Haris Suljović je zaljubljenik u hranu čije gastro avanture pratimo već više od dvije godine. Na svom blogu Take me to Food redovito dijeli jednostavne i ukusne recepte za pripremu svakodnevnih jela, a posebnu pozornost dobivaju burgeri.

Foto: Radoš Jovanović
 

Haris je istraživao koji su to sastojci ključni za burger koji će probuditi svačije nepce, zbog čega danas na njegovom profilu možete naći mnoštvo savjeta za pripremu koji će zadovoljiti ukus čak i onih najzahtjevnijih. Za sebe kaže da je osoba koja voli da proba nove stvari i recepte koji mu privuku pažnju, a mi smo odlučili saznati kako je započela njegova foodie priča. 

Odmah na početku moramo priznati da u trenutku kada smo otvorili tvoj Instagram profil instant pomislili, ok, želimo sve s ovih fotografija. Kako se rodila tvoja ljubav prema hrani? 

Hvala na tom lijepom komplimentu. Ljubav prema hrani u ovoj formi, nazvao bih je „sam sebi pravim jelo“ od srednje škole, s početka 2000-ih godina. Valjda kako osoba stari sve više i više želi sebi da ugodi, pa sam i ja tako krenuo da oblikujem svoje čulo okusa s mojim jelima. Iako u početku to nije bilo ništa specijalno, pizze, paste i sendviči, ali obzirom da sam htio nešto drugačije, bježao sam od standardnih recepata i tako je nekako krenula ta, sada bih možda rekao i posebna ljubav prema hrani.

Kako je izgledao tvoj put do titule 'burger specialist'?

Moram priznati da nije bilo lako, trebalo je pojesti tonu burgera (smijeh). U početku ta je titula bila samo prozvana, ali nakon što se nekoliko mojih prijatelja vratilo iz Turske, gdje su bili u restoranu poznatog Nusreta (Salt Bae) i rekli mi da je moj burger bolji od njegovog, to mi je samo dodatno potvrdilo tu titulu. Najviše me iznenadilo to što ja moje burgere kreiram u mojoj maloj kuhinji, i onda kada neko kaže da je bolji moj burger od lika koji ugosti najveće svjetske zvijezde, malo se čovjek iznenadi.

Svoj blog vodiš već više od dvije godine.  Kako bi opisao sebe i svoj blog? 

Da, blog je krenuo zvanično u aprilu 2016., a u maju 2017. sam se malo više fokusirao na burgere. Te tri godine rada bih najbolje opisao kao malu food revoluciju. Barem što se tiče burgera, jer se nekako burger scena počela da budi u Sarajevu, ali po sponzorisanim objavama na Instagramu, rekao bih i cijeloj BiH. Nadam se da je to dobar opis za blog, jedna mala food revolucija. Što se tiče mene, najlakše se mogu opisati kao ljubitelj odlične hrane, pogotovo burgera ili najjednostavnije rečeno najveći mogući gurman. Osoba koja voli da proba nove stvari, nove recepte koji mi privuku pažnju i osoba koja voli drugačije stvari.

Uz recepte za pripremu ukusnih burgera, ali i drugih brzih i ukusnih jela i slastica, često s pratiteljima dijeliš i preporuke domaćih craft piva koje vrijedi isprobati. Koje su ukrale najviše tvojih simpatija i zašto?

Craft piva je nešto najbolje što se desilo pivskoj industriji, to odmah moram reći i dodati da su najbolje jer ne ostavljaju nikakve posljedice jutro poslije. (smijeh) Od domaćih najviše simpatija mi je ukrao Gelender, zato sam i s njima pokrenuo saradnju.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Hey @krave_it, I've tried to recreate your cheeseburger pizza, made a version of my own... damn it's so good. Thanks for making Cheeseburger pizza, it is part of my world now ?? link za recept je u bio ? @gelenderpivo #Burger #Cheeseburgerpizza

A post shared by Haris (@haris.takemetofood) on Mar 26, 2019 at 11:39pm PDT

Fantastično pivo s puno odličnih ukusa, baš jedna kvalitetna piva. Treba spomenuti i Gorštak, koji je stvarno odličan, tu je beogradska Dogma... Sve su to pive s posebnim okusima, koje su po meni mnogo kvalitetnije od industrijskih, iako ima i nekih odličnih industrijskih piva poput Daure, koja je jedno od najboljih gluten free piva. Moram dodati da, kada sam tek počeo piti craft pive, nisam mnogo istraživao pa sam uživao u onim što mi je prvo došlo pod ruku, ali s malo istraživanja, shvatio sam da su te pive ustvari lošijeg kvaliteta. Što stručnjaci kažu, što jeftinija piva, to i slabiji kvalitet.

Pišeš li sam recepte? Što je po tebi ključno za jelo koje će zaintrigirati sva nepca?

Da, recepte pišem sam, ali znam nekad raditi i neke rekreacije nekih viralnih recepata koje vidim na internetu, čisto ono da vidim što je to toliko viralno. Meni je iskreno najvažnije za jelo ljubav prema i hrani i samim sastojcima. Čisti dokaz za to su malo skuplji restorani, koji evo u mom slučaju ako pričamo o burgerima, naplate burger između 10 – 15KM, ali ti burgeri su loši i tu se vidi da nema dovoljno ljubavi prema hrani koju jedan (pogotovo u skupim restoranima) respektabilni kuhar pravi.

A što to se nalazi na tvom meniju kroz tjedan?

Kod mene je raspored slijedeći: ponedjeljak – meso, utorak – meso, srijeda – meso, četvrtak – meso, petak – meso, subota – salata s mesom, nedjelja – piletina (smijeh) šalu na stranu, uvijek pokušavam da balansiram. Često su tu razne salate, paste, pizze, neka zdravija jela, malo što se kaže i variva, a vikendom često znam malo eksperimentisati za doručak pa napravim slane američke palačinke i obične i neke zdravije verzije. Nekad, kao što spomenuh prije, napravim i nešto što vidim na internetu. Nedavno sam napravio pesto od rukole, koji me baš iznenadio koliko je bio dobar.

Koliko je zapravo izazovno samo kreiranje sadržaja (fotografija i YouTube videa)? Koliko je vremena potrebno za nastanak istih?

Ja volim kreativne poslove, tako da mi je drago što imam tu mogućnost da radim nešto kreativno što me upotpuni. Food blog je nekako najbolji kreativni posao jer šta god da napraviš to i pojedeš (smijeh) a sve je baš, baš ukusno i nije mi žao ako na video potrošim sat vremena pripremajući i snimajući, jer znam da će krajnji rezultat biti fantastičan. A obično osim snimanja, treba mi i nekih sat do sat i pol da montiram klip i malo sredim slike. U početku je to bilo mnogo duže, ali kako sam producirao preko 120 klipova, čovjek se usavrši i tako posao od dva sata postane posao od sat vremena.

Što bi preporučio svima onima koji će se tek uputiti u avanturu pokretanja vlastitog (gastro) projekta?

Od svih mogućih projekata ili blogova, najbolja stvar gastro. Tu je mnogo kreative, mnogo hrane koju ili pojedeš sam ili podijeliš s prijateljima. Meni je najljepše kada vidim moju ekipu kako se „davi“ burgerima i uživa. Tako da ako baš želite da se bavite hranom, treba vam mnogo kreativnih ideja, trebate znati i okuse koje planirate da sastavljate u jela i dobro oko za fotografisanje. Nažalost, treba i neka bolja kamera, koja će na što kvalitetniji način uhvatiti vaše kreativne ideje. 

Brzi test, bez previše razmišljanja. Šta vam je ove godine draže: večer koja se završi kad vi kažete da je dosta, piće koje gasi žeđ i doček koji se pamti po osjećaju ili večer koja ostaje upamćena po umoru? 

Ako ste se pronašli u prvoj opciji, velike su šanse da ste drugi tim. Ne onaj koji odustaje od dočeka, nego onaj koji bira MALTene drugačiji pristup.U ovoj opciji, čak i način serviranja postaje neizostavni dio dočeka, a ne samo detalj.  





 

Šta zapravo znači biti „drugi tim“?

To ne znači da ste protiv izlazaka, slavlja ili klasičnog dočeka. 

Znači da vam je važnije kako se osjećate tokom večeri. Da birate tempo, a ne scenarij koji se mora ispoštovati. Tu dolazimo do tri načina kako „drugi tim“ dočekuje Novu godinu: 
 

Opcija 1: Vani, ali u svom ritmu

Volite grad, energiju i onaj osjećaj da se nešto dešava. U BiH je to onaj decembarski miks: magla u zraku, hladnoća koja “štipa”, jakna zakopčana do kraja i poruke koje stižu sa svih strana: “Gdje ste?”, “Kad dolazite?”, “Ko je već tu?”… 

Samo bez forsiranja. Bez potrebe da se ostane do kraja po svaku cijenu. Malo se prođe, malo se zastane, uđe se tamo gdje ima mjesta, stane se uz šank, naruči nešto osvježavajuće, jer žeđ jasno kaže da je vrijeme za pauzu.

Lagano, spontano, izlazak se pretvori u večer koja traje duže nego što ste planirali.




U takvim večerima izbor pića ide ruku pod ruku s ritmom. Tu se prirodno uklapa Laško Dark Malt, bezalkoholno piće s punim malt karakterom i istim osjećajem rituala. 

Poslužen u čaši, s ledom i svježinom koja se vidi na prvi pogled, postaje dio večeri, ne samo još jedna narudžba.




 

Opcija 2: Kod kuće, ali s jasnom idejom

Kućni dočeci odavno nisu rezervna opcija. Ovo je onaj plan koji je trebao biti skroman, a završi kao večer koju prepričavate cijeli januar. 

Nema dress code-a, ali ima dobra atmosfera. Stol koji se stalno puni, partija remija koja traje duže nego što je iko planirao i ono nepisano pravilo dočeka u BiH: uvijek se iznese još nešto, “da ne zafali”.




Laško Dark Malt ovdje dobija svoj kućni ritual. Možda ste navikli piti direktno iz flaše, ali ove godine su stvari mrvicu drugačije. Sipanje u čašu, po mogućnosti onu višu, s ledom i kriškom limuna postaje dio atmosfere.

Bez alkohola, ali s punim okusom koji gasi žeđ i zadržava osjećaj opuštenosti, a jutro poslije ostane lagano.




 

Opcija 3: Solo, ali namjerno

Nema plana, nema buke, nema obaveze da se bilo kome javite u ponoć. Samo vi, prigušena muzika ili ploča koja se vrti u pozadini, možda film koji ste odlagali cijelu godinu i želja da novu godinu ne započnete u trci, nego u miru.

Laško Dark Malt je tu kao mali, ali važan detalj… piće koje pijete polako, bez žurbe. Jer čak i kad ste sami, način na koji pijete govori da ste večer uzeli za sebe. Shvatili ste već: pravi osjećaj dolazi kad je hladno, posluženo u čaši, s ledom i limunom. 

Onaj trenutak kad led zazvecka u čaši i znate da je večer službeno počela.





 

Kako prepoznati da ste ove godine „drugi tim“ (i šta to znači u praksi)?

Ako se još dvoumite oko plana za Novu godinu, odgovor je jednostavan:

Ako vam je važno da:

• večer traje koliko vi želite, a ne koliko ‘’treba'',

• imate slobodu da promijenite ‘’ritam'' svog dana,

• imate svoj ritual ispijanja pića iz čaše, ali birate ono što vam u tom trenutku zaista prija, kao i da
   
• doček pamtite po osjećaju, razgovoru i ugodnoj atmosferi,

onda ste, sasvim siguno, dio drugog tima.  

Bez obzira gdje ste i s kim dočekujete praznike, jedno ostaje isto: ritual… Onaj trenutak pauze i novi okus Laško Dark Malta koji se prirodno uklapa u atmosferu. 

Ove godine, kao i svake naredne, sve više biramo ono što nam omogućava da ostanemo prisutni i da se zabavimo u svom ritmu.




Najjednostavnije pravilo za ovu Novu godinu? 

Ne mijenjajte večer. Samo joj prilagodite ritam.

Sretni praznici i sretna Nova godina, drugom timu!

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Laško Malt BiH

Voditeljica projekta: Inka Šehić
Autorica članka: Ilda Lihić-Isović
Fotografije: Marko Jovančić i Sanela Zukić za Bonjour.ba