TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 7.2.2024.
Nikolina, djevojka iz Sarajeva koja je svoj drugi dom pronašla u Beču, ljubav prema kuhinji i putovanjima spojila je u jednu priču.
Njena strast prema kuhinji i novim okusima koje je otkrivala na brojnim putovanjima, probudili su joj maštu. Tako je odlučila te dvije ljubavi spojiti u jednu, kroz kreativne kulinarske radionice koje omogućuju polaznicima da na svoje tanjure donesu okuse svijeta.
Kreirala je mjesto na kojem ljude spaja jedan od najuniverzalnijih jezika – jezik hrane. Tu nije riječ samo o kuhanju, već o dijeljenju priča, svjetskih kultura i ljubavi prema kulinarstvu.
Nikolina je putnica koja na svojim avanturama otkriva nove okuse i tehnike kuhanja, koje sada želi podijeliti s drugima. Prva radionica u nizu bila je malo „putovanje“ u Maroko - prilika za polaznike da nauče raditi autentična jela te zemlje. Nikolina je prije toga istražila Maroko i kao na svim svojim putovanjima, skupila iskustva i recepte od lokalaca te ih potom prilagodila svome ukusu.
Sve o tome kako je došla na ovu ideju, kako je prošla prva radionica, ali i o tome planira li neku radionicu ovdje kod nas, otkrivamo kroz naš razgovor s Nikolinom. Trebate li inspiraciju za nove kulinarske avanture, ovaj tekst donosi upravo to.
Nikolina, vašu ljubav prema putovanjima i hrani koju kušate na istim, odlučili ste prikazati putem kulinarskih radionica. Možete li nam reći više o tome kako ste došli na tu ideju?
Konkretna ideja i finalni korak da zaista zakažem i održim radionicu, desio se na posljednjem, novogodišnjem putovanju, u Atini.
Atina kao Atina nije bila inspirativno ključna, inspiracija i znanje koje mogu podijeliti sa ostalima se nakupljalo godinama, ali taj momenat kada su se kockice posložile, taj pogodni trenutak za korak dalje, za radionicu, to sam shvatila u Atini, dok sam upijala zubato decembarsko sunce i jela svoju prvu pitu sa narandžama.
Tih dana, kao i prethodnu deceniju, sa putovanja sam putem svog Instagram - dnevnika izvještavala svoje pratioce o tome gdje se krećemo, šta posjećujemo i ono najvažnije, zbog čega su mnogi tu, gdje i šta jedemo. Feedback bi uvijek bio najveći tada i inbox bi mi konstantno bio pun, što zapravo i nije ništa neobično, jer je i moje biće tada najispunjenije.
Nikolina Osmokrović
Vjerujem da se to onda osjeti i da prenesem tu energiju na ljude koji su tu, na mom profilu, a moj community je zapravo vrlo sličan meni – vole da putuju i da jedu.
U septembru prethodne godine, odlučila sam da želim da pokušam da svoj dugogodišnji hobi i strast – hranu, u svakom obliku i konstelaciji, sada pretvorim u posao.
Ponekad mora više stvari da se složi za takav korak. Kod mene je to konkretno bila činjenica da sam dobila dijete, shvatila da ne želim nazad u kancelariju od devet do pet, da želim više vremena za sebe, porodicu, a ono vrijeme koje ulažem, želim da bude u nešto što volim.
Tada sam pokrenula projekat konceptualnih fine dining večera, koje prate četiri godišnja doba i sa kojima se potpuno identifikujem i izražavam u kulinarskom, kreativnom i estetskom smislu. Prvi, Autumn Table je održan u novembru, a Winter Table će se održati krajem februara.
Takođe, aktivno radim i kao food stilista na shootinzima, radim manje keteringe, za ljude koji razumiju hranu (kako to volim da kažem), a sada su tu i radionice, projekat koji se po prirodi mog bića i načina života nametnuo sam.
Recite nam nešto detaljnije o tome kako su koncipirane radionice?
Radionice su zamišljene da budu edukativnog, ali i zabavnog karaktera. Duša radionice je to, kada svi zajedno, na kraju, sjednemo za trpezu, koju smo zajedno postavili, dekorisali i sa koje mirišu sva jela koja smo prethodno zajedno skuhali.
Tada nakon zvuka kuckanja čaša i osmijeha u graji, u jednom momentu nastane muk i čuje se samo zveckanje escajga po tanjirima. E, tada, u tom momentu, ja sam najsrećnija na svijetu.
Na svakoj radionici posvećujemo se kuhinji jedne zemlje ili geografske oblasti, koju sam posjetila i dovoljno kulinarski istražila. Jela koja spremamo, nisu nužno jela koja biste tipično vezali za neku zemlju (iako, svakako, da bude i takvih), više je to moj lični odabir specijaliteta koji su na mene ostavili jak dojam i uticali na moj kulinarski život.
Recepte, koje svaki učesnik radionice dobije u knjižici, najčešće skupljam od lokalaca, bili to taksisti, prodavci na tržnicama, recepcionari ili prijatelji, lokalci. Trudim se da ih prenesem autentično, a ponekad ih promijenim onako kako ja smatram da su bolji.
Osim hrane, na radionici se bavimo i kulturom te zemlje, trudim se da prenesem izgled trpeze, način i kulturu objeda, onako kako sam ga ja tamo negdje doživjela.
Kako je izgledala prva radionica, možete li s nama podijeliti svoje dojmove?
Tačno onako kako sam je zamislila - preselili smo se u Maroko na jedan dan. Prva radionica će mi zauvijek ostati u sjećanju, jer smatram da je bila posebna zbog ljudi koji su se okupili tu i bili fenomenalan tim. Grupa je disala sjajno, već u prvih sat vremena, dok smo imali marokansku čajanku, upoznavali se i pravili plan kuhanja, postali smo raja.
Narednih dva i po sata smo proveli u kuhinji, a to je doživljaj koji vam teško mogu prenijeti riječima, prije svega, jer je teško opisati te predivne mirise kojima smo zamirisali čitav komšiluk u šestom bečkom okrugu. Uslijedila je zajednička večera, šlag na torti čitavog dana, gdje smo, osim što smo dobro jeli, razmijenili impresije i utiske. Radionica je trajala pet sati.
S obzirom na to da dolazite iz Bosne i Hercegovine koja također ima specifična jela, planirate li neku radionicu inspiriranu tim jelima ili možda planirate i održavanje neke radionice ovdje u budućnosti?
Kuhinja na kojoj sam odrasla, trpeze mojih baka, torte i kolači mojih tetaka, svi obroci moje mame, to je osnovna ćelija i najveća emocija koju vežem za hranu. Sve ostalo se izgradilo usput. Radionicu sa bosanskohercegovačkom kuhinjom planiram za kraj godine, da time zaokružim kompletan svoj kulinarski opus. Vjerujem da će ta radionica biti jako posebna za mene.
Iako živim u inostranstvu, većina mojih pratilaca je sa prostora bivše Jugoslavije, tako da bi mi bila velika želja da kuham sa domaćom rajom. Sasvim sigurno mogu reći da ću ove godine održati event u rodnom Sarajevu, da li će to biti neka od radionica ili možda pak Spring ili Autumn Table večera, to ćemo još saznati.
Vjerujemo da ste i sami uživali u ovom malom virtualnom putovanju kroz kulinarske delicije Maroka i pronašli inspiraciju za svoje gourmet avanture. U iščekivanju prve radionice ovdje kod nas, pratite Nikolinina putovanja kroz kuhinje svijeta na njenom profilu.
* * *
Foto: Nikolina Osmokrović
TEKST: Bonjour.ba/PR
Postoje ona mjesta gdje dan počinje sporije, uz miris kafe i pogled na zelenilo dok vas konobari, s osmijehom već od ranih sati, pitaju želite li omlet s domaćim sirom ili nešto posebno po vašem izboru. Mjesta gdje doručak nije samo obrok, već ritual... i da, imamo mali insiderski tip.
Smješten svega desetak minuta od srca Mostara, to je mali gourmet raj za one koji znaju da dobar obrok može popraviti cijeli dan.
Bilo da dolazite na doručak s pogledom, poslovni ručak u bašti ili večeru uz čašu lokalnog vina, svaki obrok u restoranu hotela Buna nosi dozu pažnje i mirnoće koja se rijetko nalazi tako blizu grada.
Dok vas možda na prvu privuče elegancija obnovljenih prostora s historijskim pečatom iz austro-ugarskog perioda, ono što ostaje kao glavni utisak o kojem danas želimo pisati je restoran ili preciznije rečeno: gourmet doživljaj.
Doručak koji ne preskačete čak ni na brzinu
Ovdje doručak nije „s nogu“. On je ritual. Početak dana uz lokalne sireve, domaći hljeb, svježe voće i kombinacije koje bude i najuspavanije. Naša preporuka? Lagana pileća salatica kao savršen balans između osvježenja i energije, a mali trik s dodatkom narom daje jelu ono nešto zbog čega ćete je poželjeti i sutra. Idealno za one koji planiraju poslovni sastanak, ali i za one koji žele samo tiho jutro uz kafu i poglede na zelenilo.
Ako imate sreće da ga uživate u vrtnoj restauraciji, pogled će vam pasti na čuveni bunski dolap za navodnjavanje koji i danas neumorno okreće ritam rijeke i smiruje svaki misao. Uz šapat vode i šolju kafe, dan počinje onako kako biste željeli da teče… lagano, autentično…
Tokom doručka, pored raznovrsne ponude zdravih i slanih jela, gosti često biraju brownie kolač onaj pravi, s dubokim ukusom kakaa koji daje dodatnu energiju za dan koji slijedi.
Ručak koji spaja tradiciju i gourmet twist
Kada stigne podne, restoran postaje prava pozornica. Ručak u hotelu Buna je spoj hercegovačke tradicije i savremene kulinarske ponude. Jelo koje je s razlogom privuklo našu đažnju je rižoto sa sipom. Kremast, intenzivan, savršeno začinjen…
Kozice se često nađu na tanjirima gostiju koji žele nešto laganije, dok je za one koji ne gravitiraju morskoj hrani tu pasta s piletinom. Jednostavna, aromatična i uvijek siguran izbor.
Ake pitate šta lokalci najčešće preporučuju, odgovor je prilično jasan: “Najbolja riba? Probajte je upravo ovdje.”
Nakon ručka koji spaja tradiciju i savremene okuse, bilo bi šteta preskočiti desert. Iako svaki kolač na meniju nosi pažljivo birane sastojke i prepoznatljiv šarm domaće poslastice, kolač od datulja posebno se izdvaja jer je bogat teksturom, sladak i idealan kao završni ton obroka.
Diskretna preporuka? Ne čekajte da nestane. Često se naručuje i za ponijeti, a za one koji biraju bezglutenske opcije, posebno se izdvaja kolač s makom, koji se savršeno sljubljuje s čašom Villa Sandi Prosecco Millesimato.
Večera uz vino i šapat rijeke
Kada se svjetla smire, večera se seli u intimni dio restorana, gdje svaka čaša vina dolazi s pričom, a svaki tanjir sa stilom.
Lokalna vina i lagani obroci kreiraju savršen kraj dana… bez žurbe, bez buke, samo uz osmijehe konobara koji znaju da vam treba još minut mira.
U večernjim satima, dok se atmosfera smiruje, često naručeni izbor je crumble od jabuka uz kuglu sladoleda. Topao, hrskav i taman toliko sladak da zaokruži večeru u najnježnijem tonu.
Insider tip
Zvuči kao kliše, ali vjerujte ovdje osoblje zna. Ne samo koji je desert najfotogeničniji, već i koji je riblji specijalitet tog dana dobio poseban touch iz kuhinje. Oni vas neće zatrpati informacijama, ali kad pitate: „Šta biste vi danas naručili?“ dobit ćete preporuku koja (još) nije na društvenim mrežama, ali bi mogla postati vaše novo omiljeno otkriće.
To je ona vrsta usluge diskretna, topla i instinktivna. Takva da se osjećate kao da ste već tu bili, iako ste prvi put došli u restoran.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
