TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 11.6.2019.
Haris Suljović je zaljubljenik u hranu čije gastro avanture pratimo već više od dvije godine. Na svom blogu Take me to Food redovito dijeli jednostavne i ukusne recepte za pripremu svakodnevnih jela, a posebnu pozornost dobivaju burgeri.
Foto: Radoš Jovanović
Haris je istraživao koji su to sastojci ključni za burger koji će probuditi svačije nepce, zbog čega danas na njegovom profilu možete naći mnoštvo savjeta za pripremu koji će zadovoljiti ukus čak i onih najzahtjevnijih. Za sebe kaže da je osoba koja voli da proba nove stvari i recepte koji mu privuku pažnju, a mi smo odlučili saznati kako je započela njegova foodie priča.
Odmah na početku moramo priznati da u trenutku kada smo otvorili tvoj Instagram profil instant pomislili, ok, želimo sve s ovih fotografija. Kako se rodila tvoja ljubav prema hrani?
Hvala na tom lijepom komplimentu. Ljubav prema hrani u ovoj formi, nazvao bih je „sam sebi pravim jelo“ od srednje škole, s početka 2000-ih godina. Valjda kako osoba stari sve više i više želi sebi da ugodi, pa sam i ja tako krenuo da oblikujem svoje čulo okusa s mojim jelima. Iako u početku to nije bilo ništa specijalno, pizze, paste i sendviči, ali obzirom da sam htio nešto drugačije, bježao sam od standardnih recepata i tako je nekako krenula ta, sada bih možda rekao i posebna ljubav prema hrani.
Kako je izgledao tvoj put do titule 'burger specialist'?
Moram priznati da nije bilo lako, trebalo je pojesti tonu burgera (smijeh). U početku ta je titula bila samo prozvana, ali nakon što se nekoliko mojih prijatelja vratilo iz Turske, gdje su bili u restoranu poznatog Nusreta (Salt Bae) i rekli mi da je moj burger bolji od njegovog, to mi je samo dodatno potvrdilo tu titulu. Najviše me iznenadilo to što ja moje burgere kreiram u mojoj maloj kuhinji, i onda kada neko kaže da je bolji moj burger od lika koji ugosti najveće svjetske zvijezde, malo se čovjek iznenadi.
Svoj blog vodiš već više od dvije godine. Kako bi opisao sebe i svoj blog?
Da, blog je krenuo zvanično u aprilu 2016., a u maju 2017. sam se malo više fokusirao na burgere. Te tri godine rada bih najbolje opisao kao malu food revoluciju. Barem što se tiče burgera, jer se nekako burger scena počela da budi u Sarajevu, ali po sponzorisanim objavama na Instagramu, rekao bih i cijeloj BiH. Nadam se da je to dobar opis za blog, jedna mala food revolucija. Što se tiče mene, najlakše se mogu opisati kao ljubitelj odlične hrane, pogotovo burgera ili najjednostavnije rečeno najveći mogući gurman. Osoba koja voli da proba nove stvari, nove recepte koji mi privuku pažnju i osoba koja voli drugačije stvari.
Uz recepte za pripremu ukusnih burgera, ali i drugih brzih i ukusnih jela i slastica, često s pratiteljima dijeliš i preporuke domaćih craft piva koje vrijedi isprobati. Koje su ukrale najviše tvojih simpatija i zašto?
Craft piva je nešto najbolje što se desilo pivskoj industriji, to odmah moram reći i dodati da su najbolje jer ne ostavljaju nikakve posljedice jutro poslije. (smijeh) Od domaćih najviše simpatija mi je ukrao Gelender, zato sam i s njima pokrenuo saradnju.
Fantastično pivo s puno odličnih ukusa, baš jedna kvalitetna piva. Treba spomenuti i Gorštak, koji je stvarno odličan, tu je beogradska Dogma... Sve su to pive s posebnim okusima, koje su po meni mnogo kvalitetnije od industrijskih, iako ima i nekih odličnih industrijskih piva poput Daure, koja je jedno od najboljih gluten free piva. Moram dodati da, kada sam tek počeo piti craft pive, nisam mnogo istraživao pa sam uživao u onim što mi je prvo došlo pod ruku, ali s malo istraživanja, shvatio sam da su te pive ustvari lošijeg kvaliteta. Što stručnjaci kažu, što jeftinija piva, to i slabiji kvalitet.
Pišeš li sam recepte? Što je po tebi ključno za jelo koje će zaintrigirati sva nepca?
Da, recepte pišem sam, ali znam nekad raditi i neke rekreacije nekih viralnih recepata koje vidim na internetu, čisto ono da vidim što je to toliko viralno. Meni je iskreno najvažnije za jelo ljubav prema i hrani i samim sastojcima. Čisti dokaz za to su malo skuplji restorani, koji evo u mom slučaju ako pričamo o burgerima, naplate burger između 10 – 15KM, ali ti burgeri su loši i tu se vidi da nema dovoljno ljubavi prema hrani koju jedan (pogotovo u skupim restoranima) respektabilni kuhar pravi.
A što to se nalazi na tvom meniju kroz tjedan?
Kod mene je raspored slijedeći: ponedjeljak – meso, utorak – meso, srijeda – meso, četvrtak – meso, petak – meso, subota – salata s mesom, nedjelja – piletina (smijeh) šalu na stranu, uvijek pokušavam da balansiram. Često su tu razne salate, paste, pizze, neka zdravija jela, malo što se kaže i variva, a vikendom često znam malo eksperimentisati za doručak pa napravim slane američke palačinke i obične i neke zdravije verzije. Nekad, kao što spomenuh prije, napravim i nešto što vidim na internetu. Nedavno sam napravio pesto od rukole, koji me baš iznenadio koliko je bio dobar.
Koliko je zapravo izazovno samo kreiranje sadržaja (fotografija i YouTube videa)? Koliko je vremena potrebno za nastanak istih?
Ja volim kreativne poslove, tako da mi je drago što imam tu mogućnost da radim nešto kreativno što me upotpuni. Food blog je nekako najbolji kreativni posao jer šta god da napraviš to i pojedeš (smijeh) a sve je baš, baš ukusno i nije mi žao ako na video potrošim sat vremena pripremajući i snimajući, jer znam da će krajnji rezultat biti fantastičan. A obično osim snimanja, treba mi i nekih sat do sat i pol da montiram klip i malo sredim slike. U početku je to bilo mnogo duže, ali kako sam producirao preko 120 klipova, čovjek se usavrši i tako posao od dva sata postane posao od sat vremena.
Što bi preporučio svima onima koji će se tek uputiti u avanturu pokretanja vlastitog (gastro) projekta?
Od svih mogućih projekata ili blogova, najbolja stvar gastro. Tu je mnogo kreative, mnogo hrane koju ili pojedeš sam ili podijeliš s prijateljima. Meni je najljepše kada vidim moju ekipu kako se „davi“ burgerima i uživa. Tako da ako baš želite da se bavite hranom, treba vam mnogo kreativnih ideja, trebate znati i okuse koje planirate da sastavljate u jela i dobro oko za fotografisanje. Nažalost, treba i neka bolja kamera, koja će na što kvalitetniji način uhvatiti vaše kreativne ideje.
TEKST: Ada Ćeremida
Miris medenjaka, toplina cimeta i ona meka blagdanska svjetlost teško je zamisliti prazničnu sezonu bez tog osjećaja doma koji se pojavi čim upalimo prvu adventsku svijeću.
Ove godine, društvene mreže preplavio je jedan poseban trend: adventski vijenac napravljen u potpunosti od medenjaka. Jestiv, dekorativan i tako cozy, ovaj vijenac spaja sve ono što volimo u decembru: DIY, blagdansku kreativnost i mirise koji vraćaju najljepše uspomene.
Upravo takav jedan primjer stigao nam je od Nikoline, kreatorke iza Mart dizajn profila, čiji je mirisni, ručno rađeni vijenac odmah privukao pažnju.
Za sve koji žele unijeti još više topline u svoj dom, donosimo recept koji je Nikolina podijelila sa nama za medenjake i korak-po-korak upute kako pretvoriti jednostavno tijesto u najšarmantniju božićnu dekoraciju koju ćete staviti na sto.
Potrebni sastojci za tijesto:
150 g maslaca sobne temperature
150 g smeđeg šećera
1 jaje
115 g meda
1 kašičica arome vanilije
400 g glatkog brašna
1 kašičica sode bikarbone
1 kašičica začina za medenjake
Za početak, u većoj posudi pomiješajte glatko brašno, sodu bikarbonu i začine za medenjake kako bi se mirisi ravnomjerno rasporedili kroz cijelo tijesto. U drugoj posudi izmutite maslac i šećer dok ne postanu kremasti, zatim dodajte jaje i ponovo kratko izmutite. Kada se smjesa poveže, umiješajte med i aromu vanilije.
Suhe sastojke potom lagano dodajte u ovu kremastu smjesu i umijesite mekano, pomalo ljepljivo tijesto, baš takvo treba biti, pa nemojte dodavati više brašna.
Na kraju ga zamotajte u prozirnu foliju i ostavite u frižider najmanje dva sata da se lijepo stisne i bude lakše za oblikovanje.
Kada se tijesto dovoljno ohladilo, razvaljajte ga na debljinu od oko 3–4 mm, idealno direktno na papiru za pečenje kako biste ga kasnije lakše prebacili.
Zatim, pomoću okruglog rezača, manjeg tanjira ili bilo kojeg okruglog predmeta, izrežite veliki vanjski krug promjera oko 30 cm, a potom i manji unutarnji krug od približno 10 cm tako dobijate bazu za svoj jestivi adventski vijenac.
Od preostalog tijesta izrežite pahuljice, zvjezdice ili kombinaciju oblika koji vam se najviše sviđaju, jer će upravo oni dati volumen i slojevitost gotovom vjencu. Sve dijelove pecite 9–11 minuta na 180°C, dok rubovi ne poprime laganu zlatnu nijansu. 
Nakon što se ohlade, pripremite glazuru tako što ćete pomiješati šećer u prahu s nekoliko kapi limuna, prilagođavajući gustinu po potrebi. Prebacite glazuru u vrećicu za ukrašavanje i iscrtajte rubove pahuljica i zvjezdica, pa ih ostavite da se potpuno osuše oko pola sata.
Kada je sve spremno, počnite slagati vijenac: na osnovni krug lijepite pahuljice malom količinom glazure i slažite ih u lagani preklop kako bi izgledale bogato, razigrano i dekorativno. Na kraju dodajte suhe naranče, anis, štapiće cimeta ili čipkaste mašnice za dodatnu teksturu i vintage šarm.
Postavite četiri male svijeće i vaš cozy, mirisni i potpuno jestivi adventski centerpiece je spreman da ukrasi blagdanski stol.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
