Nikolina, djevojka iz Sarajeva koja je svoj drugi dom pronašla u Beču, ljubav prema kuhinji i putovanjima spojila je u jednu priču.

Njena strast prema kuhinji i novim okusima koje je otkrivala na brojnim putovanjima, probudili su joj maštu. Tako je odlučila te dvije ljubavi spojiti u jednu, kroz kreativne kulinarske radionice koje omogućuju polaznicima da na svoje tanjure donesu okuse svijeta.

Kreirala je mjesto na kojem ljude spaja jedan od najuniverzalnijih jezika – jezik hrane. Tu nije riječ samo o kuhanju, već o dijeljenju priča, svjetskih kultura i ljubavi prema kulinarstvu.




Nikolina je putnica koja na svojim avanturama otkriva nove okuse i tehnike kuhanja, koje sada želi podijeliti s drugima. Prva radionica u nizu bila je malo „putovanje“ u Maroko - prilika za polaznike da nauče raditi autentična jela te zemlje. Nikolina je prije toga istražila Maroko i kao na svim svojim putovanjima, skupila iskustva i recepte od lokalaca te ih potom prilagodila svome ukusu.

Sve o tome kako je došla na ovu ideju, kako je prošla prva radionica, ali i o tome planira li neku radionicu ovdje kod nas, otkrivamo kroz naš razgovor s Nikolinom. Trebate li inspiraciju za nove kulinarske avanture, ovaj tekst donosi upravo to. 


Nikolina, vašu ljubav prema putovanjima i hrani koju kušate na istim, odlučili ste prikazati putem kulinarskih radionica. Možete li nam reći više o tome kako ste došli na tu ideju?

Konkretna ideja i finalni korak da zaista zakažem i održim radionicu, desio se na posljednjem, novogodišnjem putovanju, u Atini.

Atina kao Atina nije bila inspirativno ključna, inspiracija i znanje koje mogu podijeliti sa ostalima se nakupljalo godinama, ali taj momenat kada su se kockice posložile, taj pogodni trenutak za korak dalje, za radionicu, to sam shvatila u Atini, dok sam upijala zubato decembarsko sunce i jela svoju prvu pitu sa narandžama.

Tih dana, kao i prethodnu deceniju, sa putovanja sam putem svog Instagram - dnevnika izvještavala svoje pratioce o tome gdje se krećemo, šta posjećujemo i ono najvažnije, zbog čega su mnogi tu, gdje i šta jedemo. Feedback bi uvijek bio najveći tada i inbox bi mi konstantno bio pun, što zapravo i nije ništa neobično, jer je i moje biće tada najispunjenije.

Nikolina Osmokrović

Vjerujem da se to onda osjeti i da prenesem tu energiju na ljude koji su tu, na mom profilu, a moj community je zapravo vrlo sličan meni – vole da putuju i da jedu.

U septembru prethodne godine, odlučila sam da želim da pokušam da svoj dugogodišnji hobi i strast – hranu, u svakom obliku i konstelaciji, sada pretvorim u posao.

Ponekad mora više stvari da se složi za takav korak. Kod mene je to konkretno bila činjenica da sam dobila dijete, shvatila da ne želim nazad u kancelariju od devet do pet, da želim više vremena za sebe, porodicu, a ono vrijeme koje ulažem, želim da bude u nešto što volim.

Tada sam pokrenula projekat konceptualnih fine dining večera, koje prate četiri godišnja doba i sa kojima se potpuno identifikujem i izražavam u kulinarskom, kreativnom i estetskom smislu. Prvi, Autumn Table je održan u novembru, a Winter Table će se održati krajem februara.




Takođe, aktivno radim i kao food stilista na shootinzima, radim manje keteringe, za ljude koji razumiju hranu (kako to volim da kažem), a sada su tu i radionice, projekat koji se po prirodi mog bića i načina života nametnuo sam.


Recite nam nešto detaljnije o tome kako su koncipirane radionice?

Radionice su zamišljene da budu edukativnog, ali i zabavnog karaktera. Duša radionice je to, kada svi zajedno, na kraju, sjednemo za trpezu, koju smo zajedno postavili, dekorisali i sa koje mirišu sva jela koja smo prethodno zajedno skuhali.




Tada nakon zvuka kuckanja čaša i osmijeha u graji, u jednom momentu nastane muk i čuje se samo zveckanje escajga po tanjirima. E, tada, u tom momentu, ja sam najsrećnija na svijetu.

Na svakoj radionici posvećujemo se kuhinji jedne zemlje ili geografske oblasti, koju sam posjetila i dovoljno kulinarski istražila. Jela koja spremamo, nisu nužno jela koja biste tipično vezali za neku zemlju (iako, svakako, da bude i takvih), više je to moj lični odabir specijaliteta koji su na mene ostavili jak dojam i uticali na moj kulinarski život.




Recepte, koje svaki učesnik radionice dobije u knjižici, najčešće skupljam od lokalaca, bili to taksisti, prodavci na tržnicama, recepcionari ili prijatelji, lokalci. Trudim se da ih prenesem autentično, a ponekad ih promijenim onako kako ja smatram da su bolji.

Osim hrane, na radionici se bavimo i kulturom te zemlje, trudim se da prenesem izgled trpeze, način i kulturu objeda, onako kako sam ga ja tamo negdje doživjela.




Kako je izgledala prva radionica, možete li s nama podijeliti svoje dojmove?

Tačno onako kako sam je zamislila - preselili smo se u Maroko na jedan dan. Prva radionica će mi zauvijek ostati u sjećanju, jer smatram da je bila posebna zbog ljudi koji su se okupili tu i bili fenomenalan tim. Grupa je disala sjajno, već u prvih sat vremena, dok smo imali marokansku čajanku, upoznavali se i pravili plan kuhanja, postali smo raja.

Narednih dva i po sata smo proveli u kuhinji, a to je doživljaj koji vam teško mogu prenijeti riječima, prije svega, jer je teško opisati te predivne mirise kojima smo zamirisali čitav komšiluk u šestom bečkom okrugu. Uslijedila je zajednička večera, šlag na torti čitavog dana, gdje smo, osim što smo dobro jeli, razmijenili impresije i utiske. Radionica je trajala pet sati.



 

S obzirom na to da dolazite iz Bosne i Hercegovine koja također ima specifična jela, planirate li neku radionicu inspiriranu tim jelima ili možda planirate i održavanje neke radionice ovdje u budućnosti?

Kuhinja na kojoj sam odrasla, trpeze mojih baka, torte i kolači mojih tetaka, svi obroci moje mame, to je osnovna ćelija i najveća emocija koju vežem za hranu. Sve ostalo se izgradilo usput. Radionicu sa bosanskohercegovačkom kuhinjom planiram za kraj godine, da time zaokružim kompletan svoj kulinarski opus. Vjerujem da će ta radionica biti jako posebna za mene.

Iako živim u inostranstvu, većina mojih pratilaca je sa prostora bivše Jugoslavije, tako da bi mi bila velika želja da kuham sa domaćom rajom. Sasvim sigurno mogu reći da ću ove godine održati event u rodnom Sarajevu, da li će to biti neka od radionica ili možda pak Spring ili Autumn Table večera, to ćemo još saznati.




Vjerujemo da ste i sami uživali u ovom malom virtualnom putovanju kroz kulinarske delicije Maroka i pronašli inspiraciju za svoje gourmet avanture. U iščekivanju prve radionice ovdje kod nas, pratite Nikolinina putovanja kroz kuhinje svijeta na njenom profilu. 

* * *
Foto: Nikolina Osmokrović

Većina nas kafu procijeni vrlo brzo, ili nam prija ili ne. Rijetko se zapitamo zašto. Šta se zapravo dešava u šoljici prije nego što mi damo svoju presudu?

Na Bonjour ba x Grand kafa Coffee Experience eventu imali smo priliku vidjeti drugu stranu tog procesa: onu u kojoj se kafa ne pije iz navike, nego analizira, mjeri i ocjenjuje prema preciznim kriterijima. Upravo tu počinje posao Ilije Đurića, profesionalnog degustatora i cup testera Grand kafe.

Ilija Đurić, profesionalni degustator kafe

Dok mi govorimo o jačini i aromi, Ilija govori o balansu, tijelu, kiselosti i mirisu i zna tačno objasniti zašto nam neka kafa odgovara, a neka nikada neće, bez obzira na to koliko je pijemo godinama.

Zato smo s njim razgovarali o onome što se rijetko čuje izvan stručnih krugova: kako se kafa profesionalno provjerava, šta čini dobar blend, gdje najčešće griješimo u pripremi i koliko zaista poznajemo napitak koji pijemo svaki dan.

Kako izgleda kafa prije nego što mi kažemo “dobra je”?

Prije nego što kafa završi u našoj šoljici, ona prolazi kroz niz provjera koje nemaju veze s navikom, nego s preciznošću. Tu nema mjesta subjektivnom, nego se traži balans, čistoća ukusa i dosljednost.

Upravo taj prvi korak često ostaje nevidljiv krajnjem konzumentu, ali je ključan za sve što kasnije prepoznajemo kao kvalitet.






Ilija objašnjava da se kvalitet kafe ne procjenjuje nasumično, nego po jasno definisanom redoslijedu: prvo se provjerava botanička vrsta zrna, zatim klasa, a tek onda dolaze ono što mi najčešće primijetimo, a to su ukus, miris i aroma. Taj stručni proces osigurava da kafa ima stabilan, prepoznatljiv karakter i prije nego što uopće dođe do šoljice.

Zašto jačina nije isto što i dobra kafa?

Kada kažemo domaća kafa, većina nas prvo pomisli na jačinu. (Da i Grand kafu!) Ali u stvarnosti, jačina je samo jedan mali dio mnogo složenije slike.

Od izbora zrna, preko prženja, do načina pripreme, svaki korak utiče na to kakva će kafa na kraju biti. A džezva, iako duboko ukorijenjena u našim navikama, u tom procesu nije samo simbol tradicije, nego aktivni dio ukusa i teksture kafe.




Upravo tu se lome razlike između kafe koja je samo jaka i one koja je zaista dobra.

„Za dobru pripremu kafe važna je džezva, jer nam ona služi da voda provri što prije. Ja kažem da se voda ne smije ‘patiti’. Ako treba dugo da provri, tvrda voda, koja je pogodna za kafu, pretvara se u meku i tada dobijamo bljutav ukus.“, pojasnio je Ilija Đurić.

Pronašli ste svoju idealnu kafu. A sada… jedan mali korak dalje

Recimo da ste već pronašli svoju Grand kafu. Znate koja vam jačina odgovara, koja aroma vam „legne“ i u kojem dijelu dana je pijete s najvećim uživanjem. Razlika između dobre i zaista dobre šoljice često se krije u jednom, naizgled nevažnom detalju. Ne u novoj opremi, ne u komplikovanim pravilima i ne u dodatnom vremenu, nego u malim promjenama koje lako zanemarimo.






To su sitni trikovi koji ne traže poseban trud, ali mogu potpuno promijeniti doživljaj prve šoljice. Evo šta Ilija savjetuje:

„Nije dobro kafu zakuhati u kuhinji pa šoljicu nositi do mjesta gdje ćemo je piti. Prva ekstrakcija se dešava tokom zakuhavanja, ali ona fina, kada se talog odvaja i arome se razlivaju, dešava se u šoljici. Zato je važno da se kafa sipa tamo gdje se pije i da šoljica nekoliko trenutaka miruje prije prvog gutljaja.“

Zašto se kafa u BiH ne pije kao nigdje drugo?

Kafa u BiH nije pauza između obaveza. Ona je često sama obaveza. Razgovor, dogovor, predah, znak pažnje.

U toj šoljici je i ono što zovemo ćejf, osjećaj da se Grand kafa pije polako, s razlogom i u tačno određenom trenutku. Taj odnos prema kafi čini ritual ispijanja u BiH drugačijim od mnogih drugih kultura, čak i kada se koristi isto zrno. Evo šta o tome kaže Ilija:

„Kod nas se koriste male džezve, što je ispravno: jedna džezva, jedna šolja. Piju se iz fildžana i uz kafu se služi nešto slatko, bilo šećer, rahat-lokum ili kockica čokolade. Upravo ti detalji nas izdvajaju.“

Kakvu kafu bira profesionalac?

Zato smo Iliju pitali ono što zanima svakog ljubitelja kafe: kada vam je posao provjeravati, mirisati i ocjenjivati kafu, kakvu kafu bira za sebe. U tom pitanju se često najbolje vidi da i iza stručnosti stoji lična navika, dio dana koji vam je najdraži i mali ritual koji nema veze s pravilima ili teorijom, nego isključivo s užitkom.






Ilija kaže da ujutru najčešće pije kafu iz kategorije koja je u svijetu poznata kao turska kafa. Lično bira Grand kafu Gold, u većoj šolji, jer mu pruža pun i uravnotežen ukus. Onima koji vole mekši i zaokruženiji profil preporučuje Gold, dok će ljubitelji izraženije jačine posegnuti za Grand Strong.

Mekša ili jača: kako znati koja je vaša Grand kafa?

Nakon što nam je otkrio kakvu kafu on bira za sebe, logičan nastavak razgovora bio je upravo ovaj: kako da svako od nas lakše prepozna svoj Grand ukus. Nisu svi dani isti, nisu ni navike, pa samim tim ni kafa ne mora biti ista za sve.

Postoje jasni signali koje nam nepce već daje u smislu da li više uživamo u aromi, pitkosti i zaokruženom ukusu, ili tražimo izraženiju jačinu koja ostaje duže i ostavlja trag. Upravo na tim razlikama, objašnjava Ilija, treba graditi izbor kafe, a ne na pukoj navici ili onome što smo godinama pili bez razmišljanja.







Možda je baš zato kafa u BiH toliko lična stvar. Ne pijemo je samo zbog jačine ili navike, nego zbog trenutka, razloga i osjećaja koji ide uz šoljicu. I često je pijemo isto godinama, bez pitanja da li nam zaista najviše prija.

Razgovor s Ilijom nas je podsjetio da ne treba mijenjati kafu, nego način na koji je pijemo. Mali detalji prave veliku razliku, a kad znaš šta tražiš, lakše pronađeš i onu Grand kafu koja ti stvarno prija.

Ako ste se već uhvatili kako razmišljate o sljedećoj šoljici Grand kafe… znamo da smo uspjeli.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Grand kafom

Autorica članka: Ilda Lihić-Isović    
Fotografija: Enida Kajević i Sanela Zukić