Nikolina, djevojka iz Sarajeva koja je svoj drugi dom pronašla u Beču, ljubav prema kuhinji i putovanjima spojila je u jednu priču.

Njena strast prema kuhinji i novim okusima koje je otkrivala na brojnim putovanjima, probudili su joj maštu. Tako je odlučila te dvije ljubavi spojiti u jednu, kroz kreativne kulinarske radionice koje omogućuju polaznicima da na svoje tanjure donesu okuse svijeta.

Kreirala je mjesto na kojem ljude spaja jedan od najuniverzalnijih jezika – jezik hrane. Tu nije riječ samo o kuhanju, već o dijeljenju priča, svjetskih kultura i ljubavi prema kulinarstvu.




Nikolina je putnica koja na svojim avanturama otkriva nove okuse i tehnike kuhanja, koje sada želi podijeliti s drugima. Prva radionica u nizu bila je malo „putovanje“ u Maroko - prilika za polaznike da nauče raditi autentična jela te zemlje. Nikolina je prije toga istražila Maroko i kao na svim svojim putovanjima, skupila iskustva i recepte od lokalaca te ih potom prilagodila svome ukusu.

Sve o tome kako je došla na ovu ideju, kako je prošla prva radionica, ali i o tome planira li neku radionicu ovdje kod nas, otkrivamo kroz naš razgovor s Nikolinom. Trebate li inspiraciju za nove kulinarske avanture, ovaj tekst donosi upravo to. 


Nikolina, vašu ljubav prema putovanjima i hrani koju kušate na istim, odlučili ste prikazati putem kulinarskih radionica. Možete li nam reći više o tome kako ste došli na tu ideju?

Konkretna ideja i finalni korak da zaista zakažem i održim radionicu, desio se na posljednjem, novogodišnjem putovanju, u Atini.

Atina kao Atina nije bila inspirativno ključna, inspiracija i znanje koje mogu podijeliti sa ostalima se nakupljalo godinama, ali taj momenat kada su se kockice posložile, taj pogodni trenutak za korak dalje, za radionicu, to sam shvatila u Atini, dok sam upijala zubato decembarsko sunce i jela svoju prvu pitu sa narandžama.

Tih dana, kao i prethodnu deceniju, sa putovanja sam putem svog Instagram - dnevnika izvještavala svoje pratioce o tome gdje se krećemo, šta posjećujemo i ono najvažnije, zbog čega su mnogi tu, gdje i šta jedemo. Feedback bi uvijek bio najveći tada i inbox bi mi konstantno bio pun, što zapravo i nije ništa neobično, jer je i moje biće tada najispunjenije.

Nikolina Osmokrović

Vjerujem da se to onda osjeti i da prenesem tu energiju na ljude koji su tu, na mom profilu, a moj community je zapravo vrlo sličan meni – vole da putuju i da jedu.

U septembru prethodne godine, odlučila sam da želim da pokušam da svoj dugogodišnji hobi i strast – hranu, u svakom obliku i konstelaciji, sada pretvorim u posao.

Ponekad mora više stvari da se složi za takav korak. Kod mene je to konkretno bila činjenica da sam dobila dijete, shvatila da ne želim nazad u kancelariju od devet do pet, da želim više vremena za sebe, porodicu, a ono vrijeme koje ulažem, želim da bude u nešto što volim.

Tada sam pokrenula projekat konceptualnih fine dining večera, koje prate četiri godišnja doba i sa kojima se potpuno identifikujem i izražavam u kulinarskom, kreativnom i estetskom smislu. Prvi, Autumn Table je održan u novembru, a Winter Table će se održati krajem februara.




Takođe, aktivno radim i kao food stilista na shootinzima, radim manje keteringe, za ljude koji razumiju hranu (kako to volim da kažem), a sada su tu i radionice, projekat koji se po prirodi mog bića i načina života nametnuo sam.


Recite nam nešto detaljnije o tome kako su koncipirane radionice?

Radionice su zamišljene da budu edukativnog, ali i zabavnog karaktera. Duša radionice je to, kada svi zajedno, na kraju, sjednemo za trpezu, koju smo zajedno postavili, dekorisali i sa koje mirišu sva jela koja smo prethodno zajedno skuhali.




Tada nakon zvuka kuckanja čaša i osmijeha u graji, u jednom momentu nastane muk i čuje se samo zveckanje escajga po tanjirima. E, tada, u tom momentu, ja sam najsrećnija na svijetu.

Na svakoj radionici posvećujemo se kuhinji jedne zemlje ili geografske oblasti, koju sam posjetila i dovoljno kulinarski istražila. Jela koja spremamo, nisu nužno jela koja biste tipično vezali za neku zemlju (iako, svakako, da bude i takvih), više je to moj lični odabir specijaliteta koji su na mene ostavili jak dojam i uticali na moj kulinarski život.




Recepte, koje svaki učesnik radionice dobije u knjižici, najčešće skupljam od lokalaca, bili to taksisti, prodavci na tržnicama, recepcionari ili prijatelji, lokalci. Trudim se da ih prenesem autentično, a ponekad ih promijenim onako kako ja smatram da su bolji.

Osim hrane, na radionici se bavimo i kulturom te zemlje, trudim se da prenesem izgled trpeze, način i kulturu objeda, onako kako sam ga ja tamo negdje doživjela.




Kako je izgledala prva radionica, možete li s nama podijeliti svoje dojmove?

Tačno onako kako sam je zamislila - preselili smo se u Maroko na jedan dan. Prva radionica će mi zauvijek ostati u sjećanju, jer smatram da je bila posebna zbog ljudi koji su se okupili tu i bili fenomenalan tim. Grupa je disala sjajno, već u prvih sat vremena, dok smo imali marokansku čajanku, upoznavali se i pravili plan kuhanja, postali smo raja.

Narednih dva i po sata smo proveli u kuhinji, a to je doživljaj koji vam teško mogu prenijeti riječima, prije svega, jer je teško opisati te predivne mirise kojima smo zamirisali čitav komšiluk u šestom bečkom okrugu. Uslijedila je zajednička večera, šlag na torti čitavog dana, gdje smo, osim što smo dobro jeli, razmijenili impresije i utiske. Radionica je trajala pet sati.



 

S obzirom na to da dolazite iz Bosne i Hercegovine koja također ima specifična jela, planirate li neku radionicu inspiriranu tim jelima ili možda planirate i održavanje neke radionice ovdje u budućnosti?

Kuhinja na kojoj sam odrasla, trpeze mojih baka, torte i kolači mojih tetaka, svi obroci moje mame, to je osnovna ćelija i najveća emocija koju vežem za hranu. Sve ostalo se izgradilo usput. Radionicu sa bosanskohercegovačkom kuhinjom planiram za kraj godine, da time zaokružim kompletan svoj kulinarski opus. Vjerujem da će ta radionica biti jako posebna za mene.

Iako živim u inostranstvu, većina mojih pratilaca je sa prostora bivše Jugoslavije, tako da bi mi bila velika želja da kuham sa domaćom rajom. Sasvim sigurno mogu reći da ću ove godine održati event u rodnom Sarajevu, da li će to biti neka od radionica ili možda pak Spring ili Autumn Table večera, to ćemo još saznati.




Vjerujemo da ste i sami uživali u ovom malom virtualnom putovanju kroz kulinarske delicije Maroka i pronašli inspiraciju za svoje gourmet avanture. U iščekivanju prve radionice ovdje kod nas, pratite Nikolinina putovanja kroz kuhinje svijeta na njenom profilu. 

* * *
Foto: Nikolina Osmokrović

Perutnina Ptuj, vodeća peradarska industrija u regiji, prva je u Bosni i Hercegovini dobila certifikat “uzgojeno bez upotrebe antibiotika” koji joj je dodijeljen za liniju proizvoda “Piletina Natur”, dostupnu na policama širom Bosne i Hercegovine od juna ove godine. 





 

Iz kompanije navode kako ova inovativna ponuda dolazi kao odgovor na sve veću potražnju potrošača za zdravijim i prirodnijim prehrambenim opcijama. 

Naime, iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) navode kako ubrzan razvoj antimikrobne rezistencije predstavlja vodeću zdravstvenu prijetnju. Na brzi razvoj bakterijske rezistencije uveliko utječe neprimjereno i prekomjerno propisivanje antibiotika, njihova nepravilna upotreba kao i upotreba u preventivne svrhe u veterinarskoj medicini.





 

Najsavremenija tehnologija koja osigurava zdravlje pilića

Na zvaničnoj promociji nove linije, certifikat koji garantira da pilići ni u jednoj fazi tova nisu primili antibiotike, Perutnini Ptuj dodijelila je certifikacijska kuća DNV Adriatica. 

„Napravili smo iskorak koji mijenja standarde domaće proizvodnje i tržišta. S ponosom potvrđujemo da smo prvi proizvođač u Bosni i Hercegovini koji svojim kupcima nudi certificiranu piletinu - uzgojenu bez upotrebe antibiotika. Ovo je rezultat višegodišnjeg rada, od kontrolisanog uzgoja do primjene najsavremenijih tehnologija koje osiguravaju zdravlje životinja. 

Perutnina Ptuj Natur linija s Antibiotic Free certifikatom dokaz je da se i u domaćim uslovima može proizvoditi po najvišim evropskim standardima ako postoji vizija, stručnost i hrabrost da se ide ispred vremena. Ovo je naš odgovor na pitanje - šta želimo staviti na porodični sto. Zbog toga sa sigurnošću kažemo – Bliže prirodi. Bliže ljudima,” izjavio je Adnan Hodžić, direktor kompanije Perutnina Ptuj BH d.o.o.




 

Certifikaciji je prethodio temeljiti pregled ukupne vertikalno integrisane proizvodnje.

“Perutnina Ptuj je pionir na ovim prostorima kada je uzgoj bez upotrebe antibiotika u pitanju. Već dvije godine radimo na projektu Antibiotic Free u Bosni i Hercegovini što dovoljno govori koliko je opsežan i kompleksan. Naši auditori jedini imaju pravo uzimanja uzoraka, gdje proizvođač ne zna na kojim farmama će se vršiti uzorkovanje, a uzorkuju se stelja, voda na kraju linije i hrana iz usipnog koša. 

I zaista samo firme koje imaju sisteme upravljanja kvalitetom, koje i same imaju vrlo rigoroznu kontrolu farmi i dobavljača, mogu proći ovu zahtjevnu proceduru koja prethodi izdavanju certifikata”, izjavila je Renata Preložnjak, direktorica prodaje i odjela edukacije za Adriatik regiju u Certifikacijskoj kući DNV Adriatica.





 

Domaći uzgoj

Na farmi Perutnine Ptuj u Bosni i Hercegovini, ali i u saradnji s više od 100 domaćih kooperanata, pokrenut je tehnološki najsavremeniji način uzgoja pilića. Poseban značaj pridaje se kvalitetu ishrane i higijenskim mjerama. U strogo kontrolisanom okruženju, u kojem se redovno uzorkuju voda, hrana i stelja, omogućen je zdrav život i pravilan razvoj pilića.
 

“Proizvodnja piletine s deklaracijom - uzgojeno bez antibiotika dobija sve veći značaj u svijetu jer doprinosi zaštiti potrošača, dobrobiti životinja i očuvanju životne sredine. Ovaj pristup je važan korak ka odgovornijoj i etičnijoj proizvodnji hrane i borbi protiv antimikrobne rezistencije. 

Za potrošače to znači sigurniju hranu, bez ostataka antibiotika u proizvodima životinjskog poriјekla, koji mogu ugroziti zdravlje, izazvati alergije i povećati rizik od rezistencije“, pojasnio je prof. dr. Drago Nedić iz JU VIRS “Dr. Vaso Butozan” Banja Luka, dodavši kako ovakav uzgoj potrošačima pruža veću sigurnost i povјerenje u kvalitet hrane koјu konzumiraјu.





 

Kvalitet, sigurnost, sljedivost

Ukupni proizvodni lanac temelji se na integrisanom sistemu KSS (kvalitet, sigurnost, sljedivost), gdje su svi procesi proizvodnje strogo kontrolisani. Hrana za piliće, koja je nutritivno i energetski izbalansirana za svaku fazu njihova rasta i razvoja, garantuje i meso boljeg kvaliteta, odnosno većih nutritivnih vrijednosti za čovjeka.



 

Ovom linijom proizvoda Perutnina Ptuj potvrdila je svoju predanost najvišim standardima sigurnosti hrane i održivosti. Dodatno je učvrstila poziciju lidera u prehrambenoj industriji, pružajući kupcima proizvode koji zadovoljavaju ne samo njihove prehrambene potrebe, već i njihove ekološke i etičke vrijednosti.



 

Foto: PR