TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 7.2.2024.
Nikolina, djevojka iz Sarajeva koja je svoj drugi dom pronašla u Beču, ljubav prema kuhinji i putovanjima spojila je u jednu priču.
Njena strast prema kuhinji i novim okusima koje je otkrivala na brojnim putovanjima, probudili su joj maštu. Tako je odlučila te dvije ljubavi spojiti u jednu, kroz kreativne kulinarske radionice koje omogućuju polaznicima da na svoje tanjure donesu okuse svijeta.
Kreirala je mjesto na kojem ljude spaja jedan od najuniverzalnijih jezika – jezik hrane. Tu nije riječ samo o kuhanju, već o dijeljenju priča, svjetskih kultura i ljubavi prema kulinarstvu.
Nikolina je putnica koja na svojim avanturama otkriva nove okuse i tehnike kuhanja, koje sada želi podijeliti s drugima. Prva radionica u nizu bila je malo „putovanje“ u Maroko - prilika za polaznike da nauče raditi autentična jela te zemlje. Nikolina je prije toga istražila Maroko i kao na svim svojim putovanjima, skupila iskustva i recepte od lokalaca te ih potom prilagodila svome ukusu.
Sve o tome kako je došla na ovu ideju, kako je prošla prva radionica, ali i o tome planira li neku radionicu ovdje kod nas, otkrivamo kroz naš razgovor s Nikolinom. Trebate li inspiraciju za nove kulinarske avanture, ovaj tekst donosi upravo to.
Nikolina, vašu ljubav prema putovanjima i hrani koju kušate na istim, odlučili ste prikazati putem kulinarskih radionica. Možete li nam reći više o tome kako ste došli na tu ideju?
Konkretna ideja i finalni korak da zaista zakažem i održim radionicu, desio se na posljednjem, novogodišnjem putovanju, u Atini.
Atina kao Atina nije bila inspirativno ključna, inspiracija i znanje koje mogu podijeliti sa ostalima se nakupljalo godinama, ali taj momenat kada su se kockice posložile, taj pogodni trenutak za korak dalje, za radionicu, to sam shvatila u Atini, dok sam upijala zubato decembarsko sunce i jela svoju prvu pitu sa narandžama.
Tih dana, kao i prethodnu deceniju, sa putovanja sam putem svog Instagram - dnevnika izvještavala svoje pratioce o tome gdje se krećemo, šta posjećujemo i ono najvažnije, zbog čega su mnogi tu, gdje i šta jedemo. Feedback bi uvijek bio najveći tada i inbox bi mi konstantno bio pun, što zapravo i nije ništa neobično, jer je i moje biće tada najispunjenije.
Nikolina Osmokrović
Vjerujem da se to onda osjeti i da prenesem tu energiju na ljude koji su tu, na mom profilu, a moj community je zapravo vrlo sličan meni – vole da putuju i da jedu.
U septembru prethodne godine, odlučila sam da želim da pokušam da svoj dugogodišnji hobi i strast – hranu, u svakom obliku i konstelaciji, sada pretvorim u posao.
Ponekad mora više stvari da se složi za takav korak. Kod mene je to konkretno bila činjenica da sam dobila dijete, shvatila da ne želim nazad u kancelariju od devet do pet, da želim više vremena za sebe, porodicu, a ono vrijeme koje ulažem, želim da bude u nešto što volim.
Tada sam pokrenula projekat konceptualnih fine dining večera, koje prate četiri godišnja doba i sa kojima se potpuno identifikujem i izražavam u kulinarskom, kreativnom i estetskom smislu. Prvi, Autumn Table je održan u novembru, a Winter Table će se održati krajem februara.
Takođe, aktivno radim i kao food stilista na shootinzima, radim manje keteringe, za ljude koji razumiju hranu (kako to volim da kažem), a sada su tu i radionice, projekat koji se po prirodi mog bića i načina života nametnuo sam.
Recite nam nešto detaljnije o tome kako su koncipirane radionice?
Radionice su zamišljene da budu edukativnog, ali i zabavnog karaktera. Duša radionice je to, kada svi zajedno, na kraju, sjednemo za trpezu, koju smo zajedno postavili, dekorisali i sa koje mirišu sva jela koja smo prethodno zajedno skuhali.
Tada nakon zvuka kuckanja čaša i osmijeha u graji, u jednom momentu nastane muk i čuje se samo zveckanje escajga po tanjirima. E, tada, u tom momentu, ja sam najsrećnija na svijetu.
Na svakoj radionici posvećujemo se kuhinji jedne zemlje ili geografske oblasti, koju sam posjetila i dovoljno kulinarski istražila. Jela koja spremamo, nisu nužno jela koja biste tipično vezali za neku zemlju (iako, svakako, da bude i takvih), više je to moj lični odabir specijaliteta koji su na mene ostavili jak dojam i uticali na moj kulinarski život.
Recepte, koje svaki učesnik radionice dobije u knjižici, najčešće skupljam od lokalaca, bili to taksisti, prodavci na tržnicama, recepcionari ili prijatelji, lokalci. Trudim se da ih prenesem autentično, a ponekad ih promijenim onako kako ja smatram da su bolji.
Osim hrane, na radionici se bavimo i kulturom te zemlje, trudim se da prenesem izgled trpeze, način i kulturu objeda, onako kako sam ga ja tamo negdje doživjela.
Kako je izgledala prva radionica, možete li s nama podijeliti svoje dojmove?
Tačno onako kako sam je zamislila - preselili smo se u Maroko na jedan dan. Prva radionica će mi zauvijek ostati u sjećanju, jer smatram da je bila posebna zbog ljudi koji su se okupili tu i bili fenomenalan tim. Grupa je disala sjajno, već u prvih sat vremena, dok smo imali marokansku čajanku, upoznavali se i pravili plan kuhanja, postali smo raja.
Narednih dva i po sata smo proveli u kuhinji, a to je doživljaj koji vam teško mogu prenijeti riječima, prije svega, jer je teško opisati te predivne mirise kojima smo zamirisali čitav komšiluk u šestom bečkom okrugu. Uslijedila je zajednička večera, šlag na torti čitavog dana, gdje smo, osim što smo dobro jeli, razmijenili impresije i utiske. Radionica je trajala pet sati.
S obzirom na to da dolazite iz Bosne i Hercegovine koja također ima specifična jela, planirate li neku radionicu inspiriranu tim jelima ili možda planirate i održavanje neke radionice ovdje u budućnosti?
Kuhinja na kojoj sam odrasla, trpeze mojih baka, torte i kolači mojih tetaka, svi obroci moje mame, to je osnovna ćelija i najveća emocija koju vežem za hranu. Sve ostalo se izgradilo usput. Radionicu sa bosanskohercegovačkom kuhinjom planiram za kraj godine, da time zaokružim kompletan svoj kulinarski opus. Vjerujem da će ta radionica biti jako posebna za mene.
Iako živim u inostranstvu, većina mojih pratilaca je sa prostora bivše Jugoslavije, tako da bi mi bila velika želja da kuham sa domaćom rajom. Sasvim sigurno mogu reći da ću ove godine održati event u rodnom Sarajevu, da li će to biti neka od radionica ili možda pak Spring ili Autumn Table večera, to ćemo još saznati.
Vjerujemo da ste i sami uživali u ovom malom virtualnom putovanju kroz kulinarske delicije Maroka i pronašli inspiraciju za svoje gourmet avanture. U iščekivanju prve radionice ovdje kod nas, pratite Nikolinina putovanja kroz kuhinje svijeta na njenom profilu.
* * *
Foto: Nikolina Osmokrović
TEKST: Lamija Muratagić
Zaobljeni rubovi, sjajna glazura i razigrane boje. JYSK MALIK kolekcija priziva estetiku HAY Barro posuđa, uz cijene od 13,50 KM.
Ponekad je dovoljno promijeniti tanjire da cijeli sto dobije potpuno novi karakter. Upravo takve komade volimo pronaći, funkcionalne predmete koji se ne zadržavaju u pozadini, nego postaju dio interijera i prije nego što je večera poslužena.
Ovog puta pronašli smo ih u JYSK-u.
Nova MALIK kolekcija okuplja tanjire i zdjele od kamenine, oblikovane širokim, zaobljenim rubovima i završene sjajnom glazurom u prirodnim i prigušeno razigranim nijansama. Ako vam forma djeluje poznato, niste jedini. Vizuelno nas je odmah podsjetila na HAY Barro kolekciju portugalskog dizajnera Ruija Pereire.
Barro je nastao kao savremeno čitanje tradicionalnog posuđa od terakote. Njegov prepoznatljiv detalj je niski, mekano zaobljeni profil s naglašenim rubom koji jednostavnoj zdjeli ili tanjiru daje gotovo arhitektonsku formu. Komadi su zamišljeni u različitim bojama upravo zato da se međusobno kombinuju, bez potrebe za savršeno ujednačenim servisom.
Sličan princip prepoznajemo i kod MALIK linije. Blijeda kaki, zelena jabuka, pepeljasto grožđe i prirodna nijansa izgledaju najbolje kada se slože jedna preko druge, pa postavka stola djeluje promišljeno, ali nikada strogo.
Najzanimljiviji rezultat dobit ćemo upravo izbjegavanjem klasičnog kompleta u jednoj nijansi. Prirodni veliki tanjir može poslužiti kao mirna baza, manji kaki model unijeti toplinu, a zdjela u zelenoj ili prigušenoj ljubičastoj završiti kompoziciju.
Uz bijeli laneni stolnjak, jednostavan metalni pribor i čaše od obojenog stakla, MALIK izgleda kao dio mnogo skuplje postavke. Još bolje, riječ je o posuđu koje je dovoljno praktično za svaki dan, ali izgleda isuviše dobro da bismo ga čuvali samo za goste.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @twentytwentyone
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
