TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 11.6.2019.
Haris Suljović je zaljubljenik u hranu čije gastro avanture pratimo već više od dvije godine. Na svom blogu Take me to Food redovito dijeli jednostavne i ukusne recepte za pripremu svakodnevnih jela, a posebnu pozornost dobivaju burgeri.
Foto: Radoš Jovanović
Haris je istraživao koji su to sastojci ključni za burger koji će probuditi svačije nepce, zbog čega danas na njegovom profilu možete naći mnoštvo savjeta za pripremu koji će zadovoljiti ukus čak i onih najzahtjevnijih. Za sebe kaže da je osoba koja voli da proba nove stvari i recepte koji mu privuku pažnju, a mi smo odlučili saznati kako je započela njegova foodie priča.
Odmah na početku moramo priznati da u trenutku kada smo otvorili tvoj Instagram profil instant pomislili, ok, želimo sve s ovih fotografija. Kako se rodila tvoja ljubav prema hrani?
Hvala na tom lijepom komplimentu. Ljubav prema hrani u ovoj formi, nazvao bih je „sam sebi pravim jelo“ od srednje škole, s početka 2000-ih godina. Valjda kako osoba stari sve više i više želi sebi da ugodi, pa sam i ja tako krenuo da oblikujem svoje čulo okusa s mojim jelima. Iako u početku to nije bilo ništa specijalno, pizze, paste i sendviči, ali obzirom da sam htio nešto drugačije, bježao sam od standardnih recepata i tako je nekako krenula ta, sada bih možda rekao i posebna ljubav prema hrani.
Kako je izgledao tvoj put do titule 'burger specialist'?
Moram priznati da nije bilo lako, trebalo je pojesti tonu burgera (smijeh). U početku ta je titula bila samo prozvana, ali nakon što se nekoliko mojih prijatelja vratilo iz Turske, gdje su bili u restoranu poznatog Nusreta (Salt Bae) i rekli mi da je moj burger bolji od njegovog, to mi je samo dodatno potvrdilo tu titulu. Najviše me iznenadilo to što ja moje burgere kreiram u mojoj maloj kuhinji, i onda kada neko kaže da je bolji moj burger od lika koji ugosti najveće svjetske zvijezde, malo se čovjek iznenadi.
Svoj blog vodiš već više od dvije godine. Kako bi opisao sebe i svoj blog?
Da, blog je krenuo zvanično u aprilu 2016., a u maju 2017. sam se malo više fokusirao na burgere. Te tri godine rada bih najbolje opisao kao malu food revoluciju. Barem što se tiče burgera, jer se nekako burger scena počela da budi u Sarajevu, ali po sponzorisanim objavama na Instagramu, rekao bih i cijeloj BiH. Nadam se da je to dobar opis za blog, jedna mala food revolucija. Što se tiče mene, najlakše se mogu opisati kao ljubitelj odlične hrane, pogotovo burgera ili najjednostavnije rečeno najveći mogući gurman. Osoba koja voli da proba nove stvari, nove recepte koji mi privuku pažnju i osoba koja voli drugačije stvari.
Uz recepte za pripremu ukusnih burgera, ali i drugih brzih i ukusnih jela i slastica, često s pratiteljima dijeliš i preporuke domaćih craft piva koje vrijedi isprobati. Koje su ukrale najviše tvojih simpatija i zašto?
Craft piva je nešto najbolje što se desilo pivskoj industriji, to odmah moram reći i dodati da su najbolje jer ne ostavljaju nikakve posljedice jutro poslije. (smijeh) Od domaćih najviše simpatija mi je ukrao Gelender, zato sam i s njima pokrenuo saradnju.
Fantastično pivo s puno odličnih ukusa, baš jedna kvalitetna piva. Treba spomenuti i Gorštak, koji je stvarno odličan, tu je beogradska Dogma... Sve su to pive s posebnim okusima, koje su po meni mnogo kvalitetnije od industrijskih, iako ima i nekih odličnih industrijskih piva poput Daure, koja je jedno od najboljih gluten free piva. Moram dodati da, kada sam tek počeo piti craft pive, nisam mnogo istraživao pa sam uživao u onim što mi je prvo došlo pod ruku, ali s malo istraživanja, shvatio sam da su te pive ustvari lošijeg kvaliteta. Što stručnjaci kažu, što jeftinija piva, to i slabiji kvalitet.
Pišeš li sam recepte? Što je po tebi ključno za jelo koje će zaintrigirati sva nepca?
Da, recepte pišem sam, ali znam nekad raditi i neke rekreacije nekih viralnih recepata koje vidim na internetu, čisto ono da vidim što je to toliko viralno. Meni je iskreno najvažnije za jelo ljubav prema i hrani i samim sastojcima. Čisti dokaz za to su malo skuplji restorani, koji evo u mom slučaju ako pričamo o burgerima, naplate burger između 10 – 15KM, ali ti burgeri su loši i tu se vidi da nema dovoljno ljubavi prema hrani koju jedan (pogotovo u skupim restoranima) respektabilni kuhar pravi.
A što to se nalazi na tvom meniju kroz tjedan?
Kod mene je raspored slijedeći: ponedjeljak – meso, utorak – meso, srijeda – meso, četvrtak – meso, petak – meso, subota – salata s mesom, nedjelja – piletina (smijeh) šalu na stranu, uvijek pokušavam da balansiram. Često su tu razne salate, paste, pizze, neka zdravija jela, malo što se kaže i variva, a vikendom često znam malo eksperimentisati za doručak pa napravim slane američke palačinke i obične i neke zdravije verzije. Nekad, kao što spomenuh prije, napravim i nešto što vidim na internetu. Nedavno sam napravio pesto od rukole, koji me baš iznenadio koliko je bio dobar.
Koliko je zapravo izazovno samo kreiranje sadržaja (fotografija i YouTube videa)? Koliko je vremena potrebno za nastanak istih?
Ja volim kreativne poslove, tako da mi je drago što imam tu mogućnost da radim nešto kreativno što me upotpuni. Food blog je nekako najbolji kreativni posao jer šta god da napraviš to i pojedeš (smijeh) a sve je baš, baš ukusno i nije mi žao ako na video potrošim sat vremena pripremajući i snimajući, jer znam da će krajnji rezultat biti fantastičan. A obično osim snimanja, treba mi i nekih sat do sat i pol da montiram klip i malo sredim slike. U početku je to bilo mnogo duže, ali kako sam producirao preko 120 klipova, čovjek se usavrši i tako posao od dva sata postane posao od sat vremena.
Što bi preporučio svima onima koji će se tek uputiti u avanturu pokretanja vlastitog (gastro) projekta?
Od svih mogućih projekata ili blogova, najbolja stvar gastro. Tu je mnogo kreative, mnogo hrane koju ili pojedeš sam ili podijeliš s prijateljima. Meni je najljepše kada vidim moju ekipu kako se „davi“ burgerima i uživa. Tako da ako baš želite da se bavite hranom, treba vam mnogo kreativnih ideja, trebate znati i okuse koje planirate da sastavljate u jela i dobro oko za fotografisanje. Nažalost, treba i neka bolja kamera, koja će na što kvalitetniji način uhvatiti vaše kreativne ideje.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
L’Amandier nas je prvo zaustavio izlogom, a onda desertima koji spajaju poznate okuse na dovoljno neočekivan način da smo brzo zaboravili šta smo prvobitno planirali naručiti.
L’Amandier vas uhvati prije nego što uopće stignete odlučiti jeste li raspoloženi za desert.
Ime na francuskom znači stablo badema, ali pravi uvod u priču ipak daje vitrina okrenuta direktno prema ulici. Ne morate ni zakoračiti unutra da biste počeli vagati između pistacije, čokolade, voća i karamela.
Malo nezgodno ako ste samo krenuli negdje drugo.
Već kroz staklo čekaju vrlo uvjerljivi argumenti: pistacija i bijela čokolada, višnja s mascarponeom, tropsko voće u desertu koji se zove Dior i tart od kruške koji smo prvobitno vrlo lako mogli preskočiti.
Srećom, nismo.
The Bonjour.list je naš serijal posvećen adresama kojima se vrijedi vratiti. Restoranima, bistroima, coffee barovima i slastičarnicama kod kojih postoji onaj jedan detalj, okus ili iskustvo zbog kojeg ih nakon prvog dolaska počnete preporučivati dalje.
U L’Amandieru ih je bilo nekoliko.
Ako bismo morali izdvojiti jedno iznenađenje ovog odlaska, bio bi to Tarte Aux Poires.
Na papiru kombinacija djeluje gotovo klasično: puter tart, kruška, slana karamela i badem. Tek kada ga presiječete, postaje jasno da se mnogo više toga događa između prvog i posljednjeg sloja.
Ispod ružičastog dijela krije se nježna krema od vanilije, zatim sloj čokolade, pa biskvitna baza. Kruška donosi sočnost, badem orašastu toplinu, a slana karamela taman dovoljno kontrasta da slatkoća ne postane monotona.
Upravo je ovaj tart napravio najveći obrat za stolom: kruška, koju bismo inače lako preskočili, ovdje je postala dio kombinacije kojoj smo se vraćali zalogaj po zalogaj.
Ono što joj je najviše privuklo pažnju bila je izmjena tekstura. Kremasto, sočno, mekano, pa čokolada i biskvit koji cijelom desertu daju strukturu. Kruška pritom ne dominira, nego funkcionira kao dio mnogo šire kombinacije.
Neke deserte poželimo fotografisati prije nego što ih probamo. Dior je jedan od njih.
Dolazi u formi jajeta, a unutra spaja mango, marakuju, ananas i kokos, uz tamnu čokoladu koja tropsku svježinu vodi u dubljem smjeru. Marakuja donosi kiselost, kokos mekoću, a čokolada taman dovoljno gorčine da sve ostane izbalansirano.
Cherry ide poznatijim putem: mascarpone, višnja i čokolada. Kremoznost mascarponea, kiselost višnje i dubina čokolade daju upravo onaj balans koji od ove kombinacije očekujemo.
Kod Pistachia smo, pak, imale vrlo jednostavan kriterij: ako je pistacija u imenu, želimo je jasno osjetiti. Pasta od pistacije ovdje nosi desert, dok bijela čokolada samo omekšava njen izražen, orašasti karakter.
Tri sasvim različita profila, ali svaki dovoljno jasan u onome što želi biti.
Naravno da nismo otišli praznih ruku.
Le Bon završio je u kutiji za ponijeti, sa šumskim voćem, bijelom čokoladom i nježnom vanilijom.
Kiselost voća i mekša slatkoća bijele čokolade i vanilije daju mu dovoljno kontrasta da ostane svjež, a ne samo sladak.
A činjenica da smo nakon svega za stolom ipak odlučili ponijeti još jedan desert govori dovoljno sama za sebe.
Interijer L’Amandiera je nenametljiv i ugodan, dovoljno miran da glavnu ulogu bez problema prepusti vitrini.
A ona je ovdje zapravo najjači dio prostora. Okrenuta je direktno prema ulici, pa je ponudu moguće proučiti i prije nego što zakoračite unutra. Dovoljno je usporiti pored izloga i plan za ostatak dana vrlo lako dobije desertnu digresiju.
Jednako dobar utisak ostavlja i usluga. Tim je pažljiv, strpljiv i dobro upućen u ponudu, što posebno znači kada se izbor iz jednog deserta vrlo brzo proširi na nekoliko ozbiljnih kandidata.
Uz raspon koji ide od svježijih voćnih kombinacija do pistacije, čokolade i karamela, dobra preporuka ovdje zaista pomaže da se izbor suzi prema onome što vam se tog dana najviše jede.
Najjasniji odgovor dobile smo od deserta od kojeg smo ga najmanje očekivale.
Tarte Aux Poires.
Kruška, vanilija, čokolada, badem i slana karamela pokazali su se kao najzaokruženija kombinacija večeri, slojevita taman toliko da svaki novi zalogaj otkrije nešto drugo.
Dior nas je osvojio vizualom i tropskim kontrastima, Pistachio preciznošću okusa, a Cherry klasičnim balansom višnje, mascarponea i čokolade. Ipak, tart s kruškom ostao je onaj desert kojem smo se vraćale i u razgovoru nakon posljednjeg zalogaja.
A upravo takve detalje tražimo kada neku adresu uvrstimo na The Bonjour.list. Ne samo lijep prostor ili atraktivnu vitrinu, nego mjesto koje ostavi dovoljno snažan gastronomski utisak da već pri izlasku razmišljamo šta bismo sljedeći put probale.
Kod L’Amandiera prvi impuls dolazi iz izloga.
Razlog za povratak pronašli smo nekoliko slojeva dublje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
