TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 11.6.2019.
Haris Suljović je zaljubljenik u hranu čije gastro avanture pratimo već više od dvije godine. Na svom blogu Take me to Food redovito dijeli jednostavne i ukusne recepte za pripremu svakodnevnih jela, a posebnu pozornost dobivaju burgeri.
Foto: Radoš Jovanović
Haris je istraživao koji su to sastojci ključni za burger koji će probuditi svačije nepce, zbog čega danas na njegovom profilu možete naći mnoštvo savjeta za pripremu koji će zadovoljiti ukus čak i onih najzahtjevnijih. Za sebe kaže da je osoba koja voli da proba nove stvari i recepte koji mu privuku pažnju, a mi smo odlučili saznati kako je započela njegova foodie priča.
Odmah na početku moramo priznati da u trenutku kada smo otvorili tvoj Instagram profil instant pomislili, ok, želimo sve s ovih fotografija. Kako se rodila tvoja ljubav prema hrani?
Hvala na tom lijepom komplimentu. Ljubav prema hrani u ovoj formi, nazvao bih je „sam sebi pravim jelo“ od srednje škole, s početka 2000-ih godina. Valjda kako osoba stari sve više i više želi sebi da ugodi, pa sam i ja tako krenuo da oblikujem svoje čulo okusa s mojim jelima. Iako u početku to nije bilo ništa specijalno, pizze, paste i sendviči, ali obzirom da sam htio nešto drugačije, bježao sam od standardnih recepata i tako je nekako krenula ta, sada bih možda rekao i posebna ljubav prema hrani.
Kako je izgledao tvoj put do titule 'burger specialist'?
Moram priznati da nije bilo lako, trebalo je pojesti tonu burgera (smijeh). U početku ta je titula bila samo prozvana, ali nakon što se nekoliko mojih prijatelja vratilo iz Turske, gdje su bili u restoranu poznatog Nusreta (Salt Bae) i rekli mi da je moj burger bolji od njegovog, to mi je samo dodatno potvrdilo tu titulu. Najviše me iznenadilo to što ja moje burgere kreiram u mojoj maloj kuhinji, i onda kada neko kaže da je bolji moj burger od lika koji ugosti najveće svjetske zvijezde, malo se čovjek iznenadi.
Svoj blog vodiš već više od dvije godine. Kako bi opisao sebe i svoj blog?
Da, blog je krenuo zvanično u aprilu 2016., a u maju 2017. sam se malo više fokusirao na burgere. Te tri godine rada bih najbolje opisao kao malu food revoluciju. Barem što se tiče burgera, jer se nekako burger scena počela da budi u Sarajevu, ali po sponzorisanim objavama na Instagramu, rekao bih i cijeloj BiH. Nadam se da je to dobar opis za blog, jedna mala food revolucija. Što se tiče mene, najlakše se mogu opisati kao ljubitelj odlične hrane, pogotovo burgera ili najjednostavnije rečeno najveći mogući gurman. Osoba koja voli da proba nove stvari, nove recepte koji mi privuku pažnju i osoba koja voli drugačije stvari.
Uz recepte za pripremu ukusnih burgera, ali i drugih brzih i ukusnih jela i slastica, često s pratiteljima dijeliš i preporuke domaćih craft piva koje vrijedi isprobati. Koje su ukrale najviše tvojih simpatija i zašto?
Craft piva je nešto najbolje što se desilo pivskoj industriji, to odmah moram reći i dodati da su najbolje jer ne ostavljaju nikakve posljedice jutro poslije. (smijeh) Od domaćih najviše simpatija mi je ukrao Gelender, zato sam i s njima pokrenuo saradnju.
Fantastično pivo s puno odličnih ukusa, baš jedna kvalitetna piva. Treba spomenuti i Gorštak, koji je stvarno odličan, tu je beogradska Dogma... Sve su to pive s posebnim okusima, koje su po meni mnogo kvalitetnije od industrijskih, iako ima i nekih odličnih industrijskih piva poput Daure, koja je jedno od najboljih gluten free piva. Moram dodati da, kada sam tek počeo piti craft pive, nisam mnogo istraživao pa sam uživao u onim što mi je prvo došlo pod ruku, ali s malo istraživanja, shvatio sam da su te pive ustvari lošijeg kvaliteta. Što stručnjaci kažu, što jeftinija piva, to i slabiji kvalitet.
Pišeš li sam recepte? Što je po tebi ključno za jelo koje će zaintrigirati sva nepca?
Da, recepte pišem sam, ali znam nekad raditi i neke rekreacije nekih viralnih recepata koje vidim na internetu, čisto ono da vidim što je to toliko viralno. Meni je iskreno najvažnije za jelo ljubav prema i hrani i samim sastojcima. Čisti dokaz za to su malo skuplji restorani, koji evo u mom slučaju ako pričamo o burgerima, naplate burger između 10 – 15KM, ali ti burgeri su loši i tu se vidi da nema dovoljno ljubavi prema hrani koju jedan (pogotovo u skupim restoranima) respektabilni kuhar pravi.
A što to se nalazi na tvom meniju kroz tjedan?
Kod mene je raspored slijedeći: ponedjeljak – meso, utorak – meso, srijeda – meso, četvrtak – meso, petak – meso, subota – salata s mesom, nedjelja – piletina (smijeh) šalu na stranu, uvijek pokušavam da balansiram. Često su tu razne salate, paste, pizze, neka zdravija jela, malo što se kaže i variva, a vikendom često znam malo eksperimentisati za doručak pa napravim slane američke palačinke i obične i neke zdravije verzije. Nekad, kao što spomenuh prije, napravim i nešto što vidim na internetu. Nedavno sam napravio pesto od rukole, koji me baš iznenadio koliko je bio dobar.
Koliko je zapravo izazovno samo kreiranje sadržaja (fotografija i YouTube videa)? Koliko je vremena potrebno za nastanak istih?
Ja volim kreativne poslove, tako da mi je drago što imam tu mogućnost da radim nešto kreativno što me upotpuni. Food blog je nekako najbolji kreativni posao jer šta god da napraviš to i pojedeš (smijeh) a sve je baš, baš ukusno i nije mi žao ako na video potrošim sat vremena pripremajući i snimajući, jer znam da će krajnji rezultat biti fantastičan. A obično osim snimanja, treba mi i nekih sat do sat i pol da montiram klip i malo sredim slike. U početku je to bilo mnogo duže, ali kako sam producirao preko 120 klipova, čovjek se usavrši i tako posao od dva sata postane posao od sat vremena.
Što bi preporučio svima onima koji će se tek uputiti u avanturu pokretanja vlastitog (gastro) projekta?
Od svih mogućih projekata ili blogova, najbolja stvar gastro. Tu je mnogo kreative, mnogo hrane koju ili pojedeš sam ili podijeliš s prijateljima. Meni je najljepše kada vidim moju ekipu kako se „davi“ burgerima i uživa. Tako da ako baš želite da se bavite hranom, treba vam mnogo kreativnih ideja, trebate znati i okuse koje planirate da sastavljate u jela i dobro oko za fotografisanje. Nažalost, treba i neka bolja kamera, koja će na što kvalitetniji način uhvatiti vaše kreativne ideje.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Možda niste tip osobe koja će naručiti salatu kao glavno jelo.
Možda vam salata zvuči kao “nešto sa strane”, lagano i prolazno.
Ali čekajte.
Nakon što smo u prvoj epizodi savladali sočni losos i naučili koliko su temperatura i strpljenje presudni, a u drugoj se uvjerili da tikvice mogu biti zvijezda tanjira (da, čak i ako ih inače zaobilazite), došla je treća lekcija.
U trećoj epizodi serijala Bonjour Cooking School powered by Vegeta, kreativac koji stoji iza današnjeg recepta, Miran Karić, imao je samo jedan cilj: da nas razuvjeri i… uspio je.
Jer kad vam neko spoji med, senf, limun i Vegetu Smoked u marinadu, a piletina se na srednjoj temperaturi pretvori u zlatnu, karameliziranu koricu… shvatite da salata može biti glavno jelo.
A naše najiskrenije mjerilo? Poslije snimanja… prazan tanjir.
Na papiru je salata s piletinom. U tanjiru je, rekli bismo, balans slatkog, kiselog, dimljenog i svježeg koji funkcionira kao ozbiljno glavno jelo.
Ovdje nema komplikovanih tehnika ni dugih priprema, ali ima malih odluka koje čine razliku: koliko dugo marinirati, zašto tava ne smije biti prevruća, kada stati sa začinima i pustiti sastojke da “prodišu”.
Jer nekad je poenta u tome da ne pretrpate tanjir nego da znate tačno šta radite.
Priprema
Marinada koja radi pola posla
Pileći file reže se na deblje trakice (ne tanke, jer želimo sočnost). Miran prvo pravi marinadu: med, senf, limun, so, biber… i onda dolazi Vegeta Smoked koja daje onaj suptilni dimljeni sloj okusa.
Savjet koji smo zapamtili: ne žuriti.
Piletina treba malo da odstoji. Ne satima, ali dovoljno da upije sve što smo joj dali.
Temperatura je sve
Tava se zagrijava na srednju temperaturu. Ne jako. Ne “da dimi”. Ako je previše vruće, med će zagorjeti prije nego se karamelizira. A mi želimo zlatnu koricu.
Piletinu pržimo polako da se stvori ta fina karamela izvana, dok unutra ostaje sočna.
Hrskavi detalj koji podiže cijelu priču
Stari hljeb režemo na kockice i tostiramo na malo maslinovog ulja. Dodamo prstohvat soli i malo korice limuna… i tu se desi mala magija.
Te tople, hrskave kockice upiju sokove piletine i limuna iz salate i postanu više od krutona. One su tekstura, kontrast, završni potpis.
Svježina mora ostati svježina
Iceberg se kida rukama i Miran insistira da se ne siječe sitno. Paradajz ide na veće komade. Krastavcu vadimo sredinu sa sjemenkama (jer niko ne voli vodenu salatu). Rukola daje blagu gorčinu koja balansira slatkoću meda.
Lagano posolimo, dodamo limun i maslinovo ulje… i stanemo. Ne gušimo je. Ovdje je balans ključ.
Na kraju piletinu narežemo po želji, serviramo uz salatu i… shvatimo da smo upravo pojeli nešto što je istovremeno lagano i zasitno.
Ako ste i dalje skeptični prema salatama kao glavnom jelu, razumijemo. I mi smo bili. Do ovog tanjira.
- Marinada treba kratko da odstoji - ne preskačite taj korak.
- Tava mora biti umjereno zagrijana, jer med traži kontrolu.
- Krastavcu treba izvaditi sredinu - manje vode, više hrskavosti.
- Hljeb tostirati do zlatne boje, jer tekstura nosi pola dojma.
- Vegeta Smoked ide u marinadu da gradi okus od početka.
Slatkoća meda, oštrina senfa, svježina limuna i dimljena nota začina stvaraju balans koji djeluje slojevito, a zapravo se oslanja na jednostavnu logiku: ništa ne smije dominirati, sve mora sarađivati.
Na kraju, ovo nije priča o tome da li volimo salate ili ne. Ovo je priča o tome kako jedan dobar spoj sastojaka promijeni mišljenje.
Vegeta Smoked je ovdje bila tiha baza, ona koja ne preuzima, ali zaokružuje. Dala je marinadi dubinu, naglasila karamelizaciju i povezala slatkoću meda i oštrinu senfa u nešto skladno.
I možda je baš to cijela poenta ove epizode: kad razumiješ sastojke i daš im prostor da rade svoje, rezultat bude jednostavan, ali pun.
Ovo je tanjir koji ćemo ponoviti. Ne zato što je lagan, nego zato što je stvarno dobar.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
