. 

Serijal će se emitovati tokom cijele godine i biće dostupan na Youtube kanalu Grand kafe, kao i na zvaničnim društvenim mrežama brenda. 

Namijenjen je svima koji žele više – ne samo da popiju kafu, već da je razumiju.

Koraci za kuhanje dobre kafe

Koristi džezvu od emajla

Za pripremu tradicionalne kafe najbolje je koristiti džezvu od emajla, jer ona ravnomjerno raspoređuje toplotu i ne mijenja ukus kafe, što doprinosi čistom i autentičnom ukusu.

Koristi tvrdu vodu sa česme

Za pravljenje kafe preporučuje se korišćenje tvrde vode sa česme, jer kafi daje ljepši ukus. U suprotnom, meka voda bi vaš napitak učinila neukusnim.

Voda treba da provri, ali ne smije dugo da vri

Vodu zagrijevati dok ne provri, ali je važno da ne ostane dugo na vatri u ključalom stanju, jer predugo vrenje može da omekša vodu i naruši ukus kafe.

Džezvu skloniti sa plate kada se dodaje kafa

Kada voda provri, skinuti džezvu sa vatre prije nego što se doda mljevena kafa. Na taj način kafa neće biti previše zagrijana i neće postati gorka.

Kada počne da se diže pjena – napitak je skuhan

Poslije dodavanja kafe, vratiti džezvu na ringlu, ali pažljivo, da kafa ne provri prejako. Kada na površini počne da se diže gusta pjena, to je znak da je kafa spremna i treba je odmah skinuti sa vatre.

Kafu sipati u šolju tamo gdje se pije

Gotovu kafu ponesite u džezvi do mesta gdje se pije, i tamo sipajte u šoljicu. Serviranje na mjestu na kome se pije je važno, jer se tokom mirovanja u šoljici najuspješnije vrši fina ekstrakcija, koja daje kvalitetan ukus.

 

 

Foto: PR i dupephotos