S jedne strane veliko siromaštvo, a s druge strane urbani luksuz – ovako je najlakše okarakterizirati Maroko. U Maroku se priča francuski i arapski, međutim brzo smo shvatili da je službeni jezik Maroka „broken inglish“. U podnožju planina Atlas u jugozapadnom Maroku nalazi se grad Marrakech. Uz Fes, Meknes i Rabat, jedan je od četiri „kraljevska grada“ Maroka.

#1 Jemaa El Fna - Marrakech
Smješten u Medini, trg Jemaa El Fna slovi kao najprometniji trg na području Afrike. Bilo jutro ili večer, trgom se teško probijati kroz masu raznih zabavljača, od krotitelja zmija i majmuna do raznih akrobata, plesača i svirača koji od turista pokušavaju na kojekakve načine izmamiti lovu. Najveća atrakcija na trgu je tržnica koja se proteže velikim dijelom Medine, na kojoj se mogu kupiti proizvodi ponajviše od kože, berberskog nakita, zatim porculan, tepisi, začini. Na tržnici se mogu pronaći i stvari koje najmanje očekujete tu. Veliki broj uskih uličica ograničava kretanje, tako da je glavno prijevozno sredstvo za dobavljače magarac.

#2 Aït Benhaddou
Vozeći se iz Marrakecha prema Aït Benhaddou preći ćete preko impozantnih planina Atlas na kojima možete kupiti zanimljive suvenire i nakit. Aït Benhaddou utvrđen je grad između Sahare i Marakeša te jedno od rijetkih dobro sačuvanih starih naselja s citadelom, zbog čega je i pod zaštitom UNESCO-a. U naselju su snimljena 22 filma (Kleopatra, Aladin, Biblija, Samson i Dalila, Gladiator...), a svaka kiša je neprijatelj ovom prekrasnom svjedoku nekih prošlih vremena.

#3 Vožnja bagijima i jahanje deva
Adrenalinom nabijena vožnja bagija po pustinjskim dinama, te odmori u rijetkim oazama pustinje gdje vas dočekuju djeca koja žive u obližnjim selima nudeći vam narukvice izrađene od palminog lišća nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Pauzu između vožnje bagija i jahanja deva treba upotpuniti s toplim čajem u lokalnoj čajani gdje možete vidjeti kako uistinu žive ljudi u pustinjama. Posjetiti zemlju poput Maroka, a ne jahati devu, ne bi bilo zanimljivo. Samim time, svakako da pomišljamo na karavansku ekskurziju koja se najčešće pretvori u ne baš udobnu i često predugu vožnju pustinjom. No, opet ovakvu vožnju svakako treba probati, te osjetiti bliski susret sa nepredvidljivim životinjama kao što su deve.

#4 Tvornica
Maroko je poznat po koži i arganovu ulju. Ovdje se nalazi pozamašan broj tvornica kože u kojima je zaposlen veliki broj ljudi. Razgledati takvu jednu tvornicu je puno egzotičnije nego što se može zamisliti. Proces štavljenja kože je dosta dugotrajan i za radnike iscrpljujući. Pogled na tvornicu izgleda kao pogled na slikarevu dasku. Ovdje se koža obrađuje na stari tradicionalan način. Koža od koze, ovce, krave ili deve se prvo stavlja u bijele bazene od vapnenca gdje se nalazi izmet goluba i urin magarca pomoću kojih koža postane glatka. Nakon ovih informacija bilo mi je jasno zašto sam prilikom ulaska u tvornicu dobio mentu koju sam trebao staviti pod nos. Nametnuto nam je da je arganovo ulje dosta skupo, međutim posjetom tvornice arganovog ulja dobili smo odgovor da je bademovo ulje ipak skuplje od arganovog ulja. Način izrade arganovog ulja od pamtivijeka je nepromijenjen. Gledati žene kako ljušte argan te ga melju i cijede ulje je jako zanimljiv.

#5 Vjerske građevine
Džamija Hassana II u Casablanci je druga najveća vjerska građevina na svijetu, odmah iza glavne džamije u Meki, a prima 25 tisuća ljudi u unutarnjem prostoru te još 80 tisuća u dvorištu. Sacré-Cœur de Casablanca, rimokatolička je crkva posvećena Presvetom Srcu Isusovu. Izgrađena je 1930. godine, a nakon stjecanja nezavisnosti Maroka 1956. više se ne koristi u vjerske svrhe, nego je u njoj otvoren kulturni centar. U ovoj katedrali se može doživjeti nevjerojatna i jedinstvena igra svjetla i stakla.

Džamija Hassana II

Sacré-Cœur de Casablanca katedrala

Sacré-Cœur de Casablanca katedrala

#6 Majorelle
Botanički vrt Majorelle je osmišljen i dizajniran od strane francuskog umjetnika Jacquesa Majorellea u 1920-im i 1930-im. Od 1947. godine, vrt je otvoren za javnost. Od 1980. godine vrt se nalazi u vlasništvu Yves Saint-Laurenta i Pierra Bergéa. Nakon što je Yves Saint Laurent umro 2008. godine, njegov pepeo je prosut po botaničkom vrtu. U vrtu se također nalazi i islamski muzej, u čijoj kolekciji se nalazi skupocjeni sjevernoafrički tekstil iz Saint-Laurentove osobne zbirke, kao i razne keramike, nakit i umjetničke slike Majorellea. Posebna nijansa podebljane plave boje koju je u velikoj mjeri koristio u vrtu Jacques Majorelle, dobila je ime po njemu - bleu Majorelle. U vrtu se nalaze biljke sa svih pet kontinenata, uglavnom su to kaktusi i bugenvilije.

Za MODAMO.info piše: Stipe Filipović
Foto: Stipe Filipović