Jedna od najtežih situacija s kojom smo se svi u većoj ili manjoj količini susreli u svojoj karijeri sigurno je neuspjeh. Upravo on je krivac i uzročnih negativnih emocija, pretjerane brige, neodlučnosti i analiziranja.

Zato smo odlučili istražiti kako se najbolje nositi s neuspjehom, kako ga premostiti te kako nastaviti raditi nakon što smo doživjeli neuspjeh.

Kroz vodiče poznatih savjetnika i uspješnih osoba koje su iz prve ruke doživjele velike neuspjehe stvar koja se najprije može uočiti je činjenica da je veliki broj njih zapravo u potpunosti promijenio svoj život nakon neuspjeha. On ih je naučio kako da se postave prema događajima u svom životu, dao im putokaz kako stvari raditi, odnosno ne raditi te im je na neki način pomogao da budu ono što jesu sada, a to je – uspješni i sretni.

Kako i vi na osnovu njihovih primjera možete objeručke prihvatiti neupjeh u vašem životu kao priliku za promjenu, otkrijte kroz savjete u nastavku.

KORAK 1 – Pokušajte kontrolirati vaše emocije.

Neuspjeh obično dolazi iznenada. Tada nemojte naglo reagirati, biti negativni i u potpunosti razočarani u sebe. Ne smijete zaboraviti da ste i vi osoba kojoj se događaju greške i nažalost nismo programirani tako da apsolutno uvijek znamo što radimo i da u naše aktivnosti budemo sigurni u potpunosti. Nekad je važnije da ste riskirali i pokušali te doživjeli neuspjeh nego da ste nastavili svoju svakidašnju rutinu u zoni ugode.  

KORAK 2 – Potražite ritual koji će vam pomoći nositi se s neuspješnim događajem.

Nakon što se dogodio neki neugodni scenarij, najgore što možete napraviti za sebe je zatvoriti se u svoja četiri zida i pretjerano analizirati sve što ste mogli napraviti drugačije. Ono što će vam pomoći u fazi prihvaćanja neuspjeha je posjeta prijatelju koji će vas saslušati, vježbanje kako biste mogli svoju energiju usmjeriti na nešto drugo ili jednostavno šetnja sa svojim psom.

KORAK 3 – Zaboravite na pesimizam

Što god radili, nipošto nemojte dopustiti da vas te neugodne emocije izjedaju iznutra. Nakon neuspjeha niste ništa izgubili, nego upravo suprotno, otkrili ste način na koji stvari ne funkcioniraju i sada se možete usredotočiti na neke druge načine koji će vas potencijalno dovesti do željenog cilja.

KORAK 4 – Razvijte svoje stavove prema neuspjehu

Što vas je dovelo do neuspjeha? Kako ste ga mogli izbjeći? Jesam li stvarno doživjela neuspjeh ili postoji način na koji mogu popraviti stvari? Je li ovaj neuspjeh moja šansa za novi početak? Sve su ovo pitanja i stavovi koje možete zauzeti tada kad se neuspjeh dogodi i jako je važno da se ispravno postavite prema danoj situaciji.

KORAK 5 – Prihvatite odgovornost za neuspjeh

Nitko ne voli doživjeti neuspjeh. On utječe na naše samopouzdanje, čini da se preispitujemo u čemu je smisao svega i učini nas frustriranima. No da nije neuspjeha, ne bismo s tolikim veseljem slavili svaki maleni uspjeh, zato uzmite stvari u svoje ruke, preuzmite odgovornost za svoj neuspjeh ponosno te pokušajte iz njega naučiti ono najbitnije. To će vas izgraditi u poslovnom, ali i u osobnom smislu, što samo potvrđuje da neuspjeh ne mora biti negativna stvar u vašem životu.

KORAK 6 – Istražite neuspjehe uspješnih i poznatih ljudi

Ako mislite da ste jedina osoba kojoj se dogodio neuspjeh, uvelike se varate jer su neke od najpoznatijih i najuspješnijih osoba doživjele brojne neuspjehe prije no što su uspjeli u ostvarenju svojih snova. Potražite takve primjere među uspješnim ljudima i neka vam oni budu inspiracija da neuspjeh ne trebate doživljavati kao kraj puta, nego kao još jednu stanicu u vašoj karijeri.

KORAK 7 – Upitajte se što iz toga možete naučiti

Iz jednog malenog ili velikog neuspjeha možete naučiti puno toga. On vam može biti putokaz kako stvari ne trebate raditi, upozoriti vas da ste dovoljno snažni jer ste uspjeli taj isti neuspjeh premostiti i može vam biti motivacija da uvijek dajete više od sebe jer će se to itekako isplatiti.

KORAK 8 – Razvijte strategiju s kojom ćete nastaviti raditi

Nakon neuspjeha, vjerojatno najteža stvar je sigurno ponovo se vratiti za radni stol i početi ispočetka ili na pola puta. Upravo zato trebate početi. Morate si dokazati da još uvijek ima te energije u vama koja se želi boriti za uspjeh te si morate dokazati da vi to možete. Jer uistinu možete.

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club