Nikolina, djevojka iz Sarajeva koja je svoj drugi dom pronašla u Beču, ljubav prema kuhinji i putovanjima spojila je u jednu priču.

Njena strast prema kuhinji i novim okusima koje je otkrivala na brojnim putovanjima, probudili su joj maštu. Tako je odlučila te dvije ljubavi spojiti u jednu, kroz kreativne kulinarske radionice koje omogućuju polaznicima da na svoje tanjure donesu okuse svijeta.

Kreirala je mjesto na kojem ljude spaja jedan od najuniverzalnijih jezika – jezik hrane. Tu nije riječ samo o kuhanju, već o dijeljenju priča, svjetskih kultura i ljubavi prema kulinarstvu.




Nikolina je putnica koja na svojim avanturama otkriva nove okuse i tehnike kuhanja, koje sada želi podijeliti s drugima. Prva radionica u nizu bila je malo „putovanje“ u Maroko - prilika za polaznike da nauče raditi autentična jela te zemlje. Nikolina je prije toga istražila Maroko i kao na svim svojim putovanjima, skupila iskustva i recepte od lokalaca te ih potom prilagodila svome ukusu.

Sve o tome kako je došla na ovu ideju, kako je prošla prva radionica, ali i o tome planira li neku radionicu ovdje kod nas, otkrivamo kroz naš razgovor s Nikolinom. Trebate li inspiraciju za nove kulinarske avanture, ovaj tekst donosi upravo to. 


Nikolina, vašu ljubav prema putovanjima i hrani koju kušate na istim, odlučili ste prikazati putem kulinarskih radionica. Možete li nam reći više o tome kako ste došli na tu ideju?

Konkretna ideja i finalni korak da zaista zakažem i održim radionicu, desio se na posljednjem, novogodišnjem putovanju, u Atini.

Atina kao Atina nije bila inspirativno ključna, inspiracija i znanje koje mogu podijeliti sa ostalima se nakupljalo godinama, ali taj momenat kada su se kockice posložile, taj pogodni trenutak za korak dalje, za radionicu, to sam shvatila u Atini, dok sam upijala zubato decembarsko sunce i jela svoju prvu pitu sa narandžama.

Tih dana, kao i prethodnu deceniju, sa putovanja sam putem svog Instagram - dnevnika izvještavala svoje pratioce o tome gdje se krećemo, šta posjećujemo i ono najvažnije, zbog čega su mnogi tu, gdje i šta jedemo. Feedback bi uvijek bio najveći tada i inbox bi mi konstantno bio pun, što zapravo i nije ništa neobično, jer je i moje biće tada najispunjenije.

Nikolina Osmokrović

Vjerujem da se to onda osjeti i da prenesem tu energiju na ljude koji su tu, na mom profilu, a moj community je zapravo vrlo sličan meni – vole da putuju i da jedu.

U septembru prethodne godine, odlučila sam da želim da pokušam da svoj dugogodišnji hobi i strast – hranu, u svakom obliku i konstelaciji, sada pretvorim u posao.

Ponekad mora više stvari da se složi za takav korak. Kod mene je to konkretno bila činjenica da sam dobila dijete, shvatila da ne želim nazad u kancelariju od devet do pet, da želim više vremena za sebe, porodicu, a ono vrijeme koje ulažem, želim da bude u nešto što volim.

Tada sam pokrenula projekat konceptualnih fine dining večera, koje prate četiri godišnja doba i sa kojima se potpuno identifikujem i izražavam u kulinarskom, kreativnom i estetskom smislu. Prvi, Autumn Table je održan u novembru, a Winter Table će se održati krajem februara.




Takođe, aktivno radim i kao food stilista na shootinzima, radim manje keteringe, za ljude koji razumiju hranu (kako to volim da kažem), a sada su tu i radionice, projekat koji se po prirodi mog bića i načina života nametnuo sam.


Recite nam nešto detaljnije o tome kako su koncipirane radionice?

Radionice su zamišljene da budu edukativnog, ali i zabavnog karaktera. Duša radionice je to, kada svi zajedno, na kraju, sjednemo za trpezu, koju smo zajedno postavili, dekorisali i sa koje mirišu sva jela koja smo prethodno zajedno skuhali.




Tada nakon zvuka kuckanja čaša i osmijeha u graji, u jednom momentu nastane muk i čuje se samo zveckanje escajga po tanjirima. E, tada, u tom momentu, ja sam najsrećnija na svijetu.

Na svakoj radionici posvećujemo se kuhinji jedne zemlje ili geografske oblasti, koju sam posjetila i dovoljno kulinarski istražila. Jela koja spremamo, nisu nužno jela koja biste tipično vezali za neku zemlju (iako, svakako, da bude i takvih), više je to moj lični odabir specijaliteta koji su na mene ostavili jak dojam i uticali na moj kulinarski život.




Recepte, koje svaki učesnik radionice dobije u knjižici, najčešće skupljam od lokalaca, bili to taksisti, prodavci na tržnicama, recepcionari ili prijatelji, lokalci. Trudim se da ih prenesem autentično, a ponekad ih promijenim onako kako ja smatram da su bolji.

Osim hrane, na radionici se bavimo i kulturom te zemlje, trudim se da prenesem izgled trpeze, način i kulturu objeda, onako kako sam ga ja tamo negdje doživjela.




Kako je izgledala prva radionica, možete li s nama podijeliti svoje dojmove?

Tačno onako kako sam je zamislila - preselili smo se u Maroko na jedan dan. Prva radionica će mi zauvijek ostati u sjećanju, jer smatram da je bila posebna zbog ljudi koji su se okupili tu i bili fenomenalan tim. Grupa je disala sjajno, već u prvih sat vremena, dok smo imali marokansku čajanku, upoznavali se i pravili plan kuhanja, postali smo raja.

Narednih dva i po sata smo proveli u kuhinji, a to je doživljaj koji vam teško mogu prenijeti riječima, prije svega, jer je teško opisati te predivne mirise kojima smo zamirisali čitav komšiluk u šestom bečkom okrugu. Uslijedila je zajednička večera, šlag na torti čitavog dana, gdje smo, osim što smo dobro jeli, razmijenili impresije i utiske. Radionica je trajala pet sati.



 

S obzirom na to da dolazite iz Bosne i Hercegovine koja također ima specifična jela, planirate li neku radionicu inspiriranu tim jelima ili možda planirate i održavanje neke radionice ovdje u budućnosti?

Kuhinja na kojoj sam odrasla, trpeze mojih baka, torte i kolači mojih tetaka, svi obroci moje mame, to je osnovna ćelija i najveća emocija koju vežem za hranu. Sve ostalo se izgradilo usput. Radionicu sa bosanskohercegovačkom kuhinjom planiram za kraj godine, da time zaokružim kompletan svoj kulinarski opus. Vjerujem da će ta radionica biti jako posebna za mene.

Iako živim u inostranstvu, većina mojih pratilaca je sa prostora bivše Jugoslavije, tako da bi mi bila velika želja da kuham sa domaćom rajom. Sasvim sigurno mogu reći da ću ove godine održati event u rodnom Sarajevu, da li će to biti neka od radionica ili možda pak Spring ili Autumn Table večera, to ćemo još saznati.




Vjerujemo da ste i sami uživali u ovom malom virtualnom putovanju kroz kulinarske delicije Maroka i pronašli inspiraciju za svoje gourmet avanture. U iščekivanju prve radionice ovdje kod nas, pratite Nikolinina putovanja kroz kuhinje svijeta na njenom profilu. 

* * *
Foto: Nikolina Osmokrović

Miris medenjaka, toplina cimeta i ona meka blagdanska svjetlost teško je zamisliti prazničnu sezonu bez tog osjećaja doma koji se pojavi čim upalimo prvu adventsku svijeću.

Ove godine, društvene mreže preplavio je jedan poseban trend: adventski vijenac napravljen u potpunosti od medenjaka. Jestiv, dekorativan i tako cozy, ovaj vijenac spaja sve ono što volimo u decembru: DIY, blagdansku kreativnost i mirise koji vraćaju najljepše uspomene.

Upravo takav jedan primjer stigao nam je od Nikoline, kreatorke iza Mart dizajn profila, čiji je mirisni, ručno rađeni vijenac odmah privukao pažnju.

Za sve koji žele unijeti još više topline u svoj dom, donosimo recept koji je Nikolina podijelila sa nama za medenjake i korak-po-korak upute kako pretvoriti jednostavno tijesto u najšarmantniju božićnu dekoraciju koju ćete staviti na sto.
 
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by MART Dɪᴢᴀᴊɴ (@martdizajn)

Adventski vijenac od medenjaka: recept i koraci koje može svako pratiti

Potrebni sastojci za tijesto:

• 150 g maslaca sobne temperature

• 150 g smeđeg šećera

• 1 jaje

• 115 g meda

• 1 kašičica arome vanilije

• 400 g glatkog brašna

• 1 kašičica sode bikarbone

• 1 kašičica začina za medenjake

Za početak, u većoj posudi pomiješajte glatko brašno, sodu bikarbonu i začine za medenjake kako bi se mirisi ravnomjerno rasporedili kroz cijelo tijesto. U drugoj posudi izmutite maslac i šećer dok ne postanu kremasti, zatim dodajte jaje i ponovo kratko izmutite. Kada se smjesa poveže, umiješajte med i aromu vanilije. 



Suhe sastojke potom lagano dodajte u ovu kremastu smjesu i umijesite mekano, pomalo ljepljivo tijesto, baš takvo treba biti, pa nemojte dodavati više brašna. 

Na kraju ga zamotajte u prozirnu foliju i ostavite u frižider najmanje dva sata da se lijepo stisne i bude lakše za oblikovanje.


 

Kako oblikovati adventski vijenac od medenjaka?

Kada se tijesto dovoljno ohladilo, razvaljajte ga na debljinu od oko 3–4 mm, idealno direktno na papiru za pečenje kako biste ga kasnije lakše prebacili. 

Zatim, pomoću okruglog rezača, manjeg tanjira ili bilo kojeg okruglog predmeta, izrežite veliki vanjski krug promjera oko 30 cm, a potom i manji unutarnji krug od približno 10 cm  tako dobijate bazu za svoj jestivi adventski vijenac. 

Od preostalog tijesta izrežite pahuljice, zvjezdice ili kombinaciju oblika koji vam se najviše sviđaju, jer će upravo oni dati volumen i slojevitost gotovom vjencu. Sve dijelove pecite 9–11 minuta na 180°C, dok rubovi ne poprime laganu zlatnu nijansu. 



Nakon što se ohlade, pripremite glazuru tako što ćete pomiješati šećer u prahu s nekoliko kapi limuna, prilagođavajući gustinu po potrebi. Prebacite glazuru u vrećicu za ukrašavanje i iscrtajte rubove pahuljica i zvjezdica, pa ih ostavite da se potpuno osuše oko pola sata. 

Kada je sve spremno, počnite slagati vijenac: na osnovni krug lijepite pahuljice malom količinom glazure i slažite ih u lagani preklop kako bi izgledale bogato, razigrano i dekorativno. Na kraju dodajte suhe naranče, anis, štapiće cimeta ili čipkaste mašnice za dodatnu teksturu i vintage šarm. 

Postavite četiri male svijeće i vaš cozy, mirisni i potpuno jestivi adventski centerpiece je spreman da ukrasi blagdanski stol.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @martdizajn