TEKST: Bonjour.kolumnistica
DATUM OBJAVE: 18.1.2023.
Odlazak u metropolu Turske predstavlja jedinstveno putovanje bez obzira jeste li fashionistica, istinski ljubitelj slasnih zalogaja ili osoba avanturističkog duha.
Grad koji se nalazi na dva kontinenta mnogima je na vrhu liste mjesta koja uskoro žele posjetiti. Čari grada bogate kulture i tradicije za naše čitatelje približila je nutricionistica Marizela Šabanović koja je posljednjih dana posjetila Istanbul i otkrila must visit mjesta, foodie lokacije i jela koja se trebaju naći na vašem jelovniku nakon što zakoračite u glavni grad Turske.
Na poziv Turskog ureda za kulturu i turizam Marizela je u posljednjem mjesecu 2022. godine uronila u jednu sasvim posebnu avanturu, kušala prepoznatljiva jela, osvježila nepce tradicionalnim napitcima te prošetala živopisnim ulicama grada Istanbula. U svom putopisu Marizela je i kroz ulogu nutricionistice otkrila jela koja morate probati, a sve detalje njenog putovanja donosimo u nastavku. Marizela je na jedan sasvim iskren i osoban način podijelila sve detalje putovanja, a vjerujemo da ćete u ovim preporukama i sami pronaći inspiraciju.
„Svako ko dođe u Istanbul, mislim da se zaljubi na prvi pogled. Grad na dva kontinenta, sa preko 15 miliona stanovnika.
Mješavina kultura, tradicije, istorije, civilizacija. Istanbul nudi za svakog po nešto. Posebna je gastro ponuda koja je jako šarolika.
Zato me oduševilo da sam mogla iz prve ruke saznati i probati.
Prije svega, ono što uvijek moram naglasiti je turska gostoljubivost i potreba da vam ugode i da se osjećate dobro.
Prva večera bila je u Cvjetnom prolazu (Çiçek Pasajı) koja se nalazi na Istiklal Caddesi na trgu Galatasaray. Iako se prolaz zove cvjetni, nema cvijeća. Naime, prolaz je dvorište u obliku slova L zgrade koja se zove Cité de Péra, jedne od prvih zgrada izgrađenih u evropskom stilu krajem 19. vijeka kada je Osmansko carstvo nastojalo da se modernizira.
U to doba je u prizemlju zgrade bilo mnoštvo trgovina i uredi na spratovima iznad. Pedesetih godina, u ovom prolazu je bilo više cvjećara nego restorana i zato se prolaz zove cvjetni.
Drugi dan bio je namijenjen za turski doručak (Kahvalti). Turci smatraju da je doručak najbitniji obrok u danu. On se sastoji od različitih vrsta tijesta, namaza, povrća, sira, džemova te naravno turski čaj. Turski doručak je umjetnost i poseban doživljaj. Mi smo bili u kvartu koji se zove Balat. Radi se o živopisnom kvartu koji je prvo bio jevrejski, naslonjen na grčki kvart.
Nekada je ovdje bilo preko 18 sinagoga. Danas je najviše poznat po šarenim kućama koje su pod zaštitom UNESCO-a. Naš doručak bio je u Perispri restoranu koji je poznat po doručku i ranom ručku. U prizemlju restorana nalazi se galerija, a na spratu je predivno opremljen restoran u kojem imate osjećaj da se nalazite u raskošnoj blagovaonici neke bogate starinske kuće, prepune antikviteta.
Perispri je otvorila umjetnica keramike i stakla Cahide Erel sa motom „Osjeti umjetnost, uživaj u ukusu“. Restoran služi istočnorimsku, bizantsku i otomansku te tradicionalna turska jela.
Naš doručak je oduševio ponudom sireva iz različitih regija Turske, maslina, te posebnim džemovima od kore narandže, smokve i mladih oraha. Nezaobilazan je bio simit, uštipci, turski burek, jaja i francuski tost. Uz sve ovo služen je turski čaj i na kraju kafa, ako je neko želio.
Mene je posebno oduševio džem od mladih oraha. Orasi se beru kada su veličine masline. Nakon toga se kuhaju 15 minuta, voda baci, a orasi prerežu na pola. Sijedi drugo i treće kuhanje sve dok ne ispere gorčina koju imaju.
U međuvremenu se pomiješa sirup od šećera i vode, doda vanilija, cimet, sok od jednog limuna, med. Na kraju se dodaju ocijeđeni orasi i kuha toliko da sirup ne bude pregust. Sve se sipa u sterilizirane tegle. Mladi orasi se u narodnoj medicini koriste za stanja poput hipotiroze, anemije, slabosti i sl. Ipak, preskočila bih ovakve tvrdnje i uživala u ovom prelijepom desertu koji se može poslužiti i sa sladoledom od vanilije.
Nakon doručka posjetili smo Mısır Çarşısı (Bazar začina) koja je izgrađena 1660. godine i nalazi se na Eminon-u. Izgrađena je po nalogu majke sultana Mehmeda IV, na mjestu stare venecijanske pijace. Ime je dobila po starom nazivu za Egipat (Misir), a naziv čaršija začina je od toga što se najviše prodaju začini, čajevi, slatkiši, suho voće i povrće, orijentalni parfemi i sl. Pijaca je pokrivena olovnim kupolama i ima 6 kapija.
Turska kuhinja je poznata po začinima. Najviše se koriste: pul biber (tucana ljuta feferona), kekik (majčina dušica), kimyion (kumin koji pomaže kod nadutosti, loše probave i sl.), sumak (mljevene bobice, kiselkastog ukusa, bogat antioksidansima), urfa biber (ima ukus na suho grožđe, a dobija se sušenjem i mljevenjem paprike koja se uzgaja u regiji Urfa), ćorek otu (ćurokot ili crni kumin koji se dodaje u pecivo, poznat po brojnim pozitivnim djelovanjima). S obzirom da su većina članova moje grupe bili gastro blogeri, posjeta Misir čaršiji je bila pun pogodak.
Ja uvijek ovdje kupim i čajeve i mješavine koje je teško naći bilo gdje drugo. Kada poželim miris i energiju Istanbula, dovoljna je jedna šoljica čaja da me vrati na mjesta gdje sam bila.
Krenuli smo dalje na radionicu koktela koja je bila u koktel baru Socrates Bistro, u kvartu Nişantaş, poznatom po brojnim buticima svjetski poznatih brandova te restoranima različitih svjetskih kuhinja, pekarama i tržnicama. U ovom kvartu možete naći sve što poželite od gastro ponude. Mi smo naučili praviti 2 koktela u Socrates Bistro. Vrlo ljubazno osoblje je strpljivo čekalo da smućkamo naše koktele i zabavimo se.
Sada je slijedio ručak u restoranu koji služi tradicionalnu tursku kuhinju u sljedovima. Prvo je bilo meze ili predjelo koje se i ovdje sastoji od mnogo povrća, sira, začina, različitih mikseva pečenog povrća poput paprike, patlidžana i tikvica. Ovaj restoran imao je i svoju krušnu peć te smo mogli vidjeti kuhara kako na licu mjesta peče tijesto i pide.
Potrudili su se da probamo različite kofte (okruglice od mesa), kebab, marinirana krilca sa roštilja, a na kraju je slijedio desert od pečene tikve, posute orasima te domaća poslastica „Irmik halva“, koja podsjeća na naš griz. Halva je punjena sladoledom od vanilije. Ništa nije preslatko. Sve se služi sa mnogo voća.
Volim ovaj jednostavan pristup desertu jer nakon toliko jela, desert je baš onakav kakav bih voljela. Inače, pečena slatka tikva se mnogo koristi za slatka jela u Turskoj. Izuzetno je bogata betakarotenom koji je prekursor vitamina A te se preporučuje posebno zimi. Naime, karoteni su snažni antioksidansi koji štite naše tijelo.
Iako smo cijeli dan jeli, radovali smo se večeri koja je najavljena u Galataport-u. Radi se o savremenoj luci za kruzere, koja ima tržni centar, restorane, hotel i bezbroj drugih sadržaja. Smještena je na mjestu stare luke i pruža pogled na dva kontinenta. Naša večera bila je u tapas baru Muutto koji nudi savremen pristup tradicionalnoj turskoj kuhinji.
Svaka kuhinja se mijenja u skladu sa vremenom. Promjene treba da sadrže savremene principe i saznanja o djelovanju pojedinih sastojaka iz hrane te da se lagano uklope u već postojeće navike. Ljudi se sporo mijenjaju i prihvataju nove stvari. Hrana je dobar primjer.
Oduševila sam se savremenim pristupom turske gastronomije koja je zadržala osnovne principe tradicionalne kuhinje: predjelo od povrća na bazi salata, sjemenke, začini, dosta ribe, orašasti plodovi, a sve to digla na viši nivo načinom serviranja, izbjegavanjem prženja, dodavanjem nekih novih okusa u ono što smo već navikli. Tako se u salatama pored standardnog povrća može naći avokado, pečene sjemenke, različite vrste hladno presovanog ulja, začini i sl.
Na takav način kuhinja raste, postaje bogatija i zdravija, uz zadržavanje tradicije i onih običaja koji nas čine posebnim. I svako od nas treba da bude ponosan na regiju iz koje potiče, jer nosimo dio svega u sebi, načinu ponašanja i prehrane. Razmjenjujemo ideje i običaje, jer razlike treba da nas približe i zainteresuju, a ne udalje jedne od drugih.
Treći dan našeg boravka posjetili smo malu tradicionalnu pekaru simita. Simit je najpoznatije tursko pecivo koje se može kupiti svuda. Karakteristično je po tome što ga prije pečenja premažu slatkim sirupom od vode i pekmeza od grožđa te dobro uvaljaju u sjemenke susama. Na ovom mjestu se simit pekao u pravoj peći na drva i služio prazan ili punjen sirom i povrćem te slatka verzija sa kremom od čokolade. Obavezno se zalije turskim čajem i sjedi na malim stolicama ispred pekare.
Upravo na tom mjestu sam imala pravi osjećaj turske kulture i energije. Gledala sam te ljude koji dolaze i kupuju simit prije posla, neki su sjedili i razgovarali… Lijepo je što nešto tako jednostavno, kao simit, čini dio kulture i nacionalne kuhinje i što se isti kvalitet i način pripreme njeguje stoljećima.
Kažu da niste probali baklavu dok ne pojedete komad u Güllüoğlu slastičarnici koja datira iz 1843. godine. O ovoj baklavi pisali su i snimali svjetski mediji. Ja sam naivno mislila da ćemo moći vidjeti kako je pripremaju. Na kraju sam našla emisiju o pripremi i bila oduševljena da se sve i dalje radi ručno te da se tradicija nimalo ne kvari komercijalnim pristupom.
Za sve one koji vole baklavu i taj tip kolača, ovo je pravi mali raj. Prosto nećete moći da se odlučite jer se tu nalaze baklave iz svih dijelova Turske, sa svim mogućim orašastim plodovima. Meni lično pistacija je kraljica baklave, ali ni malo ne zaostaju ni druge vrste.
Nakon baklave odlučili smo da prošetamo, da spustimo šećer u krvi. Sljedeća destinacija bila je mala radnja lokalnih i organskih proizvoda Antre Gourmet, koja je imala bogatu ponudu mesnih proizvoda, maslina, meda, sokova, sira, suhog voća itd. Nama je posebno bio zanimljiv asortiman sira. Turska je ogromna država, a svaka regija i etnička skupina ima svoj sir.
Smatram da je sir kulturno naslijeđe jedne države i nacije. Prava je umjetnost da se napravi dobar i kvalitetan sir. Ovdje smo probali različite vrste kravljih, ovčijih i kozijih sireva. Većinom su to bili zreli plemeniti sirevi koji se služe sa orašastim plodovima i voćem. Preporučujem da probate turske sireve jer sam sigurna da ćete naći neki koji će vas oduševiti.
Naša šetnja nastavila se kroz Beşiktaş, staru čaršiju i pijacu. Ulična hrana je jako popularna u Istanbulu. Ovdje smo naišli i na pokretni štand koji prodaje rižoto ili turski pilav, u kombinaciji sa piletinom ili nekim drugim prilogom poput slanutka. Na lokalnoj tržnici je odličan izbor ribe. Naišli smo i na posebnu radnju sa fermentiranim povrćem i voćem.
Turci fermentiraju apsolutno svo povrće i voće. Vidjela sam čak i ukiseljene banane u tegli. Fermentisano povrće je bogat izvor probiotika za naša crijeva, a vlakna iz povrća su odličan izvor prebiotika, hrane za naše probiotike. Ova turska navika je izuzetno dobra posebno ako jedete mnogo mesa, pržene ili pohovane hrane, te slatkiša.
U Beşiktaş–u možete vidjeti moderne restorane i kafiće, ali i lokalne ulične prodavače kafe i čaja koji imaju male stoliće uz samu ulicu. Kafa se još priprema tradicionalno na žaru. U Beşiktaş regiji ima nekoliko univerziteta pa ne čudi da se mogu naći i objekti poput balkanske kuhinje koji nude odličan izbor jela sa naših prostora po povoljnim cijenama.
Šetnju smo završili na Taksimu, gdje smo pojeli odličan doner. Iako je doner fast food, ono što mu daje prednost je mnogo svježeg povrća koje se dodaje. Nakon mnogo šetnje, ovo je bio dobar način da pojedemo nešto do večere.
Zadnje veče naše Gastro istanbulske ture, bilo je rezervisano za restoran „Ringa sea food“ na samom Bosforu. Kao što i samo ime kaže, nudi mnogo različitih vrsta ribe izuzetno kvalitetne i svježe. Prvo smo se oduševili ambijentom i blizinom Bosfora. Iako je bio mrak, ljepota se mogla osjetiti. Izuzetno ljubazno osoblje se trudilo da nam u svakom momentu bude na usluzi. Kao i uvijek, večera započinje predjelom odnosno mezom.
Kad mislite da ste probali sve vrste mezeta za 2 dana jela i pića, a onda dođete ovdje i opet se začudite novim miksevima i kombinacijama povrća, orašida, sjemenki, sira… Mislim da su Turci odlično savladali kako izvući iz povrća maksimum. Igraju se aromama, začinima, uljima… Glavna zvijezda večeri bila je morska riba servirana sa musakom od tankih listova krompira.
Pokušali smo prevesti koja je riba u pitanju, ali smo odustali i zaključili da se radi o nekoj vrsti brancina. Za desert smo dobili baklavu sa sladoledom i voće. Na kraju smo naravno posluženi turskim čajem ili kafom.
Ne treba zaboraviti i to da smo uz svaku večeru imali ponudu određenog vina koje se pravi u Turskoj. Trudili su se da vino prati jelovnik. Iako nisam veliki poznavalac vina, mogu reći da Turska ne zaostaje ni malo ni u ovom segmentu gastronomije. Na kraju putovanja, mislim da sam još više shvatila zašto je Istanbul tako voljen grad. On ima za svakog nešto da pruži i pokloni.
Svaki dan prihvata nove stvari, a istovremeno njeguje ono svoje, autentično, tursko. Rijetko gdje ćete naći takvu gostoljubivost i radost da ste baš njihovi gosti. Uvijek će se truditi da vam ponude najbolje. Kao nutricionista divim se njihovom ispijanju čaja koji je odličan izvor polifenola.
Sviđa mi se kako u svaki obrok uklapaju povrće, jedu fermentirane namirnice, cijede nar i narandže na svakom koraku, igraju se sa začinima, jedu puno ribe. Možda je to tajna turske mediteranske kuhinje da i pored mnogo vrhunskih slatkiša kojima je teško odoljeti, te prženoj hrani, ipak imaju balans u prehrani.
Kako god da gledamo, gastronomski ili nutricionistički, u Istanbulu i generalno Turskoj, nećete ostati gladni. Uvijek će svako naći nešto za sebe."
* * *
Foto: Marizela Šabanović
TEKST: Adelisa Mašić
Restorani grada na rijeci Vrbas, poznatijeg kao Banja Luka, pričaju priču o mjestu gdje hrana nije samo potreba, već način života.
Ovdje su obroci trenutak za uživanje, razgovor i druženje. Grad miriše na svježe pečeno meso, domaće začine i jutarnju kafu u bašti uz rijeku.
Restorani su sastavni dio svakodnevnog života, to je mjesto gdje se spajaju tradicija i savremeni ukusi. Banja Luka je poznata po svom opuštenom duhu, a upravo se on najbolje osjeti za stolom. U svakom dijelu grada pronaći ćeš sjajna mjesta: od skrivenih bašti do modernih prostora u centru.
Restorani Banja Luka nude raznolikost kakvu rijetko koji grad ima. Domaća kuhinja, mediteranski okusi, fusion meniji, sve se ovdje susreće u savršenoj ravnoteži. Bilo da dolaziš prvi put ili si redovan gost, restorani u Banja Luci uvijek imaju novi ukus koji vrijedi otkriti.
Zato u nastavku otkrivamo četiri restorana koji savršeno prikazuju zašto se o restoranima u Banja Luci priča s toliko topline i entuzijazma, mjesta zbog kojih se u ovaj grad uvijek rado vraćaš.
Mala Stanica – spoj elegancije i tradicije
Na mjestu gdje se duh prošlosti diskretno susreće s modernim životom Banje Luke, nalazi se Mala Stanica, restoran koji odiše toplinom, stilom i dugogodišnjom tradicijom.
Smještena u prepoznatljivoj zgradi s kraja 19. stoljeća, Mala Stanica spaja eleganciju starog vremena i udobnost savremenog ambijenta, kakvi su obično restorani grada Banja Luka.
Unutrašnjost odiše profinjenošću, zidovi u toplim tonovima, veliki zlatni okvir ogledala i klasični lusteri stvaraju poseban ugođaj.
Terasa okružena zelenilom pruža mir i atmosferu idealnu za večeru uz vino ili popodnevnu kafu. Upravo ta kombinacija čini da se Mala Stanica izdvoji među restoranima u Banja Luci kao jedno od onih mjesta gdje se osjeća duh grada.
Kuhinja je pažljivo oblikovana i inspirisana sezonskim sastojcima. Na meniju su domaće tjestenine, pažljivo pripremljeni mesni specijaliteti i bogata vinska karta.
Svaki tanjir izgleda kao priča o gastronomiji i ljubavi prema detalju. Ovakvi restorani čine da Banja Luka održi svoju tradiciju, ali i da istovremeno korača u korak s modernim svjetskim trendovima.
Upravo zato, Mala Stanica ostaje jedno od onih mjesta gdje se svaka posjeta pretvara u posebno iskustvo.
Kazamat – tradicija na obali Vrbasa
Smješten među starim kamenim zidinama tvrđave Kastel, Kazamat je restoran koji već godinama čuva duh autentične Banja Luke.
Ovdje se historija osjeća na svakom koraku: u pogledu na Vrbas, u mirisu pečenja s roštilja, u toplini drveta i kamena koji krase enterijer.
Restorani Banja Luka poznati su po domaćinskoj atmosferi, ali malo koji tako vješto spaja tradiciju i prirodu kao što to radi Kazamat.
S prostrane terase pruža se pogled na rijeku, pa svaki obrok postaje doživljaj koji uključuje sva čula. To je mjesto gdje se vrijeme usporava, a hrana vraća u djetinjstvo: topla, iskrena i bez žurbe.
Na meniju dominiraju jela spremljena na tradicionalan način. Uz čašu vina ili rakiju iz lokalnih podruma, razumiješ zašto su restorani grada Banja Luka simbol gostoljubivosti.
Ovdje se svakodnevno pripremaju jela koja spajaju mirise dima i domaćih začina. Svaki detalj, od posluge do posuđa, podsjeća na to da ovakvi restorani zaista njeguju kulturu stola.
Ljeti, terasa postaje jedno od najljepših mjesta u gradu, uz žubor rijeke i hladovinu tvrđave Kastel, večera se pretvara u trenutak koji traje duže nego što planiraš.
Kazamat je dokaz da Banja Luka zna čuvati svoje korijene kroz ukus i atmosferu. Ovakvi restorani podsjećaju nas koliko je važno zadržati jednostavnost i toplinu, ono što ovaj grad čini prepoznatljivim.
Appetito – moderno lice banjalučke gastronomije
Appetito donosi novu energiju u svijet koji čine restorani Banja Luka. Elegantno uređen prostor s toplim svjetlima, zelenilom i modernim detaljima stvara atmosferu koja je istovremeno opuštena i sofisticirana.
Svaki kutak odiše pažljivo osmišljenim dizajnom: od drvenih elemenata do raskošnih lampi koje prostoru daju posebnu toplinu.
Meni je raznolik i moderan, s naglaskom na svježim sastojcima i maštovitim kombinacijama. Burgeri s domaćim pecivom, kreativne salate, paste i deserti koji izgledaju poput malih umjetničkih djela, sve je pripremljeno s mjerom i stilom.
Uz bogatu koktel kartu i pažljivo birana vina, svaka posjeta Appetitu postaje iskustvo vrijedno ponavljanja.
Ambijent tokom dana odiše mirnoćom, dok se u večernjim satima pretvara u elegantno mjesto susreta, razgovora i dobrog raspoloženja.
To su restorani u kojima se Banja Luka dokazuje i pokazuje da gastronomska scena grada ide u korak s evropskim trendovima, a da pritom ne gubi svoj prepoznatljivi duh.
Ovakvi restorani pokazuju kako Banja Luka raste i mijenja se, otvarajući prostor za nova iskustva, a istovremeno čuvajući onu poznatu toplinu zbog koje se gosti uvijek vraćaju.
Integra – elegancija iznad grada
Na četrnaestom spratu hotela Integra, iznad živih ulica Banja Luke, nalazi se restoran koji odiše profinjenošću i smirenom energijom. To nije samo mjesto za večeru, već prostor u kojem se uživa u pogledu, ukusu i trenutku.
Ambijent je raskošan, ali s mjerom: baršunaste stolice, topla rasvjeta i veliki prozori kroz koje se grad prostire kao pozadina savršene večeri. Svaki detalj je promišljen, od dekoracije do muzike, stvarajući atmosferu u kojoj se osjeća pažnja i elegancija.
Kuhinja restorana Integra oslanja se na savremene tehnike i lokalne sastojke. Na meniju su pažljivo pripremljena jela poput fileta bifteka u crvenom vinu, svježe ribe i deserta koji izgledaju kao mala umjetnička djela. Uz čašu vina, večera ovdje lako preraste u ritual koji se pamti po jednostavnosti i stilu.
Ovakvi restorani pokazuju zašto je Banja Luka grad koji zna spojiti hedonizam i toplinu. Integra je simbol tog balansa, mjesto gdje se osjeti duh metropole, ali i ona blaga, poznata gostoljubivost po kojoj se grad prepoznaje.
Ovi restorani pokazuju zašto je Banja Luka grad u kojem se ukus, atmosfera i gostoljubivost pretvaraju u način života. Svaki od njih, bilo da čuva tradiciju, spaja kulture ili donosi moderni pristup gastronomiji, otkriva dio priče o gradu koji zna uživati u trenutku.
U Banja Luci, odlazak u restoran nije samo obrok, nego ritual. To su mjesta na kojima se dan završava uz čašu vina, započinje uz miris svježe kafe, ili produžava kroz razgovore koji traju duže od planiranog.
Zato se s pravom kaže da su restorani Banja Luka ogledalo njenog karaktera: topli, otvoreni i puni života. I svaki od njih, na svoj način, dokazuje da je ovaj grad istinski gastronomski biser Bosne i Hercegovine.
Foto: unsplash.com
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
