TEKST:
DATUM OBJAVE: 31.5.2021.
Kulinarski serijali uvijek su odlična inspiracija za započeti eksperimentiranje u kuhinji, ali i otkriti svoje skrivene sposobnosti.
Gastronomija je oduvijek bila neiscrpan segment kreativnosti, koji uz začin ljubavi i mašte i u vašem slučaju može postati odlična sposobnost koju ćete uz pomoć Netflix serijala dodatno usavršiti.
Kulinarstvo je zapravo jedna cijela umjetnost koju treba usavršavati i nadopunjavati, a ovakvi serijali su idealan način da to i postignete. Stoga, u nastavku izdvajamo 3 serijala koja su popularna na Netflix-u, a koja biste trebali uvrstiti na svoju listu gledanja.
SALT, FAT, ACID, HEAT
Ova serija temeljena je na istoimenoj knjizi Samin Nosrat, s ciljem da se prikaže proces dobrog kuhanja sa četiri esencijalna elementa. Ovim serijalom se gledateljima želi približiti kulinarstvo kao umjetnost, te istražiti osnovna načela od kojih sve potiče, a kako bismo shvatili što hranu zapravo čini ukusnom. Kroz epizode ovog serijala putujemo po kućnim kuhinjama Italije, Japana, Yukatana, ali i zavirujemo u kalifornijski restorani Chez Panisse u kojem je Samin Nosrat i započela karijeru.
https://www.youtube.com/watch?v=JVfJu-2bs5I&t=26s
CHEF'S TABLE
Riječ je o serijalu koji je već neko vrijeme pravi hit i s vremenom ne gubi na popularnosti i gledanosti. Ove kulinarske epizode daju mogućnost pogleda u najpoznatije svjetske restorane i rad kuhara nagrađenih Michelin zvjezdicama. Ovdje se svako jelo tretira kao umjetničko djelo, a serijal je idealan kad vam treba dodatne gastro inspiracije.
https://www.youtube.com/watch?v=qKqj85oo2wI
JIRO DREAMS OF SUSHI
Dokumentarni film o najvećem japanskom omakase majstoru koji je uticao na gastronomiju i način na koji je prezentirana u medijima. Redatelj David Gelb u ovom filmu pokušava otkriti najdublje motive zbog kojih ljudi poput Jira, i mnogih velikih kuhara, cijeli život posvećuju hrani i kuhanju. Ovo je film o kulturi, filozofiji i životu.
https://www.youtube.com/watch?v=I1UDS2kgqY8
***
Naslovna fotografija: unsplash.com
Tekst: Ana Bošnjak
TEKST: Ada Ćeremida
Ovoga puta s crvenog tepiha nismo željeli samo fotografije outfita i dolazaka, zanimalo nas je šta Festival znači ljudima koji mu se vraćaju, odrastaju uz njega i zbog njega svake godine ponovo dolaze u Sarajevo.
Već znate kako nas obično vidite na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala: kamera u ruci, pogled na outfite i pokušaj da uhvatimo sve ono što se događa između službenih fotografija. Ove godine odlučili smo ostati upravo u tom prostoru između dva koraka i gostima postaviti nekoliko pitanja prije nego što nastave dalje.
Od Emily Watson, koja se u Sarajevo vratila nakon dvije decenije, preko Izudina Bajrovića i Šejle Kamerić do Albina Ukaja, Danijele Trbović, Gorana Popovića, Pie Vrdoljak, Alise Čajić i Amile Terzimehić evo šta smo saznali dok je crveni tepih prve festivalske večeri još bio u punom pogonu.
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Emily Watson
Emily Watson se u Sarajevo vratila nakon dvije decenije, a prvo što je primijetila bila je upravo njegova današnja energija. Prisjetila se vremena kada je ovdje dolazila s filmom The Proposition, ali i činjenice da je tada sa sobom dovela šestomjesečnu bebu koja danas ima 20 godina. Sarajevo koje je nekada osjećala kao mjesto koje tek otkriva sada joj djeluje potpuno drugačije: „Now it feels crazy and full and busy and thriving.“
Kada smo je pitali šta joj sam Festival znači, odgovor je otišao mnogo dalje od filmskog programa. Govorila je o „culture as resistance, as survival, as life“, kulturi kao nečemu što nas održava i pričama kroz koje razumijemo ono što se oko nas događa. A Sarajevo? Za njega je imala dvije riječi koje ćemo rado posuditi: „bewitching and beguiling.“
Izudin Bajrović nije dugo razmišljao kada smo ga pitali šta Sarajevo Film Festival znači njemu. Zapravo je pitanje odmah okrenuo prema gradu: „To je praznik filma. Čak je manje važno šta znači meni, a više šta znači Sarajevu i šta znači građanima i građankama.“
Ove godine posebno čeka susret publike s filmom Udovac i reakciju na intimnu priču o samoći i gubitku. Kaže da će je vjerovatno moći osjetiti već dok projekcija traje po tome je li publika nemirna ili potpuno koncentrisana na ekran. Uloga mu je, priznaje, bila zahtjevna, ali mu je upravo zbog toga otvorila prostor za istraživanje i pitanja koja nije postavljao samo liku koji igra, nego i sebi.
Neki gosti Sarajevo Film Festival posjećuju godinama, a kod Šejle Kamerić ta je veza ipak malo ličnija. „To je dio mog života“, rekla nam je prije nego što je počela nabrajati sve načine na koje je Festival zaista pratio njen život: odrasla je uz njega, radila za njega, a danas je, kako se našalila, na neki način i „udata za Sarajevo Film Festival“ jer je njen suprug direktor Festivala.
Ipak, najzanimljiviji dio njenog odgovora bio je onaj o filmovima, gostima, predavanjima i masterclassovima koji su za nju bili formativni i koje ne može odvojiti od vlastite karijere. A idealan festivalski dan? Tri filma. Idealna noć dolazi nakon toga: projekcija na otvorenom, pod zvijezdama i bez kiše, pa ples s društvom do kasno.
Za Kerima Čutunu Sarajevo Film Festival je prije svega onaj period godine kojem se raduje cijeli grad, ali i Festival uz koji je, kako kaže, odrastao. „Znači ovo sve, pun grad ljudi, filmovi na otvorenom. Zapravo, to je nekako najljepša stvar svega.“ Ove godine ipak ga ne gledamo samo među festivalskim gostima, nego i u ulozi voditelja ceremonije otvaranja.
Uhvatili smo ga neposredno prije izlaska na scenu, pa je uz uzbuđenje priznao i dozu treme. „Malo sam se odvojio od ovakvih situacija, tako da mi je malo i čudno, malo sam i nervozan, ali to je sve prirodno i normalno.“ Ipak, ono najvažnije bilo je jasno: jedva čeka da izađe na scenu i da 32. Sarajevo Film Festival konačno počne.
Za Albina Ukaja Sarajevo i njegov Film Festival već su gotovo nerazdvojivi. Skoro 26 godina nakon dolaska u grad, kaže nam da je svih tih godina bio i uz Festival, ali ovogodišnje izdanje za njega nosi nešto posebno.
Na Festival dolazi i Shame and Money, kosovski film na kojem je radio s kolegama i prijateljima iz Prištine, a koji će ovdje imati regionalnu premijeru nakon nagrade na Sundanceu. Najbolji detalj? Albin nam je priznao da film još uvijek nije pogledao. Kada smo ga pitali o Takmičarskom programu i očekivanjima od žirija, nije želio prognozirati: dovoljno mu je, kaže, što će biti ovdje sa svojim kolegama kada publika prvi put pogleda ono što su zajedno napravili.
Danijela Trbović Sarajevo Film Festival naziva „špicom ljeta, najljepšim krajem ljeta i početkom novog ciklusa“, a Sarajevo joj, kaže, svaki put ostane nezaboravno. Tokom nekoliko dana koje provede na Festivalu uvijek uspije pronaći film zbog kojeg joj je drago što je sjela u kino, bilo da je riječ o dokumentarnom ili igranom naslovu.
No, njen odgovor na pitanje o savršenoj festivalskoj noći vjerovatno najbolje opisuje zašto august u Sarajevu rijetko ide prema planu. Krene se bez posebnog rasporeda, sretne se „nju, njega, nekog trećeg“ i večer nastavi sama pisati scenario. Idealni završetak? „Onda to nekako završi tako da skidaš maskaru u sedam ujutro.“ Za kafu je, zaključili smo zajedno, tada već možda ipak malo kasno.
Goran Popović je kroz odgovor spojio onu društvenu stranu Festivala koju svi dobro znamo s razlogom zbog kojeg se sve ovo zapravo i događa. Tu su noći, druženja, susreti s kolegama i prijateljima, ali Sarajevo Film Festival za njega prije svega predstavlja važan dio filmske i kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
Govorio nam je o Festivalu kao mjestu na kojem region upoznaje vlastite talente i priče te ponovo otkriva zašto ih vrijedi pričati. A kada smo ga pitali kako izgleda savršena festivalska večer, odgovor nas je poprilično lako osvojio: „Za mene je savršen festivalski dan ili noć upravo ovo, a pogotovo to što trenutno pričam s tobom.“ U redu, priznali smo mu odmah — odličan odgovor za crveni tepih.
Pia Vidovljak je Festival opisala slikom koju smo te večeri mogli gotovo doslovno vidjeti oko sebe: to je period godine u kojem cijeli grad dobije „neku novu boju“.
Njen recept za festivalsku noć pritom nema previše komplikovanih sastojaka. Prvo film, zatim „neki mali koktelčić“, a nakon toga bez velike strategije gdje je noć odvede. Ako bismo morali izabrati jedan plan koji zvuči dovoljno jednostavno da ga i sami pokušamo ponoviti tokom narednih festivalskih dana, vjerovatno bi to bio ovaj.
Odgovoriti šta joj Sarajevo Film Festival znači za Elmu Tataragić nije baš jednostavno pitanje. „Ja sam tu već 32 godine, plus period prije, tako da je to za mene kao neki drugi dio mene“, rekla nam je, sa perspektivom nekoga ko je uz Festival praktično od njegovih početaka.
Zanimalo nas je i šta jedan film zapravo dobije kada svoju festivalsku premijeru ima upravo u Sarajevu. Elma nas je podsjetila koliko je put filma dug i nakon što se snimanje završi: „Film je jako teško napraviti. Onda, kad čovjek napravi film, teško ga je i plasirati.“ Upravo zato Sarajevo Film Festival regionalnim naslovima može biti početna tačka daljeg festivalskog života. Filmovi odavde putuju na druge festivale, dolaze do kinodistribucije i sales agenata, ali Elma posebno naglašava ono što dolazi poslije: brigu o budućoj karijeri autora koji iza tih filmova stoje.
I Nadine nam je, uz smijeh, priznala da iz godine u godinu vjerovatno ponavlja istu rečenicu, ali razlog je jednostavan — njeno značenje Festivala se ne mijenja. „Za mene je Film Festival praznik našeg grada.“ Ono što joj je posebno jeste prilika da Sarajevo tih dana ne gledamo nužno kao neki drugi grad, nego upravo onakvim kakav može biti kada živi „u njegovom punom kapacitetu.“
Posebno joj je drago zbog ljudi koji Sarajevo tada upoznaju prvi put i dobiju priliku vidjeti ga, kako kaže, „u punom sjaju“. A u tom festivalskom sjaju ne želi biti samo posmatrač. „Trudim se maksimalno da uživam u tom njegovom sjaju, da ga njegujem, da mu pušem krila i da doprinesem na bilo koji način koliko mogu“, rekla nam je što je možda i jedan od ljepših načina da se opiše odnos prema gradu tokom ove sedmice.
Za Alisu Čajić riječ je jednostavno o „najljepših sedam dana u Sarajevu“, ali nas je više zanimalo kako ona zna da su tih sedam dana zaista počela.
Njen odgovor nema veze s prvim prolaskom crvenim tepihom. Prepoznaje ih po užurbanosti koja odjednom zahvati grad, pozivima, pitanjima, druženjima i telefonu koji ne prestaje zvoniti. Jednako dobro zna i kada je sve gotovo: onda kada se svi zatvore u svoje kuće i napokon odu spavati. Nakon festivalske sedmice u Sarajevu, teško je ne razumjeti taj dio.
Amila Terzimehić godinama ponavlja istu stvar i, kako kaže, ima dobar razlog za to: „Ovaj Festival zaista promijeni grad u sedam dana.“ Za nju to znači više boje, radosti i sreće, ali prije svega ljude koji su odjednom vani, plešu, druže se i kao da na nekoliko dana prihvate potpuno drugačiji ritam Sarajeva.
Na pitanje da nam večer otvaranja opiše u samo tri riječi, dobili smo malu kontradikciju koja zapravo savršeno funkcionira: „Nervoza, mir i uzbuđenje.“ Ako postoji kombinacija emocija koja dobro opisuje prve sate Sarajevo Film Festivala, vjerovatno smo je upravo pronašli.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
